Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Oni troše, svi plaćamo

Objavljeno prije

na

Nakon odluke da penzioneri u 2013. godini ne dobiju zakonom garantovanu povišicu od tri odsto, na red za plaćanje vladinog kriznog harača došli su i zapošljeni.

Demonstrirajući potpuno odsustvo saosjećanja ili makar spoznaje o teškim ekonomskim uslovima u kojima živi većina građana Crne Gore, kabinet Mila Đukanovića parlamentu je predložio da se nova poreska opterećenja nametnu svima čija je bruto plata veća od 400 eura.

,,Veoma sam svjestan da su mjere koje smo preduzeli oko kriznog poreza nepopularne”, demonstrirao je premijer Đukanović svoj doživljaj socijalne osjetljivosti, ,,imao sam prilike da razgovaram sa predstavnicima oba sindikata i da pokažem razumijevanje za ono što je njihova uloga u društvu”. A onda je naglasio vlastite prioritete: ,,Moraju i oni razumjeti da je pozicija predsjednika Vlade da vodi računa da nam država ne bankrotira i da možemo potrošiti onoliko koliko stvaramo”.

Premijeru i ministrima nije zasmetalo ni to što država od tih 400 eura već uzima trećinu na ime raznih poreza i doprinosa, tako da zapošljeni koje su naumili dodatno oporezovati zapravo primaju manje od 270 eura. Što su zarade veće, veći je i procenat koji uzima država. U prosjeku, kažu stručnjaci, nekih 45 odsto onoga što zaradimo umjesto u naše džepove ode u državnu kasu. To, u suštini, znači da zapošljeni u Crnoj Gori za državu rade od početka godine do sredine juna, a tek tada počnu raditi za sebe i svoju familiju. Pod uslovom da prime svih 12 plata koje zarade. Pokazalo se, međutim, da to nije dovoljno. Domovina zove, odnosno, vlast traži…

Vlada se, naknadno, umilostivila i prihvatila amandmane poslanika DPSDP koalicije. Tako smo dobili kompromisno rješenje – poreska stopa za zarade manje od 479 eura (720 u bruto iznosu) ostaće nepromijenjena, dok će oni sa većim zaradama umjesto dosadašnjih devet, biti oporezovani po stopi od 15 odsto.

Od koga su, to su čak i pristojne „antikrizne” mjere. Njihov najveći kvalitet prepoznaje se u selektivnosti koju je parlament nametnuo Đukanovićevoj Vladi. Usvojene izmjene Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica odnose se tek na svakog četvrtog zapošljenog. Zato što tri četvrtine preostalih primaju platu manju od prosječne. Da je za poređenje, recimo, uzeta vrijednost potrošačke korpe, proporcija bi bila još nepovoljnija.

Može se razumjeti odluka da 44 hiljade stanovnika Crne Gore ostane bez dijela zarade kako bi država do kraja godine namakla očekivanih 11-12 miliona eura. Ali, da se zna: 12 miliona eura država potroši za nepuna četiri dana.

Postoji bojazan da će manjak u novčaniku Petra Petrovića, neka to bude ime jednog od 44 hiljada srećnika koji mjesečno kući odnesu više od 480 eura plate, osjetiti ne samo njegova žena i djeca već i lokalni piljar, kafedžija, frizer, obućar, stomatolog i bankar… To nije pravi put da se ožive zamrle privredne aktivnosti.

Ipak, ovim poreskim paketom na dodatnu štednju primorani su oni koji nekako još i mogu da štede. To je veliki ideološki napredak za socijaldemokrate na vlasti. Podsjetimo: oko 12 miliona eura, Vlada je uštedjela tako što je od crnogorskih penzionera (ponovo) otela ono što je većina njih davno zaradila. Novac koji im po Zakonu pripada. I koji mnogima od njih nemjerljivo mnogo znači.

Pitanje je da li su ministri koji su predložili promjene Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju, predvođeni ministrom finansija Radojem Žugićem, i poslanička većina koja ih je usvojila, imali u vidu podatak da skoro 30 hiljada crnogorskih penzionera mjesečno prima manje od 180 eura. Računice Zavoda za statistiku (MONSTAT) kazuju da mjesečni prihod od 175,25 eura po odrasloj osobi predstavlja nacionalnu apsolutnu liniju siromaštva. Vlast je dakle 30 hiljada penzionera ostavila u bijedi da bi uštedjela nekih 2,5 miliona eura godišnje (toliko bi koštalo da su penzioneri sa primanjima manjim od 180 eura izuzeti od zamrzavanja prihoda).

Samo u tom kontekstu ohrabruje saznaje da su vladajuće partije – DPS nakon 23, a SDP poslije 15 godina neprekidne vladavine – došle do spoznaje da poreska politika ne može da počiva na sistemu uravnilovke.

Druga je stvar to što se premijer Đukanović potrudio da podsjeti poreske obveznike da pitanje nije samo šta i koliko plaćamo: jednako je važno i ko troši taj novac.

Vlada za dan iz budžeta potroši više od tri miliona eura. Pod uslovom da nije riječ o onim danima kada na naplatu dospijevaju garancije date znanim i neznanim investitorima iz okruženja vladajuće elite.

Đukanović za finansijske nevolje pred kojima se našla država ne krivi sebe i svoje prijatelje iz politike i biznismena (a upravo je premijer, zvanično, jedan od najzaduženijih Crnogoraca). Po njemu krivci su plate i penzije. „Mi smo godinama trošili značajno više nego što stvaramo”, kaže Đukanović stvarajući iluziju da smo mi – on. „Pogledao sam podatke i oni govore da smo mi na planu politike plata i penzija napravili ozbiljne faulove u periodu od 2009. do 2012. godine”, kaže premijer iz ‘09, ‘10. i od kraja ‘12. godine, objašnjavajući da je rast plata i penzija doveo do potrebe da se država dodatno i pretjerano zadužuje. „Tako se javlja problem zaduživanja i sada smo kao vlada morali da uvedemo ovaj set nepopularnih mjera”.

Nastranu to što Đukanović za ekonomske nevolje Crne Gore sada javno optužuje ljude koji su i danas među njegovim najbližim saradnicima (bivši premijer Igor Lukšić i ministar finansija Milorad Katnić). To je problem njihove komunikacije i odnosa. Naš je problem to što se podaci MONSTAT-a, a mi druge nemamo, suštinski razlikuju od onoga što govori Milo Đukanović.

Ti podaci kažu da za vrijeme mandata Igora Lukšića plate u Crnoj Gori nijesu rasle nego su pale za 30 eura u prosjeku. Neto zarada je sa 515 eura iz decembra 2010. došla na 483 eura, koliko je, prema MONSTAT-u, prosjek za drugo polugođe prošle godine. Istovremeno, vrijednost potrošačke korpe je veća za 40 eura. Da sračunamo: prosječno crnogorsko domaćinstvo kriza je već koštala 70 eura mjesečno, ili skoro dvije prosječne plate godišnje. A u tu cijenu ne ubrajamo set dažbina euro po euro (vladin namet na struju, telekomunikacije, kablovsku televiziju).

Podaci su neumoljivi: „Ozbiljne faulove” država je napravila od 2006. do 2009. godine. A potom se nije zaduživala da bi isplatila penzije, već da bi prikrila, garantovala, a konačno i platila Đukanovićeve poslovne (Prva banka, UDG) i političke (KAP, Željezara…) promašaje.

Umjesto da mu ta spoznaja bude razlog za političku mirovinu, Đukanović se iz premijerske fotelje hvali time što u Crnoj Gori, navodno, nema koga za oporezovati. Samo sirotinju. „Kada bi neko mogao da nam pokaže bogatstvo u Crnoj Gori, čijim bi se zahvatanjem mogli riješiti problemi u ekonomiji, zar mislite da bi Vlada propustila to da uradi? Nažalost, tog bogatstva nema i zato moramo posezati za onim što je realna ekonomska osnova za rješavanje finansijskih i ekonomskih problema”, kaže Đukanović.

Tako danas govori isti onaj koji je 2007. godine, na primjedbe kako u Crnoj Gori rastu socijalna nejednakost i siromaštvo odgovorio konstatacijom da je Budva prepuna novostečenih milionera. Koji se, govorio je, iz dana u dan umnožavaju na crnogorskim berzama.

To je onaj Đukanović koji se prije dvije godine sa vlasti povukao uz poruku da je pod njegovim patronatom ,,za ove dvije decenije Crna Gora preskočila vjekove”. On danas traži da mu pokažemo nekoga koga bi mogao oporezovati.

Podrazumijeva se, premijer ne očekuje da se na tom popisu nađu: Đukanovići, Mićunovići, Marovići, Barovići, Šarići, Kalići, Banovi, Mugoše, Brkovići, Subotići, Čelebići, Kneževići, Gvozdenovići, Vukotići, Vujovići, Ivanovići, Kolarevići, Pavićevići… I mnogi drugi, znani i of-šor (neznani) junaci crnogorske tranzicije, pljačke, šverca i privatizacije.

Bez toga, međutim, ovi jadi neće proći.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo