Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Oni troše, svi plaćamo

Objavljeno prije

na

Nakon odluke da penzioneri u 2013. godini ne dobiju zakonom garantovanu povišicu od tri odsto, na red za plaćanje vladinog kriznog harača došli su i zapošljeni.

Demonstrirajući potpuno odsustvo saosjećanja ili makar spoznaje o teškim ekonomskim uslovima u kojima živi većina građana Crne Gore, kabinet Mila Đukanovića parlamentu je predložio da se nova poreska opterećenja nametnu svima čija je bruto plata veća od 400 eura.

,,Veoma sam svjestan da su mjere koje smo preduzeli oko kriznog poreza nepopularne”, demonstrirao je premijer Đukanović svoj doživljaj socijalne osjetljivosti, ,,imao sam prilike da razgovaram sa predstavnicima oba sindikata i da pokažem razumijevanje za ono što je njihova uloga u društvu”. A onda je naglasio vlastite prioritete: ,,Moraju i oni razumjeti da je pozicija predsjednika Vlade da vodi računa da nam država ne bankrotira i da možemo potrošiti onoliko koliko stvaramo”.

Premijeru i ministrima nije zasmetalo ni to što država od tih 400 eura već uzima trećinu na ime raznih poreza i doprinosa, tako da zapošljeni koje su naumili dodatno oporezovati zapravo primaju manje od 270 eura. Što su zarade veće, veći je i procenat koji uzima država. U prosjeku, kažu stručnjaci, nekih 45 odsto onoga što zaradimo umjesto u naše džepove ode u državnu kasu. To, u suštini, znači da zapošljeni u Crnoj Gori za državu rade od početka godine do sredine juna, a tek tada počnu raditi za sebe i svoju familiju. Pod uslovom da prime svih 12 plata koje zarade. Pokazalo se, međutim, da to nije dovoljno. Domovina zove, odnosno, vlast traži…

Vlada se, naknadno, umilostivila i prihvatila amandmane poslanika DPSDP koalicije. Tako smo dobili kompromisno rješenje – poreska stopa za zarade manje od 479 eura (720 u bruto iznosu) ostaće nepromijenjena, dok će oni sa većim zaradama umjesto dosadašnjih devet, biti oporezovani po stopi od 15 odsto.

Od koga su, to su čak i pristojne „antikrizne” mjere. Njihov najveći kvalitet prepoznaje se u selektivnosti koju je parlament nametnuo Đukanovićevoj Vladi. Usvojene izmjene Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica odnose se tek na svakog četvrtog zapošljenog. Zato što tri četvrtine preostalih primaju platu manju od prosječne. Da je za poređenje, recimo, uzeta vrijednost potrošačke korpe, proporcija bi bila još nepovoljnija.

Može se razumjeti odluka da 44 hiljade stanovnika Crne Gore ostane bez dijela zarade kako bi država do kraja godine namakla očekivanih 11-12 miliona eura. Ali, da se zna: 12 miliona eura država potroši za nepuna četiri dana.

Postoji bojazan da će manjak u novčaniku Petra Petrovića, neka to bude ime jednog od 44 hiljada srećnika koji mjesečno kući odnesu više od 480 eura plate, osjetiti ne samo njegova žena i djeca već i lokalni piljar, kafedžija, frizer, obućar, stomatolog i bankar… To nije pravi put da se ožive zamrle privredne aktivnosti.

Ipak, ovim poreskim paketom na dodatnu štednju primorani su oni koji nekako još i mogu da štede. To je veliki ideološki napredak za socijaldemokrate na vlasti. Podsjetimo: oko 12 miliona eura, Vlada je uštedjela tako što je od crnogorskih penzionera (ponovo) otela ono što je većina njih davno zaradila. Novac koji im po Zakonu pripada. I koji mnogima od njih nemjerljivo mnogo znači.

Pitanje je da li su ministri koji su predložili promjene Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju, predvođeni ministrom finansija Radojem Žugićem, i poslanička većina koja ih je usvojila, imali u vidu podatak da skoro 30 hiljada crnogorskih penzionera mjesečno prima manje od 180 eura. Računice Zavoda za statistiku (MONSTAT) kazuju da mjesečni prihod od 175,25 eura po odrasloj osobi predstavlja nacionalnu apsolutnu liniju siromaštva. Vlast je dakle 30 hiljada penzionera ostavila u bijedi da bi uštedjela nekih 2,5 miliona eura godišnje (toliko bi koštalo da su penzioneri sa primanjima manjim od 180 eura izuzeti od zamrzavanja prihoda).

Samo u tom kontekstu ohrabruje saznaje da su vladajuće partije – DPS nakon 23, a SDP poslije 15 godina neprekidne vladavine – došle do spoznaje da poreska politika ne može da počiva na sistemu uravnilovke.

Druga je stvar to što se premijer Đukanović potrudio da podsjeti poreske obveznike da pitanje nije samo šta i koliko plaćamo: jednako je važno i ko troši taj novac.

Vlada za dan iz budžeta potroši više od tri miliona eura. Pod uslovom da nije riječ o onim danima kada na naplatu dospijevaju garancije date znanim i neznanim investitorima iz okruženja vladajuće elite.

Đukanović za finansijske nevolje pred kojima se našla država ne krivi sebe i svoje prijatelje iz politike i biznismena (a upravo je premijer, zvanično, jedan od najzaduženijih Crnogoraca). Po njemu krivci su plate i penzije. „Mi smo godinama trošili značajno više nego što stvaramo”, kaže Đukanović stvarajući iluziju da smo mi – on. „Pogledao sam podatke i oni govore da smo mi na planu politike plata i penzija napravili ozbiljne faulove u periodu od 2009. do 2012. godine”, kaže premijer iz ‘09, ‘10. i od kraja ‘12. godine, objašnjavajući da je rast plata i penzija doveo do potrebe da se država dodatno i pretjerano zadužuje. „Tako se javlja problem zaduživanja i sada smo kao vlada morali da uvedemo ovaj set nepopularnih mjera”.

Nastranu to što Đukanović za ekonomske nevolje Crne Gore sada javno optužuje ljude koji su i danas među njegovim najbližim saradnicima (bivši premijer Igor Lukšić i ministar finansija Milorad Katnić). To je problem njihove komunikacije i odnosa. Naš je problem to što se podaci MONSTAT-a, a mi druge nemamo, suštinski razlikuju od onoga što govori Milo Đukanović.

Ti podaci kažu da za vrijeme mandata Igora Lukšića plate u Crnoj Gori nijesu rasle nego su pale za 30 eura u prosjeku. Neto zarada je sa 515 eura iz decembra 2010. došla na 483 eura, koliko je, prema MONSTAT-u, prosjek za drugo polugođe prošle godine. Istovremeno, vrijednost potrošačke korpe je veća za 40 eura. Da sračunamo: prosječno crnogorsko domaćinstvo kriza je već koštala 70 eura mjesečno, ili skoro dvije prosječne plate godišnje. A u tu cijenu ne ubrajamo set dažbina euro po euro (vladin namet na struju, telekomunikacije, kablovsku televiziju).

Podaci su neumoljivi: „Ozbiljne faulove” država je napravila od 2006. do 2009. godine. A potom se nije zaduživala da bi isplatila penzije, već da bi prikrila, garantovala, a konačno i platila Đukanovićeve poslovne (Prva banka, UDG) i političke (KAP, Željezara…) promašaje.

Umjesto da mu ta spoznaja bude razlog za političku mirovinu, Đukanović se iz premijerske fotelje hvali time što u Crnoj Gori, navodno, nema koga za oporezovati. Samo sirotinju. „Kada bi neko mogao da nam pokaže bogatstvo u Crnoj Gori, čijim bi se zahvatanjem mogli riješiti problemi u ekonomiji, zar mislite da bi Vlada propustila to da uradi? Nažalost, tog bogatstva nema i zato moramo posezati za onim što je realna ekonomska osnova za rješavanje finansijskih i ekonomskih problema”, kaže Đukanović.

Tako danas govori isti onaj koji je 2007. godine, na primjedbe kako u Crnoj Gori rastu socijalna nejednakost i siromaštvo odgovorio konstatacijom da je Budva prepuna novostečenih milionera. Koji se, govorio je, iz dana u dan umnožavaju na crnogorskim berzama.

To je onaj Đukanović koji se prije dvije godine sa vlasti povukao uz poruku da je pod njegovim patronatom ,,za ove dvije decenije Crna Gora preskočila vjekove”. On danas traži da mu pokažemo nekoga koga bi mogao oporezovati.

Podrazumijeva se, premijer ne očekuje da se na tom popisu nađu: Đukanovići, Mićunovići, Marovići, Barovići, Šarići, Kalići, Banovi, Mugoše, Brkovići, Subotići, Čelebići, Kneževići, Gvozdenovići, Vukotići, Vujovići, Ivanovići, Kolarevići, Pavićevići… I mnogi drugi, znani i of-šor (neznani) junaci crnogorske tranzicije, pljačke, šverca i privatizacije.

Bez toga, međutim, ovi jadi neće proći.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo