Povežite se sa nama

MONITORING

Izvršioci u sudu nalogodavci na vlasti

Objavljeno prije

na

slobodan-pejovic-1

Krunski svjedok Slobodan Pejović nije se pojavio na glavnom pretresu optuženima za deportaciju bosanskih izbjeglica koje je crnogorska vlast 1992, izručila vojsci Radovana Karadžića. Razlozi su formalne prirode – Pejoviću još nije uručen sudski poziv. ,,Kada budem dobio taj poziv normalno da ću se odazvati, ukoliko budem u životu, a valjda ću biti. Pojaviću se i reći ono što godinama svjedočim – ponoviću pred sudijama, porotom, braniocima, tužiocima, okrivljenima, odgovoriću na sva pitanja. To je moja obaveza, ljudska, moralna”, kaže za na[ list bivši policijski inspektor koji je početkom devedesetih odbio da učestvuje u državnom zločinu nad ljudima koji su u Crnoj Gori prepoznali utočište. Pejović je nezgodan svjedok za ovu vlast. Istraga je zaključena svaljivanjem krivice na policijske funkcionere od kojih pojedini tvrde da su samo radili po nalozima – odozgo. Prema optužnici, Boško M. Bojović, Milisav-Mića M. Marković, Radoje B. Radunović, Duško D. Bakrač, Božidar J. Stojović zvani Božo, Milorad M. Ivanović, Milorad D. Šljivančanin, Branko-Banjo Bujić i Sreten Lj. Glendža, izvršili su krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142 stav 1 Krivičnog zakona SRJ.

Odbrana tvrdi da je istraga zaobišla ključne ljude. Advokat Branka Bujića Đorđije Ulićević je nakon hapšenja svog klijenta izjavio: ,,Svi svjedoci u istražnom postupku su predloženi da se ponovo saslušaju. Svi, osim Mila Đukanovića i Svetozara Marovića. A upravo je Đukanović ključna figura u ovoj priči, jer je bio šef izvršne vlasti”.

I Milorad Ivanović, jedan od optuženih, prozvao je državni vrh. ,,Opštepoznato je i laiku jasno da se radilo o mjeri naređenoj u vrhu crnogorske vlasti, koja je samo policijski sprovedena, od strane tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i njegovih najbližih saradnika”.

Mnogi se danas, tobože, ne sjećaju lova na ljude koji je trajao skoro mjesec dana. Osvrćući se na svjedočenja bivših kolega, koje su učestvovale ili nijemo posmatrale hapšenja izbjeglica isporučenih Karadžićevim ubicama Pejović je u jednoj od ispovijesti za naš list kazao: ,,Svi sada pokušavaju da svale krivicu na dvojicu mrtvih ljudi – na Pavla Bulatovića i Damjana Turkovića. To je nepošteno. Neka je na njihovoj savjesti i na duši. Sad, kad je prigustilo, pominju Pavla Bulatovića, donedavno ga niko, osim mene, nije uzimao u usta. Ja sam o njemu govorio kad je bilo riječi o depeši i naredbi o hapšenju sa njegovim potpisom. Nijesam ulazio u to ko je njemu naredio, a on to nije samoinicijativno uradio, i njemu je isto neko naredio, zna se. Trebalo bi da to kažu njegovi saradnici i pomoćnici u državnoj i javnoj policiji, ali neće”.

Da još jednom podsjetimo ko je bio “gore”. Momir Bulatović je bio predsjednik a Milo Đukanović premijer Crne Gore. Risto Vukčević nalazio se na čelu Skupštine. Svetozar Marović je bio član Predsjedništva, a potpredsjednik Vlade za unutrašnju politiku, i direktno nadležan za kontrolu rada crnogorskog MUP-a, bio je Zoran Žižić. Tokom istrage niko ga nije ni pominjao. Za razliku od, kako smo već rekli, Pavla Bulatovića, nekadašnjeg ministra crnogorske policije koji je 2000. ubijen u jednom beogradskom restoranu.

Nikola Pejaković bio je zamjenik ministra policije Pavla Bulatovića. Nakon deportacije unaprijeđen je u prvog čovjeka MUP-a Crne Gore. Radoje Radunović je bio načelnik Službe državne bezbjednosti za Boku Kotorsku.

Vladimir Šušović bio je Vrhovni državni tužilac Crne Gore, a predsjednik predsjedništva SFRJ bio je Branko Kostić.

Pejović nije zaboravio ni druge užase o kojima se danas malo zna. ,,Ako se iko u ovoj državi bude ozbiljno bavio zločinima, možda će tragovi krvi, odvesti do jednog hercegnovskog ljekara koji je sa kalašnjikovom noću operisao. Postojala je paravojna grupa koja je, onako samoinicijativno, te nesrećne ljude noću odvodila iz kuća. Prvo bi ih opljačkali pa ih onda, neđe tamo, na koridoru smrti, na planinama Orijena, likvidirali. Broj im se ne zna, ne zna se ništa”, kazao je Pejović nedavno Monitoru.

Država ne prati, već brižljivo skriva tragove krvi, koji vode do njenih vrata. I uklanja tragove koji ukazuju na zločinačke otiske. Slobodan Pejović je ovih dana objelodanio da zna za plan da se i on ućutka. ..Određen je moj egzekutor, znam njegovo ime, a lično poznajem i visokog funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost koji upravlja akcijom moje likvidacije”.

Nakon ove optužbe Pejovića je kontaktirao načelnik hercegnovske policije koji je tražio imena onih o kojima govori, ali je Pejović to odbio baš kao i ponudu, koja je uslijedila nakon desetak neotkrivenih napada na njega i njegovu imovinu – da se stavi u policijsku izolaciju. ,,Ne mogu da prihvatim da budem pod paskom policije na način na koji mi je to predočeno, jer je to primjereno osobama iz svijeta organozovanog kriminala, a ne običnom građaninu kakav sam ja”, izjavio je Pejović objašnjavajući da je ponuda Uprave policije podrazumijevala prekid kontakta sa svima. Osim toga Pejović kaže da ne vjeruje ni javnoj ni tajnoj policiji. Ne može mu se zamjeriti – brojni napadi na njega godinama ostaju nerasvijetljeni.

Akcija za ljudska prava nedavno je podsjetila su Pejovića nepoznate osobe dva puta pokušale da likvidiraju – 1992, kada je pucano na automobil u kojem se vozio sa suprugom i djecom, i godinu kasnije, kada je upućen na službeni put vozilom kojem su kočnice otkazale, jer su prethodno, prema ocjeni mehaničara, onesposobljene. Ni jedan od ovih napada nije istražen.

Pejoviću je više puta anonimno prijećeno smrću, a onda se ponovo prešlo u akciju. Od 2000. do 2004. automobil mu je uništavan četiri puta, što je Pejović uredno prijavljivao policiji. Niti jedan slučaj nije rasvijetljen.

Država se potrudila da mu stavi do znanja koliko cijeni njegovu ispovijest. U avgustu 2006, državni tužilac je uručio poziv Pejoviću za svjedočenje u istraži ratnog zločina deportacije bosanskih izbjeglica, tako što su specijalci pod punom opremom, maskirani, sat ispred ponoći, došli na njegova vrata da ga obavijeste o sjutrašnjem saslušanju.

Godinu kasnije Pejovića je napao sugrađanin Vuk Selić metalnom palicom. Pošto se Pejović odbranio, Selić je uhapšen. Istraga se odugovlačila, a nalogodavci nisu ni traženi. Selić je kažnjen uslovno.

Lani je mu je razbijen prozor kuće, zatim prozor automobila, a na sjedištu je zatekao poruku „minirano”. U septembru ove godine ponovo mu je demoliran automobil, a na vozačevom sjedištu ostavljen je lovački metak velikog kalibra. Prošlog mjeseca Pejović je ponovo zatekao razbijeno staklo na automobilu.

Svih ovih godina država ne ulazi u trag onima kojima je jedini cilj da zapuše usta Slobodanu Pejoviću. Niti joj je padalo na pamet da mu pruži zaštitu. Kada mu je konačno ponuđena, više je ličila na utamničenje čovjeka koji ne dozvoljava da padne mrak na nepočinstva odrađena pod državnim okriljem.

Bila je to poruka države da savjest i sjećanje u ovom društvu može da živi samo u izolaciji. Odgovor Slobodana Pejovića glasi – to ne mora biti tako.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo