Povežite se sa nama

MONITORING

Izvršioci u sudu nalogodavci na vlasti

Objavljeno prije

na

Krunski svjedok Slobodan Pejović nije se pojavio na glavnom pretresu optuženima za deportaciju bosanskih izbjeglica koje je crnogorska vlast 1992, izručila vojsci Radovana Karadžića. Razlozi su formalne prirode – Pejoviću još nije uručen sudski poziv. ,,Kada budem dobio taj poziv normalno da ću se odazvati, ukoliko budem u životu, a valjda ću biti. Pojaviću se i reći ono što godinama svjedočim – ponoviću pred sudijama, porotom, braniocima, tužiocima, okrivljenima, odgovoriću na sva pitanja. To je moja obaveza, ljudska, moralna”, kaže za na[ list bivši policijski inspektor koji je početkom devedesetih odbio da učestvuje u državnom zločinu nad ljudima koji su u Crnoj Gori prepoznali utočište. Pejović je nezgodan svjedok za ovu vlast. Istraga je zaključena svaljivanjem krivice na policijske funkcionere od kojih pojedini tvrde da su samo radili po nalozima – odozgo. Prema optužnici, Boško M. Bojović, Milisav-Mića M. Marković, Radoje B. Radunović, Duško D. Bakrač, Božidar J. Stojović zvani Božo, Milorad M. Ivanović, Milorad D. Šljivančanin, Branko-Banjo Bujić i Sreten Lj. Glendža, izvršili su krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142 stav 1 Krivičnog zakona SRJ.

Odbrana tvrdi da je istraga zaobišla ključne ljude. Advokat Branka Bujića Đorđije Ulićević je nakon hapšenja svog klijenta izjavio: ,,Svi svjedoci u istražnom postupku su predloženi da se ponovo saslušaju. Svi, osim Mila Đukanovića i Svetozara Marovića. A upravo je Đukanović ključna figura u ovoj priči, jer je bio šef izvršne vlasti”.

I Milorad Ivanović, jedan od optuženih, prozvao je državni vrh. ,,Opštepoznato je i laiku jasno da se radilo o mjeri naređenoj u vrhu crnogorske vlasti, koja je samo policijski sprovedena, od strane tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i njegovih najbližih saradnika”.

Mnogi se danas, tobože, ne sjećaju lova na ljude koji je trajao skoro mjesec dana. Osvrćući se na svjedočenja bivših kolega, koje su učestvovale ili nijemo posmatrale hapšenja izbjeglica isporučenih Karadžićevim ubicama Pejović je u jednoj od ispovijesti za naš list kazao: ,,Svi sada pokušavaju da svale krivicu na dvojicu mrtvih ljudi – na Pavla Bulatovića i Damjana Turkovića. To je nepošteno. Neka je na njihovoj savjesti i na duši. Sad, kad je prigustilo, pominju Pavla Bulatovića, donedavno ga niko, osim mene, nije uzimao u usta. Ja sam o njemu govorio kad je bilo riječi o depeši i naredbi o hapšenju sa njegovim potpisom. Nijesam ulazio u to ko je njemu naredio, a on to nije samoinicijativno uradio, i njemu je isto neko naredio, zna se. Trebalo bi da to kažu njegovi saradnici i pomoćnici u državnoj i javnoj policiji, ali neće”.

Da još jednom podsjetimo ko je bio “gore”. Momir Bulatović je bio predsjednik a Milo Đukanović premijer Crne Gore. Risto Vukčević nalazio se na čelu Skupštine. Svetozar Marović je bio član Predsjedništva, a potpredsjednik Vlade za unutrašnju politiku, i direktno nadležan za kontrolu rada crnogorskog MUP-a, bio je Zoran Žižić. Tokom istrage niko ga nije ni pominjao. Za razliku od, kako smo već rekli, Pavla Bulatovića, nekadašnjeg ministra crnogorske policije koji je 2000. ubijen u jednom beogradskom restoranu.

Nikola Pejaković bio je zamjenik ministra policije Pavla Bulatovića. Nakon deportacije unaprijeđen je u prvog čovjeka MUP-a Crne Gore. Radoje Radunović je bio načelnik Službe državne bezbjednosti za Boku Kotorsku.

Vladimir Šušović bio je Vrhovni državni tužilac Crne Gore, a predsjednik predsjedništva SFRJ bio je Branko Kostić.

Pejović nije zaboravio ni druge užase o kojima se danas malo zna. ,,Ako se iko u ovoj državi bude ozbiljno bavio zločinima, možda će tragovi krvi, odvesti do jednog hercegnovskog ljekara koji je sa kalašnjikovom noću operisao. Postojala je paravojna grupa koja je, onako samoinicijativno, te nesrećne ljude noću odvodila iz kuća. Prvo bi ih opljačkali pa ih onda, neđe tamo, na koridoru smrti, na planinama Orijena, likvidirali. Broj im se ne zna, ne zna se ništa”, kazao je Pejović nedavno Monitoru.

Država ne prati, već brižljivo skriva tragove krvi, koji vode do njenih vrata. I uklanja tragove koji ukazuju na zločinačke otiske. Slobodan Pejović je ovih dana objelodanio da zna za plan da se i on ućutka. ..Određen je moj egzekutor, znam njegovo ime, a lično poznajem i visokog funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost koji upravlja akcijom moje likvidacije”.

Nakon ove optužbe Pejovića je kontaktirao načelnik hercegnovske policije koji je tražio imena onih o kojima govori, ali je Pejović to odbio baš kao i ponudu, koja je uslijedila nakon desetak neotkrivenih napada na njega i njegovu imovinu – da se stavi u policijsku izolaciju. ,,Ne mogu da prihvatim da budem pod paskom policije na način na koji mi je to predočeno, jer je to primjereno osobama iz svijeta organozovanog kriminala, a ne običnom građaninu kakav sam ja”, izjavio je Pejović objašnjavajući da je ponuda Uprave policije podrazumijevala prekid kontakta sa svima. Osim toga Pejović kaže da ne vjeruje ni javnoj ni tajnoj policiji. Ne može mu se zamjeriti – brojni napadi na njega godinama ostaju nerasvijetljeni.

Akcija za ljudska prava nedavno je podsjetila su Pejovića nepoznate osobe dva puta pokušale da likvidiraju – 1992, kada je pucano na automobil u kojem se vozio sa suprugom i djecom, i godinu kasnije, kada je upućen na službeni put vozilom kojem su kočnice otkazale, jer su prethodno, prema ocjeni mehaničara, onesposobljene. Ni jedan od ovih napada nije istražen.

Pejoviću je više puta anonimno prijećeno smrću, a onda se ponovo prešlo u akciju. Od 2000. do 2004. automobil mu je uništavan četiri puta, što je Pejović uredno prijavljivao policiji. Niti jedan slučaj nije rasvijetljen.

Država se potrudila da mu stavi do znanja koliko cijeni njegovu ispovijest. U avgustu 2006, državni tužilac je uručio poziv Pejoviću za svjedočenje u istraži ratnog zločina deportacije bosanskih izbjeglica, tako što su specijalci pod punom opremom, maskirani, sat ispred ponoći, došli na njegova vrata da ga obavijeste o sjutrašnjem saslušanju.

Godinu kasnije Pejovića je napao sugrađanin Vuk Selić metalnom palicom. Pošto se Pejović odbranio, Selić je uhapšen. Istraga se odugovlačila, a nalogodavci nisu ni traženi. Selić je kažnjen uslovno.

Lani je mu je razbijen prozor kuće, zatim prozor automobila, a na sjedištu je zatekao poruku „minirano”. U septembru ove godine ponovo mu je demoliran automobil, a na vozačevom sjedištu ostavljen je lovački metak velikog kalibra. Prošlog mjeseca Pejović je ponovo zatekao razbijeno staklo na automobilu.

Svih ovih godina država ne ulazi u trag onima kojima je jedini cilj da zapuše usta Slobodanu Pejoviću. Niti joj je padalo na pamet da mu pruži zaštitu. Kada mu je konačno ponuđena, više je ličila na utamničenje čovjeka koji ne dozvoljava da padne mrak na nepočinstva odrađena pod državnim okriljem.

Bila je to poruka države da savjest i sjećanje u ovom društvu može da živi samo u izolaciji. Odgovor Slobodana Pejovića glasi – to ne mora biti tako.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo