Povežite se sa nama

MONITORING

Izvršioci u sudu nalogodavci na vlasti

Objavljeno prije

na

Krunski svjedok Slobodan Pejović nije se pojavio na glavnom pretresu optuženima za deportaciju bosanskih izbjeglica koje je crnogorska vlast 1992, izručila vojsci Radovana Karadžića. Razlozi su formalne prirode – Pejoviću još nije uručen sudski poziv. ,,Kada budem dobio taj poziv normalno da ću se odazvati, ukoliko budem u životu, a valjda ću biti. Pojaviću se i reći ono što godinama svjedočim – ponoviću pred sudijama, porotom, braniocima, tužiocima, okrivljenima, odgovoriću na sva pitanja. To je moja obaveza, ljudska, moralna”, kaže za na[ list bivši policijski inspektor koji je početkom devedesetih odbio da učestvuje u državnom zločinu nad ljudima koji su u Crnoj Gori prepoznali utočište. Pejović je nezgodan svjedok za ovu vlast. Istraga je zaključena svaljivanjem krivice na policijske funkcionere od kojih pojedini tvrde da su samo radili po nalozima – odozgo. Prema optužnici, Boško M. Bojović, Milisav-Mića M. Marković, Radoje B. Radunović, Duško D. Bakrač, Božidar J. Stojović zvani Božo, Milorad M. Ivanović, Milorad D. Šljivančanin, Branko-Banjo Bujić i Sreten Lj. Glendža, izvršili su krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142 stav 1 Krivičnog zakona SRJ.

Odbrana tvrdi da je istraga zaobišla ključne ljude. Advokat Branka Bujića Đorđije Ulićević je nakon hapšenja svog klijenta izjavio: ,,Svi svjedoci u istražnom postupku su predloženi da se ponovo saslušaju. Svi, osim Mila Đukanovića i Svetozara Marovića. A upravo je Đukanović ključna figura u ovoj priči, jer je bio šef izvršne vlasti”.

I Milorad Ivanović, jedan od optuženih, prozvao je državni vrh. ,,Opštepoznato je i laiku jasno da se radilo o mjeri naređenoj u vrhu crnogorske vlasti, koja je samo policijski sprovedena, od strane tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i njegovih najbližih saradnika”.

Mnogi se danas, tobože, ne sjećaju lova na ljude koji je trajao skoro mjesec dana. Osvrćući se na svjedočenja bivših kolega, koje su učestvovale ili nijemo posmatrale hapšenja izbjeglica isporučenih Karadžićevim ubicama Pejović je u jednoj od ispovijesti za naš list kazao: ,,Svi sada pokušavaju da svale krivicu na dvojicu mrtvih ljudi – na Pavla Bulatovića i Damjana Turkovića. To je nepošteno. Neka je na njihovoj savjesti i na duši. Sad, kad je prigustilo, pominju Pavla Bulatovića, donedavno ga niko, osim mene, nije uzimao u usta. Ja sam o njemu govorio kad je bilo riječi o depeši i naredbi o hapšenju sa njegovim potpisom. Nijesam ulazio u to ko je njemu naredio, a on to nije samoinicijativno uradio, i njemu je isto neko naredio, zna se. Trebalo bi da to kažu njegovi saradnici i pomoćnici u državnoj i javnoj policiji, ali neće”.

Da još jednom podsjetimo ko je bio “gore”. Momir Bulatović je bio predsjednik a Milo Đukanović premijer Crne Gore. Risto Vukčević nalazio se na čelu Skupštine. Svetozar Marović je bio član Predsjedništva, a potpredsjednik Vlade za unutrašnju politiku, i direktno nadležan za kontrolu rada crnogorskog MUP-a, bio je Zoran Žižić. Tokom istrage niko ga nije ni pominjao. Za razliku od, kako smo već rekli, Pavla Bulatovića, nekadašnjeg ministra crnogorske policije koji je 2000. ubijen u jednom beogradskom restoranu.

Nikola Pejaković bio je zamjenik ministra policije Pavla Bulatovića. Nakon deportacije unaprijeđen je u prvog čovjeka MUP-a Crne Gore. Radoje Radunović je bio načelnik Službe državne bezbjednosti za Boku Kotorsku.

Vladimir Šušović bio je Vrhovni državni tužilac Crne Gore, a predsjednik predsjedništva SFRJ bio je Branko Kostić.

Pejović nije zaboravio ni druge užase o kojima se danas malo zna. ,,Ako se iko u ovoj državi bude ozbiljno bavio zločinima, možda će tragovi krvi, odvesti do jednog hercegnovskog ljekara koji je sa kalašnjikovom noću operisao. Postojala je paravojna grupa koja je, onako samoinicijativno, te nesrećne ljude noću odvodila iz kuća. Prvo bi ih opljačkali pa ih onda, neđe tamo, na koridoru smrti, na planinama Orijena, likvidirali. Broj im se ne zna, ne zna se ništa”, kazao je Pejović nedavno Monitoru.

Država ne prati, već brižljivo skriva tragove krvi, koji vode do njenih vrata. I uklanja tragove koji ukazuju na zločinačke otiske. Slobodan Pejović je ovih dana objelodanio da zna za plan da se i on ućutka. ..Određen je moj egzekutor, znam njegovo ime, a lično poznajem i visokog funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost koji upravlja akcijom moje likvidacije”.

Nakon ove optužbe Pejovića je kontaktirao načelnik hercegnovske policije koji je tražio imena onih o kojima govori, ali je Pejović to odbio baš kao i ponudu, koja je uslijedila nakon desetak neotkrivenih napada na njega i njegovu imovinu – da se stavi u policijsku izolaciju. ,,Ne mogu da prihvatim da budem pod paskom policije na način na koji mi je to predočeno, jer je to primjereno osobama iz svijeta organozovanog kriminala, a ne običnom građaninu kakav sam ja”, izjavio je Pejović objašnjavajući da je ponuda Uprave policije podrazumijevala prekid kontakta sa svima. Osim toga Pejović kaže da ne vjeruje ni javnoj ni tajnoj policiji. Ne može mu se zamjeriti – brojni napadi na njega godinama ostaju nerasvijetljeni.

Akcija za ljudska prava nedavno je podsjetila su Pejovića nepoznate osobe dva puta pokušale da likvidiraju – 1992, kada je pucano na automobil u kojem se vozio sa suprugom i djecom, i godinu kasnije, kada je upućen na službeni put vozilom kojem su kočnice otkazale, jer su prethodno, prema ocjeni mehaničara, onesposobljene. Ni jedan od ovih napada nije istražen.

Pejoviću je više puta anonimno prijećeno smrću, a onda se ponovo prešlo u akciju. Od 2000. do 2004. automobil mu je uništavan četiri puta, što je Pejović uredno prijavljivao policiji. Niti jedan slučaj nije rasvijetljen.

Država se potrudila da mu stavi do znanja koliko cijeni njegovu ispovijest. U avgustu 2006, državni tužilac je uručio poziv Pejoviću za svjedočenje u istraži ratnog zločina deportacije bosanskih izbjeglica, tako što su specijalci pod punom opremom, maskirani, sat ispred ponoći, došli na njegova vrata da ga obavijeste o sjutrašnjem saslušanju.

Godinu kasnije Pejovića je napao sugrađanin Vuk Selić metalnom palicom. Pošto se Pejović odbranio, Selić je uhapšen. Istraga se odugovlačila, a nalogodavci nisu ni traženi. Selić je kažnjen uslovno.

Lani je mu je razbijen prozor kuće, zatim prozor automobila, a na sjedištu je zatekao poruku „minirano”. U septembru ove godine ponovo mu je demoliran automobil, a na vozačevom sjedištu ostavljen je lovački metak velikog kalibra. Prošlog mjeseca Pejović je ponovo zatekao razbijeno staklo na automobilu.

Svih ovih godina država ne ulazi u trag onima kojima je jedini cilj da zapuše usta Slobodanu Pejoviću. Niti joj je padalo na pamet da mu pruži zaštitu. Kada mu je konačno ponuđena, više je ličila na utamničenje čovjeka koji ne dozvoljava da padne mrak na nepočinstva odrađena pod državnim okriljem.

Bila je to poruka države da savjest i sjećanje u ovom društvu može da živi samo u izolaciji. Odgovor Slobodana Pejovića glasi – to ne mora biti tako.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo