Povežite se sa nama

MONITORING

Zločini bez zločinaca

Objavljeno prije

na

ubistvo-scekic-dzip005

Pet i po godina nakon ubistva Duška Jovanovića sudski proces nije okončan; jedini okrivljeni kao saizvršilac je Damir Mandić. No, ko je naručio smaknuće, kao i ko je izvršilac – nije utvrđeno. Mandiću se sudilo dva puta. Krajem 2007 ga je u Višem sudu krivično vijeće Radovana Mandića oslobodilo optužbi. Nakon što je presuda oborena na Apelacionom sudu, potpuno izmijenjeno krivično vijeće Lazara Akovića osudilo je Damira Mandića na maksimalnih 30 godina zatvora.  Obojica sudija Višeg suda su, ubrzo po izricanju presuda, napustili sudijske funkcije. Aković je nedavno podnio ostavku a Mandić je postao advokat. ISTORIJA SMAKNUĆA: Prema tvrdnjama rodbine, postojala je istorija najavljene smrti direktora Dana. Njegov brat Miodrag Jovanović u svom iskazu je rekao kako je znao za prijetnje i anonimna pisma koje je dobijao Duško Jovanović. Jedna od tih prijetnji je bila ona navodno upućena od Ljubiše-Čumeta Buhe, srpskog mafijaša, koji je u različitim periodima boravio u Crnoj Gori i imao crnogorske isprave. Zbog Čumetovih prijetnji direktor Dana je kontaktirao tadašnjeg šefa policije Andriju Jovićevića.
Sestra Duška Jovanović, Slavica, tvrdila je kako je dobila ukupno 17 telefonskih poruka da se „skloni od Duška, jer njega ništa dobro ne čeka”. Navodno su „par dana uoči ubistva” ozvučene prostorije redakcije Dana „a Duško je to znao”.
Damir Mandić je tokom pretresa tvrdio kako je nevin. Kazao je da je imao lijep život i da nije imao potrebe da izvrši zločin. Poznavao je Duška Jovanović. Objasnio je kako je sa njim „imao korektan odnos”; rekao je da nije znao da mu bilo ko prijeti, niti da direktor Dana ima lično obezbjeđenje.
Iako neposrednih dokaza protiv Mandića za ubistvo Duška Jovanovića nije bilo, proljetos je krivično vijeće sudije Akovića – usvojivši skoro u cijelosti primjedbe Apelacionog suda – konstatovalo posredne tragove koji su, stoji u presudi, „u takvom međusobnom skladu da nedvosmisleno ukazuju na krivicu optuženog”.
U presudi je, kao neoborivi posredan dokaz, navedeno kako je kupovina golfa 3 – vozila iz kojeg je počinjeno ubistvo – dogovoreno sa Mandićevog mobilnog telefona. Mandića terete biološki tragovi pronađeni na pušci iz koje kobne večeri 27. maja 2004. nije pucano a ostavljena je u golfu 3, zatim DNK tragovi na limenci Red bula pronađenoj na mjestu gdje je parkiran automobil nakon zločina i barutne čestice na dukserici zaplijenjenoj tokom pretresa njegovog stana.

MISTERIJE: Ali, nijesu riješene neke misterije iz istražnog postupka. U golfu 3 pronađeno je samo nekoliko barutnih čestica iako je navodno iz tog vozila direktor Dana ubijen sa 17 ispaljenih metaka. U istom vozilu nijesu bili samo Mandićevi tragovi, već, kako odbrana navodi, „više tragova, ali nije utvrđen broj izazivača, njihova starost i identitet”. Tu je i činjenica da je istražni sudija odbio da konzervu Red bula sa Mandićevim DNK uvrsti u zapisnik pod obrazloženjem da je mogao bilo ko da je podmetne.
Odbrana Damira Mandića je tvrdila kako nije jasno na koji je način utvrđeno da se kobne noći u golfu 3 nalazilo tri lica. Nije prihvaćena ni sugestija da se ispita da li je Mandić tragove na pušci ostavio nekom drugom prilikom a ne u noći ubistva.
Vijeće sudije Lazara Akovića je pozicioniralo Mandića u momentu ubistva Duška Jovanovića. Prema presudi, on je sjedio na zadnjem sjedištu golfa 3 sa automatskom puškom. Jedan nepoznati saizvršilac je vozio automobil a drugi sa mjesta suvozača je izrešetao direktora Dana. U presudi stoji da je suvozačevo sjedište – a suvozač je navodno bio jedini strijelac – bilo oboreno. Što je Damir Mandić radio sa automatom ako se zadnji prozori na golfu 3 iz kojeg je navodno pucano uopšte ne otvaraju?
Na suđenju Mandić se branio ćutanjem.

Najviše informacija (ukoliko su tačne) od Damira Mandića je dobijeno 3. juna 2004. tokom saslušanja u policiji. Mandić tada nije bio okrivljeni, već je, nakon što je prethodno bio uhapšen na beogradskom aerodromu, saslušavan kao građanin u prisustvu svojih advokata. On je navodno opisao svoje kretanje u noći ubistva Jovanovića, kao i kontakte sa tzv. bezbjednosno interesantnim licima, poput Beranaca Vuka Vulevića i Vuksana Cemovića (kasnije osuđen zbog šverca droge), kao i sa rođakom Arminom-Mušom Osmanagićem. Vulević i Osmanagić su javno sumnjičeni kao saizvršioci, ali protiv njih nije podignuta optužnica; tek su 2008. upoređeni njihovi biološki tragovi sa onima pronađenim u golfu 3.

Za pištolj koji je imao, Mandić je kazao kako ga je svojevremeno dobio od Gorana Žugića (ubijen 2000. godine), dok je automatsko oružje zaduživao kod MUP-a.
Ovaj inicijalni iskaz su Mandićevi advokati negirali, jer je bio nepotpisan i procesno nevalidan. Na sudu sporni iskaz nije prihvaćen kao dokaz.

NEKAŽNJENI INSPIRATORI: Kontroverze u procesu za ubistvo Duška Jovanovića – a glavna od njih je da se ne zna ko je ubica i zbog čega je naručio smaknuće – dio su priče duge dvije decenije o nerasvijetljavanju ubistava u mafijaškom stilu.
Posljednjih godina je zakonski uređena osnova za borbu protiv organizovanog kriminala, uključujući i glavnu polugu razaranja mafijaške zavjere ćutanja o zločinima – zaštićenog svjedoka.
No, na primjeru zaštićenog svjedoka 001 u procesu za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića iskompromitovan je zaštićeni svjedok a da se nije utvrdila odgovornost tužilaštva i/ili policije.
Identitet Gorana Vlaovića su svi znali i prije nego što je usred procesa svojevoljno raskinuo saradnju i štampi dao intervju. Pripreme za svjedočenje, čuvanje i izdržavanje Vlaovića koštalo je državu, prema nezvaničnim saznanjima, oko 300.000 eura a da njegov iskaz – ne samo od advokata odbrane ocijenjen kao „neubjedljiv, nelogičan i neistinit” – sudsko vijeće nije prihvatilo.
Izgleda kako sve ide u pogrešnom pravcu; optužnice, izjave zvaničnika o „intenzivnim istragama” koje traju godinama, kao da su usmjerene na zataškavanje a ne otkrivanje zločinaca. Da li je neko u policiji smijenjen zbog beskrajno dugih istraga ili zbog istraga koje su zatvorene sa klimavim i na sudu lako oborivim dokazima?
Nijesu samo nerasvijetljena ubistva dva visoka policijska funkcionera, Gorana Žugića i Darka Raspopovića (2001. godine), već se ne zna ni ko je pucao na inspektora Slavoljuba Šćekića. Policijski funkcioner Miljan Perović (šef Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata) svjedok prijetnji Šćekiću – koji je jedno pričao u istrazi a drugo na sudu – nagrađen je višim položajem u hijerarhiji!
Još nijesu rasvijetljene veze inspektora i službenika policije i ANB-a sa optuženima ili javno osumnjičenima za neke medijski najpoznatijih ubistava. Internim istragama o vezama lica koja su prolazila kroz krivične evidencije sa „predstavnicima zakona” zadovoljena je forma, dok je sadržaj ostao nedostupan čak i za sudove. Niko nije demantovao izvještaje u štampi kako je, na primjer, Damir Mandić sa većinom saslušanih inspektora CB Podgorica bio svojevremeno „u dobrim odnosima”.
Sva dosadašnja suđenja za najteže zločine nalik su „dimnoj zavjesi”. Rasvjetljavanje zločina je nezamislivo bez otkrivanja inspiratora. Da li je kod nas i jedan inspirator poznat, suđen i osuđen? Nije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo