Povežite se sa nama

MONITORING

Zločini bez zločinaca

Objavljeno prije

na

Pet i po godina nakon ubistva Duška Jovanovića sudski proces nije okončan; jedini okrivljeni kao saizvršilac je Damir Mandić. No, ko je naručio smaknuće, kao i ko je izvršilac – nije utvrđeno. Mandiću se sudilo dva puta. Krajem 2007 ga je u Višem sudu krivično vijeće Radovana Mandića oslobodilo optužbi. Nakon što je presuda oborena na Apelacionom sudu, potpuno izmijenjeno krivično vijeće Lazara Akovića osudilo je Damira Mandića na maksimalnih 30 godina zatvora.  Obojica sudija Višeg suda su, ubrzo po izricanju presuda, napustili sudijske funkcije. Aković je nedavno podnio ostavku a Mandić je postao advokat. ISTORIJA SMAKNUĆA: Prema tvrdnjama rodbine, postojala je istorija najavljene smrti direktora Dana. Njegov brat Miodrag Jovanović u svom iskazu je rekao kako je znao za prijetnje i anonimna pisma koje je dobijao Duško Jovanović. Jedna od tih prijetnji je bila ona navodno upućena od Ljubiše-Čumeta Buhe, srpskog mafijaša, koji je u različitim periodima boravio u Crnoj Gori i imao crnogorske isprave. Zbog Čumetovih prijetnji direktor Dana je kontaktirao tadašnjeg šefa policije Andriju Jovićevića.
Sestra Duška Jovanović, Slavica, tvrdila je kako je dobila ukupno 17 telefonskih poruka da se „skloni od Duška, jer njega ništa dobro ne čeka”. Navodno su „par dana uoči ubistva” ozvučene prostorije redakcije Dana „a Duško je to znao”.
Damir Mandić je tokom pretresa tvrdio kako je nevin. Kazao je da je imao lijep život i da nije imao potrebe da izvrši zločin. Poznavao je Duška Jovanović. Objasnio je kako je sa njim „imao korektan odnos”; rekao je da nije znao da mu bilo ko prijeti, niti da direktor Dana ima lično obezbjeđenje.
Iako neposrednih dokaza protiv Mandića za ubistvo Duška Jovanovića nije bilo, proljetos je krivično vijeće sudije Akovića – usvojivši skoro u cijelosti primjedbe Apelacionog suda – konstatovalo posredne tragove koji su, stoji u presudi, „u takvom međusobnom skladu da nedvosmisleno ukazuju na krivicu optuženog”.
U presudi je, kao neoborivi posredan dokaz, navedeno kako je kupovina golfa 3 – vozila iz kojeg je počinjeno ubistvo – dogovoreno sa Mandićevog mobilnog telefona. Mandića terete biološki tragovi pronađeni na pušci iz koje kobne večeri 27. maja 2004. nije pucano a ostavljena je u golfu 3, zatim DNK tragovi na limenci Red bula pronađenoj na mjestu gdje je parkiran automobil nakon zločina i barutne čestice na dukserici zaplijenjenoj tokom pretresa njegovog stana.

MISTERIJE: Ali, nijesu riješene neke misterije iz istražnog postupka. U golfu 3 pronađeno je samo nekoliko barutnih čestica iako je navodno iz tog vozila direktor Dana ubijen sa 17 ispaljenih metaka. U istom vozilu nijesu bili samo Mandićevi tragovi, već, kako odbrana navodi, „više tragova, ali nije utvrđen broj izazivača, njihova starost i identitet”. Tu je i činjenica da je istražni sudija odbio da konzervu Red bula sa Mandićevim DNK uvrsti u zapisnik pod obrazloženjem da je mogao bilo ko da je podmetne.
Odbrana Damira Mandića je tvrdila kako nije jasno na koji je način utvrđeno da se kobne noći u golfu 3 nalazilo tri lica. Nije prihvaćena ni sugestija da se ispita da li je Mandić tragove na pušci ostavio nekom drugom prilikom a ne u noći ubistva.
Vijeće sudije Lazara Akovića je pozicioniralo Mandića u momentu ubistva Duška Jovanovića. Prema presudi, on je sjedio na zadnjem sjedištu golfa 3 sa automatskom puškom. Jedan nepoznati saizvršilac je vozio automobil a drugi sa mjesta suvozača je izrešetao direktora Dana. U presudi stoji da je suvozačevo sjedište – a suvozač je navodno bio jedini strijelac – bilo oboreno. Što je Damir Mandić radio sa automatom ako se zadnji prozori na golfu 3 iz kojeg je navodno pucano uopšte ne otvaraju?
Na suđenju Mandić se branio ćutanjem.

Najviše informacija (ukoliko su tačne) od Damira Mandića je dobijeno 3. juna 2004. tokom saslušanja u policiji. Mandić tada nije bio okrivljeni, već je, nakon što je prethodno bio uhapšen na beogradskom aerodromu, saslušavan kao građanin u prisustvu svojih advokata. On je navodno opisao svoje kretanje u noći ubistva Jovanovića, kao i kontakte sa tzv. bezbjednosno interesantnim licima, poput Beranaca Vuka Vulevića i Vuksana Cemovića (kasnije osuđen zbog šverca droge), kao i sa rođakom Arminom-Mušom Osmanagićem. Vulević i Osmanagić su javno sumnjičeni kao saizvršioci, ali protiv njih nije podignuta optužnica; tek su 2008. upoređeni njihovi biološki tragovi sa onima pronađenim u golfu 3.

Za pištolj koji je imao, Mandić je kazao kako ga je svojevremeno dobio od Gorana Žugića (ubijen 2000. godine), dok je automatsko oružje zaduživao kod MUP-a.
Ovaj inicijalni iskaz su Mandićevi advokati negirali, jer je bio nepotpisan i procesno nevalidan. Na sudu sporni iskaz nije prihvaćen kao dokaz.

NEKAŽNJENI INSPIRATORI: Kontroverze u procesu za ubistvo Duška Jovanovića – a glavna od njih je da se ne zna ko je ubica i zbog čega je naručio smaknuće – dio su priče duge dvije decenije o nerasvijetljavanju ubistava u mafijaškom stilu.
Posljednjih godina je zakonski uređena osnova za borbu protiv organizovanog kriminala, uključujući i glavnu polugu razaranja mafijaške zavjere ćutanja o zločinima – zaštićenog svjedoka.
No, na primjeru zaštićenog svjedoka 001 u procesu za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića iskompromitovan je zaštićeni svjedok a da se nije utvrdila odgovornost tužilaštva i/ili policije.
Identitet Gorana Vlaovića su svi znali i prije nego što je usred procesa svojevoljno raskinuo saradnju i štampi dao intervju. Pripreme za svjedočenje, čuvanje i izdržavanje Vlaovića koštalo je državu, prema nezvaničnim saznanjima, oko 300.000 eura a da njegov iskaz – ne samo od advokata odbrane ocijenjen kao „neubjedljiv, nelogičan i neistinit” – sudsko vijeće nije prihvatilo.
Izgleda kako sve ide u pogrešnom pravcu; optužnice, izjave zvaničnika o „intenzivnim istragama” koje traju godinama, kao da su usmjerene na zataškavanje a ne otkrivanje zločinaca. Da li je neko u policiji smijenjen zbog beskrajno dugih istraga ili zbog istraga koje su zatvorene sa klimavim i na sudu lako oborivim dokazima?
Nijesu samo nerasvijetljena ubistva dva visoka policijska funkcionera, Gorana Žugića i Darka Raspopovića (2001. godine), već se ne zna ni ko je pucao na inspektora Slavoljuba Šćekića. Policijski funkcioner Miljan Perović (šef Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata) svjedok prijetnji Šćekiću – koji je jedno pričao u istrazi a drugo na sudu – nagrađen je višim položajem u hijerarhiji!
Još nijesu rasvijetljene veze inspektora i službenika policije i ANB-a sa optuženima ili javno osumnjičenima za neke medijski najpoznatijih ubistava. Internim istragama o vezama lica koja su prolazila kroz krivične evidencije sa „predstavnicima zakona” zadovoljena je forma, dok je sadržaj ostao nedostupan čak i za sudove. Niko nije demantovao izvještaje u štampi kako je, na primjer, Damir Mandić sa većinom saslušanih inspektora CB Podgorica bio svojevremeno „u dobrim odnosima”.
Sva dosadašnja suđenja za najteže zločine nalik su „dimnoj zavjesi”. Rasvjetljavanje zločina je nezamislivo bez otkrivanja inspiratora. Da li je kod nas i jedan inspirator poznat, suđen i osuđen? Nije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON  SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu

 

 

Dan prije nego je na vrata  pokucala  2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.

U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.

Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine ,  prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto,  odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.  Podataka o neto zaradama  sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.

Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Mreža mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama,  pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje

 

 

Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah.  Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.

Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.

Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).

Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.

Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija,  prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.

Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su  sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.

,,To je trebao neko  pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo