Povežite se sa nama

MONITORING

Sudom po džepu, novinom po mozgu

Objavljeno prije

na

Sudija Osnovnog suda u Podgorici Dijana Radulović dala je, u subotu, moćnom Rožajcu Safetu Kaliću blanko potvrdu da u njegovoj biografiji nema kontroverznih i kriminalnih detalja. Novinar Monitora Petar Komnenić osuđen je za klevetu pošto, po mišljenju sudije Radulović, ,,nije u toku postupka dokazao da je imao osnovanog razloga da povjeruje u istinitost onoga što je iznosio, kao što nije dokazano ni da su njegove tvrdnje istinite”. Presudu, ipak, problematizuje činjenica da su podaci koje je Komnenić naveo u tekstu Moćni Rožajac citirani iz Izvještaja o radu Sektora za organizovani kriminal crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost i saopštenja srpske policije iz akcije Sablja. Crnogorski mediji su još 2007. pozivajući se na sagovornike iz Odbora za bezbjednost prenijeli kako u izvještaju ANB, u odjeljku Organizovane kriminalne grupe, stoji: ,,sa bezbjednosnog aspekta interesantan je i Safet Kalić, koji svoje aktivnosti uglavnom ostvaruje u inostranstvu”. Od tada do danas niko iz ANB nije osporio autentičnost ovog dokumenta.

Sutkinja Radulović je, ipak, iskoristila to što je direktor ANB Duško Marković na suđenju odbio da se izjasni o ovom dokumentu, pozivajući se na obavezu poštovanja službene tajne. Ona je pri izricanju presude saopštila kako ,,dokument iz ANB-a ne sadrži pečat, štambilj, niti potpis ovlašćenog lica, pa sud nije prihvatio ni odbranu okrivljenog u dijelu u kojem je naveo da je dio informacija crpio iz Izvještaja ANB-a”.

Po sličnom principu odbačen je i dokaz – saopštenje MUP-a Srbije kojim je Safet Kalić označen kao glavni snabdjevač heroinom pripadnika Zemunskog klana. ,,Okrivljeni nije dostavio sudu zvanično saopštenje srpske policije, pa stoga sud nije ni prihvatio njegove navode odbrane u ovom dijelu”. Kao dokaz nijesu prihvaćeni desetine novinskih tekstova srpskih i crnogorskih medija koji se pozivaju na to saopštenje. Odbijen je i Komnenićev zahtjev da se kao svjedok odbrane pozove direktor srpske policije Milorad Veljović.

Sud je povjerovao Safetu Kaliću. Čak i u dijelu svjedočenja u kome kaže: ,,Nisam ni u kakvim bliskim niti prijateljskim odnosima sa ljudima koji sada rade u Agenciji za nacionalnu bezbjednost”. Komnenić je, ponovo uzalud, zahtijevao da se na sudu pogleda video snimak sa Kalićevog vjenčanja – kako bi dokazao da tužilac ne govori istinu. Sud je odbio i ovaj zahtjev, pa Monitor objavljuje najzanimljivije kadrove sa tog snimka.

,,Sud ne samo da je donio sramnu presudu već mi je onemogućio da izvedem dokazni postupak”, kaže Petar Komnenić. Ovo nije usamljeno mišljenje. ,,Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, od novinara se ne može zahtijevati da dokazuje tačnost državnih izvještaja, čija se istinitost pretpostavlja dok se suprotno ne dokaže “, kaže Tea Gorjanc-Prelević iz NVO Akcija za ljudska prava. Ali, crnogorske sudije, pored čestih podsjećanja, ostaju imune na praksu Evropskog suda ali i na preporuke Savjeta Evrope. Tako smo svjedoci niza presuda koje, svaka za sebe, za posljedicu imaju sužavanje medijskih sloboda i gaženje prava javnosti da bude valjano informisana.

Crnogorski sudovi su prvo, u slučaju Emir Kusturica protiv Andreja Nikolaidisa i Monitora, pravosnažno novinarima uskratili pravo da kritikuju i polemišu sa stavovima javnih ličnosti u slučaju kada su oni u prijateljskim odnosima sa crnogorskim moćnicima.

Potom je, slučaj uprava Željezare Nikšić protiv Nebojše Medojevića i Vijesti, medijima stavljeno do znanja da je kažnjivo prenositi mišljenja i stavove opozicionih političara ako oni mogu ugroziti ekonomske interese elite.

Uslijedila je presuda u slučaju Ivica Stanković protiv Petra Komnenića i Monitora. Uzalud je Radovan Mandić, nekadašnji sudija Višeg suda u Podgorici potvrdio sve navode iz teksta o (ne)zakonitom prisluškivanju sudija, kao što je uzalud sudu prezentovana dokumentacija koja navodi na osnovanu sumnju da je predmet sa prikupljenim podacima u međuvremenu izgubljen ili sakriven. Iako nije dokazano da je u toj priči bilo šta neistinito – sud je odlučio da je novinar kriv zato što je povjerovao dokumentima i tvrdnjama tada visokorangiranog pravosudnog zvaničnika.
,,Ili se radi o potpunom sistemskom nerazumijevanju slobode medija i slobode izražavanja ili se radi o sistematskoj namjeri njihovog gušenja”, ocijenio je tu presudu advokat Dragan Prelević.

Konačno, slučaj Safet Kalić je pokazao da crnogorski novinari mogu biti osuđeni i u slučaju da interpretiraju dokumenta ili prenose saopštenja državnih institucija.

,,Crnogorski sud je prvo zabranio iznošenje vrijednosnih sudova, a zatim i citiranje sagovornika javnih djelatnika i crnogorskih poslanika, i sada i prenošenje mišljenja i dokumenata nadležnih organa ove i drugih država”, smatra Komnenić. Šta dodati? Izuzev upozorenja: kolege iz elektronskih medija, kada krenete da čitate vremensku prognozu povedite računa – ,,lijepo vrijeme” ne mora svima imati isto značenje. A ovdašnja pravda je i slijepa i gluva. Makar kada je u pitanju javni interes.

Lovac na plaćenike

Od kada je bivši novinar Srđan Kusovac, pravo iz savjetničke fotelje premijera Mila Đukanovića, lansiran na mjesto odgovornog urednika Pobjede, (dnevnog lista koji od 2004. izlazi ilegalno, pošto u roku propisanom Zakonom o medijima nije ni privatizovan ni ugašen) ta se novina brzinom svjetlosti vratila u doba kada je poluistinama, tračevima i lažima satanizovala neistomišljenike režima. Hvala Vladi i Kusovcu, nije trebalo dugo čekati pa da Monitor dobije pripadajuće mjesto na naslovnoj strani. Odgovorni urednik se lično pobrinuo da izvrši postavljeni zadatak pa je, pod naslovom Kako montira Monitor, na udarnim stranicama lista koji mu je dopao šaka objavio prepisku sa novinarkom Monitora Milenom Perović-Korać. Iz tog štiva su čitaoci Pobjede mogli saznati da našu koleginicu krasi neuobičajena upornost i strpljenje zahvaljujući kojima je konačno, nakon sastanka i po šest razmijenjenih mejlova, uspjela da iščupa izjavu od svog sumnjičavog i tvrdoglavog sagovornika. Kusovac je toj prepisci dodao i nekoliko vlastitih fantazija pod zajedničkim nazivom istina, ne bi li makar tako opravdao angažman na raskrinkavanju beskrupulozne manipulacije. Sad treba demontirati ono što je bivši novinar montirao. Iza crvenih slova istina Kusovac piše: ,,Pobjeda se ne finansira iz budžeta”. Ali, to nije istina. Vlada Crne Gore je proljetos usvojila Model finansijskog restrukturiranja Pobjede prema kome je dug ovog preduzeća od skoro 5,8 miliona eura pretvoren u državne akcije. Vlada je tako, novcem poreskih obveznika izmirila Pobjedin dug prema Prvoj banci Crne Gore, koji je 30. aprila ove godine iznosio 984.117 eura. Istovremeno, anulirana su i Pobjedina dugovanja prema državi u iznosu od 4,8 miliona. Dug je nastao po osnovu neplaćenih obaveza: poreza na dohodak fizičkih lica, doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na zarade zaposlenih i poreza na dodatu vrijednost. Pride, Vlada je obećala državne garancije za novo zaduženje Pobjede u iznosu od 2,97 miliona eura. Zauzvrat, Pobjeda je i formalno postala privatno glasilo vladajuće koalicije finansirano novcem svih nas. Iako Zakon o medijima (član 48.) propisuje da članovi upravnih i nadzornih odbora medijskih kuća ne mogu biti: ,,poslanici ili odbornici, funkcioneri političkih stranaka, kao i osobe koje imenuje Vlada”, za predsjednika UO Pobjede izabran je Predrag Sekulić (politički direktor DPS-a i šef poslaničkog kluba) dok su članovi UO Milorad Katnić, pomoćnik ministra finansija, Vesko Garčević, politički direktor Ministarstva inostranih poslova i Mensud Grbović, član GO SDP-a. Bilo bi dobro kada bi nam Srđan Kusovac dao primjer još nekog printanog medija u Crnoj Gori koji je oslobođen plaćanja PDV-a, poreza i doprinosa na zarade zaposlenih. Umjesto toga on piše: ,,Ovo se (Kusovac valjda misli na svoju prepisku sa Milenom i njen tekst objavljen u prošlom Monitoru) dogodilo u sedmici u kojoj je Monitor organizovao jedan od okruglih stolova na kojem je punih usta trubio o tome kako mediji treba da budu profesionalni, da poštuju zakone i kodekse, da budu odgovorni…”. I u ovom citati tačno je samo to da je prošle nedjelje Monitor (u saradnju sa njemačkom ambasadom u Crnoj Gori) zaista organizovao okrugli sto na temu Uloga parlamenta u procesu evropskih integracija. Ni jedan novinar Monitora nije učestvovao u diskusiji. Ni jedan diskutant nije govorio o Monitoru, niti o bilo kom drugom mediju. Odgovorni urednik Pobjede – laže. Zato ga je Đukanović i doveo u Pobjedu. Našim parama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo