Povežite se sa nama

MONITORING

Sudom po džepu, novinom po mozgu

Objavljeno prije

na

Sudija Osnovnog suda u Podgorici Dijana Radulović dala je, u subotu, moćnom Rožajcu Safetu Kaliću blanko potvrdu da u njegovoj biografiji nema kontroverznih i kriminalnih detalja. Novinar Monitora Petar Komnenić osuđen je za klevetu pošto, po mišljenju sudije Radulović, ,,nije u toku postupka dokazao da je imao osnovanog razloga da povjeruje u istinitost onoga što je iznosio, kao što nije dokazano ni da su njegove tvrdnje istinite”. Presudu, ipak, problematizuje činjenica da su podaci koje je Komnenić naveo u tekstu Moćni Rožajac citirani iz Izvještaja o radu Sektora za organizovani kriminal crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost i saopštenja srpske policije iz akcije Sablja. Crnogorski mediji su još 2007. pozivajući se na sagovornike iz Odbora za bezbjednost prenijeli kako u izvještaju ANB, u odjeljku Organizovane kriminalne grupe, stoji: ,,sa bezbjednosnog aspekta interesantan je i Safet Kalić, koji svoje aktivnosti uglavnom ostvaruje u inostranstvu”. Od tada do danas niko iz ANB nije osporio autentičnost ovog dokumenta.

Sutkinja Radulović je, ipak, iskoristila to što je direktor ANB Duško Marković na suđenju odbio da se izjasni o ovom dokumentu, pozivajući se na obavezu poštovanja službene tajne. Ona je pri izricanju presude saopštila kako ,,dokument iz ANB-a ne sadrži pečat, štambilj, niti potpis ovlašćenog lica, pa sud nije prihvatio ni odbranu okrivljenog u dijelu u kojem je naveo da je dio informacija crpio iz Izvještaja ANB-a”.

Po sličnom principu odbačen je i dokaz – saopštenje MUP-a Srbije kojim je Safet Kalić označen kao glavni snabdjevač heroinom pripadnika Zemunskog klana. ,,Okrivljeni nije dostavio sudu zvanično saopštenje srpske policije, pa stoga sud nije ni prihvatio njegove navode odbrane u ovom dijelu”. Kao dokaz nijesu prihvaćeni desetine novinskih tekstova srpskih i crnogorskih medija koji se pozivaju na to saopštenje. Odbijen je i Komnenićev zahtjev da se kao svjedok odbrane pozove direktor srpske policije Milorad Veljović.

Sud je povjerovao Safetu Kaliću. Čak i u dijelu svjedočenja u kome kaže: ,,Nisam ni u kakvim bliskim niti prijateljskim odnosima sa ljudima koji sada rade u Agenciji za nacionalnu bezbjednost”. Komnenić je, ponovo uzalud, zahtijevao da se na sudu pogleda video snimak sa Kalićevog vjenčanja – kako bi dokazao da tužilac ne govori istinu. Sud je odbio i ovaj zahtjev, pa Monitor objavljuje najzanimljivije kadrove sa tog snimka.

,,Sud ne samo da je donio sramnu presudu već mi je onemogućio da izvedem dokazni postupak”, kaže Petar Komnenić. Ovo nije usamljeno mišljenje. ,,Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, od novinara se ne može zahtijevati da dokazuje tačnost državnih izvještaja, čija se istinitost pretpostavlja dok se suprotno ne dokaže “, kaže Tea Gorjanc-Prelević iz NVO Akcija za ljudska prava. Ali, crnogorske sudije, pored čestih podsjećanja, ostaju imune na praksu Evropskog suda ali i na preporuke Savjeta Evrope. Tako smo svjedoci niza presuda koje, svaka za sebe, za posljedicu imaju sužavanje medijskih sloboda i gaženje prava javnosti da bude valjano informisana.

Crnogorski sudovi su prvo, u slučaju Emir Kusturica protiv Andreja Nikolaidisa i Monitora, pravosnažno novinarima uskratili pravo da kritikuju i polemišu sa stavovima javnih ličnosti u slučaju kada su oni u prijateljskim odnosima sa crnogorskim moćnicima.

Potom je, slučaj uprava Željezare Nikšić protiv Nebojše Medojevića i Vijesti, medijima stavljeno do znanja da je kažnjivo prenositi mišljenja i stavove opozicionih političara ako oni mogu ugroziti ekonomske interese elite.

Uslijedila je presuda u slučaju Ivica Stanković protiv Petra Komnenića i Monitora. Uzalud je Radovan Mandić, nekadašnji sudija Višeg suda u Podgorici potvrdio sve navode iz teksta o (ne)zakonitom prisluškivanju sudija, kao što je uzalud sudu prezentovana dokumentacija koja navodi na osnovanu sumnju da je predmet sa prikupljenim podacima u međuvremenu izgubljen ili sakriven. Iako nije dokazano da je u toj priči bilo šta neistinito – sud je odlučio da je novinar kriv zato što je povjerovao dokumentima i tvrdnjama tada visokorangiranog pravosudnog zvaničnika.
,,Ili se radi o potpunom sistemskom nerazumijevanju slobode medija i slobode izražavanja ili se radi o sistematskoj namjeri njihovog gušenja”, ocijenio je tu presudu advokat Dragan Prelević.

Konačno, slučaj Safet Kalić je pokazao da crnogorski novinari mogu biti osuđeni i u slučaju da interpretiraju dokumenta ili prenose saopštenja državnih institucija.

,,Crnogorski sud je prvo zabranio iznošenje vrijednosnih sudova, a zatim i citiranje sagovornika javnih djelatnika i crnogorskih poslanika, i sada i prenošenje mišljenja i dokumenata nadležnih organa ove i drugih država”, smatra Komnenić. Šta dodati? Izuzev upozorenja: kolege iz elektronskih medija, kada krenete da čitate vremensku prognozu povedite računa – ,,lijepo vrijeme” ne mora svima imati isto značenje. A ovdašnja pravda je i slijepa i gluva. Makar kada je u pitanju javni interes.

Lovac na plaćenike

Od kada je bivši novinar Srđan Kusovac, pravo iz savjetničke fotelje premijera Mila Đukanovića, lansiran na mjesto odgovornog urednika Pobjede, (dnevnog lista koji od 2004. izlazi ilegalno, pošto u roku propisanom Zakonom o medijima nije ni privatizovan ni ugašen) ta se novina brzinom svjetlosti vratila u doba kada je poluistinama, tračevima i lažima satanizovala neistomišljenike režima. Hvala Vladi i Kusovcu, nije trebalo dugo čekati pa da Monitor dobije pripadajuće mjesto na naslovnoj strani. Odgovorni urednik se lično pobrinuo da izvrši postavljeni zadatak pa je, pod naslovom Kako montira Monitor, na udarnim stranicama lista koji mu je dopao šaka objavio prepisku sa novinarkom Monitora Milenom Perović-Korać. Iz tog štiva su čitaoci Pobjede mogli saznati da našu koleginicu krasi neuobičajena upornost i strpljenje zahvaljujući kojima je konačno, nakon sastanka i po šest razmijenjenih mejlova, uspjela da iščupa izjavu od svog sumnjičavog i tvrdoglavog sagovornika. Kusovac je toj prepisci dodao i nekoliko vlastitih fantazija pod zajedničkim nazivom istina, ne bi li makar tako opravdao angažman na raskrinkavanju beskrupulozne manipulacije. Sad treba demontirati ono što je bivši novinar montirao. Iza crvenih slova istina Kusovac piše: ,,Pobjeda se ne finansira iz budžeta”. Ali, to nije istina. Vlada Crne Gore je proljetos usvojila Model finansijskog restrukturiranja Pobjede prema kome je dug ovog preduzeća od skoro 5,8 miliona eura pretvoren u državne akcije. Vlada je tako, novcem poreskih obveznika izmirila Pobjedin dug prema Prvoj banci Crne Gore, koji je 30. aprila ove godine iznosio 984.117 eura. Istovremeno, anulirana su i Pobjedina dugovanja prema državi u iznosu od 4,8 miliona. Dug je nastao po osnovu neplaćenih obaveza: poreza na dohodak fizičkih lica, doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na zarade zaposlenih i poreza na dodatu vrijednost. Pride, Vlada je obećala državne garancije za novo zaduženje Pobjede u iznosu od 2,97 miliona eura. Zauzvrat, Pobjeda je i formalno postala privatno glasilo vladajuće koalicije finansirano novcem svih nas. Iako Zakon o medijima (član 48.) propisuje da članovi upravnih i nadzornih odbora medijskih kuća ne mogu biti: ,,poslanici ili odbornici, funkcioneri političkih stranaka, kao i osobe koje imenuje Vlada”, za predsjednika UO Pobjede izabran je Predrag Sekulić (politički direktor DPS-a i šef poslaničkog kluba) dok su članovi UO Milorad Katnić, pomoćnik ministra finansija, Vesko Garčević, politički direktor Ministarstva inostranih poslova i Mensud Grbović, član GO SDP-a. Bilo bi dobro kada bi nam Srđan Kusovac dao primjer još nekog printanog medija u Crnoj Gori koji je oslobođen plaćanja PDV-a, poreza i doprinosa na zarade zaposlenih. Umjesto toga on piše: ,,Ovo se (Kusovac valjda misli na svoju prepisku sa Milenom i njen tekst objavljen u prošlom Monitoru) dogodilo u sedmici u kojoj je Monitor organizovao jedan od okruglih stolova na kojem je punih usta trubio o tome kako mediji treba da budu profesionalni, da poštuju zakone i kodekse, da budu odgovorni…”. I u ovom citati tačno je samo to da je prošle nedjelje Monitor (u saradnju sa njemačkom ambasadom u Crnoj Gori) zaista organizovao okrugli sto na temu Uloga parlamenta u procesu evropskih integracija. Ni jedan novinar Monitora nije učestvovao u diskusiji. Ni jedan diskutant nije govorio o Monitoru, niti o bilo kom drugom mediju. Odgovorni urednik Pobjede – laže. Zato ga je Đukanović i doveo u Pobjedu. Našim parama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo