Povežite se sa nama

MONITORING

Svi naši zidovi

Objavljeno prije

na

Ideje na temu – kako doći glave režimu u Crnoj Gori – množe se iz dana u dan. Zajedničko im je da su neusaglašene. Zajedništvo među onima koji bi trebali pomoći da se ideje pretoče u stvarnost zasad se ne nazire. Od ideje o bojkotu izbora i institucija, koju je prvobitno plasirao bivši lider Liberalnog saveza Slavko Perović, zasad nema ništa. Parlamentarci udobno sjede u parlamentima, bojkot lokalnih izbora u Kotoru raspršio se već kod izbora na Cetinju i u Mojkovcu. Lokalni političari najčešće se ne mire sa idejom da bojkot treba da počne od njih, traže od kolega na višim mjestima da primjerom pokažu kako stvar treba da izgleda. Ono malo mjesta što ih je zapalo u institucijama sistema, opozicioni predstavnici brižljivo čuvaju. FRONT: Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević založio se za formiranje demokratskog fronta. U njemu bi bili političari, nezavisni intelektualci, predstavnici nevladinih organizacija, sindikata, medija i dijaspore. Medojević je najavio široke razgovore sa političkim i vanpolitičkim ličnostima o stvaranju fronta čiji bi prvi cilj bio ostavka Mila Đukanovića. Tom frontu bi trebalo da se pridruži i Ratko Knežević, nekadašnji saradnik premijera Mila Đukanovića, a danas svjedok događaja tokom devedesetih godina. ,,Dobra volja kod nas postoji da svi koji misle da treba legitimnim metodama građanskog protesta, pritiska, demonstracija, građanske neposlušnosti i svega onoga što bude trebalo, izvršiti pritisak da gospodin Đukanović podnese ostavku i tako otvori šansu Crnoj Gori da u nekom procesu dođe do minimuma mogućnosti za demokratizaciju Crne Gore i dobro državi.”

Novine su ovih dana špekulisale kako će prije Nove godine biti objelodanjen sastav „koordinacionog odbora” koji će budući pokret organizovati i predložiti konkretan program. Pominjano je više javnih ličnosti koje bi ušle ili podržale demokratski front. Mirjana Kuljak, Filip Kovačević, Milan Popović, Vanja Ćalović… Bivši diplomata, danas profesor na univerzitetu u Italiji Miodrag Lekić ponovo se pominje kao osoba koja bi mogla biti na čelu fronta.

Kako Monitor saznaje, Lekić o ideji demokratskog fronta ni sa kim iz opozicije nije razgovarao. Lekić je sa liderima opozicije ljetos razmjenjivao mišljenja o smjeni vlasti, ali se ne bi reklo da se tu nešto konkretno zbiva.

,,Koliko je ideja bojkota jasna, toliko je ideja demokratskog fronta mutna. Koliko je ideja bojkota uspješna za opoziciju, toliko je ideja demokratskog fronta uspješna za ratne i antiratne profitere”, ocijenila je profesorica Mirjana Kuljak.

U Novoj srpskoj demokratiji blagonaklono gledaju i na ideju opozicionog okupljanja i na ideju bojkota. Predsjednik Nove Andrija Mandić ocijenio je da je zbog zloupotreba državne moći i aktivnosti organizovanog kriminala i prljavog novca, cijeli koncept višestranačja u opasnoj krizi. ,,Kotorski izbori su pokazali, kada DPS ostavite na političkoj pozornici da se samo njegov glas čuje, brzo se uvjerite da je protiv te stranke najmanje dvije trećine građana. Podrška DPS-u manja je od trećine ne samo u Kotoru već u svim opštinama u Crnoj Gori”.

LJUTNJA: Zbog odluke Nove da ne učestvuje ni na izborima u Mojkovcu naljutili su se u Socijalističkoj narodnoj partiji. „Razočaran sam odnosom kolega iz Nove, koji su prvi bili za široki opozicioni nastup, insistirajući da, umjesto sadašnja dva, dobiju četiri odbornička mjesta, da bi nas, nakon sklapanja sporazuma, putem medija obavijestili da neće učestvovati na izborima”, objasnio je predsjednik SNP-a Srđan Milić.
Milić je naglasio da SNP u Mojkovcu sada ima 12 od 16 opozicionih mandata i procijenio je zbog toga na izbore – obavezno izaći. SNP se oko lokalnih izbora specijalizovala u traženju pravnih začkoljica zbog kojih se raspisivanje izbora može proglasiti neregularnim. Sveopšta neregularnost trenutno kao da nije u njihovom fokusu.

Lider SNP-a Srđan Milić ocijenio je da inicijativa o formiranju demokratskog fronta nije „dovoljno iskrena i ozbiljna”. Objasnio je da u njoj ne vidi osmišljen program i da se sve bazira na „već viđenim” pokušajima. Ipak Milić smatra da uvijek postoje šanse za ujedinjenje opozicije tako što bi bilo ostvareno jedinstveno djelovanje. ,,Preduslovi su da se odmah i bezuslovno prekine svaki oblik unutaropozicione borbe i da iskrenost i borba za cilj, a to je smjena ovog režima, pobijedi pojedinačne sujete i neostvarene ambicije…Potpuni bojkot svih institucija i oduzimanje legitimiteta vlasti je krajnji korak”, kazao je Milić. Najjača opoziciona partija često je nezadovoljna raznim opozicionim predlozima. Ponekad poput udavače koja računa da joj je posao samo da – čeka prosca. Prosto -ako pokušaji ostalih ne valjaju, žašto SNP ne smisli sopstveni pokušaj.

ZALUDNJI POSAO: Na trenutak je izgledalo kao da o demokratskom frontu govori i penzionisani general Blagoje Grahovac. Poslije je pojasnio da on zapravo misli na pronalaženje zdravog jezgra u
DPS-u. Demokratizacija Crne Gore bi, smatra general, trebala da započne tako što će predsjednik vlade Milo Đukanović smijeniti pet ministara i svog potpredsjednika Svetozara Marovića. K tome bi Đukanović trebalo da počne razdvajati zdravi od bolesnog dijela DPS-a. Đukanović je odgovorio da je pravljenje ,,trijaže u DPS-u” – zaludnji posao. Ispravno.

Idiličnim prizorima nikad kraja. Dok Grahovac vidi Đukanovića kako pregne oko demokratizacije, Đukanović se živ pojede što opozicija nije bolja – takođe zbog demokratizacije: ,,Više bih volio da imamo odgovornu opoziciju, jer bi to doprinijelo bržem sazrijevanju demokratske Crne Gore”. Premijer, reklo bi se, sluti da postoji bolesni i onaj drugi dio opozicije: ,,Pojedini lideri opozicije koji su se pokazali kao osvjedočeni gubitnici i nesposobni da identifikuju uzroke svojih poraza danas ulaze ili pokušavaju uvući cijelu opoziciju u njihovu gubitničku platformu”. Logično, za DPS je važno da se ,,zdravi” dio opozicije ne da.

Profesor političke psihologije na Univerzitetu Crne Gore Filip Kovačević ne smatra da su ideje demokratskog fronta i bojkota suprotstavljene. Po njegovom mišljenu, rješenje za manjak povjerenja među liderima parlamentarnih političkih partija je formiranje šireg demokratskog tijela u kojem bi nestranačke ličnosti iz nevladinog sektora, sindikata, medija i sa Univerziteta bili svojevrsni „garantori” dogovora. ,,Njima mogu vjerovati svi, i članovi opozicionih partija i oni razočarani i/ili neopredijeljeni i to im daje izuzetno važnu moralnu dimenziju u suprtostavljanju korumpiranom režimu”, kazao je Kovačević. On smatra da se politička energija za bojkot tek prikuplja.

Zdrav razum je ono što nam treba. Ako ga đe ima.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo