Dnevnik Pobjeda kome je država većinski vlasnik sa 84,7 odsto kapitala naći će se tokom 2010. godine na tenderu za privatizaciju. To je za Monitor potvrdio Željko Rutović, pomoćnik ministra kulture, medija i sporta. „Vlada Crne Gore je na sjednici od 17.decembra 2009. godine donijela Odluku o planu privatizacije za 2010. godinu kojim je, pored ostalog, predviđeno da se nastavi sprovođenje tendera za N.I.G Pobjeda a.d.”, kaže on. VLASNIŠTVO I NEZAVISNOST: To će biti treći pokušaj da se privatizuje ova novina. Pobjeda je još Zakonom o medijima donešenim krajem 2002. godine trebala da raskine sa državnim vlasništvom, jer „država, jedinica lokalne samouprave i pravno lice koje je većinski u državnoj svojini… ne može biti osnivač medija”.
To zakonsko rješenje donijeto je kako bi se zadovoljili međunarodni standardi.
„Pravilo je da su novine u privatnom vlasništvu, a elektronički mediji mogu biti javni”, kaže za Monitor Stjepan Malović, profesor novinarstva na zagrebačkom univerzitetu i na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. „Sigurno je da državno vlasništvo ne jamči potrebnu nezavisnost uređivačke politike, pa takvo rješenje ne ide u prilog razvijanja slobodnih medija koji će služiti interesima javnosti, a ne vladajućima”, kaže Malović. On objašnjava: „U posljednje vrijeme ozbiljno se razmišlja i o tome da se javni servis osigura ne samo u elektroničkim medijima, već i u tiskanim, jer su tabloidizacija i profitni interes u manje razvijenim zemljama u potpunosti uništili nekadašnje ozbiljne, kvalitetne dnevne novine”. Ali, kaže on, to nikako ne znači da štampani mediji smiju ostati državno vlasništvo.
MALO KAŠNJENJE: Kao krajni rok za transformaciju Pobjede Zakon je bio propisao 24. novembar 2003. godine. U novembru te godine, tadašnji direktor Radojica Luburić, je pojašnjavao da je ,,svojinska transformacija u toku”, i da „mora biti postupna”. Nije precizirao da li je urađena procjena vrijednosti tog preduzeća, niti program svojinske i upravljačke transformacije.
Desilo se samo to da se Pobjeda, zvanično, 2004. godine prestala finansirati iz državnog budžeta.
Pomoćnik ministra Željko Rutović kaže da se dnevnik po Zakonu nije mogao ugasiti: „Zakon o medijima u članu 47 propisao je obavezu svojinske i upravljačke transformacije pravnih lica koja obavljaju novinsko-izdavačku djelatnost čiji je osnivač država ili jedinica lokalne samouprave, kao i da troškove transformacije treba da pokrije osnivač”. Ostali printani mediji u vlasništvu države i lokalnih samouprava mahom su ugašeni. Pobjeda je transformisana u akcionarsko društvo tek 29. decembra 2005. godine. Većinski vlasnik bili su državni fondovi sa 71,6 odsto akcijskog kapitala. Država nije ni pokušala da privatizuje Pobjedu u zakonskom roku.
Takva odluka je bila motivisana političkim interesima smatra Željko Ivanović, jedan od osnivača i direktor dnevnog lista Vijesti.
On za Monitor kaže: ,,Iako se Vlada obavezala pred Savjetom Evrope da će privatizovati Pobjedu, ona to nije učinila. Dva su razloga – prvi je da ne želi da se odrekne sredstva propagande, pa zloupotrebljava tu novinu za partijske i lične potrebe čelnika vladajuće stranke. Drugo – vrh vlasti želi da preko Pobjede poremeti tržišne uslove u Crnoj Gori na polju štampanih medija i izazove haos koji bi onda ugrozio listove koji žive samo od tržišta.”
PROPALE PRIVATIZACIJE: Formalnu odluku da se krene sa privatizacijom Pobjede Vlada je donijela tek sredinom 2007. Raspisivanju tendera prethodila je vanredna Skupština akcionara (22. oktobar) na kojoj je donijeta odluka da se dug Pobjede prema državi od 1,9 miliona eura pretvori u akcijski kapital. Tako je država postala vlasnik 76,5 odsto Pobjede.
Mjesec kasnije, 20. novembra 2007. godine, raspisan je tender za privatizaciju 51 odsto akcija Pobjede u državnom vlasništvu. Nije objašnjeno zbog čega je Vlada namjeravala da u svom posjedu zadrži skoro četvrtinu akcija, pošto se sličnog principa nije držala kada su privatizovana neka od najvažnijih crnogorskih preduzeća: Jugopetrol, Telekom, KAP. I zašto je opet kršen član 7 Zakona da država ne može biti vlasnik štampanih medija.
Tendersku dokumentaciju otkupila je samo njemačka kompanija WAZ, ali do isteka tenderskog procesa, koji je na njihov zahtjev produžen za 30 dana, nijesu predali ponudu za kupovinu Pobjede. Nezvanično WAZ je od trgovine odustao zbog nagomilanih dugova tog dnevnog lista. Pobjeda je krajem 2007. godine, prema tvrdnjama Branka Vujovića, tadašnjeg direktora Agencije za prestrukturiranje privrede a sadašnjeg ministra ekonomije, samo državi dugovala 2, 67 miliona eura na ime neizmirenih poreskih obaveza. Rješenja o odloženom plaćanju poreza potpisivao je ministar finansija Igor Lukšić.
Jedna od prepreka za privatizacije Pobjede bio je i kolektivni ugovor koji je garantovao otpremnine u iznosu i do 35 hiljada eura. Višak zaposlenih u Pobjedi, prema različitim procjenama je između 150 – 200 radnika, za što bi kupac morao izdvojiti višemilionski iznos.
PREPREKE I TENDERI: Najave za novi tender krenule su u maju 2008. Krajem jula raspisan je novi tender. Jedinu ponudu dostavila je austrijska kompanija Ost Holding GmbH, stopostotno vlasništvo njemačke medijske grupe WAZ. Ponudila je četiri miliona eura za akcije i investicije od 3,4 miliona u narednih pet godina. Pregovori su trajali do kraja marta 2009. godine kada je ponuda povučena ,,zbog globalne ekonomske krize”.
Dugovi Pobjede su se u međuvremenu nagomilali. A Vlada odlučuje da učvrsti pozicije u tom mediju.
U proljeće 2009. godine usvojen je Model finansijskog restrukturiranja Pobjede prema kome je njen dug od skoro 5,8 miliona eura pretvoren u državne akcije. Vlada je novcem poreskih obveznika izmirila Pobjedin dug prema Prvoj banci koji je 30. aprila prošle godine iznosio 984.117 eura. Istovremeno, anulirana su i Pobjedina dugovanja prema državi u iznosu od 4,8 miliona. Vlada je, uz to, obećala državne garancije za novo zaduženje Pobjede u iznosu od 2,97 miliona eura.
U isto vrijeme, revizori konstatuju da je na kraju 2008. godine akcijski kapital Pobjede nominalno vrijedio 10,99 miliona eura, dok je gubitak društva u tom trenutku bio 11, 6 miliona eura.
Rutović za Monitor komentariše: „Nakon neuspjelog procesa privatizacije Pobjeda je nastavila sa procesom sveobuhvatnog organizacionog, kadrovskog, finansijskog i tehničko-tehnološkog restrukturiranja”.
Zakon o medijima propisuje da članovi upravnih i nadzornih odbora medijskih kuća ne mogu biti poslanici, funkcioneri političkih stranaka ili vladini funkcioneri. Ali ni ta odredba zakona nije poštovana. Za predsjednika UO Pobjede prošle godine izabran je Predrag Sekulić, politički direktor DPS-a i šef poslaničkog kluba te partije. Za članove UO izabrani su Milorad Katnić, pomoćnik ministra finansija, Vesko Garčević, politički direktor Ministarstva inostranih poslova i Mensud Grbović, član GO SDP-a. Za glavnog i odgovornog urednika Pobjede izabran je Srđan Kusovac, dotadašnji savjetnik premijera Mila Đukanovića.
NELOJALNA KONKURENCIJA: Da imenovanje političkog direktora vladajuće partije nije u skladu sa zakonom potvrdio je i sam Sekulić uz objašnjenje da se „ne može sve urediti zakonom”. ,,Zakon je prekršen onoga trenutka kada nije bilo zainteresovanih za privatizaciju Pobjede”, kazao je. Slučaj Pobjede je nezabilježen slučaj nelojalne konkurencije na tržištu Evrope, komentariše odluku Vlade Mladen Milutinović, v.d direktora i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Dan. „Time što su Pobjedi otpisana dugovanja, a za ostale takve pomoći nema jasno je da Vlada favoriuzuje taj mediji” kaže Milutinović za Monitor.
„Najgore je što je kreator te nelojalne konkurencije država koja bi trebala da se bavi sprečavanjem nelojalne konkurencije i obezbjeđenjem tržišnih i podjednakih uslova za sve” ističe Željko Ivanović. On napominje: „Kada bi Vijesti ili Dan imali takve dotacije, novinu bi dijelili džabe a marketing bi bio upola jeftiniji”.
Pobjedini konkurenti na crnogorskom tržištu dnevne štampe smatraju da je ovaj list favorizovan od strane države i kada su u pitanju prihodi koji se ostvaruju od reklama. „Zbog pritiska države značajan broj kompanija, bilo da su privatna ili javna preduzeća, moraju da se oglašavaju u Pobjedi i to na taj način što dio budžeta za oglašavanje za Vijesti ili Dan preusmjeravaju Pobjedi”, tvrdi Ivanović.
Srđan Kusovac, glavni i odgovorni urednik Pobjede međutim kaže da je: ,,Pobjeda tržišni subjekat koji posluje kao i svaki drugi, bez olakšavajućih okolnosti nego, čak uz otežavajuće okolnosti – potpunu javnost rada, uz plaćen svaki cent poreza i doprinosa”.
Evidentno je da su oglasi o javnim nabavkama, pozivi za tendere koje raspisuju ministarstva, vladine agencije i državna preduzeća velikim dijelom preusmjereni na Pobjedu, iako je čitanost tog lista mnogo manja od druge dvije dnevne novine. Prema istraživanju koje je krajem prošle godine uradila Agencija za istraživanje javnog mnjenja i ispitivanje tržišta Defakto konsaltansi – Vijesti čita 29, Dan 24, a Pobjedu 16 odsto ispitanika.
IZUZETAK OD PRAVILA: Prema podacima koje je uredništvo Pobjede objavilo u tom listu, Pobjedini prihodni od reklama u prvih devet mjeseci prošle godine bili su 434 hiljade eura, a za prethodnu godinu 777 hiljada eura. Prihodi od oglašavanja, što u slučaju Pobjede uglavnom znači čitulje i umrlice, u prvih devet mjeseci 2009. godine bili su znatno veći – 1,1 miliona eura, odnosno 1,6 miliona prethodne godine.
,,U 2008 godini, koja je bila najuspješnija u istoriji Vijesti ukupan prihod od marketinga bio je 3,4 miliona eura a u prvih devet mjeseci ove godine 1,9 miliona eura”, kaže Ivanović, praveći paralelu između marketinških prihoda Pobjede i Vijesti: ,,Da ima tržišne ekonomije oni ne bi mogli imati ni polovinu ovog prihoda od reklama”. Milutinović i Ivanović se slažu da njihovi mediji zbog toga trpe veliku štetu.
Samo u posljednjih nekoliko godina na ime oprosta i otkupa dugova iz budžeta Pobjeda je dobila 7,7 miliona eura. Dodaju li se tome i obećane Vladine garancije za kreditno zaduženje od skoro tri miliona eura, proizilazi da je Pobjeda poreske obveznike Crne Gore u periodu od 2004. do danas koštala skoro 11 miliona eura.
Subvencije države nijesu protivne samo Zakonu o medijima, već i antimonopolskim aktima i sporazumima koje je Crna Gora prihvatila posljednjih godina, usklađujući svoje zakonodavstvo sa evropskim. Prema Zakonu o kontroli državne pomoći, usvojenim 2009. godine zabranjuje se svaka finansijska podrška kojom se narušava slobodna konkurencija. Tim se Zakonom nedavno pravdao potpredsjednik Vlade Igor Lukšić nakon što je negativno odgovorio na zahtjev privatnih štampanih medija da im država, po ugledu na sličan slučaj u Srbiji, olakša poziciju poslije prošlogodišnjeg bankrota velikog novinskog distributera koji je crnogorskim štampanim medijima ostao dužan blizu milion eura.
Zabranjuje se, dakle, svaka pomoć države štampanim medijima. Samo se Pobjeda izuzima.
Tri novine dva svijeta
O razlikama u izvještavanju između crnogorskih dnevnih novina mogla bi se napisati opširna studija, ali to nije tema našeg istraživanja koje se bavilo prije svega implementacijom zakonskih rješenja. Ali, za ilustraciju uređivačkih politika donosimo naslove koji se odnose na dva događaja iz ovog mjeseca. Izvještaji sa konferencije za štampu ekspertskog tima MMF-a dati su na naslovnim stranama sva tri lista: Pobjeda: Uz korekcije dobri izgledi ekonomije Dan: MMF-u se ne dopada što privreda propada Vijesti: BDP pao najviše u regionu Rezultate lokalnih izbora na Cetinju, koje je bojkotovao dio opozicije, državne i privatne dnevne novine su komentarisale naslovima na bitno drugačiji način: Pobjeda: Cetinje potvrdilo apsurdnost bojkota Dan: Bojkot najveći pobjednik Vijesti: DPS počeo da gubi povjerenje
Milena PEROVIĆ-KORAĆ Zoran RADULOVIĆ (Projekat je podržan od strane Delegacije EU u Crnoj Gori, a svi nalazi su isključivo rezultat istraživanja našeg novinarskog tima)
Privredna udruženja ukazuju da se nastavlja prekomjerno školovanje kadra u društvenim i humanističkim naukama, dok nedostaju stručnjaci iz tehničkih, ICT i STEM oblasti. Tvrde da upisna politika nije u dovoljnoj mjeri usklađena sa realnim potrebama tržišta rada
Za upis u prvu godinu osnovnih studija za studijsku 2025/2026. godinu na Univerzitetu Crne Gore (UCG) predloženo je 3.311 mjesta na budžetu, 1.225 mjesta na postdiplomske specijalističke studije i 2.010 mjesta za dvogodišnje master studije, saopšteno je iz UCG. Očekuje se da nakon Vladine odluke bude raspisan konkurs za upis na osnovne studije.
,,U narednu studijsku godinu planiran je upis brucoša na 19 organizacionih jedinica. U ponudi imamo 67 studijskih programa”, kazali su Monitoru iz UCG. Naglašavaju da se veliko interesovanje bilježi gotovo na svim organizacionim jedinicama, posebno za studijske programe koji već godinama u prvom upisnom roku budu potpuno popunjeni. ,,Pored prirodnih i tehničkih nauka (IT smjerovi, medicina, arhitektura i srodne discipline) veliko je interesovanje i za društveno-humanističke oblasti. Programi kao što su obrazovanje učitelja, predškolsko vaspitanje i obrazovanje, psihologija, pedagogija, prava, ekonomija i političke nauke privlače značajan broj kandidata svake godine”, kažu u UCG.
U protekle dvije godine najviše je brucosa upisalo Ekonomski fakultet, 2023. godine – 335, 2024. godine – 326, a za ovu godinu planirano je 390 mjesta. Po broju planiranih mjesta slijede Filozofski i Elektrotehnički fakultet (330), Pomorski fakultet sa 260, Prirodno matematički fakultet 250, Filološki fakultet 230, Biotehnički fakultet 155… (vidi tabelu).
,,Upisna politika na univerzitetima u Crnoj Gori djelimično prati, ali još uvijek ne zadovoljava potrebe tržišta rada. Postoji prostor za unapređenje u domenu usklađivanja ponude visokoškolskog obrazovanja sa stvarnim ekonomskim i društvenim potrebama”, ističu za Monitor iz Privredne komore Crne Gore.
Navode da se nastavlja prekomjerno školovanje kadra u društvenim i humanističkim naukama, dok se osjeća manjak stručnjaka iz tehničkih, ICT i STEM oblasti. Smatraju da je neophodno da se studijski programi brže ažuriraju, u skladu sa savremenim tehnološkim i tržišnim trendovima, kako bi studenti sticali savremena znanja primjenjiva u praksi. Uočljiv je, kažu, izostanak sistematskog i kontinuiranog mehanizma kojim bi se prikupljali podaci o deficitarnim zanimanjima i potrebama poslodavaca.
UCG tvrdi da većina programa iz oblasti prirodnih nauka bilježi značajano interesovanje studenata. Od ove godine kreće novi studijski program Hemija, za koje očekuju veliko interesovanje kandidata. Ipak, kažu da postoje programi kao što su Matematika i Fizika za koje je trenutno manji broj zainteresovanih, te da taj trend prate i na osnovu njega planiraju dodatne aktivnosti promocije i podrške.
,,Procenat diplomiranja varira od programa do programa, ali Univerzitet kontinuirano radi na poboljšanju uslova studiranja i podrške studentima kako bi se povećala stopa uspješnog završetka studija”, kažu. Prosječno, 50 do 60 odsto studenata u roku završava studije.
Pregled konačnih rang lista na sajtu UCG pokazuje da su se tokom prošle godine na pojedinim fakultetima, poput fizike, kao studenti na budžetu upisivali i oni koji su tokom srednje škole imali dovoljan i dobar uspjeh. Sa UCG objašnjavaju da su kriterijumi jasno definisani Pravilnikom o upisu: ,,Za većinu studijskih programa nije predviđeno polaganje prijemnog ispita. Upis se vrši na osnovu postignutog uspjeha tokom srednjoškolskog obrazovanja i rezultata sa eksterne mature. Polaganje prijemnog ispita predviđeno je samo na malom broju studijskih programa, kao što su arhitektura, psihologija, medicina, stomatologija i umjetničke oblasti”.
I iz Unije poslodavaca Crne Gore za Monitor kažu da upisna politika još nije u dovoljnoj mjeri usklađena sa realnim potrebama tržišta rada. Crnogorskoj privredi, ukazuju, su najpotrebniji visokoobrazovani kadrovi u oblastima informacionih tehnologija, inženjerstva, ekonomije, turizma i zaštite životne sredine.
,,Poslodavci godinama ukazuju na potrebu za promjenom upisne politike, kako u srednjim školama tako i na fakultetima, koja mora biti rezultat ozbiljne analize tržišta rada, projekcija ekonomskog razvoja i konsultacija sa privrednim sektorom. Već tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja, učenicima je važno pružiti objektivne i pravovremene informacije o potrebama tržišta rada”, kažu u Uniji.
Na UCG tvrde da svake godine na osnovu detaljnih analiza i ispitivanja tržišta rada definišu svoju upisnu politiku. ,, U skladu sa ovim podacima planiramo razvoj i akreditaciju novih studijskih programa, pa svake godine u ponudi imamo barem jedan novi program koji odgovara savremenim trendovima i potrebama tržišta rada. ” kažu.
U Uniji insistiraju da prava strategija nedostaje. ,,Nažalost, Crna Gora još nema jasnu, integrisanu i sveobuhvatnu strategiju koja bi dugoročno stimulisala mlade da se opredijele za deficitarna zanimanja. Neophodno je stvoriti ambijent u kojem će mladi prilikom izbora zanimanja donositi odluke na osnovu ličnih afiniteta, ali i u skladu sa mogućnostima zapošljavanja, razvojem tržišta i stvarnim potrebama privrede”, kažu.
Saradnja privrede i visokoškolskih ustanova nije institucionalno uređena tj. privreda nije institucionalno zastupljena u tijelima visokoškolskih ustanova, kažu iz Privredne komore, uz zamjerku da je većina naučnih istraživanja i dalje više teorijskog nego primijenjenog karaktera.
Navode da privatni univerziteti intenzivnije sarađuju sa privredom, omogućavajući studentima veći pristup mentorskim programima, startup inkubatorima i praksama u kompanijama. ,,Kada je riječ o državnom univerzitetu, u saradnji sa privredom ističu se Ekonomski fakultet, Fakultet za turizam i Pomorski fakultet. Ekonomski fakultet UCG je pilotirao projekat dualni sistem obrazovanja u sistemu visokog obrazovanja”, kažu.
Iz Unije upozoravaju na ukorijenjenu percepciju mladih o radu u javnom sektoru, gdje se državna uprava i dalje doživljava kao sigurniji i poželjniji izbor: ,,Istovremeno, broj zaposlenih u javnom sektoru već se približio granici održivosti, što je dodatan alarm za donosioce odluka”.
Crna Gora se suočava sa ozbiljnim nedostatkom kadra u gotovo svim oblastima, upozoravaju iz Privredne komore: ,,Veliki broj obrazovanih ljudi nakon završetka studija deficitarnih zanimanja napušta zemlju, a oni koji su završili u inostranstvu se ne vraćaju, što je veliki gubitak za naše društvo”.
UNIVERZITET CRNE GORE
2023
2024
PLAN ZA 2025
ARHITEKTONSKI FAKULTET
52
61
50
BIOTEHNIČKI FAKULTET
95
72
155
EKONOMSKI FAKULTET
335
326
390
ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET
248
264
330
FAKULTET DRAMSKIH UMJETNOSTI
13
14
35
FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI
31
34
48
FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
141
140
140
FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE
96
91
120
FAKULTET ZA TURIZAM I HOTELIJERSTVO
123
93
150
FILOLOŠKI FAKULTET
171
143
230
FILOZOFSKI FAKULTET
247
255
330
GRAĐEVINSKI FAKULTET
81
92
110
MAŠINSKI FAKULTET
90
69
150
MEDICINSKI FAKULTET
197
204
185
METALURŠKO-TEHNOLOŠKI FAKULTET
56
51
140
MUZIČKA AKADEMIJA
18
19
28
POMORSKI FAKULTET KOTOR
168
138
260
PRAVNI FAKULTET
211
211
210
PRIRODNO MATEMATIČKI FAKULTET
184
147
250
Total
2557
2424
3991
Ne manjka direktora
Crna Gora ima 14.752 direktora i rukovodilaca, kao i 56.518 stručnjaka i umjetnika, pokazuju podaci sa Popisa stanovništva iz 2023. godine koji se odnose na zanimanja i djelatnosti, a koje je u izvještaju objavila Uprava za statistiku Monstat.
Od ukupno 248 hiljada zaposlenih, direktori i rukovodioci čine šest odsto, a sa stručnjacima i umjetnicima to je skoro 30 odsto ukupnog broja radno angažovanih. Stručnjaci su prema metodologiji osobe sa visokim obrazovanjem, čije je radno mjesto definisano kao stručno lice.
Najviše direktora živi u Podgorici 5.936, što je 40 odsto njihovog ukupnog broja, a zatim u Budvi 1.368, Herceg Novom 1.058, Baru 1.005, Nikšiću 972… U najmlađoj opštini Zeta, nekada najvećem poljoprovrednom centru Crne Gore, žive 222 direktora, dok je broj radno angažovanih u oblasti poljoprivrede 206.
Stručnjaka i umjetnika, takođe, najviše je u Podgorici, skoro polovina, 25 hiljada, a zatim u Nikšiću 5.365, Baru 3.408, Budvi 2.829…, a najmanje u Šavniku gdje ih živi 70, Petnjici 97 i Plužinama 102.
Od ukupnog broja zaposlenih 248 hiljada, u Podgorici živi 83,5 hiljada, što je trećina ili 33 odsto. Direktora, stručnjaka i umjetnika u glavnom gradu je značajno više od tog procenta za ukupan broj zaposlenih.
Najbrojnije zanimanje na popisu bilo je radnik u uslugama i trgovinama 57.286.
Službenika u administraciji ima 22.245, od čega u glavnom gradu živi 8.144, u Nikšiću 2.002, u Budvi 1.508… Službenika u administraciji najmanje je u Šavniku 41, u Plužinama 42, Petnjici 49, Gusinju 70…
Građana koji rade u djelatnostima poljoprivrede, šumarstva i ribarstva na popisu je bilo 5.262, od čega najviše u Bijelom Polju 1.513, a zatim slijede Pljevlja 492, Nikšić, Podgorica 319… Manje od deset zaposlenih u ovoj oblasti imaju Budva, Plav, Rožaje i Žabljak.
Na popisu je zanatsko zanimanje navela 18.112 osoba, od čega u Podgorici 4,5 hiljada, u Nikšiću dvije i po i u Baru i Bijelom Polju po hiljadu i po osoba.
Žene brojnije među stručnjacima, u administraciji, trgovini, a manjina među direktorima
Ukoliko skupštinska većina naredne nedjelje usvoji ponuđeni Prostorni plan Crne Gore, forma će biti zadovoljena. I ne mnogo više od toga. Pravi uvid u suštinu tog dokumenta dobićemo naknadno. A đavo se, kažu, krije u detaljima
Između dvije telefonske sjednice – na jednoj je izabran direktor ANB u punom mandatu, na drugoj za još šest mjeseci produžen mandat direktoru Uprave policije u v.d. stanju – Vlada je uvrdila Prijedlog Prostornog plana Crne Gore (PPPCG) do 2040. I uputila ga Skupštini na hitno izjašnjavanje. U parlamentu je taj zahtjev naišao na otvorena vrata, pa je sjednica u čiji je dnevni red uvršten i Prijedlog, zakazana za sledeću srijedu (25. jun).
Da li je umjesno pitati da li je poslanicima ostavljeno dovoljno vremena da se na kvalitetan način upoznaju sa „strateškim dokumentom najvažnijim nakon Ustava Crne Gore, koji predstavlja ključni oslonac za dalji razvoj države, modernizaciju urbanih i vanurbanih sredina, te unaprjeđenje kvaliteta života građana“ (citat iz saopštenja resornog Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine)? Ili se treba pomiriti sa naumom izvršne i zakonodavne vlasti da se nepune dvije nedjelje vaga o kvalitetu dokumenta čije usvajanje kasni više od pet godina. Između ostalog i zato što je on u međuvremenu postao jedna od obaveza izvršne i zakonodavne vlasti iz Reformske agende koja je preduslov za isplatu novca iz Plana rasta Evropske unije.
Predloženi PPCG-2040, u svakom slučaju, ostavlja prostor za razmišljanje i dileme. Već površnim pregledom tog dokumenta (više od 500 stranica) može se primijetiti da je na njemu, manje ili više, rađeno kroz mandate četiri vlade (Duška Markovića, Zdravka Krivokapića, Dritana Abazovića i Milojka Spajića). Uz različite (zastarjele) ulazne podatke, projekcije, ciljeve i strategije za njihovu realizaciju.
Tako dokument na više mjesta navodi probleme i ograničenja koja su proizvod pandemije kovida (prekid lanaca snabdijevanja, na primjer) ali u njemu nijesmo pronašli reflekcije na aktuelnu krizu na Bliskom istoku (Gaza, Sirija, sukob Izrael-Iran).
Nedostajalo je i međuresorne saradnje između timova koji su radili na dokumentu, možda i u različitim vremenskim periodima.
Tako se, u dijelu koji se odnosi na razvoj turističke privrede, Velika plaža pominje kao “najveći potencijal za razvoj ekskluzivnog turističkog kompleksa, na nivou države, Primorskog regiona i lokalne zajednice”. Lokacija je identifikovana kao potencijal za razvoj „turističkih zona sa niskim uticajem na životnu sredinu” iako je na njoj planirana gradnja desetospratnica. Na drugoj strani, tamo gdje se govori o zaštiti i očuvanju životne sredine, ista Velika plaza se pominje kao kandidat za međunarodno zaštićeno EMERALD područje uz mogućnost proširenja zaštite na “12 kilometara plaže i pojas u zaleđu od 1.000 metara”.
Predlaže se da priobalni pojas do 1.000 metara od mora bude zona u kojoj bi bila obustavljena stanogradnja, već bi bilo moguće graditi samo hotele visoke katogorije. Na drugoj strani, Durmitor se – iako je u pitanju nacionalni park dijelom i pod UNESCO-vom zaštitom – preporučuje kao prostor za razvoj vjetroelektrana!?
Usvajanje predloženog PPCG-2040. aktuelizovaće i davna sporenja po pitanju korišćenja hidropotencijala. U njemu je identifikovano nekoliko potencijalnih lokacija za nove hidroelektrane, naročito u gornjem toku Morače, Komarnice i Ćehotine. „Prioritet je valorizacija vodnog potencijala bez narušavanja ekosistema i međunarodnih obaveza“, stoji u Prijedlogu.
Iako su raniji projekti (npr. HE Buk Bijela, HE Morača, HE Komarnica) bili sporni zbog uticaja na životnu sredinu, plan otvara prostor za gradnju HE Komarnica i Kruševo, „fazno oživljavanje“ projekta HE Morača, isključivo uz „punu procjenu“ uticaja na biodiverzitet i kulturnu baštinu i nastavak gradnje malih i srednjih hidroelektrana na pritokama rijeka u sjevernom dijelu države. I tri elektrane na gas: Bar, Podgorica i Pljevlja.
Priređivači Plana vide u Crnoj Gori, u narednih 15 godina, brze pruge na kojima će se vozovi kretati brzinom do 160 kilometara i devet aerodroma. „Mrežu aerodroma Crne Gore u planskom periodu čine dva postojeća međunarodna aerodroma, planirani aerodrom Berane i šest manjih aerodroma za rekreativno i sportsko letenje (Ćemovsko polje u Podgorici, Kapino polje u Nikšiću, Žabljak, Pljevlja, Bar i Ulcinj). A tu je i mreža obećanih autoputeva i brzih cesti ukupne dužine preko 600 kilometara.
Projekat Velje brdo zavrijedio je jedan pasus u predloženom dokumentu: “U toku izrade PPCG-2040, Vlada Crne Gore je pokrenula inicijativu i donijela odluku o izgradnji stambenog naselja na području Velje brdo, u cilju obezbjeđivanja određenog fonda stanova (broj se više ne pominje – prim. Monitora) po pristupačnim uslovima i uz kontrolu sa državnog nivoa. Na detaljnijem/nižem planskom nivou će se definisati prostorni kapacitet, infrastrukturno opremanje i zaštita prostora, u cilju realizacije projekta koji je definisan kao projekat od javnog interesa”, navedeno je u Planu. Bez pomena brojnih kontroverzi koje prate tu ideju.
U tom kontekstu, značajno je pomenuti tvrdnju Centra za zaštitu i proučavanje ptica – da je Predlog prostornog plana usvojen bez saglasnosti Agencije za zaštitu životne sredine. Po njima, to je razlog zbog koga skupštinski Zakonodavni odbor ne bi smio podržati taj dokument.
Negdje se u ponuđenim projekcijama PPCG-2040 išlo do najsitnijih detalja. Tako se predviđa da će na Žabljaku 2040. stanovati tri domaćinstva više nego što ih je popisano pretprošle godine, dok će u Šavniku, za 15 godina,biti devet stanovnika manje nego 2023.
A negdje se ostalo u načelnim, mahom optimističkim, predviđanjima. Najavljuje se „značajan ekonomski rast podstaknut realizacijom infrastrukturnih projekata“ uz oslonac na domaće resurse i sektore turizma, energetike, saobraćaja i poljoprivrede, ali ta očekivanja ne prate projekcije koje bi omogućile praćenje realizacije obećanog.
Među ciljevima do kojih treba doći realizacijom zacrtanog u PPCG-2040 navodi se dostizanje EU prosjeka po pitanju prosječne zarade, kupovne moći i bruto društvenog proizvoda po stanovniku. To bi značilo da će se BDP udvostručiti, uz kontinuirano najbrži privredni rast u Evropi – od tri do pet odsto godišnje; da će plate porasti sa sadašnjih hiljadu na približno 2,5 hiljada eura, dok će se kupovna moć stanovnika Crne Gore udvostručiti za 15 godina. Sa 51 odsto evropskog prosjeka (podatak Eurostata odnosi se na 2023. godinu) na 100 odsto 2040. Realno?
Taj se optimizam ne vidi u očekivanom rastu turizma ili poljoprivrede. Među numerički iskazanim ciljevima, očekivanje da se broj turista do 2040. poveća sa sadašnjih 2,6 na tri miliona, a broj noćenja sa 15 na 20 miliona. Skromno. Ujedno, PPCG-2040 predviđa povećanje obradivih poljoprivrednih površina za najmanje 35 odsto, dok će očekivana vrijednost poljoprivredne proizvodnje porasti za najmanje 40 odsto (to će inflacija uraditi, bez bilo čijeg truda). Kao jedna od mjera koja bi trebalo pomoći napretku crnogorske poljoprivrede, navodi se zaštita poljoprivrednog zemljišta od pretvaranja u građevinsko. Ali se potom navode izuzeci koji, po nekim javno izrečenim procjenama, unaprijed obesmišljavaju taj naum.
Moglo bi se ovako u nedogled. Recimo, o tome da su detalji razvoja vodovodne i kanalizacione mreže, gradnja (legalnih) deponija i postrojanje za prečišćavanje otpadnih voda prebačeni na teret planova nižeg reda. Da se ne talasa.
Ukoliko skupštinska većina, kao što to najavljuje resorni ministar Slaven Radunović, naredne nedjelje usvoji ponuđeni Prostorni plan Crne Gore, forma će biti zadovoljena. Pravi uvid u njegovu suštinu dobićemo naknadno. A đavo se, kažu, krije u detaljima.
Top 10
Uz pomoć vještačke inteligencije (chatGPT) izdvojili smo deset najviših stambenih /poslovnih objekata čija izgradnja se pominje u predloženom Prostornom planu CG do 2040:
Zgrada u Budvi (naselje Dubovica) – planirana do 28 spratova
Zgrada u Baru (Topolica) – planirana do 25 spratova
Zgrada u Podgorici (centar) – do 22 sprata
Objekti na lokaciji Luštica Bay (Tivat) – više zgrada do 20 spratova
Zgrada u Bijelom Polju – predviđena do 18 spratova
Objekti u Sutomoru (kraj obale) – do 16 spratova
Objekti u Herceg Novom (lokacija Meljine) – do 15 spratova
Zgrada u Nikšiću (centar) – do 14 spratova
Turistički kompleks Žabljak – do 12 spratova
Turistički rizort Ulcinj (Velika plaža) – do 10 spratova
Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako
Upis države na prostor ulcinjske Solane ,,Bajo Sekulić” je nezakonit, odlučio je Upravni sud.
,,Upravni sud Crne Gore je presudio da je 15 miliona kvadrata solane u Ulcinju nepravedno oduzeto Eurofondu koji je kupio za 800 hiljada eura.Pravedna kupovina, nema što.Isto kao da ti neko proda kvadrat stana u Podgorici za 50 centi. Ili da za kilo paprika kupiš porše. Ili, recimo, da pridaš malo para pa Milov majbah daš u zamjenu za 15 miliona kvadrata najluksuznijeg zemljista u Crnoj Gori. Poješće nas mrak”, komenatarisao je presudu na svom Fejsbuk profilu ekološki aktivista i dugogodišnji borac za spas Solane Darko Saveljić.
Stečajna uprava Solane podnijela je tužbu Upravnom sudu nakon što je Uprava za katastar u junu 2022. godine upisala kao vlasnika imovine Solane državu Crnu Goru. To se desilo na osnovu rješenja Vladinog Savjeta za privatizaciju koje je donijelo rješenje da Eurofond nije platio tržišnu naknadu za akcije Solane. Na čelu tadašnjeg Savjeta za privatizaciju bio je premijer DritanAbazović, na čelu Ministarstva finansija Aleksandar Damjanović, Uprave za katastar Koča Đurišić, a PJ Ulcinj Dževdet Čaprići. Tadašnja ,,pobjeda” države iz URA je objašnjena ovako: ,,Mi smo imali jednu krađu naočigled očiju javnosti gdje je zemljište ‘Solane’ od skoro 15 miliona kvadratnih metara ustupljeno Veselinu Baroviću za svega 800.000 eura, nakon čega je on imao namjeru da ga proda za skoro 260 miliona eura i prenamijeni za građevinsko zemljište”.
Najnovijim rješenjem Upravnog suda stečajna uprava bi ponovo mogla da pokrene prodaju imovine jer je ona vraćena Eurofondu, koji je većinski vlasnik Solane u stečaju.
Stečaj u Solani uveden je u prvoj polovini 2005. godine, a neuspjeli petogodišnji plan reorganizacije trajao je od početka 2006. godine.
Većinski paket tog preduzeća je za oko 800.000 eura preuzeo 2005. Eurofond, čiji je jedan od akcionara biznismen Veselin Barović, blizak Milu Đukanoviću.
Nakon privatizacije, proizvodnja soli je opala, fabrika izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, Eurofond je podizao kredite zalažući imovinu fabrike, a onda je 2011. u preduzeću opet proglašen stečaj. Eurofond je te godine zatražio da mu se pravo korišćenja imovine preduzeća pretvori u pravo svojine, navodeći da je prilikom privatizacije platio tržišnu cijenu.Nijesu uspjeli ni brojni pokušaji prodaje jer je Solana nuđena po cijeni većoj 300 puta od one koju je platio Eurofond.
Upravni sud je sada usvojio tužbu stečajne uprave i poništio osporeno rješenje o upisu prava svojine državi Crnoj Gori nad imovinom Solane
,,Da bi Država svoje pretenzije u pogledu vlasničkih prava na predmetnim nepokretnostima mogla ostvariti, neophodno bi bilo da eventualno inicira parnični postupak u kome bi se raspravljalo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava svojine, sem ukoliko nije riječ o zemljištu na kome bi Država ex lege, s obzirom na kategoriju zemljišta mogla imati pravo svojine”, navodi se u novoj odluci Upravnog suda.
Posebno zanimljivo je sljedeće obrazloženje presude: ,,U eri vladavine društvene svojine (kao svačije i ničije) moguće je naći argumente za opravdanje postojanja tih prava, koja su joj imanentna, a kojima su zakonodavci htjeli, čisto neuspješno, da joj daju kakav-takav imovinsko-pravni izraz. Danas nema opravdanja da u eri vladanja novih svojinsko-pravnih odnosa ova prava egzistiraju i dalje. Prava iz bivše društvene svojine bila su smetnja za realizaciju investicionih, prodajnih i drugih aranžmana. Najveći broj društveno-pravnih lica je u stvari prestao da postoji i umjesto njih nastali su novi subjekti, kao njihovi pravni sljedbenici. Na ove subjekte prešla su i nepretvorena prava iz društvene svojine. Naravno, to je samo po sebi protivrječno”.
,,Presuda Upravnog suda je van svake ekonomske i pravne logike, i predstavlja direktan pucanj u naš evropski put, jer Solana predstavlja glavnu stavku u poglavlju 27 koje se tiče zaštite životne sredine. Bez adekvatnog rješenja pitanja Solane nema daljeg progresa na putu učlanjenja u EU”, saopštio je predsjednik ulcinjske URE i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.On je dodao i da je presuda Upravnog suda, takođe, jasan pokazatelj da neke megalomanske ambicije sumnjivog kapitala nastavljaju da vrebaju najvrjednije resurse Ulcinja i Crne Gore, uz najmanju moguću cijenu i van svih zakonskih procedura.
Njegov partijski lider Dritan Abazović, na konferenciji za štampu u Skupštini, izjavio je da se radi o teritoriji koja je ogromna – 15 miliona kvadratnih metara koja vrijedi najmanje 200 miliona eura. ,,Nakon velike borbe prošle Vlade, Upravni sud želi da vrati stvari na staro. Pokušaćemo na sve načine da se odupremo tajkunima”, kazao je Abazović i dodao da su crnogorski tajkuni koji su tada vodili Eurofond kupili Solanu za pet centi po kvadratu.
Otkako je država ,,preuzela” Solanu nije urađeno mnogo. Najstarijim ulcinjskim preduzećem, shodno odluci Vlade, upravljaju NPCG od avgusta 2015.godine, s ciljem zaštite biodiverziteta.
Ulcinjska Solana je nakon usvajanja odluke na sjednici lokalnog parlamenta 24. juna 2019. godine, proglašena zaštićenim područjem Parkom prirode. Ni pet godina od preuzimanja vlasti nijesu uspjele da uspostave vlasničku upravljačku strukturu za novi Park prirode. Opština je planirala da 2021. preuzme upravljanje Solanom od JP “Nacionlani parkovi Crne Gore” (NPCG),ali je odustala jer tada nije stvorila pravne pretpostavke da uđe u taj posao.
Sredinom aprila ove godine Vlada je dala saglasnost da Javno preduzeće za upravljanje nacionalnim parkovima (NP) upravlja ulcinjskom Solanom u stečaju narednih šest mjeseci. ,,S obzirom na to da upravljač Parka prirode još nije formiran, na čemu se intenzivno radi na relaciji Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ministarstvo finansija i Opština Ulcinj, NP i dalje vrši poslove upravljača”, piše u Vladinoj informaciji.
Ugovor o zakupu predstavlja pravni osnov za angažovanje 21 bivšeg radnika Solane na poslovima realizacije planskih aktivnosti i očuvanja prirodnih vrijednosti Solane.
Oko formiranja preduzeća koje bi upravljalo Solanom, Vlada i Opština Ulcinj bezuspješno pregovaraju, najava predsjednika Opštine Ulcinj Genci Nimanbegua da je njegova intencija da novo preduzeće bude formirano do kraja prošle godine nije ostvarena. Prema planu, Opština Ulcinj bi u novoformiranom preduzeću Park prirode “Ulcinjska solana”, bila suvlasnik sa Vladom.
Institucijama se nije žurilo. iako su stručnjaci naglašavali da je proglašenje Solane za park prirode samo mrtvo slovo na papiru. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) upozoravali su da su godine nebrige i neadekvatnog upravljanja područjem dovele do toga da se na Ulcinjskoj solani smjenjuju periodi poplava i suša, tako je da je ovo zaštićeno područje više puta dovedeno na granicu ekološke katastrofe.
,,Urušeni nasipi doveli su do toga da se velike količine vode zadržavaju u centralnom dijelu Solane, dok ostali bazeni veći dio godine ostaju suvi. Tako da je realizacija projekta sanacije urušenih nasipa i dovođenja slane vode u bazene pretpostavka za očuvanje ovog jedinstvenog lokaliteta kako bi ono ostalo najveći ‘aerodrom’ za ptice na istočnoj obali Jadrana”, saopštili su ranije iz CZIP-a.
Pored politike i prava, priča o Solani je dobar pokazatelj našeg odnosa prema prirodnim biserima. Solana je osnovana 1934., a posljednja berba soli obavljena je 2013. Od tada Crna Gora je jedina mediteranska zemlja koja ne proizvodi so.
Srećom da sve ne zavisi od nas, pa je Solana ne samo zbog brojnosti ptičjeg fonda već i zbog rijetkih vrsta biljaka, važna na evropskom nivou. Solana je na Ramsarskoj listi kao međunarodno značajno močvarno stanište, a najavljeno je da će biti uključena i u Natura 2000, dio ekološke mreže koju čine područja značajna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova u okvirima Evropske unije.
Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Ulcinjska Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako.
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
FOKUS2 sedmice