tcom
Jesen miriše na informbiro
Priča ide ovako. U Drugom svjetskom ratu, za vrijeme očajničkih borbi za Moskvu, jedan diplomata naišao je u jednom manastiru, možda Zagorsku, na usamljenog monaha koji neutješno plače. Na pitanje diplomate zbog čega, monah jauknu.
– Zar ne čujete topove pred Moskvom? Rusija nestaje u moru krvi, neće je više biti – reče i nastavi da rida još jače.
Diplomata, optimista po službenoj dužnosti, poče ga tješiti i hrabriti. Reče kako su sa Rusijom u savezništvu i Engleska i Francuska… i Amerika je sa Rusijom, i još koješta reče, ali monah nije prestajao da jeca.
-A s kim je Crna Gora – upita odjednom.
– I Crna Gora je sa vama – reče diplomata.
Na to monah pade na koljena, podiže ruke i glavu k nebu i jeknu.
-Hvala ti, Gospode. Kad je Crna Gora sa nama, Rusija će biti spašena.
Ova priča, i da je istinita, bila bi samo duhovita slika crnogorske šizofrene umišljenosti, uobražene nadmenosti i shvatanja sopstvene veličine i moći.
Jadna Rusija?!. Ili jadna i beznadežna Crna Gora!
Doduše, u razdoblju nacionalne revolucije u 17,18. i 19. vijeku Crna Gora i Crnogorci jesu imali značenje i značaj daleko veći od njihovog stvarnog geografskog i demografskog potencijala. Ovaj ugled nakratko će bljesnuti u vrijeme Narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije.
U tom razdoblju, kao i ranije, bilo je evidentno snažno crnogorsko-rusko prijateljstvo i savezništvo, od sudbonosnog značaja za Crnu Goru.
Stoga je neko naivan poput monaha sa početka priče, i mogao povjerovati u bajke.
Danas, u izmijenjenim istorijskim, društvenim, političkim i kulturološkim okolnostima, rusko- crnogorsko prijateljstvo je stigmatizovano. Epidemijske su razmjere rusofobije, koja je zahvatila crnogorsku političku i intelektualnu elitu. Pa, iako više nema onih Crnogoraca. Opstala je i preživljela šizofrena megalomanska svijest o crnogorskoj veličini, snazi i moći. Zbog nje Putin i Šojgu spavaju naizmjenice?!. Za onog monaha sa početka priče ne znam. A i Erdogan streca na pomen Karadaga. Samo se još u Pekingu mirno spava. Šalu na stranu, ovdje poneko u to vjeruje. Jesen mirise na informbiro. Lov na izdajnike je počeo.
Virus rusofobije ušao je davno u Crnu Goru, još sredinom 19. vijeka. Izgleda da su ga iz Francuske i Engleske unijeli neki od guvernadura ili knjaz Danilo. Period inkubacije trajao je čitav vijek. Bolest je buknula sa Rezolucijom informbiroa 1948. Uselila se i u istoriografiju, što se prepoznaje po prešutkivanjima, poluistinama i okrečenim istinama.
Ova naša traumatična epoha na zalasku, uz svu tragiku, imala je i komičnih epizoda. Tako su mještani jednog sela jednoglasno s delegatom komiteta poručili 1968. Rusima da se smjesta povuku iz Čehoslovačke. U protivnom ovi će ponovo održati zbor.
Od tada je bolest mutirala u osobenu montenegrinsku rusofobiju. Zato se, na svaku rusku imenicu ili pridjev, Montenegro uznemiri, uzbudi i mukne kao bik na pustom pasištu. A ljudi strecaju, zaziru i plaše se od mukanja bika. Boje se lova na domaće izdajnike, unutrašnje neprijatelje i ruske špijune. Bikova je sve manje na našim poljanama. No, u našim barama i baruštinama ima jedna žaba koja ispušta zvuk identičan mukanju bika, kaže mi prijatelj biolog. Tako se brani od neprijateljskih grabljivica. A i zove se bukača, ili žaba bik. Prijatelj mi nije kazao je li naša endemska vrsta, ili je ima i drugdje. Ali samo ovdje ovim glasom započinju hajke na unutrašnje neprijatelje…
Jesen miriše na informbiro…
PS.
Voljeti Rusiju unosno nije,
To je jasno čak i cvrčku.
Želite li s mirom doći do penzije,
Volite radije staru Grčku.
(Izet Sarajlić)
Momir M. MARKOVIĆ
Komentari
tcom
Ako za tako dugu ljubav život ne bude kratak
Stih iz soneta Luisa De Camoesa uzeo sam kao naslov kratke natuknice o pjesnicima, kulturama i narodima. (više…)
Komentari
tcom
Izbori u BiH: za koga (ne)ću glasati?
Ključno pitanje, u Bosni i Hercegovini, u izborno predvečerje glasi: šta su izbori? Ono određuje životni, ljudski i politički smisao odgovora na drugo, mučno pitanje ovog bh. trenutka: Za koga (ne)ću glasati? (više…)
Komentari
tcom
Da li obrazovni sistem ima dobrobiti od reformi obrazovanja?
Današnjem sistemu obrazovanja nametnuta je potreba za približavanjem Evropskoj Uniji kako bi se naš sistem aktivnije uključio u evropske tokove obrazovanja i znanja. Obrazovanjem direktno oblikujemo uslove našeg kulturnog, društvenog i ekonomskog rasta. Upravo zbog toga, neophodno je unutar države usaglasiti temeljne ciljeve i vrijednosti koje bi bile dio obrazovnog sistema. Obrazovni sistem bi morao motivisati mlade ljude da svojim angažovanjem doprinesu kvalitetnijem kulturnom, društvenom i ekonomskom rastu. (više…)
Komentari
-
SUSRETI4 sedmice
DUŠAN PETROVIĆ, PILOT: Poletio sam i znao sam – to je to
-
FOKUS4 sedmice
AFERA TELEKOM: Optužnica koja je morala pasti
-
Izdvojeno4 sedmice
TAJNE AUTO-PUTA BAR–BOLJARE: Zid ćutanja o milionskim potraživanjima
-
Izdvojeno4 sedmice
DEKRIMINALIZACIJA MARIHUANE I NJENA LEGALIZACIJA U MEDICINSKE SVRHE: Pitanje od milion dolara
-
INTERVJU4 sedmice
DR VESNA PUSIĆ, SOCIOLOŠKINJA, MINISTARKA INOSTRANIH I EVROPSKIH POSLOVA HRVATSKE 2011–2016: Pokušaji da se diktatori odobrovolje uvijek su jalovi i pogrešni
-
INTERVJU4 sedmice
TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Kad optužnice padaju, gubi društvo
-
FELJTON4 sedmice
VELIZAR RADONJIĆ: HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI (XXIII): Crkve iz doba Balšića, Kosača, Crnojevića
-
HORIZONTI4 sedmice
DOMETI OTKAZANE POSJETE SERGEJA LAVROVA SRBIJI: Bijes, buka i govor mržnje