Povežite se sa nama

INTERVJU

JOSIP JURATOVIĆ, PREDSJEDAVAJUĆI PARLAMENTARNE GRUPE BUNDESTAGA ZA SARADNJU SA ZEMLJAMA JUGOISTOČNE EVROPE: Bez popusta na putu za EU

Objavljeno prije

na

Nova Njemačka vlada je još i prije agresije Putinovog režima na Ukrajinu značajno promijenila kurs odnosa prema zapadnom Balkanu. Umjesto strategije gospođe Angele Merkel, takozvane stabilokracije, koja je išla na štetu demokratskih struktura u regiji, ona je krenula putem jačanja demokratskih struktura i demokratskih institucija kao jedini način da zemlje na putu u EU integracije istinski ispune zadatke pred kojima stoje

 

MONITOR: Upravo ste kao predsjedavajući parlamentarne grupe za saradnju sa zemljama Jugoistočne Evrope Bundestaga završili posjetu trima državama Zapadnog Balkana. Kakvi su utisci o prilikama u BiH, Crnoj Gori i Srbiji, i njihovim kapacitetima da ispune zahtjeve koje je pred njih postavila EU?

JURATOVIĆ: Ja mislim da u svim tim trima zemljama postoje snage koje se trude kako bi ispunile uvijete za što brži ulazak u EU ali isto tako je upadljivo da u svim tim zemljama postoje radikalne skupine koje to žele svim snagama spriječiti. Zato je neophodno da se ne samo na nivou vlada već i unutar parlamenta uspostavi jaka suradnja istinskih demokrata koja će kako u regiji tako i između regije i  EU složno i solidarno jačati put u europske integracije.

MONITOR: Može li zbog dramatičnosti koju je Evropi i svijetu donio napad Rusije na Ukrajinu, doći do značajnijeg omekšavanja pravila EU za članstvo zemalja Zapadnog Balkana?

JURATOVIĆ: Nova Njemačka vlada pod vodstvom Olafa Scholza je još i prije agresije Putinovog režima nad Ukrajinom značajno promijenila kurs odnosa prema zapadnom Balkanu. Dakle, umjesto strategije gospođe Angele Merkel, takozvane stabilokracije, koja je išla na štetu demokratskih struktura u regiji, nova njemačka vlada je krenula putem jačanja demokratskih struktura i demokratskih institucija kao jedini način da zemlje na putu u EU integracije istinski ispune zadatke pred kojima stoje. Prije svega jer više nije bilo moguće objasniti ljudima u regiji vjerodostojno da zemlje regije zapadnog Balkana imaju istinsku mogućnost za ulazak u EU, a na drugoj strani i građani EU koji sa određenom zabrinutošću posmatraju situaciju EU po primjeru „Orbanove Mađarske“, nisu spremni primiti bilo kakve nove članice bez čvrstih demokratskih temelja. Dakle, bez ikakvog gledanja kroz prste, na jednoj strani treba ubrzati procese na zapadnom Balkanu, a na drugoj strani raditi na imidžu zapadnog Balkana kako bi EU napokon shvatila da je ova regija neizostavni dio EU.

MONITOR: U vezi sa Francusko-njemačkim predlogom za Kosovo, govori se i o ponudi o ulasku svih država Zapadnog Balkana u EU 2030. godine. Da li Vam se to čini mogućim?

JURATOVIĆ: Nisu mi poznati detalji Francusko-njemačkih prijedloga koji su u međuvremnu i prijedlozi EU. To je normalno jer taj prijedlog treba služiti prije svega Srbiji i Kosovu kao predmet dijaloga poslije kojeg bi trebalo doći do kompromisa koji bi približio interese obiju zemalja i na kraju doveo do konačnog dogovora kako bi učvrstili mir i stabilnost ne samo između Kosova i Srbije nego i između cijele regije. Iako mi nisu poznati detalji bilo kakvih ponuda oko ulaska država zapadnog Balkana u EU do 2030. godine, i ne vjerujem da će itko reći fiksni datum ulaska tih zemalja jer svaka zemlja za sebe mora ispuniti uvjete za ulazak, isto tako mogu reći da je moguće ako sve zemlje do tog datuma ispune uvjete za ulazak u EU.

MONITOR: Nedavno smo saznali da je grupa bivših njemačkih diplomata i poznavalaca balkanskih prilika, pismom Komisiji Bundestaga za spoljnu politiku, tražila povlačenje Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Kako Vi ocenjujete, kao dobar poznavalac bosanskohercegovačkih prilika i njemačke politike, način na koji Šmit koristi svoja ovlašćenja kao Visoki predstavnik?

JURATOVIĆ: Što tiče te četvorke bivših njemačkih diplomata, pri čemu je samo jedna stvarna diplomatkinja a koja nikada nije djelovala u BIH, mogu samo reći da mi kao parlamentarci i naši odbori dobivamo svakodnevno razna pisma po razlitim temama koji pokušavaju iz raznih razloga utjecati na naše poltičke odluke. Stoga tome ne pridajem neku veliku važnost, samom činjenicom da o sudbini gospodina Schmidta ne odlučuje njemački parlament već vlade država koje sačinjavaju OHR ispred UN-a. Njemačka je samo jedna članica međunarodne zajednice dok je visoki predstavnik samo njemačkog podrijetla. Dakle Christian Schmidt u dogovoru sa međunarodnom zajednicom  koristi ovlasti onoliko koliko je neophodno u BiH da bi ta država institucionalno profunkcionirala i izašla iz institucionalnih blokada.

Interesantno je da jedinu kritiku koju je na svoj rad dobio na sjednici UN je bila od bosnakohercegovackog predstavnika Alkalaja pri Ujedinjenim nacijama a s kojim se jedino Rusija složila, mislim da nam sve to govori o Christianu Schmidtu i radu OHR-a. Što se pak Njemčake tiče, Njemačka podržava istinski  rad europskih institucija i njihovih djelatnika kao i OHR-a podjednako oko truda da se u BiH uspostave funkcionalne državne institucije, prije svega parlament i vlade kako bi BiH konačno krenula putem europskih integracija.

MONITOR: Danijela Đurović, predsjednica Skupštine Crne Gore, objavila je, poslije sastanka sa Vama i članovima delegacije Bundestaga, da će se pokrenuti „parlamentarna dimenzija Berlinskog procesa“. Da li bi to dalo značajnu šansu i manjim, često opozicionim a građanskim partijama sa Zapadnog Balkana da utiču na pravac saradnje i odluke u okviru Berlinskog procesa?

 JURATOVIĆ: Odbor za europska pitanja Njemačke, kojem i sam pripadam, je pokrenuo s pravom inicijativu da se ubuduće u Berlinski proces uključe i parlamenti. Naime, činjenica je da se dogovori iz Berlinskog procesa moraju ratificirati kroz parlamente zapadnog Balkana, te se upravo, stoga, suradnjom parlamenata ti procesi mogu ubrzati i zakonski okviri koji su potrebni za sporovođenje odluka Berlinskog procesa mogu brze ratificirati i time sprovesti u praksu. Sudjelovanjem parlamenata u Berlinskom procesu olakšava razumijevanje za odredbene odluke Berlinskog procesa i time olakšava odluke u parlamentima zapadnog Balkana. Kroz učešće opozicije se pak lakše vodi debata u parlamentima koja se zasniva na idejama i argumentima a ne na teorijama zavjera koje često iz neznanja nađu svoj prostor u parlamentarnoj diskusiji.

MONITOR: U Beogradu ste se sastali i sa premijerkom Anom Brnabić i sa predsjednikom Skupštine Srbije Vladimirom Orlićem. Jeste li dobili konkretnija uvjeravanja da je vlast u Srbiji za rješenje koje podržava i Vaša vlada?

JURATOVIĆ: U našim razgovorima je bila prije svega tema suradnje parlamentarnih skupina, onda olakšanje rada parlamentaraca u skupštini, kao i suradnja između Njemačke i Srbije te pitanje imidža koji trenutno ima Srbija ne samo u regiji nego i šire, a to je da je Srbija suočena sa „imidžom nepovjerenja“ koji joj štete na svim poljima politike i, na kraju, logično, srpsko-kosovski odnosi. Bilo je i za očekivati da će se srpska strana držati Vučićeve strategije i kritizirati vladu Kosova da ne ispunjava Briselski sporazum. Što se uloge Njemačke tiče u odnosu između Kosova i Srbije, Njemačka je jedna od 22 zemlje u EU i oko stotinjak zemalja u svijetu koja je priznala neovisnost Kosova koje je proslavilo prošli tjedan 15 godina neovisnosti. Ali isto tako se maksimalno zalažemo za mir i stabilnost u regiji u kojoj Srbija i njeni odnosi sa zemljama regije imaju važnu ulogu, i time želimo da se u Srbiji prije svega  razvije politika demokratskih vrijednosti i svijest koja će biti ključna za mir i stabilnost u cijeloj regiji.

MONITOR: Vaša partija – SPD u koaliciji je sa Zelenima. Povremeno  se stiče utisak da Vaši koalicioni partneri, a posebno šefica njemačke diplomatije Analena Berbok, zagovaraju oštrije poteze kada se radi o odnosu Njemačke prema ratu u Ukrajini, posebno o tome kako se može stići do mira. Kako to da razumijemo mi koji njemačku političku scenu pratimo sa strane?

JURTOVIĆ: Vlada savezne Republike Njemačke se složno zalaže za što brži prekid rata u Ukrajini, koji je pkrenuo Putinov režim koji je ugrozio suverenitet jedne Europske države i time povrijedio međunarodne sporazume koje je Rusija sama potpisala. Dakle, u Ukrajini se štiti ne samo Ukrajina nego i međunarodno pravo koje je prekršeno i bez kojeg bismo imali ogroman kaos u svijetu. O tom pitanju ali i o pitanju instrumenata koje Njemačka vlada koristi u uskoj suradnji sa svim zemljama slobodnog demokratskog svijeta, u kabinetu vlade Njemačke su neupitni. Logično je da ministrica vanjskih poslova s vremena na vrijeme na terenu daje izjave koje se dijelom mogu na različite načine interpretirati. Ali, što se tiče strateško bitnih pitanja Njemačke o pitanju Ukrajine i agresije Putinovog režima na Ukrajinu, Njemačka vlada je složna i odlučna.

MONITOR: Stav njemačke diplomatije je i da nema ulaska u EU Srbije (ni Kosova) bez međusobnog priznanja – što se ne traži eksplicite u onome što je poznato iz sadržaja Nemačko-francuskog predloga sporazuma. Kako se može riješiti situacija unutar EU, ako pet njenih članica nisu priznale Kosovo?

JURATOVIĆ: I jedna i druga strana je suočena s problemom da za dogovoreno trebaju mijenjati ustav svojih zemalja. Zato je i moj stav da bi bilo dobro da se Srbija ne suprotstavlja ulasku Kosova u međunarodne institucije kao što je to, na primjer, skupština parlamentaraca vijeća Europe, koja se temelji na demokratskim vrijednostima i osnovnim ljudskim pravima, i time bi se Kosovo suočilo s kritikom za nepoštivanje osnovnih ljudskih prava na Kosovu, za koje Srbija tvrdi da ih Kosovo krši. Nešto slično je bilo i s dvije Njemačke prije ujedinjenja koje se međusobno nisu priznale ali su bile i jedna i druga članice međunarodnih organizacija kojima su morale polagati račune. Mislim da bi se s time složilo i tih pet zemalja jer bi se pokazala dobra volja obiju strana.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo