Povežite se sa nama

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, POLITIKON MREŽA: Tehnička vlada ili bojkot

Objavljeno prije

na

Bojkot izbora je scenario koji najmanje priželjkujem. Ipak, ukoliko izmjene zakonodavstva budu kozmetičke i DPS nastavi sa zloupotrebama, onda bi opozicija trebalo da zauzme zajednički stav i iznese procjenu u kakvoj se atmosferi izbori održavaju. Ako odlučite da izađete na izbore u nepromijenjenim uslovima, a uporno insistirate da u Crnoj Gori nikada nisu održani pošteni izbori, onda se ne možete pozivati na krađu izbora

 

MONITOR: Upozorili se ove sedmice da se formiranje tehničke vlade nameće kao jedino rješenje koje bi moglo jednim dijelom da pomogne i obezbijedi okvir za kontrolu izbora. Zašto tako mislite?

MAROVIĆ: Dosadašnji izbori su nas naučili da se neregularnosti dešavaju na tri nivoa. Prvi se odnosi na manjkavo zakonodavstvo koje onemogućava potpunu transparentnost i ne uvodi dobre prakseu ovoj oblasti. Po pravilu državni organi su do sada usvajali samo ona rješenja koja su morali pod pritiskom sa međunarodnih adresa, paje reforma izbornog zakonodavstva i dalje nepotpuna, te danas možemo govoriti o nizu rješenja koja bi trebalo unaprijediti. Drugi nivo zloupotreba i neregularnosti je onaj koji se odvija u samim institucijama. One su politizovane, ne sprovode zakonodavstvo dosledno, vrše kontrolu selektivno i instrument su u rukama vladajuće partije koja zloupotrebljava javne resurse u izborne svrhe. Najzad, treći nivo se odnosi na uticaj na same birače, kroz pritisak na zaposlene u javnom sektoru, korisnike nekog od socijalnih davanja, ali i na ”neopredijeljene” koji iz dogovora za vlašću izlaze ”bogatiji” za nekoliko desetina eura.

Zbog svega navedenog, mislim da je kroz Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva moguće jednim dijelom odgovoriti samo na prvi izazov, dok je jedino rješenje koje je ”u igri” protiv zloupotreba iznutra – kontrola institucija od strane opozicionih predstavnika. Ukoliko ključne institucije budu kontrolisane u dužem vremenskom periodu, odnosno najmanje 10-12mjeseci prije izbora koliko bi trebalo da traje mandat tehničke vlade, onda bi se jednim dijelom uticalo i na treći rizik, iako ne u potpunosti.

MONITOR: Koliko smo daleko od tog modela? S jedne strane vlast to želi da izbjegne po svaku cijenu, a s druge opozija je u neprekidnim razmiricama. I sami ste kazali da je njihovo jedinstvo „nemoguća misija“.

MAROVIĆ: Ponovno uspostavljanje tehničke vlade, nakon eksperimenta zvanog Vlada izbornog povjerenja iz 2016. godine, nikada nije bilo izvjesno, a sudeći po komentarima iz DPS-a sve smo dalje od takvog rješenja. I pored niza opstrukcija tokom 2016. godine, odsustva koordinacije i neslaganja u opozicionim redovima, uticaja na birače na sam dan izbora iznošenjem podataka o terorističkom aktu, rezultat na parlamentarnim izborima je bio tijesan. Otuda je razumljivo zašto DPS ne želi tehničku vladu i zašto se boji fer političke utakmice. I prilikom formiranja Vlade izbornog povjerenja DPS je od starta onemogućio da ona ostvari svoju misiju i to odlaganjem njenog uspostavljanja, ograničavanjem kontrole i vremenski i suštinski. Moj utisak je da su zaposleni u javnom sektoru ušuškani odsustvom bilo kakve odgovornosti, te uvjerenjem da sistem posjeduju. Kako drugačije objasniti tumačenje da ne treba ispoštovati zakon, jer je zaključak Vlade iznad zakona.

Što se, pak, opozicije tiče, naviknuti na njenu razjedinjenost, svakodnevno ”ratovanje” putem medija, nemogućnost da za gotovo 30 godina izgrade snažnu alternativu DPS-u, mislim da bi građanke i građani bili više iznenađeni da opozicione partije pokažu ozbiljnost i ponude jasnu platformu za rješavanje krize nego time što je razjedinjena.

MONITOR: Drugi uslov za održavanje fer i demokratskih izbora, po vama, su izmjene izbornog zakonodavstva. Koliko to zaista može doprinijeti, imajući u vidu zarobljene institucije, i koje su to ključne stvari koje treba promijeniti?

MAROVIĆ: Iz razloga koje sam već navela, mislim da je unapređenje izbornog zakonodavstva  samo jedan segment rada na obezbjeđivanju uslova za fer i demokratske izbore. Isto tako, ni najbolja rješenja ne znače ništa ako se ne primjenjuju. Poslednje istraživanje javnog mnjenja Balkanskog barometra pokazuje da se 59% crnogorskih građana ne slaže sa konstatacijom da se zakoni primjenjuju jednako na sve. Institucije nije moguće izgraditi preko noći, a isto tako je nemoguće govoriti o tom jačanju dok god su na čelu institucija lojalni DPS kadrovi koji su najčešće nagrađivani tim pozicijama za brojna kršenja zakona. Afera ”Koverta” je najbolje pokazala kako sistem funkcioniše i ponudila obrazac po kojem institucije (ne)djeluju, odnosno kako izigravaju zakone, kriju informacije, proglašavaju se nenadležnima po potrebi.

Iako ni jedna opoziciona partija nije izašla sa sveobuhvatnim modelom kontrole, ipak su ključne stvari prepoznate: promjene na čelu institucija i kontrola unutar Agencije za sprečavanje korupcije, Državne izborne komisije, proaktivno djelovanje Tužilaštva, i slično. Čišćenje biračkog spiska je aktuelno pred svake izbore i to bi svakako trebalo da bude jedan od važnijih zadataka i predstavlja pravi izazov, dok je nalaženje načina za adekvatnu kontrolu i provjeru analitičkih kartica takođe jedno od pitanja koje se nameće kao bitno za regularnost izbora.

MONITOR: Nema ni mnogo vremena do izbora?

MAROVIĆ: Da, situaciju dodatno komplikuje izuzetno ograničeno vrijeme za rad na izbornom zakonodavstvu, a to je tek nešto više od tri mjeseca. Ipak, vjerujem da je uz sugestije zainteresovane javnosti, u prvom redu nevladinih organizacija koje u kontinuitetu prate izbore, i u ovom vremenskom okviru moguće dosta uraditi. Opet, bez tehničke vlade i takav pomak neće značiti ništa.

MONITOR: Zašto je bojkot izbora rješenje koje najmanje priželjkujete, kako ste rekli?

MAROVIĆ: U idealnim okolnostima koje priželjkuju oni kojima je stalo do demokratizacije,u oktobru 2020. godine bismo imali zaključak svih aktera u izbornom procesu da je napravljen okvir za fer izbore. U takvim uslovima ne bi bilo razloga da bilo koja partija bojkotuje izbore, a to bi bio i jasan signal zrelosti društva i odlučnosti da se krene u sledeću fazu demokratizacije. Zbog toga je bojkot scenario koji najmanje priželjkujem. Ipak, ukoliko izmjene zakonodavstva budu kozmetičke, ukoliko DPS nastavi sa zloupotrebama, onda bi opozicija trebalo da zauzme zajednički stav i iznese svoju procjenu u kakvoj se atmosferi izbori održavaju. U tom smislu bi trebalo i da odluče da li pod takvim uslovima žele da učestvuju u izbornoj utakmici. Ako odlučite da izađete na izbore u nepromijenjenim uslovima, a uporno insistirate da u Crnoj Gori nikada nisu održani pošteni izbori, onda se ne možete pozivati na krađu izbora nakon što ste ostvarili loš rezultat, niti uzimati zloupotrebe kao razlog što je DPS opet pobijedio. To je kvaka 22,i nije nepoznanica da u Crnoj Gori postoje ozbiljni problemi koji se odnose na zloupotrebe izbornih prava. Stoga mislim da bi  bojkot pokazao zašto je Crna Gora još uvijek, rečnikom Freedom House-a, polukonsolidovana demokratija, odnosno zašto ima elemente zarobljene države. Sa druge strane, opozicija bi po prvi put stavila viši cilj iznad partikularnih interesa. Ali do tog, kao što sam rekla, najmanje poželjnog scenarija, opozicija mora da uradi sve kako bi dala svoj doprinos unapređenju uslova. U to svakako ne spadaju svakodnevne razmirice. Najzad, potencijalna odluka o bojkotu izbora imala bi smisla samo ako je donesu sve opozicione političke partije.

MONITOR: Za jesen su najavljeni masovni građanski protesti u organizaciji ”Odupri se”. Kako vidite tu snagu i koliko je ona važna za organizovanje fer i demokratskih izbora?

MAROVIĆ: Građanke i građani bi trebalo da budu glavni pokretač promjena i oni bi trebalo uporno da podsjećaju šta su to demokratske vrijednosti i na čemu bi društvo trebalo da počiva. Talas protesta koji je Crnu Goru, ali i ostale države regiona, zahvatio krajem prošle i početkom ove godine, dao je nadu da je takva svijest ojačala kod građanki i građana, te je svakako važno što proljećnji protesti nisu bili samo prolazna epizoda. Budući da vladajuća partija u Crnoj Gori zagovara proces integracije isključivo retoričkii kako bi se što duže zadržala na vlasti, a opozicija razmišlja samo o prelivanju glasova unutar sopstvenih redova, građanke i građani su najpozvaniji da ih pozovu na odgovornost i bore se za svoja prava.

MONITOR: Uskoro će biti organizovan Kongres DPS-a. Ne očekujete promjene?

MAROVIĆ: DPS neće praviti značajnije zaokrete u svojoj politici,  a isto tako ne očekujem ni bitne kadrovske promjene na čelu ove partije, na šta ukazuju i dosadašnji predlozi iz opštinskih odbora. Ova partija je i do sada ”uspješno odolijevala” trendu podmlađivanja i takve promjene su bile više simbolične. Posmatrajući rukovodeću strukturu DPS-a stiče se utisak da nije prošlo 30 godina, a jasno je i da je kadar ove partije izuzetno uspješan u transformisanju i prebacivanju iz uloge i ulogu. Ova poslednja uloga ”jedinih koji su sposobni da reformišu i demokratizuju državu” će biti aktuelna bar još neko vrijeme i može biti promijenjena isključivo ako ova partija osjeti da joj vlast izmiče.

MONITOR: Objavljuju se novi snimci savjetnika predsjednika države Milana Roćena. Ovoga puta on u razgovoru sa Zoranom Lazovićem, kontroverznim funkcionerom bezbjednosnih službi i kontroverznim biznismenom Rankom Ubovićem. U razgovoru on kaže da ne bi trebalo da “za**bavaju” Duška,  (Golubovića), ali “dozvoljava” da slobodno mogu “za**bavati” premijera Duška Markovića. Šta  govore ovi snimci?

MAROVIĆ: Razgovori koje vodi savjetnik predsjednika države i dugogodišnji ministar inostranih poslova Milan Roćen sa nekadašnjim visokim funkcionerom ANB-a koji trenutno obavlja funkciju pomoćnika direktora policije i biznismenom čiji poslovi prate velike državne poduhvate sa ogromnim uvećanjem državnog duga su indikativni zbog načina na koji se govori o kadrovskim pitanjima i daje i jasnu sliku da je interes uskog kruga ljudi zajedno sa partijskim interesom, koji je poistovjećen sa državnim, a ispred je javnog.

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo