Povežite se sa nama

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, POLITIKON MREŽA: Tehnička vlada ili bojkot

Objavljeno prije

na

Bojkot izbora je scenario koji najmanje priželjkujem. Ipak, ukoliko izmjene zakonodavstva budu kozmetičke i DPS nastavi sa zloupotrebama, onda bi opozicija trebalo da zauzme zajednički stav i iznese procjenu u kakvoj se atmosferi izbori održavaju. Ako odlučite da izađete na izbore u nepromijenjenim uslovima, a uporno insistirate da u Crnoj Gori nikada nisu održani pošteni izbori, onda se ne možete pozivati na krađu izbora

 

MONITOR: Upozorili se ove sedmice da se formiranje tehničke vlade nameće kao jedino rješenje koje bi moglo jednim dijelom da pomogne i obezbijedi okvir za kontrolu izbora. Zašto tako mislite?

MAROVIĆ: Dosadašnji izbori su nas naučili da se neregularnosti dešavaju na tri nivoa. Prvi se odnosi na manjkavo zakonodavstvo koje onemogućava potpunu transparentnost i ne uvodi dobre prakseu ovoj oblasti. Po pravilu državni organi su do sada usvajali samo ona rješenja koja su morali pod pritiskom sa međunarodnih adresa, paje reforma izbornog zakonodavstva i dalje nepotpuna, te danas možemo govoriti o nizu rješenja koja bi trebalo unaprijediti. Drugi nivo zloupotreba i neregularnosti je onaj koji se odvija u samim institucijama. One su politizovane, ne sprovode zakonodavstvo dosledno, vrše kontrolu selektivno i instrument su u rukama vladajuće partije koja zloupotrebljava javne resurse u izborne svrhe. Najzad, treći nivo se odnosi na uticaj na same birače, kroz pritisak na zaposlene u javnom sektoru, korisnike nekog od socijalnih davanja, ali i na ”neopredijeljene” koji iz dogovora za vlašću izlaze ”bogatiji” za nekoliko desetina eura.

Zbog svega navedenog, mislim da je kroz Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva moguće jednim dijelom odgovoriti samo na prvi izazov, dok je jedino rješenje koje je ”u igri” protiv zloupotreba iznutra – kontrola institucija od strane opozicionih predstavnika. Ukoliko ključne institucije budu kontrolisane u dužem vremenskom periodu, odnosno najmanje 10-12mjeseci prije izbora koliko bi trebalo da traje mandat tehničke vlade, onda bi se jednim dijelom uticalo i na treći rizik, iako ne u potpunosti.

MONITOR: Koliko smo daleko od tog modela? S jedne strane vlast to želi da izbjegne po svaku cijenu, a s druge opozija je u neprekidnim razmiricama. I sami ste kazali da je njihovo jedinstvo „nemoguća misija“.

MAROVIĆ: Ponovno uspostavljanje tehničke vlade, nakon eksperimenta zvanog Vlada izbornog povjerenja iz 2016. godine, nikada nije bilo izvjesno, a sudeći po komentarima iz DPS-a sve smo dalje od takvog rješenja. I pored niza opstrukcija tokom 2016. godine, odsustva koordinacije i neslaganja u opozicionim redovima, uticaja na birače na sam dan izbora iznošenjem podataka o terorističkom aktu, rezultat na parlamentarnim izborima je bio tijesan. Otuda je razumljivo zašto DPS ne želi tehničku vladu i zašto se boji fer političke utakmice. I prilikom formiranja Vlade izbornog povjerenja DPS je od starta onemogućio da ona ostvari svoju misiju i to odlaganjem njenog uspostavljanja, ograničavanjem kontrole i vremenski i suštinski. Moj utisak je da su zaposleni u javnom sektoru ušuškani odsustvom bilo kakve odgovornosti, te uvjerenjem da sistem posjeduju. Kako drugačije objasniti tumačenje da ne treba ispoštovati zakon, jer je zaključak Vlade iznad zakona.

Što se, pak, opozicije tiče, naviknuti na njenu razjedinjenost, svakodnevno ”ratovanje” putem medija, nemogućnost da za gotovo 30 godina izgrade snažnu alternativu DPS-u, mislim da bi građanke i građani bili više iznenađeni da opozicione partije pokažu ozbiljnost i ponude jasnu platformu za rješavanje krize nego time što je razjedinjena.

MONITOR: Drugi uslov za održavanje fer i demokratskih izbora, po vama, su izmjene izbornog zakonodavstva. Koliko to zaista može doprinijeti, imajući u vidu zarobljene institucije, i koje su to ključne stvari koje treba promijeniti?

MAROVIĆ: Iz razloga koje sam već navela, mislim da je unapređenje izbornog zakonodavstva  samo jedan segment rada na obezbjeđivanju uslova za fer i demokratske izbore. Isto tako, ni najbolja rješenja ne znače ništa ako se ne primjenjuju. Poslednje istraživanje javnog mnjenja Balkanskog barometra pokazuje da se 59% crnogorskih građana ne slaže sa konstatacijom da se zakoni primjenjuju jednako na sve. Institucije nije moguće izgraditi preko noći, a isto tako je nemoguće govoriti o tom jačanju dok god su na čelu institucija lojalni DPS kadrovi koji su najčešće nagrađivani tim pozicijama za brojna kršenja zakona. Afera ”Koverta” je najbolje pokazala kako sistem funkcioniše i ponudila obrazac po kojem institucije (ne)djeluju, odnosno kako izigravaju zakone, kriju informacije, proglašavaju se nenadležnima po potrebi.

Iako ni jedna opoziciona partija nije izašla sa sveobuhvatnim modelom kontrole, ipak su ključne stvari prepoznate: promjene na čelu institucija i kontrola unutar Agencije za sprečavanje korupcije, Državne izborne komisije, proaktivno djelovanje Tužilaštva, i slično. Čišćenje biračkog spiska je aktuelno pred svake izbore i to bi svakako trebalo da bude jedan od važnijih zadataka i predstavlja pravi izazov, dok je nalaženje načina za adekvatnu kontrolu i provjeru analitičkih kartica takođe jedno od pitanja koje se nameće kao bitno za regularnost izbora.

MONITOR: Nema ni mnogo vremena do izbora?

MAROVIĆ: Da, situaciju dodatno komplikuje izuzetno ograničeno vrijeme za rad na izbornom zakonodavstvu, a to je tek nešto više od tri mjeseca. Ipak, vjerujem da je uz sugestije zainteresovane javnosti, u prvom redu nevladinih organizacija koje u kontinuitetu prate izbore, i u ovom vremenskom okviru moguće dosta uraditi. Opet, bez tehničke vlade i takav pomak neće značiti ništa.

MONITOR: Zašto je bojkot izbora rješenje koje najmanje priželjkujete, kako ste rekli?

MAROVIĆ: U idealnim okolnostima koje priželjkuju oni kojima je stalo do demokratizacije,u oktobru 2020. godine bismo imali zaključak svih aktera u izbornom procesu da je napravljen okvir za fer izbore. U takvim uslovima ne bi bilo razloga da bilo koja partija bojkotuje izbore, a to bi bio i jasan signal zrelosti društva i odlučnosti da se krene u sledeću fazu demokratizacije. Zbog toga je bojkot scenario koji najmanje priželjkujem. Ipak, ukoliko izmjene zakonodavstva budu kozmetičke, ukoliko DPS nastavi sa zloupotrebama, onda bi opozicija trebalo da zauzme zajednički stav i iznese svoju procjenu u kakvoj se atmosferi izbori održavaju. U tom smislu bi trebalo i da odluče da li pod takvim uslovima žele da učestvuju u izbornoj utakmici. Ako odlučite da izađete na izbore u nepromijenjenim uslovima, a uporno insistirate da u Crnoj Gori nikada nisu održani pošteni izbori, onda se ne možete pozivati na krađu izbora nakon što ste ostvarili loš rezultat, niti uzimati zloupotrebe kao razlog što je DPS opet pobijedio. To je kvaka 22,i nije nepoznanica da u Crnoj Gori postoje ozbiljni problemi koji se odnose na zloupotrebe izbornih prava. Stoga mislim da bi  bojkot pokazao zašto je Crna Gora još uvijek, rečnikom Freedom House-a, polukonsolidovana demokratija, odnosno zašto ima elemente zarobljene države. Sa druge strane, opozicija bi po prvi put stavila viši cilj iznad partikularnih interesa. Ali do tog, kao što sam rekla, najmanje poželjnog scenarija, opozicija mora da uradi sve kako bi dala svoj doprinos unapređenju uslova. U to svakako ne spadaju svakodnevne razmirice. Najzad, potencijalna odluka o bojkotu izbora imala bi smisla samo ako je donesu sve opozicione političke partije.

MONITOR: Za jesen su najavljeni masovni građanski protesti u organizaciji ”Odupri se”. Kako vidite tu snagu i koliko je ona važna za organizovanje fer i demokratskih izbora?

MAROVIĆ: Građanke i građani bi trebalo da budu glavni pokretač promjena i oni bi trebalo uporno da podsjećaju šta su to demokratske vrijednosti i na čemu bi društvo trebalo da počiva. Talas protesta koji je Crnu Goru, ali i ostale države regiona, zahvatio krajem prošle i početkom ove godine, dao je nadu da je takva svijest ojačala kod građanki i građana, te je svakako važno što proljećnji protesti nisu bili samo prolazna epizoda. Budući da vladajuća partija u Crnoj Gori zagovara proces integracije isključivo retoričkii kako bi se što duže zadržala na vlasti, a opozicija razmišlja samo o prelivanju glasova unutar sopstvenih redova, građanke i građani su najpozvaniji da ih pozovu na odgovornost i bore se za svoja prava.

MONITOR: Uskoro će biti organizovan Kongres DPS-a. Ne očekujete promjene?

MAROVIĆ: DPS neće praviti značajnije zaokrete u svojoj politici,  a isto tako ne očekujem ni bitne kadrovske promjene na čelu ove partije, na šta ukazuju i dosadašnji predlozi iz opštinskih odbora. Ova partija je i do sada ”uspješno odolijevala” trendu podmlađivanja i takve promjene su bile više simbolične. Posmatrajući rukovodeću strukturu DPS-a stiče se utisak da nije prošlo 30 godina, a jasno je i da je kadar ove partije izuzetno uspješan u transformisanju i prebacivanju iz uloge i ulogu. Ova poslednja uloga ”jedinih koji su sposobni da reformišu i demokratizuju državu” će biti aktuelna bar još neko vrijeme i može biti promijenjena isključivo ako ova partija osjeti da joj vlast izmiče.

MONITOR: Objavljuju se novi snimci savjetnika predsjednika države Milana Roćena. Ovoga puta on u razgovoru sa Zoranom Lazovićem, kontroverznim funkcionerom bezbjednosnih službi i kontroverznim biznismenom Rankom Ubovićem. U razgovoru on kaže da ne bi trebalo da “za**bavaju” Duška,  (Golubovića), ali “dozvoljava” da slobodno mogu “za**bavati” premijera Duška Markovića. Šta  govore ovi snimci?

MAROVIĆ: Razgovori koje vodi savjetnik predsjednika države i dugogodišnji ministar inostranih poslova Milan Roćen sa nekadašnjim visokim funkcionerom ANB-a koji trenutno obavlja funkciju pomoćnika direktora policije i biznismenom čiji poslovi prate velike državne poduhvate sa ogromnim uvećanjem državnog duga su indikativni zbog načina na koji se govori o kadrovskim pitanjima i daje i jasnu sliku da je interes uskog kruga ljudi zajedno sa partijskim interesom, koji je poistovjećen sa državnim, a ispred je javnog.

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo