Povežite se sa nama

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, POLITIKON MREŽA: Tehnička vlada ili bojkot

Objavljeno prije

na

Bojkot izbora je scenario koji najmanje priželjkujem. Ipak, ukoliko izmjene zakonodavstva budu kozmetičke i DPS nastavi sa zloupotrebama, onda bi opozicija trebalo da zauzme zajednički stav i iznese procjenu u kakvoj se atmosferi izbori održavaju. Ako odlučite da izađete na izbore u nepromijenjenim uslovima, a uporno insistirate da u Crnoj Gori nikada nisu održani pošteni izbori, onda se ne možete pozivati na krađu izbora

 

MONITOR: Upozorili se ove sedmice da se formiranje tehničke vlade nameće kao jedino rješenje koje bi moglo jednim dijelom da pomogne i obezbijedi okvir za kontrolu izbora. Zašto tako mislite?

MAROVIĆ: Dosadašnji izbori su nas naučili da se neregularnosti dešavaju na tri nivoa. Prvi se odnosi na manjkavo zakonodavstvo koje onemogućava potpunu transparentnost i ne uvodi dobre prakseu ovoj oblasti. Po pravilu državni organi su do sada usvajali samo ona rješenja koja su morali pod pritiskom sa međunarodnih adresa, paje reforma izbornog zakonodavstva i dalje nepotpuna, te danas možemo govoriti o nizu rješenja koja bi trebalo unaprijediti. Drugi nivo zloupotreba i neregularnosti je onaj koji se odvija u samim institucijama. One su politizovane, ne sprovode zakonodavstvo dosledno, vrše kontrolu selektivno i instrument su u rukama vladajuće partije koja zloupotrebljava javne resurse u izborne svrhe. Najzad, treći nivo se odnosi na uticaj na same birače, kroz pritisak na zaposlene u javnom sektoru, korisnike nekog od socijalnih davanja, ali i na ”neopredijeljene” koji iz dogovora za vlašću izlaze ”bogatiji” za nekoliko desetina eura.

Zbog svega navedenog, mislim da je kroz Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva moguće jednim dijelom odgovoriti samo na prvi izazov, dok je jedino rješenje koje je ”u igri” protiv zloupotreba iznutra – kontrola institucija od strane opozicionih predstavnika. Ukoliko ključne institucije budu kontrolisane u dužem vremenskom periodu, odnosno najmanje 10-12mjeseci prije izbora koliko bi trebalo da traje mandat tehničke vlade, onda bi se jednim dijelom uticalo i na treći rizik, iako ne u potpunosti.

MONITOR: Koliko smo daleko od tog modela? S jedne strane vlast to želi da izbjegne po svaku cijenu, a s druge opozija je u neprekidnim razmiricama. I sami ste kazali da je njihovo jedinstvo „nemoguća misija“.

MAROVIĆ: Ponovno uspostavljanje tehničke vlade, nakon eksperimenta zvanog Vlada izbornog povjerenja iz 2016. godine, nikada nije bilo izvjesno, a sudeći po komentarima iz DPS-a sve smo dalje od takvog rješenja. I pored niza opstrukcija tokom 2016. godine, odsustva koordinacije i neslaganja u opozicionim redovima, uticaja na birače na sam dan izbora iznošenjem podataka o terorističkom aktu, rezultat na parlamentarnim izborima je bio tijesan. Otuda je razumljivo zašto DPS ne želi tehničku vladu i zašto se boji fer političke utakmice. I prilikom formiranja Vlade izbornog povjerenja DPS je od starta onemogućio da ona ostvari svoju misiju i to odlaganjem njenog uspostavljanja, ograničavanjem kontrole i vremenski i suštinski. Moj utisak je da su zaposleni u javnom sektoru ušuškani odsustvom bilo kakve odgovornosti, te uvjerenjem da sistem posjeduju. Kako drugačije objasniti tumačenje da ne treba ispoštovati zakon, jer je zaključak Vlade iznad zakona.

Što se, pak, opozicije tiče, naviknuti na njenu razjedinjenost, svakodnevno ”ratovanje” putem medija, nemogućnost da za gotovo 30 godina izgrade snažnu alternativu DPS-u, mislim da bi građanke i građani bili više iznenađeni da opozicione partije pokažu ozbiljnost i ponude jasnu platformu za rješavanje krize nego time što je razjedinjena.

MONITOR: Drugi uslov za održavanje fer i demokratskih izbora, po vama, su izmjene izbornog zakonodavstva. Koliko to zaista može doprinijeti, imajući u vidu zarobljene institucije, i koje su to ključne stvari koje treba promijeniti?

MAROVIĆ: Iz razloga koje sam već navela, mislim da je unapređenje izbornog zakonodavstva  samo jedan segment rada na obezbjeđivanju uslova za fer i demokratske izbore. Isto tako, ni najbolja rješenja ne znače ništa ako se ne primjenjuju. Poslednje istraživanje javnog mnjenja Balkanskog barometra pokazuje da se 59% crnogorskih građana ne slaže sa konstatacijom da se zakoni primjenjuju jednako na sve. Institucije nije moguće izgraditi preko noći, a isto tako je nemoguće govoriti o tom jačanju dok god su na čelu institucija lojalni DPS kadrovi koji su najčešće nagrađivani tim pozicijama za brojna kršenja zakona. Afera ”Koverta” je najbolje pokazala kako sistem funkcioniše i ponudila obrazac po kojem institucije (ne)djeluju, odnosno kako izigravaju zakone, kriju informacije, proglašavaju se nenadležnima po potrebi.

Iako ni jedna opoziciona partija nije izašla sa sveobuhvatnim modelom kontrole, ipak su ključne stvari prepoznate: promjene na čelu institucija i kontrola unutar Agencije za sprečavanje korupcije, Državne izborne komisije, proaktivno djelovanje Tužilaštva, i slično. Čišćenje biračkog spiska je aktuelno pred svake izbore i to bi svakako trebalo da bude jedan od važnijih zadataka i predstavlja pravi izazov, dok je nalaženje načina za adekvatnu kontrolu i provjeru analitičkih kartica takođe jedno od pitanja koje se nameće kao bitno za regularnost izbora.

MONITOR: Nema ni mnogo vremena do izbora?

MAROVIĆ: Da, situaciju dodatno komplikuje izuzetno ograničeno vrijeme za rad na izbornom zakonodavstvu, a to je tek nešto više od tri mjeseca. Ipak, vjerujem da je uz sugestije zainteresovane javnosti, u prvom redu nevladinih organizacija koje u kontinuitetu prate izbore, i u ovom vremenskom okviru moguće dosta uraditi. Opet, bez tehničke vlade i takav pomak neće značiti ništa.

MONITOR: Zašto je bojkot izbora rješenje koje najmanje priželjkujete, kako ste rekli?

MAROVIĆ: U idealnim okolnostima koje priželjkuju oni kojima je stalo do demokratizacije,u oktobru 2020. godine bismo imali zaključak svih aktera u izbornom procesu da je napravljen okvir za fer izbore. U takvim uslovima ne bi bilo razloga da bilo koja partija bojkotuje izbore, a to bi bio i jasan signal zrelosti društva i odlučnosti da se krene u sledeću fazu demokratizacije. Zbog toga je bojkot scenario koji najmanje priželjkujem. Ipak, ukoliko izmjene zakonodavstva budu kozmetičke, ukoliko DPS nastavi sa zloupotrebama, onda bi opozicija trebalo da zauzme zajednički stav i iznese svoju procjenu u kakvoj se atmosferi izbori održavaju. U tom smislu bi trebalo i da odluče da li pod takvim uslovima žele da učestvuju u izbornoj utakmici. Ako odlučite da izađete na izbore u nepromijenjenim uslovima, a uporno insistirate da u Crnoj Gori nikada nisu održani pošteni izbori, onda se ne možete pozivati na krađu izbora nakon što ste ostvarili loš rezultat, niti uzimati zloupotrebe kao razlog što je DPS opet pobijedio. To je kvaka 22,i nije nepoznanica da u Crnoj Gori postoje ozbiljni problemi koji se odnose na zloupotrebe izbornih prava. Stoga mislim da bi  bojkot pokazao zašto je Crna Gora još uvijek, rečnikom Freedom House-a, polukonsolidovana demokratija, odnosno zašto ima elemente zarobljene države. Sa druge strane, opozicija bi po prvi put stavila viši cilj iznad partikularnih interesa. Ali do tog, kao što sam rekla, najmanje poželjnog scenarija, opozicija mora da uradi sve kako bi dala svoj doprinos unapređenju uslova. U to svakako ne spadaju svakodnevne razmirice. Najzad, potencijalna odluka o bojkotu izbora imala bi smisla samo ako je donesu sve opozicione političke partije.

MONITOR: Za jesen su najavljeni masovni građanski protesti u organizaciji ”Odupri se”. Kako vidite tu snagu i koliko je ona važna za organizovanje fer i demokratskih izbora?

MAROVIĆ: Građanke i građani bi trebalo da budu glavni pokretač promjena i oni bi trebalo uporno da podsjećaju šta su to demokratske vrijednosti i na čemu bi društvo trebalo da počiva. Talas protesta koji je Crnu Goru, ali i ostale države regiona, zahvatio krajem prošle i početkom ove godine, dao je nadu da je takva svijest ojačala kod građanki i građana, te je svakako važno što proljećnji protesti nisu bili samo prolazna epizoda. Budući da vladajuća partija u Crnoj Gori zagovara proces integracije isključivo retoričkii kako bi se što duže zadržala na vlasti, a opozicija razmišlja samo o prelivanju glasova unutar sopstvenih redova, građanke i građani su najpozvaniji da ih pozovu na odgovornost i bore se za svoja prava.

MONITOR: Uskoro će biti organizovan Kongres DPS-a. Ne očekujete promjene?

MAROVIĆ: DPS neće praviti značajnije zaokrete u svojoj politici,  a isto tako ne očekujem ni bitne kadrovske promjene na čelu ove partije, na šta ukazuju i dosadašnji predlozi iz opštinskih odbora. Ova partija je i do sada ”uspješno odolijevala” trendu podmlađivanja i takve promjene su bile više simbolične. Posmatrajući rukovodeću strukturu DPS-a stiče se utisak da nije prošlo 30 godina, a jasno je i da je kadar ove partije izuzetno uspješan u transformisanju i prebacivanju iz uloge i ulogu. Ova poslednja uloga ”jedinih koji su sposobni da reformišu i demokratizuju državu” će biti aktuelna bar još neko vrijeme i može biti promijenjena isključivo ako ova partija osjeti da joj vlast izmiče.

MONITOR: Objavljuju se novi snimci savjetnika predsjednika države Milana Roćena. Ovoga puta on u razgovoru sa Zoranom Lazovićem, kontroverznim funkcionerom bezbjednosnih službi i kontroverznim biznismenom Rankom Ubovićem. U razgovoru on kaže da ne bi trebalo da “za**bavaju” Duška,  (Golubovića), ali “dozvoljava” da slobodno mogu “za**bavati” premijera Duška Markovića. Šta  govore ovi snimci?

MAROVIĆ: Razgovori koje vodi savjetnik predsjednika države i dugogodišnji ministar inostranih poslova Milan Roćen sa nekadašnjim visokim funkcionerom ANB-a koji trenutno obavlja funkciju pomoćnika direktora policije i biznismenom čiji poslovi prate velike državne poduhvate sa ogromnim uvećanjem državnog duga su indikativni zbog načina na koji se govori o kadrovskim pitanjima i daje i jasnu sliku da je interes uskog kruga ljudi zajedno sa partijskim interesom, koji je poistovjećen sa državnim, a ispred je javnog.

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo