Povežite se sa nama

INTERVJU

MARIJA PEROVIĆ, REDITELJKA: Prijateljski, skoro zavjernički projekat

Objavljeno prije

na

Nevjerovatan je osjećaj kada na korejskom jeziku, sa tim slovima koji nama liče na dobro dizajniranu tipografiju pročitate Grudi, vidite Nikšić i sjetite se trenutaka od prije dvije godine sa snimanja

 

Serija Grudi, u režiji Marije Perović, produkciji Meander Filma i RTCG i distribuciji beogradske kuće Visionary Thinking dobila je prestižno Specijalno priznanje žirija u kategoriji Mini serija na 14. Seoul International Drama Awards 2019, najprestižnijem i najvećem svjetskom televizijskom festivalu. Nedavno se Marija Perović vratila iz Seula gdje joj je uručena nagrada. Na osnovu serije napravljen je i film, po scenariju Vladislave Vojinović i Marije Perović, koji je imao uspješnu premijeru na festivalu u Herceg Novom i očekuje se da uskoro stigne u bioskope.

Marija Perović, poznata i kao prva crnogorska filmska rediteljka, filmsku i televizijsku režiju diplomirala je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Režirala je nagrađene dugometražne igrane filmove Opet pakujemo majmune  i Gledaj me i dokumentarni film Neka beskrajna sloboda. Bila je i jedan od reditelja hrvatske serije Vila Marija. Profesorica je na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.

MONITOR: Nedavno ste se vratili iz Seula. Vijest je iznenadila mnoge jer su u konkurenciji bile serije najgledanijih svjetskih televizija, najpoznatijih producentskih kuća. Kako je uopšte došlo do nominacije?

PEROVIĆ: Distributeri serije i jedni od manjinskih koproduceneta filma  Visionary thinking  prijavili su u januaru mini seriju Grudi za selekciju Festivala. U aprilu sam saznala da smo prošli širi izbor, u junu sam saznala da smo dobili nagradu. Negdje u aprilu sam na netu potražila Festival i zaključila da je ogromna stvar što smo u tom trenutku u osmini finala, da upotrebim sportski rječnik, da nas je neko primijetio i čuo za Crnu Goru i za projekat. Sama informacija o nagradi je izazvala suze, iako znam da nisam ni plačljiva ni patetična. Granica između emocija, pozitivnog šoka i dobre patetike je često tanka i nevidljiva. Cijelo takmičenje, predselekcije i selekcija je trajalo pola godine.

MONITOR: Na snimku, koji se može vidjeti na Internetu, na svečanosti vidi se trejler ,,Grudi”, nama poznati glumci, Nikšić, čuje se korejski, publika aplaudira, nekoliko puta se pominje ime naše zemlje… Da li će ovo priznanje biti samo za seriju ,,Grudi” i sve vas koji ste je pravili ili će imati nekog odjeka i na našu kinematografiju i otvoriti vrata nekim novim serijama i projektima iz Crne Gore?

PEROVIĆ: Ovo jeste nevjerovatan i regionalni uspjeh, jer je ovo prvi projekat iz bivše Jugoslavije koji je dobio nagradu. Pominjem Jugoslaviju jer prije Grudi, kao i na dosta lokacija u svijetu – Jugoslavija je nešto značila. Da, za Crnu Goru su prvi put čuli, ako izuzmemo ostale dobitnike iz Izraela, Njemačke, Holandije, Francuske, Velike Britanije… koji su sa adresom  upoznati, ali više po  nepopularnim lokacijama vezanim za period od prije dvadeset godina. Nevjerovatan je osjećaj kada na korejskom jeziku, sa tim slovima koji nama liče na dobro dizajniranu tipografiju pročitate Grudi, vidite Nikšić i sjetite se trenutaka od prije dvije godine sa snimanja. Zbog treme, trapavosti i da se ne bih saplela, ili iz svih iracionalnih patetično – emotivnih razloga, odbila sam da držim slušalice u ušima u kojima se čuo engleski simultani prevod, a ime zemlje je bilo šifra, da treba da ustanem po nagradu. Svi koji smo dobili nagrade bili smo izuzetno uzbuđeni, a ja za suze – koje nas, pa i mene, nerviraju u takvim prilikama kada zavaljeni u fotelje od kuće gledamo prenose – nisam imala prostora. U glavi je zvonilo: izdrži i nemoj da nas obrukaš. Da, sada mi je krivo što nisam smjela da podignem glavu… I da, bilo je divno i preponosno u ime svih nas pedesetak koji smo na bilo koji način bili uključeni u proces održivosti Grudi.

MONITOR: Kakve su reakcije iz Crne Gore?

PEROVIĆ:  Dirljive! Imam tu lošu ili dobru osobinu da gledam samo dobre stvari, i ne osvrćem se na loše. Statusi sa Facebook stranice Grudi, djeljeni su po mrežama. Čestiki je bilo onoliko, naravno i analiza iz kuće i od najbližih- mogla si da podigneš glavu, ali iza svega toga osjećao se ponos. Danas su mi čestitale i sve kolege na  Univerzitetu i osjetila sam se dobro, jer to je bila prilika da pomenem moju dragu koleginicu i prijateljicu, takođe profesoricu, Dubravku Drakić, koja je koproducentkinja Grudi, i sve studente i profesore sa Fakulteta na Cetinju sa kojima smo radili. I ovo nije formalno – Grudi su zaista regionalni projekat, i prije svega prijateljski, skoro zavjernički, koji i tematski i stilski, blago nostalgično pripada svima nama iz sedamdeset i neke, a vjerovali smo u drugačije i tu vjeru nismo izgubili. Možda nas je malo, ali eto stigosmo i do Seula, na drugi kraj svijeta. Kao i u Grudima,  pamtim samo dobre stvari, drage ljude i profesionalce,  a sve ono što jesu prepreke i dalje postoji. Eto Grudi su projekat koji nikako nije podržan od opštinskih struktura grada Nikšića. Ko zna – valjda se ne broji kada se grad vidi, neću reći u regionu, nego evo i širom svijeta. Valjda se računa samo  mišljenje ,,komiteta“. Lijepo je što se u ovom projektu prepoznaje univerzalno, iako je u njemu kuća u kojoj sam odrasla, krevet u kojem sam spavala, hodnici u haustoru kroz koje sam trčala u dvorište i uz koje sam se penjala nakon prvih izlazaka. Iako je taj prostor naselila filmska ekipa, a danas mogu reći, i nisam mogla sve da ih pomenem u Seulu, prijatelji. I zaista posvećeno je svima njima kojima se nekada učini da nemaju pravo i snagu da sa svojim životom rade šta hoće, ili da se za isti izbore. Volim tu repliku, mislim da je jako tačna, nije moja – Vladislavina je, pa mogu da je pomenem, kao i sve one ljude koji se u testemonijalima koji su bili rizično sa aspeka forme i navika TV gledališta, nisu uplašili da budu jednako iskreni.

MONITOR: Na filmskom festivalu u Herceg Novom premijerno je prikazan film ,,Grudi”.

PEROVIĆ: Grudi, u oba projekta imaju veze i sa predstavom žene majke, ne žene žrtvenice i paćenice doduše, tako da u sličnom konteksttu mogu da napišem ovako… Grudi film i Grudi mini serija, različiti su po formi, sceanarističko – rediteljskom pristupu, i smatram da i druga publika ide u kino, a druga prati serije. I negdje postoji strah da im ne budem poput maćehe. A druga koproducentkinja – poput tetke, ili da ne vodim najbolje računa, ne pravim najpametnije strategije. A kao i kada je svako dijete u pitanju, tu postoje usput i savjetodavci, koji imaju stav, ali neće da prelome… Jedva čekam susret filma Grudi sa publikom u kinima, ali stalno se čuje – čekaj, nije dobar termin, čekaj plasman na neki festival! A ono što ja znam jeste da je film efemeran proizvod, da ga treba plasirati dok je vruć, i da Grudi vole ljudi. Makar se tako ispostavilo na Festivalu u Hereceg Novom, pred prepunom Kulom.  Sada će da bude prikazan i na Festivalu u Ulcinju. Neke festivale iz komšijskih država sam zamolila da čekaju sjedeće izdanje, čekajući po propozicijama nešto veće… A u stvari smatram da Grudi kao film mogu da žive jako dobro po bioskopima, i računam da će žene koje su okosnica izlaska iz kuće da nagovore partnere da gledaju Grudi.

MONITOR: Od Vašeg filma ,,Gledaj me” prošlo je deset godina. Producentkinje filma ,,Grudi” ste glumica Dubravka Drakić i Vi. Pretpostavljam da ste stvar uzele u svoje ruke jer je bilo veoma teško realizovati ovakav projekat. Kakvo je bilo iskustvo?

PEROVIĆ:  S jedne strane – zaista nezaboravno. Drugačije u odnosu na sve do sada, jer se nekako desio s kraja, na inicijalnu Dubravkinu podršku za projekat koji sam imala, i koji je stajao. I ta podrška, postoji i danas. Iako mi nemamo po svim pitanjima incijalno slaganje, imamo inicijalno povjerenje jedna u drugu i poštovanje. Jer su Grudi intimna priča na globalne teme, Dubravka često kaže da mi funkcionišimo kako ,,partneri “ treba da funkcionišu – kada jedna ,,padne “ ili posumnja –  druga je podigne. Grudi su prešle neke granice koje drugi proizvodi nisu uspjeli da pređu, a mislim da inicijalno niko nije vjerovao osim Dubravke da ćemo to sve uspjeti. I zato je Dubravka Drakić odlična koproducentkinja, jer prepoznaje iz srca, ili na intuiciju, a dobar smo tandem jer i dalje učimo jedna od druge, i dopunjujemo se u različitim iskustvima. Imajući razgovore u RTCG-u ili po institucijama, često smo čule u sebi, iako to niko nije rekao – šta ove žene hoće? ili zašto nas ,,dave“? Ove žene su htjele da rade ono za šta su školovane, i ako neće ,,drugi” , da same pokušaju da stvore uslove. I da hvala svima na pomoći i podršci, ali i dalje nije baš svima jasno da se vratim na Vaše prvo pitanje – kolika bi šansa za sve mogla da bude nagrada u Seulu. A završiću, da od silnih očekivanja koje život nosi, pogotovo prema svakoj podijeljenoj ženi, pogotovo na Balkanu, nekada nisam sigurna ni da nas dvije znamo – kolika može da bude za naše Grudi.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo