Povežite se sa nama

INTERVJU

MARIJA PEROVIĆ, REDITELJKA: Prijateljski, skoro zavjernički projekat

Objavljeno prije

na

Nevjerovatan je osjećaj kada na korejskom jeziku, sa tim slovima koji nama liče na dobro dizajniranu tipografiju pročitate Grudi, vidite Nikšić i sjetite se trenutaka od prije dvije godine sa snimanja

 

Serija Grudi, u režiji Marije Perović, produkciji Meander Filma i RTCG i distribuciji beogradske kuće Visionary Thinking dobila je prestižno Specijalno priznanje žirija u kategoriji Mini serija na 14. Seoul International Drama Awards 2019, najprestižnijem i najvećem svjetskom televizijskom festivalu. Nedavno se Marija Perović vratila iz Seula gdje joj je uručena nagrada. Na osnovu serije napravljen je i film, po scenariju Vladislave Vojinović i Marije Perović, koji je imao uspješnu premijeru na festivalu u Herceg Novom i očekuje se da uskoro stigne u bioskope.

Marija Perović, poznata i kao prva crnogorska filmska rediteljka, filmsku i televizijsku režiju diplomirala je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Režirala je nagrađene dugometražne igrane filmove Opet pakujemo majmune  i Gledaj me i dokumentarni film Neka beskrajna sloboda. Bila je i jedan od reditelja hrvatske serije Vila Marija. Profesorica je na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.

MONITOR: Nedavno ste se vratili iz Seula. Vijest je iznenadila mnoge jer su u konkurenciji bile serije najgledanijih svjetskih televizija, najpoznatijih producentskih kuća. Kako je uopšte došlo do nominacije?

PEROVIĆ: Distributeri serije i jedni od manjinskih koproduceneta filma  Visionary thinking  prijavili su u januaru mini seriju Grudi za selekciju Festivala. U aprilu sam saznala da smo prošli širi izbor, u junu sam saznala da smo dobili nagradu. Negdje u aprilu sam na netu potražila Festival i zaključila da je ogromna stvar što smo u tom trenutku u osmini finala, da upotrebim sportski rječnik, da nas je neko primijetio i čuo za Crnu Goru i za projekat. Sama informacija o nagradi je izazvala suze, iako znam da nisam ni plačljiva ni patetična. Granica između emocija, pozitivnog šoka i dobre patetike je često tanka i nevidljiva. Cijelo takmičenje, predselekcije i selekcija je trajalo pola godine.

MONITOR: Na snimku, koji se može vidjeti na Internetu, na svečanosti vidi se trejler ,,Grudi”, nama poznati glumci, Nikšić, čuje se korejski, publika aplaudira, nekoliko puta se pominje ime naše zemlje… Da li će ovo priznanje biti samo za seriju ,,Grudi” i sve vas koji ste je pravili ili će imati nekog odjeka i na našu kinematografiju i otvoriti vrata nekim novim serijama i projektima iz Crne Gore?

PEROVIĆ: Ovo jeste nevjerovatan i regionalni uspjeh, jer je ovo prvi projekat iz bivše Jugoslavije koji je dobio nagradu. Pominjem Jugoslaviju jer prije Grudi, kao i na dosta lokacija u svijetu – Jugoslavija je nešto značila. Da, za Crnu Goru su prvi put čuli, ako izuzmemo ostale dobitnike iz Izraela, Njemačke, Holandije, Francuske, Velike Britanije… koji su sa adresom  upoznati, ali više po  nepopularnim lokacijama vezanim za period od prije dvadeset godina. Nevjerovatan je osjećaj kada na korejskom jeziku, sa tim slovima koji nama liče na dobro dizajniranu tipografiju pročitate Grudi, vidite Nikšić i sjetite se trenutaka od prije dvije godine sa snimanja. Zbog treme, trapavosti i da se ne bih saplela, ili iz svih iracionalnih patetično – emotivnih razloga, odbila sam da držim slušalice u ušima u kojima se čuo engleski simultani prevod, a ime zemlje je bilo šifra, da treba da ustanem po nagradu. Svi koji smo dobili nagrade bili smo izuzetno uzbuđeni, a ja za suze – koje nas, pa i mene, nerviraju u takvim prilikama kada zavaljeni u fotelje od kuće gledamo prenose – nisam imala prostora. U glavi je zvonilo: izdrži i nemoj da nas obrukaš. Da, sada mi je krivo što nisam smjela da podignem glavu… I da, bilo je divno i preponosno u ime svih nas pedesetak koji smo na bilo koji način bili uključeni u proces održivosti Grudi.

MONITOR: Kakve su reakcije iz Crne Gore?

PEROVIĆ:  Dirljive! Imam tu lošu ili dobru osobinu da gledam samo dobre stvari, i ne osvrćem se na loše. Statusi sa Facebook stranice Grudi, djeljeni su po mrežama. Čestiki je bilo onoliko, naravno i analiza iz kuće i od najbližih- mogla si da podigneš glavu, ali iza svega toga osjećao se ponos. Danas su mi čestitale i sve kolege na  Univerzitetu i osjetila sam se dobro, jer to je bila prilika da pomenem moju dragu koleginicu i prijateljicu, takođe profesoricu, Dubravku Drakić, koja je koproducentkinja Grudi, i sve studente i profesore sa Fakulteta na Cetinju sa kojima smo radili. I ovo nije formalno – Grudi su zaista regionalni projekat, i prije svega prijateljski, skoro zavjernički, koji i tematski i stilski, blago nostalgično pripada svima nama iz sedamdeset i neke, a vjerovali smo u drugačije i tu vjeru nismo izgubili. Možda nas je malo, ali eto stigosmo i do Seula, na drugi kraj svijeta. Kao i u Grudima,  pamtim samo dobre stvari, drage ljude i profesionalce,  a sve ono što jesu prepreke i dalje postoji. Eto Grudi su projekat koji nikako nije podržan od opštinskih struktura grada Nikšića. Ko zna – valjda se ne broji kada se grad vidi, neću reći u regionu, nego evo i širom svijeta. Valjda se računa samo  mišljenje ,,komiteta“. Lijepo je što se u ovom projektu prepoznaje univerzalno, iako je u njemu kuća u kojoj sam odrasla, krevet u kojem sam spavala, hodnici u haustoru kroz koje sam trčala u dvorište i uz koje sam se penjala nakon prvih izlazaka. Iako je taj prostor naselila filmska ekipa, a danas mogu reći, i nisam mogla sve da ih pomenem u Seulu, prijatelji. I zaista posvećeno je svima njima kojima se nekada učini da nemaju pravo i snagu da sa svojim životom rade šta hoće, ili da se za isti izbore. Volim tu repliku, mislim da je jako tačna, nije moja – Vladislavina je, pa mogu da je pomenem, kao i sve one ljude koji se u testemonijalima koji su bili rizično sa aspeka forme i navika TV gledališta, nisu uplašili da budu jednako iskreni.

MONITOR: Na filmskom festivalu u Herceg Novom premijerno je prikazan film ,,Grudi”.

PEROVIĆ: Grudi, u oba projekta imaju veze i sa predstavom žene majke, ne žene žrtvenice i paćenice doduše, tako da u sličnom konteksttu mogu da napišem ovako… Grudi film i Grudi mini serija, različiti su po formi, sceanarističko – rediteljskom pristupu, i smatram da i druga publika ide u kino, a druga prati serije. I negdje postoji strah da im ne budem poput maćehe. A druga koproducentkinja – poput tetke, ili da ne vodim najbolje računa, ne pravim najpametnije strategije. A kao i kada je svako dijete u pitanju, tu postoje usput i savjetodavci, koji imaju stav, ali neće da prelome… Jedva čekam susret filma Grudi sa publikom u kinima, ali stalno se čuje – čekaj, nije dobar termin, čekaj plasman na neki festival! A ono što ja znam jeste da je film efemeran proizvod, da ga treba plasirati dok je vruć, i da Grudi vole ljudi. Makar se tako ispostavilo na Festivalu u Hereceg Novom, pred prepunom Kulom.  Sada će da bude prikazan i na Festivalu u Ulcinju. Neke festivale iz komšijskih država sam zamolila da čekaju sjedeće izdanje, čekajući po propozicijama nešto veće… A u stvari smatram da Grudi kao film mogu da žive jako dobro po bioskopima, i računam da će žene koje su okosnica izlaska iz kuće da nagovore partnere da gledaju Grudi.

MONITOR: Od Vašeg filma ,,Gledaj me” prošlo je deset godina. Producentkinje filma ,,Grudi” ste glumica Dubravka Drakić i Vi. Pretpostavljam da ste stvar uzele u svoje ruke jer je bilo veoma teško realizovati ovakav projekat. Kakvo je bilo iskustvo?

PEROVIĆ:  S jedne strane – zaista nezaboravno. Drugačije u odnosu na sve do sada, jer se nekako desio s kraja, na inicijalnu Dubravkinu podršku za projekat koji sam imala, i koji je stajao. I ta podrška, postoji i danas. Iako mi nemamo po svim pitanjima incijalno slaganje, imamo inicijalno povjerenje jedna u drugu i poštovanje. Jer su Grudi intimna priča na globalne teme, Dubravka često kaže da mi funkcionišimo kako ,,partneri “ treba da funkcionišu – kada jedna ,,padne “ ili posumnja –  druga je podigne. Grudi su prešle neke granice koje drugi proizvodi nisu uspjeli da pređu, a mislim da inicijalno niko nije vjerovao osim Dubravke da ćemo to sve uspjeti. I zato je Dubravka Drakić odlična koproducentkinja, jer prepoznaje iz srca, ili na intuiciju, a dobar smo tandem jer i dalje učimo jedna od druge, i dopunjujemo se u različitim iskustvima. Imajući razgovore u RTCG-u ili po institucijama, često smo čule u sebi, iako to niko nije rekao – šta ove žene hoće? ili zašto nas ,,dave“? Ove žene su htjele da rade ono za šta su školovane, i ako neće ,,drugi” , da same pokušaju da stvore uslove. I da hvala svima na pomoći i podršci, ali i dalje nije baš svima jasno da se vratim na Vaše prvo pitanje – kolika bi šansa za sve mogla da bude nagrada u Seulu. A završiću, da od silnih očekivanja koje život nosi, pogotovo prema svakoj podijeljenoj ženi, pogotovo na Balkanu, nekada nisam sigurna ni da nas dvije znamo – kolika može da bude za naše Grudi.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Pred Crnom Gorom su dva puta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što nam treba a bez čega nema moderne države je profesionalna i depolitizovana javna uprava i nezavisno sudstvo, kao svetinje u kojima nema mjesta za partijsko-parcijalni politički uticaj. To je nemoguće izgraditi bez jasne svijesti i namjere političke elite

 

MONITOR: Premijer DuškoMarković saopštio je da nije čitao najnoviji izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, ali svejedno zna da je pozitivan.  Šta vam govori to što premijer ne čita dokument koji je vrlo važan za zemlju koja se nalazi na putu evropskihi ntegracija?

SEKULOVIĆ: Vjerujem da je čitava situacija u proteklih par nedjelja prilično zatekla vlast i napravila joj problem, u odnosu na koji traže pozicioniranje. Ovdje mislim na blokadu otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, odnosno francusko, ali ne i samo njihovo, preispitivanje procesa proširenja i metodologije pregovaranja. Vlast se pripremala za drugačiji scenario, koji je trebalo iskoristiti za kampanju na narednim izborima. U ovom trenutku je teško predvidjeti buduća dešavanja. Ostaje da se vidi da li će nova metodologija, ako do nje uošte i dodje, obuhvatiti i Crnu Goru, što čitav proces koji je izgledao kao ireverzibilan drma iz temelja. Vaše se pitanje ipak odnosi na prezentovani non-paper, i u kontekstu njegovog tumačenja od strane različitih aktera, možemo izvući zaključak da je prošlo vrijeme optimizma i da istinu treba pogledati u oči. Pokušavanje da se nešto isključivo ili primarno predstavi kao pozitivno više nema nikakvu političku korist za one koji sa takvim ocjenama izlaze. Držim da crnogorski građani imaju procjenu da nešto nije u redu i da ih ne treba podcjenjivati. Nismo dobili završna mjerila za poglavlje 23,i to je činjenica.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. NOVEMBRA
ILI NA WWW.NOVINARNICA.NET

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IGOR KALEZIĆ, DIZAJNER IZ PODGORICE: I dizajn mijenja svijet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na razvoj dizajna najviše utiču čovjek i njegove potrebe u istoj mjeri kao što on utiče na čovjeka. Jedno bez drugog ne mogu ni postojati

 

MONITOR: Dizajn je praktično svuda oko nas bilo da je riječ o dizajnu industrijskih proizvoda, grafičkom dizajnu, WEB dizajnu, modnom dizajnu… Šta je, pored čovjeka, najvažniji segment dizajna?

KALEZIĆ: Najvažniji segment dizajna je to što je dizajn prije svega umjetnička disciplina, koja dovodi do opšteg razvoja društva, a samim tim i čovjeka kao pojedinca u njemu.

MONITOR: Šta najviše utiče na razvoj dizajna?

KALEZIĆ: Dizajn sam po sebi je živa disciplina koja se razvija sa razvojem čovjeka kao jedinke i sa njegovim potrebama. Samim tim prisutan je i neophodan u svim djelatnostima. Na njegov razvoj najviše utiču čovjek i njegove potrebe u istoj mjeri kao što on utiče na čovjeka. Jedno bez drugog ne mogu ni postojati. Tako sve te djelatnosti utiču podjednako, ali najviše potreba čovjeka ka nečemu boljem, ljepšem i praktičnijem. Kao i ideje sposobnosti, kreativnost i strast ljudi koji se bave ovim poslom.

MONITOR: Vi se bavite dizajnom enterijera. Šta je dizajn enterijera?

KALEZIĆ: Dizajn enterijera (arhitektura enterijera) je arhitektonsko-dizajnerska disciplina, koja se realizuje u određenom i konkretnom arhitektonskom prostoru. Pod dizajnom enterijera smatra se uređenje i osmišljavanje unutrašnjih prostora. Neuki često kažu „unutrašnji enterijer“, što je pogrešno, kao što je pogrešno smatrati namještaj za enterijer, koji predstavlja samo dio enterijera. Pod enterijerom se podrazumijeva uređenje kompozicija, funkcionalnost i organizacija kompletnog arhitektonskog prostora. Konstruktivno, dimenziono, estetsko oblikovanje svake prostorije i svakog njenog dijela posebno i kao cjeline ukupnog prostora. Dizajn enterijera obuhvata uređenje unutrašnjosti prostorija korišćenjem boja, materijala, namještaja, izvora svjetlosti, pri tom poštujući osnovne činioce dizajna: proporcije, kompoziciju, materijalizaciju…

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. NOVEMBRA
ILI NA WWW.NOVINARNICA.NET

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

CVIJETIN MILIVOJEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR IZ BEOGRADA: Univerzalni Vrhovnik Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aleksandar Vučić je istovremeno i predsjednik Vlade, i ministar unutrašnjih i spoljnih poslova, i popečitelj finansija, i guverner  Narodne banke, i predsjednik Ustavnog suda, i gradnonačelnik svih 200 gradova i opština u Srbiji, i prvi policajac Srbije i prvi kadija i prvi tužilac…

 

 

MONITOR: Koji su događaji u Srbiji proteklih dana privukli najveću pažnju javnosti?

MILIVOJEVIĆ: Afera, spin, “afera” za natkrivanje afere, otkrivanje “zavere”, kontraspin, najava atentata jedna afera, najava atentata druga, afera, “atentat, al’ zamalo”, pa opet afera, pa spin… Investicije, rekordi, rezultati i podvizi nezabeleženi u istoriji… pa, senzacionalna otkrića stotina i stotina primera “povampirenog fašizma i neviđenog kriminala” u opoziciji… pa, 16 puta se video s Putinom, 14 puta sa Angelom, dvared-trired sa Si Đing Pingom, pa nekoliko minuta (ukupno) u nekoliko navrata sa Trampom, te s ovim, te s onim… te, u samo 12 meseci izgrađeno više kilometara auto-puteva nego, u dvovekovnoj istoriji, pod Karađorđevićima, Obrenovićima, Titom, Slobom, Koštunicom, Đinđićem i Tadićem zajedno!  Pa, hajde vi proberite među tolikom količinom i kakvoćom!

MONITOR: U Srbiji se, kažu  analitičari, živi epoha zamrznutog sukoba ili doba neodrživog primirja. Pri tom navode da su samo 2016. i 2017. godine provladini tabloidi najavili 265 ratova, a tokom 2018. u dvije trećine naslova o Srbima i Albancima sugerisali neophodnost policijskih, vojnih ili paravojnih intervencija.

MILIVOJEVIĆ: Izvinite, ali zar baš taj naprednjački režim nije objavio javni rat upravo svima nama, “pristalicama zamrznutog sukoba”, tj. protivnicima tzv. razgraničenja, ma šta Vrhovnik (tako ja razumem funkciju formalnog predsednika Republike Srbije!) pod tim podrazumevao? Paradoksalno je da su na tu temu u Srbiji, kao oni koji “ruše državu”, javno diskvalifikovani i prokuženi svi oni koji ne podržavaju idiotski stav predsednice Vlade Ane Brnabić (a po Ustavu Srbije, Vlada je ta koja bi trebalo da vlada) da ona “ne zna šta je politika Vlade Srbije o Kosovu, ali zna da predsednik Vučić najbolje zna šta je najbolje”! I to, u najširem dijapazonu, od vladika Atanasija i mitropolita Amfilohija preko Rade Trajković, Boška Obradovića, Sergeja Trifunovića, do Đilasa, Jeremića, Matije Bećkovića i Aljbina Kurtija!

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. NOVEMBRA
ILI NA WWW.NOVINARNICA.NET

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo