Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO DO PJEŠČANOG ŽALA BEZ PLAĆANJA: Otkup plaža od države

Objavljeno prije

na

Namjera lokalne vlasti u Budvi da dio svojih pješčanih plaža proglasi javnim i omogući posjetiocima uživanje na obali mora bez uslovljavanja i plaćanja bilo kakvih dažbina, izazvala je veliku pozornost javnosti. Pitanje korišćenja morskog dobra koje je zakonom definisano kao opšte dobro koje je pristupačno svima pod istim uslovima, jeste tema na koju su građani Crne Gore i mnogobrojni turisti posebno osjetljivi, jer je svima poznato kako se zakonski propisi u praksi ne sprovode.

Topli, prirodni pijesak na Crnogorskom primorju, odavno je postao deficitarna turistička roba. Naročito u Budvi, u kojoj je masovna izgradnja stanova i apartmana obesmislila sve odrednice brojnih državnih studija i master planova o održivom razvoju turizma. Ostvarila su se upozorenja eksperata da će plaže na crnogorskoj obali ubrzo postati tijesne zbog nekontrolisane izgradnje stanova. To se u Budvi dogodilo.

Ideja da se omogući svima da rašire svoj peškir na plaži gdje im odgovara i da slobodno uživaju u suncu i moru, naišla je na odobravanje mnogih. No, put do realizacije takve odluke neće, kako se čini, biti tako jednostavan. Lokalna opozicija (sa DPS-om na čelu) takvu ideju je ocijenila populističkom, sračunatom na pridobijanju glasova u izbornoj godini, nespremna da prizna realnost u kojoj je pristup turista i građana plažama postao veliki problem.

Dugo godina crnogorskom obalom gazduje Javno preduzeće Morsko dobro. Na 300 km dugoj obali, oko 70 km koristi se za sunčanje i kupanje, na više od 100 pjeskovitih ili šljunkovitih kupališta. O korišćenju tih vrijednih lokalnih resursa ne odlučuju društvene zajednice na čijim se teritorijama plaže nalaze, nego su ovlašćenja prenijeta na viši, državni nivo. Ovo se ne odnosi samo na plaže i priobalni pojas koji predstavlja ekonomski najvredniji dio opštinskih teritorija, nego i na luke i pristaništa kojima Vlada, preko Morskog dobra, takođe gazduje, čime je lokalnim upravama uskraćen veliki dio nadležnosti i prihoda.

Otpor mještana primorskih opština prema Morskom dobru je ogroman. Najviše zbog brojnih zloupotreba u gazdovanju obalom, korupciji, namještanju tendera za one najvrednije i najatraktivnije plaže povlašćenim i poznatim kupcima, najčešće jednim te istim u dužem vremenskom periodu. Što je zapravo tiha, kamuflirana privatizacija opšteg dobra. Primjera ima na pretek.

Pored toga, plaže su pretrpane ležaljkama, od plažnog mobilijara više se ne vidi pijesak, one su izgubile svoju namjenu i postale prave trgovačke zone sa ogromnim prometom. Na pojedinim budvanskim plažama zakupci nesmetano betoniraju pijesak ili ga prekrivaju drvenim podovima kako bi otvorili ugostiteljske objekte na pjeni od mora. Zakupci ne poštuju ni pravilo da polovinu zakupljenog prostora oslobode od ležaljki, i niko ih zbog toga ne sankcioniše.

Da bi ostvarila ideju o slobodnim javnim plažama Opština Budva može to učiniti isključivo putem zakupa od Morskog dobra. Odnosno, može učestvovati na javnom tenderu pod jednakim uslovima kao i svaki zainteresovani investitor i uz plaćanje godišnje najamnine postati zakupac plaže na sopstvenoj teritoriji.

Predsjednik Opštine Budva Dragan Krapović, pojasnio je za Monitor kakvi su planovi lokalne uprave u projektu oslobađanja plaža od zakupaca. „Nakon niza godina i dešavanja u Budvi u toku trajanja ljetne sezone, kada gosti i vlasnici privatnog smještaja, koji ostvaruju skoro polovinu ukupnog turističkog prometa, nisu u mogućnosti da dođu do mjesta na plaži jer su u obavezi da uzimaju skupe ležaljke i da se ponašaju po pravilima koja nameću zakupci plaža, došli smo na ideju da ove godine zakupimo plaže koje budu dostupne”, kaže on. I precizira. „Kroz poziciju u budžetu planirali smo 50.000 eura za tu namjenu. U 2018. godini ističe plan Morskog dobra o zakupu koji je važio prethodne tri godine, tako da bi plaže koje zakupi Opština bile dostupne građanima Budve i Crne Gore kao i izdavaocima privatnog smještaja, nihovim gostima i svim turistima…Kada bude koncipiran novi plan za 2019., ukoliko bude naophodno, Opština će odrediti višestruko veću sumu i zakupiti veći broj plaža kako bi ih učinila dostupnim za sve. Namjera Opštine je da stvori veliki broj javnih plaža u Budvi, pogotovu u Paštrovićima gdje su tenzije i problemi izraženiji. Građani Budve i njihovi gosti imaju pravo na svoje mjesto pod suncem. Plaže su javno dobro u vlasništvu svih građana CG i ne mogu privatnici, investitori ili bilo ko drugi, diktirati uslove na čitavoj rivijeri. Razumije se da jedan dio plaža može i mora biti pod režimom zakupa, hotelijera i privatnika, ali se bojim da smo došli u situaciju da više nema mjesta za građane i turiste. To je za opštinsku vlast u Budvi neprihvatljivo i mi ćemo se pobrinuti da naši građani dobiju što je njihovo, kada već država ne želi to da uradi”, kazao je Krapović.

Budvanska rivijera raspolaže sa 16 izuzetno atraktivnih prirodnih pješčanih plaža u dužini od 10.280 metara, u pojasu od Buljarice do Jaza. JP Morsko dobro zaključilo je više od 100 ugovora o zakupu kupališta na ovom dijelu obale, na kojem, pojedinačno ostvaruje najveći prihod.

Ideja o osnivanju javnih plaža nije naišla na oduševljenje u JP Morsko dobro. Direktor Predrag Jelušić kazao je za Monitor kako bi tu temu trebalo demistifikovati podacima da je oko 25 odsto plaža sa statusom hotelskih, na kojima je obavezno iznajmljivanje preskupih ležaljki, dok su sve ostale plaže – javne.

On ističe da nije tačna inofrmacija da će budvanska vlast obezbijediti prvu plažu gradskog karaktera koja će biti oslobođena mobilijara, već da postoje dvije takve. Jedna u Petrovcu i druga na Slovenskoj plaži. On je naveo kako je JP Morsko dobro naručilo studiju tipizacije plaža koja će biti gotova do marta, koja ima za cilj da u svakom turističkom mjestu prepozna posebne karakteristike plaža i odredi ih kao gradske, porodične, sportsko-rekreativne, plaže za kućne ljubimce i slično, i da nije posao opština da se bave tim temama.

„Svaka lokalna uprava ima više izazova oko komunalnih poslova, uređenja parkova, zelenila, parkinga, rasvjete, čistoće, održavanja komunalnog reda u zoni morskog dobra, nego da se bavi plažama. Od 2012. godine opštinama je preneseno skoro 17 miliona eura za navedene poslove da bi ta zona bila čista, a mi nismo zadovoljni kako je to odrađeno. Taj novac nije utrošen namjenski”, kazao je Jelušić.

Poznato je da 50 odsto prihoda koje JP Morsko dobro ostvaruje ide opštinama. Ovogodišnji prihod po osnovu 1.350 ugovora o zakupu plaža i privremenih objekata u zoni morskog dobra, iznosi ukupno 7 miliona eura. Budvanska rivijera prihoduje najviše, u protekloj turističkoj sezoni njene plaže donijele su Opštini nešto više od 1,3 miliona eura.

Međutim, u Morskom dobru preduzimaju korake da se dosadašnja praksa raspodjele novca u skladu sa Zakonom o finansiranju lokalne samouprave, drugačije uredi. Da se donesu nova pravila i obezbijedi kontrola namjenskog trošenja novca putem zaključivanja godišnjih ugovora sa Morskim dobrom. Da li će primorske opštine pristati na nova uslovljavanja Vladine firme za gazdovanje morskom obalom, pokazaće vrijeme.

Pizana građanima

U Opštini Budva odlučni su da za naredno ljeto građanima obezbijede slobodno korišćenje poznate gradske plaže Pizana, koja se nalazi ispred zidina Starog grada. To je bila jedna od skupljih plaža na kojoj se komplet od dvije ležaljke sa suncobranom izdavao po cijeni od 30 eura na dan. Javni tender za zakup ove popularne male plaže očekuje se krajem januara ove godine, kazao je direktor Morskog dobra Predrag Jelušić i istakao da će procedura biti ista kako za Opštinu ako se javi na tender, tako i za ostale učesnike, pa ko pobijedi. Da je priča o slobodnom pristupu plažama koju je pokrenuo predsjednik Dragan Krapović imala pozitivnog odjeka u javnosti pokazuje odluka Morskog dobra da se prvi put ova plaža ispred gradske rive daje na javni poziv sa uslovom – da se na njoj ne postavlja nikakav plažni mobilijar.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EVROPSKI SUD O KORIŠĆENJU KRIPTOVANIH KOMUNIKACIJA NA SUDU: Nenadležan za Crnu Goru, ali ne i nebitan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki crnogorski advokati pozdravljaju presudu Evropskog suda pravde o korišćenju kriptovanih komunikacija kao dokaza, dok tužilaštvo tvrdi da ta presuda ne utiče na validnost prikupljenih dokaza pred ovdašnjim sudovima. Crna Gora nije članica Evropske unije, pa je i samim tim presuda suda u Luksemburgu ne obavezuje

 

 

Prošlo je tri godine od kada su su službenici francuske, belgijske i holandske policije, pod okriljem Europola, probili sigurnosni sistem kriptovane aplikacije SKY ECC. Pokazalo se da su okorjeli kriminalci imali veliko povjerenje u sigurnost te aplikacije, posredstvom koje su dogovarali šverc droge, trgovinu oružjem, ubistva, čak su pojedini i slali fotografije beživotnih i iskomadanih tijela u različitim grupama, kreiranim na toj aplikaciji. Toliko su vjerovali u SKY ECC da se u prepiske uključuju i službenici policije, Ministarstva unutrašnjih poslova i Agencije za nacionalnu bezbjednost i bez strepnji komuniciraju o kriminalnimm radnjama koje planiraju.

Uslijedila su hapšenja širom regiona,a naravno i u Crnoj Gori,  počevši od glavešina kriminalnih klanova, a malo kasnije i visokih funkcionera.

Već u prvom velikom hapšenju u regionu, malo nakon pada SKY ECC, kada su u Beogradu zbog više ubistava uhapšeni vođe srpskog ogranka kavačkog klana Veljko Belivuk i Marko Miljković, advokati su pokušali da ospore njihovu dešifrovanu komunikaciju kao dokaz. Njihov argument je bio da dokazi nisu izuzeti u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Srbije, odnosno da je riječ o mjerama tajnog nadzora koji nije bio odobren od strane nadležnih organa te države i samim tim se ne može tretirati kao dokaz na sudu.

Istim putem su krenuli  drugi advokati u regionu, koji su zastupali optužene u sličnim predmetima, zasnovanim na sky prepisci. Državna tužilaštva su dokaze iz kriptovane aplikacije branile time da su dokazi dobiveni posredstvom instituta međunarodne pravne pomoći, a ne mjera tajnog nadzora. Kod nas i u regionu je donijeto već nekoliko presuda u predmetima sa SKY dokazima i činilo se da je time stavljena tačka na ovu raspravu.

Nova sporenja je donio Evropski sud prave u Luksemburgu, nadnacionalna sudska instanca nadležna na teritoriji Evropske unije. Luksemburški sud je u presudi koja se tiče Evropskih istražnih naloga u vezi sa kriptovanom aplikacijom EncroChat (sličnoj SKY ECC) precizirao da država članica EU mora biti odmah obaviještena ukoliko neka druga članica sprovodi mjere tajnog nadzora na njenoj teritoriji.

„O mjerama povezanim sa infiltracijom opreme, koja ima za cilj da izvuče podatke koji se odnose na saobraćaj, lokaciju i komunikacije preko komunikacijskog servisa zasnovanog na Internetu, mora biti obaviještena država članica u kojoj se pronađe presretnuta osoba.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BESPUĆA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Veting, lex specialis ili ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosnažnih presuda u slučajevim kriminala i korupcije na visokom nivou nema, niti se naziru i prvostepene. Pravni eksperti upozoravaju da se sa sudstvom prepunim kadrova starog režima neće doći nigdje. U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države

 

Nedavna hapšenja glavnih poluga prisile prethodnog režima – bivšeg visokog policijskog i obavještajnog funkcionera Zorana Lazovića i njegovog pobratima i bivšeg
 glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića je izazvala euforiju javnosti. Kada se tome dodaju ranija hapšenja dva bivša direktora policije, njihovih pomoćnika i načelnika sektora, zamjenika GST-a, bivše predsjednice Vrhovnog suda, bivšeg šefa Privrednog suda… onda je učinak, na oko, impresivan. Premijer Milojko Spajić u skorašnjem intervjuu Berliner Morgenpost-u, tokom posjete Berlinu, pohvalio se rezultatima i pohvalama na račun toga od strane evropskog komesara za pravosuđe. Spajić je njemačkim novinarima rekao i da su prije samo deset godina crnogorski mafijaški bosovi prodavali drogu u Njemačkoj, dolazili kući sa gotovinom i kupovali kuće i stanove. „To se više ne dešava, ako to nisu rezultati, ne znam šta su onda“ zaključio je Spajić.

Jedini vidljivi i nesporni rezultati su pravosnažne sudske presude kojih u ovim slučajevima nema, niti se naziru i prvostepene. Možda više mafijaši ne prodaju drogu u Njemačkoj ali je zato u Crnoj Gori ima u obilju, kao i novih stanova i kuća. Prošlog petka je Apelacioni sud opravosnažio oslobađajuću presudu Budimiru Krstoviću i njegovoj kćerci Marini Krstović da su prošvercovali u zemlju 1,2 tone kokaina. Prvotno je tužilaštvo tvrdilo da se radi o 1,4 tone nađenih u magacinu Krstovića u Zeti krajem avgusta 2021., a kasnije nije ni pokušalo objasniti kako je nestalo 200 kg droge između zaplijene i optužnice. Sudija je tada ostala pri ranijoj oslobađajućoj presudi iz kraja novembra 2022., navodeći da tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz da su optuženi nabavili kokain od NN osobe. Država će sada platiti ogromne troškove Krstovićima za 15 mjeseci pritvora i izgubljenu dobit jer se ta porodica odavno bavi uvozom velikih količina banana i drugog voća iz Latinske Amerike.

Tadašnji premijer Dritan Abazović je slavodobitno pisao na twitter-u da „Vlada radi što je obećala i da Crna Gora neće biti zemlja kriminala”. Kasnije će u paketima banana Volija biti pronađeno oko 500 kg kokaina. Zasluga za zaplijenjenih preko tonu droge u magacinu Krstovića pripada zapravo Velikoj Britaniji i njenim obavještajnim podacima. Organizatori i svi drugi koji su bili izvršioci ovih krivičnih djela u oba slučaja su se izvukli, mnogi će reći dijelom i zbog toga što je Katnić i dalje bio GST dok je DPS-ova uzdanica Vesna Medenica i dalje imala veliki posredan uticaj na pravosuđe. Ponašanje sudije za istragu Miroslava Bašovića i ostalih sudija je bilo simptomatično. Bašović je nakon pronalaska droge u magacinu Krstovića pustio ih da se brane sa slobode, uz određene mjere nadzora. U takvim slučajevima i za toliku količinu droge pritvor je uvijek pravilo – osim ako sudiju ne zovne politički šef. U aprilu 2021. Bašović će pustiti na slobodu šest članova kavačkog klana koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo za ubistvo i nekoliko pokušaja ubistava, navodno jer je imao proceduralne primjedbe na dio dokaza koji su poslale zapadne službe. Vijeće Višeg suda je preinačilo odluku i ponovo su uhapšena tri člana te kriminalne grupe dok su ostala trojica u međuvremenu pobjegla. Ovakvo nevjerovatno ponašanje istražnog sudije Bašovića nije ponukalo Sudski savjet –najvišu sudsku instancu u zemlji, da bilo šta preduzme ili provjeri.

U slučaju srbijanskog državljanina, tada nastanjenog u Podgorici, Veska Dakića uhapšenog 2016. godine po Interpolovoj potjernici iz Srbije, Bašović se ponio potpuno drugačije. Naime, Dakića je Srbija tražila zbog „krivičnog dela prevare“ – koja se sastoji u tome da nije platio VIP Mobile-u nekoliko mjesečnih računa za mobilni telefon. Štaviše, račun nije ni glasio na Dakićevo ime već na ime izvjesnog Sanela Rastodera iz Novog Sada. On je na srbijanskom sudu, nakon što ga je tužio mobilni provajder, izjavio da mu je Dakić neplaćanjem računa za telefon koji je koristio nanio štetu od 65.239,16 dinara ili oko 550 eura, za koliko je njega teretio provajder. Kasnije je Rastoder na sudu rekao da mu je Dakić ipak platio 46.820 dinara pa je Dakić ostao dužan jos 16.629,16 dinara ili oko 140 eura. To je bio „dovoljan osnov“ da Republika Srbija raspiše Interpolovu potjernicu za Dakićem i osudi ga na šest mjeseci zatvora u odsustvu. Dakić je sudiji Bašoviću rekao da nije dobijao nikakve pozive suda na adresi u kojoj je prijavljen u Srbiji i ponudio da odmah položi desetostruki iznos u eurima u odnosu na onaj za koji ga Srbija tereti. Bašović je to odbio, vjerovatno zbog „težine krivičnog djela“ i uputio Dakića u Spuž u kome je proveo dva mjeseca dok nije isporučen Srbiji. U ovom slučaju Bašoviću nisu smetali nikakvi proceduralni problemi i činjenica da neplaćanje telefonskog računa na tuđe ime nije ni krivično djelo ni osnova za raspisivanje interpolove potjernice.

Bašovićeva koleginica istražna sudija Suzana Mugoša je drugačije postupila – jer je bivša koleginica u pitanju. Kada je bivša sudija i predsjednica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) Jelena Perović privedena kod nje od strane SDT-a jer je „sebi i drugima pribavila imovinsku korist u ukupnom iznosu od preko 60.000 eura“ sudija Mugoša ju je pustila da se brani sa slobode uz određene mjere nadzora. Perovićka, Mugoša i nedavno izabrana predsjednnica Apelacionog suda Mirjana Popović su bliske saradnice Vesne Medenice, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i sada optužene od strane SDT-a za pripadnost kriminalnoj organizaciji i zloupotrebu položaja. Objavljene poruke i prepiske iz oduzetog telefona Medenice jasno pokazuju do koje mjere su se sudovi upravljali i donosili presude na osnovu tekstualnih poruka i koliko su joj se gore navedene sudije „divile“. Suđenje samoj Medenici, njenom sinu Milošu kao organizatoru krimi grupe i njenim članovima već godinu dana nikako da počne zbog raznih slučajnih ili namjernih proceduralnih opstrukcija. Miloš Medenica će krajem ovog mjeseca navršiti dvije godine pritvora a šanse da vijeće Višeg suda kojim predsjedava sutkinja Nada Rabrenović donese prvostepenu presudu za godinu dana su nikakve. Sa navršene tri godine pritvora bez prvostepene presude su već mnogi izašli na slobodu uprkos težini krivičnih djela za koja se terete.

Milionska jemstva koja je agent tajne službe (ANB) i neformalni šef grupe za podršku Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) Petar Lazović nudio sudu da ga pusti da se brani sa slobode takođe neće biti potrebna za nešto više od godinu dana. Izaći će bez položenog centa. Da pritvrdimo- prvostepene presude krupnim ribama bivšeg DPS režima se  ne naziru dok su pravosnažne presude za sada daleke svjetlosnim godinama.

Centar za istraživačko novinar­stvo Crne Gore (CIN-CG) je u detaljnoj analizi rada crnogorskih sudova došao do po­raznih podataka. Specijalno odje­ljenje Višeg suda (VS) u Podgorici, koje sudi u predmetima korupci-je, organizovanog kriminala i rat­nih zločina za gotovo četiri godi-ne presudilo je samo 19 puta od kojih su 11 bile osuđujuće presu­de. U oktobru 2023. godine je u SDT bilo 44 predmeta starija od tri godine dok je u Višem sudu u Podgorici, prema izvještaju Sudskog savjeta, početkom 2022. godine stajalo 1.967 neriješenih predmeta od kojih je 661 bio stariji od tri godine. Do kraja 2022. broj neriješenih predmeta se popeo na 3.185.

Pravni eksperti u zemlji i inostranstvu upozoravaju da se sa ovakvim sudstvom koje je prepuno kadrova starog korumpiranog režima  neće doći nigdje i da će „stara garda“ i dalje sve činiti da sabotira i suđenja i pravosnažnost presuda. Za razliku od Tužilačkog savjeta (TS), Sudski savjet (SS) i izbor sudija su uređeni Ustavom koji spada u kategoriju „tvrdih“ kada se radi o lakoći izmjena. Stoga je vjerovatno jedini izbor za Crnu Goru, tj. onih koji joj žele dobro, lex specialis. Tim zakonom bi se mogle urediti procedure i otkočiti neki mehanizmi za djelotvorniji rad. Sistem vetinga koji je sproveden u Albaniji je dao neke opipljivije rezultate ali tek nakon dugog vremena i povremenih blokada sudova zbog istog vetinga. Teško da Crna Gora može sebi priuštiti još godine čekanja.

Za izgradnju jednog sudije je potrebno ozbiljno vrijeme (minumum pet godina za niže i najmanje deset godina za više instance). Stoga su neki pravnici zagovarali, sada povučeni prijedlog zakona,  da se podigne starosna dob za penziju sudija Ustavnog i Vrhovnog suda. U mnogim zemljama EU sudije ova dva suda idu u penziju sa 70 ili 75 godina. U Americi se sudije Vrhovnog suda biraju doživotno ali uz obavezne šestomjesečne medicinske preglede. Sudije najviših instanci u anglosaksonskim zemljama i u Francuskoj bira država iz reda najboljih advokata jer se u tim sistemima prati rad, uspjesi i ponašanje advokata. Jedan od razloga je što su iskusni advokati uspješni i imućni i mnogo teže potkupljivi.

U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Pravni stručnjaci već neko vrijeme upozoravaju da politička javnost i donosioci odluka nisu ni približno svjesni koliko predstoji veoma složenih i teških sudskih procesa koje ni ozbiljno izgrađena društvo ne mogu lako izdržati. Sadašnje miloističko sudstvo nema ni volje ni snage da to sprovede. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo