Povežite se sa nama

MONITORING

Kako im se ukrštaju putevi od 1993.

Objavljeno prije

na

Izgleda kako vlasti u Podgorici i dalje testiraju inteligenciju podanika kontradiktornim izjavama i činjenicama koje emituju povodom slučaja Darka Šarića, ultrabogatog „kontroverznog biznismena”, Pljevjaka koji od 1990-ih prolazi kroz domaće policijske evidencije po više krivičnih djela. Izvještaj o aktivnostima Uprave policije u realizaciji policijske akcije Balkanski ratnik, policijski dokument na sedam strana, dostavljen članovima parlamentarnog Odbora za bezbjednost i odbranu, demantovao je premijera, doveo u neugodnu situaciju i ANB, Ministarstvo odbrane, a zatim po redu: predsjednicu vrhovnog suda, vrhovnu državnu tužiteljku i specijalnu tužiteljku za borbu protiv organizovanog kriminala.

U Izvještaju se tvrdi kako je crnogorska policija prve informacije o Balkanskom ratniku dobila 26. oktobra prošle godine, što se poklapa sa datumom kada je premijer Milo Đukanović u Skupštini samouvjereno tvrdio: „Ne vjerujem da je grupa iz Crne Gore organizovala najveći šverc kokaina u svijetu, jer da je to tačno, državni organi bi sigurno bili obaviješteni”!
Crnogorska policija je u Izvještaju, kroz svoja “operativna saznanja”, potvrdila navode medija da je Šarić “interesantan i sa aspekta pranja novca stečenog od prodaje narkotika”. Šef kancelarije Interpola u Podgorici, Dejan Đurović, za Pobjedu je objasnio kako su kolegama u Srbiji o Šariću dostavljali podatke još “prije nekoliko godina”.
Uprkos tome, MUP Crne Gore je od ANB, Ministarstva odbrane i/ili Uprava policije, nakon bezbjednosne provjere, dobio “zeleno svijetlo” da se Šariću 16. novembra prošle godine izda “garancija” da će dobiti crnogorsko državljanstvo u slučaju otpusta iz srpskog. Teško je povjerovati da je to na svoju ruku uradio pomoćnik ministra unutrašnih poslova Osman Subašić, jer Šarić, u to vrijeme, nije bio anonimus – svi mediji su lansirali informacije o njemu kao navodnom organizatoru šverca kokaina iz Južne Amerike.

Iz Izvještaja, koji je autorizovao Veselin Veljović, doznajemo kako je Šarić, u Pljevljima poznat kao Šara, još avgusta 1993. evidentiran, skupa sa izvjesnim Drobnjakom, „kao počinilac teške krađe” od 80.000 njemačkih maraka (više od kilograma zlata, koje navodi opljačkani krojač Dragan Knežević, se ne pominje u ovom dokumentu) nakon čega je zbrisao za Holandiju. Sloveniju, Austriju i „u druge zemlje”.
Po povratku u Pljevlja 1998, piše Veljović, raspolagao je Šarić „velikom količinom novca, koji ulaže u stanove i ugostiteljske objekte”, a novac je „u inostranstvu stekao baveći se raznim oblicima kriminala”. Veljović izvještava da se kod Šarića „radilo o višestrukom počiniocu krivičnih djela teških krađa, falsifikovanja isprava, krijumčarenja oružja i motornih vozila”, pa je „stavljen pod mjeru pojačanog nadzora”.
Na Veselina Veljovića, šefa policije, kao poznavaoca lika i djela Darka Šarića se može, u izvjesnoj mjeri osloniti, jer je oktobra 1992. u CB Pljevlja i zasnovao radni odnos u crnogorskoj policiji. Bio je komandir stanice milicije kada se avgusta 1993. desila pljačka 80.000 maraka, navodno i zlata, pa je morao biti uključen u istragu.
“Krađu sam odmah prijavio policiji. Poslije nekog vremena otkrili su počinioce. Uhapsili su Drobnjaka, dok je drugi, moj komšija Šarić već nestao iz zemlje”, kazao je Vijestima krojač Knežević.
Kako se Šarić od tada nalazio u bjekstvu, Veljović je do decembra 1995, do kada je bio na komandirskoj dužnosti u Pljevljima, morao sprovoditi mjere da utvrdi da li se on u međuvremenu pojavio, kao i da nadzire njegove kontakte.
Veljović je na dužnost u Pljevlja došao u užarenoj atmosferi nakon oružane pobune „srpskih ekstremista” u ljeto 1992. tokom koje su jedno vrijeme faktički držali vlast u gradu, dok su desetine privatnih objekata vlasnika Bošnjaka bili minirana. Malo je vjerovatno da je na tu dužnost – u tako komplikovanim okolnostima – mogao biti imenovan bez saglasnosti ondašnjeg i sadašnjeg premijera Mila Đukanovića.
Najveći broj „srpskih ekstremista”, koje je predvodio Milika Čeko Dačević, prolazilo je, poput Šarića, od ranije kroz policijske evidencije. Postoje tvrdnje kako su prije i/ili nakon pobune, „srpski ekstremisti” bili u tijesnoj vezi sa MUP-om Crne Gore.
General Radomir Damjanović, koji je 1992. bio načelnik 2. armije Vojske Jugoslavije, objasnio je ovom izvještaču (Monitor br. 223, 27. januar 1995.) ko je sve od pljevaljskih kriminalaca minirao bošnjačke objekte, da je aktere htio da pohapsi „ali da nije imao zakonska ovlašćenja koja su se u tim slučajevima nalaze u rukama MUP-a”. Za jednog od njih u crnogorskoj policiji generalu Damjanoviću je eksplicitno kazano: „On je naš”!

Rasplet sa „pljevaljskim minerima” imao je farsičan epilog na suđenjima, na kojima su oslobođeni optužbi ili su, poput Dačevića, minimalno osuđeni i pomilovani sa najviših državnih adresa. U nekim kasnijim izbornim ciklusima, neki su, poput Dačevića, postali bliski ili su navodno primljeni u članstvo DPS-a; identične tvrdnje, koje sa zakašnjenjem od pola godine javno objavljuje SNP (povodom lokalnih izbora na Žabljaku), sada postoje i za Šarića.

Šarićevu presudu – i to pravosnažnu – pominje opljačkani krojač Knežević. Objasnio je da se Šariću i njegovom ortaku Drobnjaku sudilo u Višem sudu u Bijelom Polju: ,,Drobnjak je bio osuđen na dvije i po godine, a Šariću je u odsustvu izrečena nešto veća kazna i slučaj je time bio zaključen”.

Ali, u Veljovićevom Izvještaju nema podatka da je Šarić, nakon povratka u Pljevlja 1998, upućen na izdržavanje kazne. Da li je Šarić pomilovan sa najviših državnih adresa – o čemu još nema tragova – ili je, nakon što je krojaču Kneževiću, kako tvrdi, nadoknadio opljačkano pravosnažna presuda jednostavno isparila?
Premijer Đukanović je u nedavno intervjuu za TVB92, komentarišući „pravne finese” Šarićeve molbe za dobijanje crnogorskog državljanstva, kazao da on „nema ni bezuslovnu osudu veću od godinu dana”, iako je Vesna Medenica, koja kao šefica Sudskog savjeta i Vrhovnog suda ima uvid u sudske arhive, tvrdila kako „ne zna” da li je Šarić osuđivan!

Po službenoj dužnosti Veljović se opet morao pozabaviti Darkom Šarićem od oktobra 2005, kada je postao šef Uprave policije. U policijskom dokumentu Plava knjiga (klasifikovani dokument o crnogorskom podzemlju), koju je Veljović u proljeće 2007. predstavio članovima Odbora za bezbjednost i odbranu, uključen je i Darkov mlađi brat, Duško. Ali, informacije koje je tada objavio Veljović nijesu ništa manje kontradiktorne od najnovijih u Izvještaju, jer tamo stoji kako su Šarići „bezbjednosno interesantne osobe, porijeklom sa ovog prostora koje su pobjegle u Zapadnu Evropu da bi izbjegli zatvor ili likvidaciju”.
Mlađi Šarić, Duško, međutim, bez problema je u Crnoj Gori osnivao firme i širio poslove, dok se za Darka Šarića u Izvještaju navodi da je “u periodu od maja do novembra 2007. više puta ulazio u Crnu Goru”.

Nakon svega, 2008. godina premijerova Prva banka je firmi Šarića dala kredit mimo zakona. Tu činjenicu Veljović ne pominje u Izvještaju.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASPISANI PREDSJEDNIČKI IZBORI: Istorijski – opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države nema velika ovlaštenja, ali je jedini zvaničnik koji se bira na direktnim izborima što njegovoj funkciji daje značajnu specifičnu težinu. Zato je važno da  on bude moralna adresa Crne Gore, koja je integriše iznutra i ne ispisuje je  iz savremenih međunarodnih tokova

 

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović raspisala je, u ponedjeljak, predsjedničke izbore. Glasaće se 19. marta, a u slučaju da niko od kandidata tada ne dobije natpolovičnu podršku izašlih glasača,  novog predsjednika dobićemo 2. aprila nakon drugog kruga glasanja.

Nakon niza upitnih odluka u parlamentu (odlaganje lokalnih izbora, formiranje opštine Zeta usred izbornog procesa, izmjene Zakona o predsjedniku…) ovonedjeljnoj se odluci ništa ne može zamjeriti vezano za poštovanje Ustava i zakona. Rok za raspisivanje predsjedničkih izbora isticao je 19. januara, a u nadležnosti je predsjednika/predsjednice Skupštine da te izbore raspiše kada za to dođe vrijeme. To je Danijela Đurović i uradila.

Iz parlamenta, ipak, stižu primjedbe da je predsjednica, poštujući formu, zaboravila dobre običaje ovdašnjeg parlamentarizma. Ili ono što je od njih ostalo. Recimo, da predsjedničke izbore raspiše nakon konsultacija i dogovora sa šefovima poslaničkih klubova. Đurović to nije uradila, a indikativno je  da je za datum njihovog održavanja odabrala prvu nedjelju koja se uklopila u minimalan propisani razmak između raspisivanja i održavanja izbora (60 − 90 dana).  Zbog toga je  sada postalo praktično nemoguće da se predsjednički i vanredni parlamentarni izbori održe istog dana, kao što su to javno poželjeli zvaničnici DF-a, DPS-a i SDP-a. ,,Nije Crna Gora baš toliko bogata da možemo u 20 dana ili mjesec da održimo dva puta izbore”, obrazlagao je ideju šefa poslaničkog kluba DF-a Slavena Radunovića.

Suprotno, predsjednik SNP-a Vladimir Joković (iz te partije dolazi i predsjednica Skupštine) izašao je prošle nedjelje sa stavom da te izbore treba razdvojiti, pa prvo održati predsjedničke, kako bi se izbjegla eventualna sinergija između DPS-a i njenog predsjedničkog kandidata. Đurović je, reklo bi se, izašla u susret željama partijskog šefa.

U predsjedničke izbore ulazimo bez funkcionalnog Ustavnog suda. Koliko je to rizično pokazuje da tri mjeseca po završetku glasanja nemamo konačne rezultate lokalnih izbora u Podgorici i Pljevljima, dok u Šavniku još nije završeno glasanje.

Kalendar izbornih aktivnosti i slijed događaja u Skupštini, otvaraju  mogućnost da ćemo krajnje rokove za predaju i potvrdu kandidatura predsjedničkih kandidata (kraj februara – početak aprila) dočekati u sadašnjem, neregularnom, stanju. To stvara brojne mogućnosti za sporenje budućeg izbornog rezultata na predsjedničkim izborima. Čak i pod uslovom da nam se ne ponovi šavnički model u kome neko, nekažnjeno, vrši opstrukciju izbornog procesa dok je država nemoćna da riješi problem koji je proizvela.

Naravno, postoji i mogućnost da minimalni uslovi za održavanje regularnih predsjedničkih izbora budu obezbijeđeni na vrijeme. Pa da predstojeći izbori budu regularni onoliko koliko su to bili i prethodni.

Martovski izbori biće četvrti predsjednički izbori u nezavisnoj Crnoj Gori. Ukupno, sedmi od uvođenja višepartizma. Na šest prethodnih predsjedničkih izbora imali smo tri pobjednika – Momir Bulatović (jednom), Milo Đukanović (dva) i Filip Vujanović (tri puta). Samo jednom su izbori odlučeni u drugom krugu (1998.) i samo je tada na izborima izgubio kandidat koji je u izbornu trku ušao sa predsjedničke funkcije (Bulatović).

Na svim predsjedničkim izborima pobjeđivao je kandidat DPS-a.  Da bi eventualno svjedočili drugom porazu aktuelnog predsjednika na predsjedničkim izborima neophodno je, za početak, da se Đukanović pojavi kao kandidat. Po treći put. Ta mogućnost bi morala proći verifikaciju Ustavnog suda.

Ustav propisuje da ista osoba može biti predsjednik države najviše dva puta, ali smo već svjedočili presedanu. Uoči izbora 2013. godine Ustavni sud je potvrdio kandidaturu Filipa Vujanovića za treći predsjednički mandat, obrazlažući odluku time što je on svoj prvi mandate započeo 2003., u vrijeme dok je Crna Gora bila dio državne zajednice sa Srbijom. Moglo bi se zaključiti da je Đukanović tu u boljoj poziciji od Vujanovića, pošto je on svoj prvi mandat počeo i završio prije obnove državne nezavisnosti Crne Gore. Ali bi, svakako, Ustavni sud o tome morao imati posljednju riječ.

Pod uslovom da se Đukanović prihvati kandidature. To se danas ne čini potpuno izvjesnim. Ponajprije zbog toga što Milo Đukanović više ne djeluje kao neupitni pobjednik. Njegova DPS pretrpjela je dugačak niz izbornih poraza, od parlamentarnih do lokalnih izbora gdje su posebno bolni gubici vlasti na Cetinju i u Podgorici.

No, Đukanović bi odlukom da ne izađe na predstojeće izbore najavio (ovaj put) definitivno povlačenje sa političkog prijestola a već u maju bi ostao  i bez imuniteta.  Nijedna od brojnih političko-ekonomskioh afera koje su obilježile decenije negove vladavine nije trajno arhivirana. Preveliki rizik? Đukanović bi bez imuniteta ostao i u slučaju izbornog poraza koji je, tvrde i istraživači javnog mnjenja, izvjestan ukoliko partije/koalicije aktuelne većine ne zaključe da su im vlastiti rivaliteti važniji od njegove detronizacije.

,,Ako se Đukanović kandiduje, vjerovatno će izgubiti u drugom krugu”, kaže metodolog Miloš Bešić pozivajući se na aktuelna ispipavanja pulsa birača. Po Bešićevom sudu, jedina šansa Đukanoviću bila bi eventualna pobjeda u prvom krugu što podrazumijeva i relativno mali odziv birača.

Predsjednički izbori inače bilježe manju (skoro za 10 odsto) izlaznost od parlamentarnih ali, za razliku od svih prethodnih, ovoga puta oponenti DPS- a drže poluge centralnih i većine lokalnih vlasti u svojim rukama. Baš kao i evidencije zapošljenih u državnim firmama, spiskove za dodjelu vanredne socijalne pomoći… ,,Ukoliko je u DPS-u ostalo imalo racionalnosti oni će tragati za drugim kandidatom i onda će čitava izborna utakmica biti veoma otvorena i veoma zanimljiva”, kaže Bešić.

DPS još ćuti a iz SDP-a su se već oglasili promovišući ideju o zajedničkom, nadstranačkom kandidatu ,,evropske i građanske Crne Gore”. Ne bude li tako, najavljuje potpredsjednik SDP-a Bojan Zeković, ta partija će na predsjedničkim izborima imati svog kandidata. Imala ga je i na prošlim izborima. Bila je to tadašnja predsjednica SDP-a Draginja Vuksanović Stanković. Mnogi su zaboravili  da je njenu kandidaturu 2018. podržao i DEMOS Miodraga Lekića.

Danas se Lekić, nakon neuspiješnog pokušaja formiranja vlade, u dijelu koalicija parlamentarne većine (SNP) pominje kao mogući zajednički kandidat za predsjednika. On se oprobao u toj ulozi, 2013., kada ga je Filip Vujanović pobijedio u fotofinišu izbornog dana. Jedni kažu na mišiće, drugi − izbornim manipulacijama.

Promocija jednog ili više kandidata aktuelne većine zanimljiva je koliko i dilema Đukanović ili neko/neka druga u ime DPS-a (Milica Pejanović Đurišić?). Milan Knežević je započeo a Branko Radulović nastavio elaboraciju teze da DF mora imati svog predsjedničkog kandidata. Andrija Mandić i Nebojša Medojević izašli su na crtu Vujanoviću 2008. i izgubili u prvom krugu, iako su obojica pojedinačno osvojili, tada respektabilnih, blizu 20 odsto glasova. Rano je za procjenu koga će DF sada kandidovati.

Demokrate su javno ponudili koaliciju pokretu Evropa sad, ostavljajući im izbor:  zajedničkog kandidata na predsjedničkim izborima ili budućeg premijera. Iz partije Milojka Spajića i Jakova Milatovića  odgovorili su da su u ovom trenutku njima prioritet vanredni parlamentarni izbori i da će o mogućim predizbornim koalicijama razgovarati tek kada ti izbori budu raspisani.  To ne znači da Evropa sad neće imati svog kandidata i na martovskim izborima za predsjednika.

Pomalo tradicionalno, URA Dritana Abazovića odugovlači sa izjašnjenjem o svom/zajedničkom kandidatu. Uostalom, i ostali čekaju da neko drugi povuče prvi potez pa da se ravnaju prema tome.

Formalno, ustavna ovlašćenja predsjednika države nijesu velika ali nijesu ni mala. Budući predsjednik bi, uz ostalo, mogao imati važnu (najvažniju) ulogu u obnovi poprilično zamrle diplomatske mreže države Crne Gore. Zahvaljujući izostanku saradnje predsjednika države Mila Đukanovića i Dritana Abazovića i Zdravka Krivokapića danas nemamo ambasadore ni u jednoj od susjednih zemalja. Baš kao ni u Vašingtonu, Londonu, Bonu, Pekingu, Ljubljani…

Mimo forme, predsjednik države je jedini zvaničnik koji se bira na direktnim izborima što njegovoj funkciji daje značajnu specifičnu težinu. Zato je važno da  on bude moralna adresa Crne Gore, koja je integriše iznutra i ne ispisuje je iz savremenih međunarodnih tokova.

Takve želje se do sada nisu ostvarivale. Predsjednički izbori će naravno biti i neka vrsta generalne probe pred novo pregrupisavanje u parlamentu. Još jednom – istorijsko.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUMNJU PROTIV PETRA LAZOVIĆA SADA PROCJENJUJE SUD: Optužnica i jemstvo od 6 miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Specijalno državno tužilaštvo dostavilo je 5. januara Višem sudu u Podgorici optužnicu protiv službenika policije Petra Lazovića, a još se čeka odluka o jemstvu za njegovu slobodu

 

Pola godine je prošlo otkad je uhapšen službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović. Riječ je o sinu dugogodišnjeg visokog funkcionera crnogorskih službi bezbjednosti Zorana Lazovića.

Tužilaštvo je pokrenulo krivični postupak protiv Petra Lazovića nakon što je istraživački portal Libertas press objavio prepisku sa kriptovane Sky aplikacije. U toj prepisci su Lazović i Ljubo Milović, policijski službenik, navodno dogovarali kriminalne poslove sa Radojem Zvicerom, jednim od vođa takozvanog „kavačkog klana“. Prema prepiskama, zajedno su dogovarali šverc kokaina iz Južne Amerike, dok su prema navodima iz istrage osumnjičeni da su pomagači u određenim ubistvima.

Petar Lazović uhapšen je nakon što su istraženi medijski navodi, dok se za Ljubom Milovićem i dalje traga. Prethodno je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pod rukovodstvom Milivoja Katnića odbacilo prijave protiv Lazovića i Milovića sa obrazloženjem da su bili na tajnom zadatku. Akteulno tužilaštvo pod rukovodstvom glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića pokrenulo je krivični postupak protiv svog kolege Saše Čađenovića, koji je prethodno rukovodio istragom protiv osumnjičenih policajaca. On je osumnjičen da je štitio Lazovića i Milovića, kao i druge članove kriminalnog klana, kom su pripadali. Čađenović se nalazi u istražnom zatvoru.

Vijeće Višeg suda u Podgorici produžilo mu je pritvor na još dva mjeseca. Portparolka Višeg suda Marija Raković kaže da je pritvor produžen zbog opasnosti od bjekstva i mogućeg uticaja na svjedoke u krivičnom postupku.

SDT je donijelo ranije naredbu o sprovođenju istrage protiv Čađenovića, kojeg terete da je sredinom 2020. godine postao član kriminalne organizacije koju je formirao Zvicer.

Vukas Radonjić, portparol specijalnog tužilaštva, ranije je saopštio da je Čađenovićeva uloga bila da kao specijalni tužilac ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće krivične postupke protiv organizatora i članova kriminalne organizacije. On tvrdi da postoji osnovana sumnja da uhapšeni tužilac, u više krivičnih predmeta, nije preduzimao krivično gonjenje učinilaca krivičnih djela, niti istinito i postupno utvrđivao činjenice bitne za donošenje zakonitih odluka, što je bio dužan.

Gotovo godinu Novovićev tim je prikupljao materijalne dokaze koji bi potkrijepili kriptovane prepiske. Mnogo toga se čekalo od Europola, koji je i probio SKY aplikaciju, dok su se čekali dokazi i od drugih institucija.

U međuvremenu, Lazovićeva odbrana je uspjela da obezbijedi jemstvo kako bi se on branio sa slobode. Nakon što je sud u žalbenom postupku odbio prvobitno ponuđeno jemstvo od 1,6 miliona eura, sudija za istragu prihvatio je drugu ponudu odbrane Lazovića – jemstvo u visini od 6,2 miliona eura. Žalbeno vijeće Višeg suda tek treba da odluči po žalbi Specijalnog državnog tužilaštva.

Nakon duge šutnje, specijalni tužilac Zoran Vučinić podnio je Višem sudu optužnicu protiv Lazovića i Milovića. To je još u decembru najavio Vladimir Novović.

U Naredbi za sprovođenje istrage SDT-a, navodi se da su tridesetdvogodišnji Lazović i sedam godina stariji Milović, pratili članove škaljarskog kriminalnog klana koje je Zvicer namjeravao da likvidira. U tom dokumentu objašnjava se da su potencijalne žrtve nadzirali po nalogu šefa tog klana – Zvicera.

Zvicera, Lazovića, Milovića, Radovana Pantovića, Radoja Živkovića, Nikolu Spasojevića, Milana Vujotića, Nikšu Perovića i Duška Roganovića, SDT sumnjiči da su članovi kriminalne grupe odgovorne i za međunarodni šverc kokaina, krijumčarenje, nedozvoljeno držanje oružja, zloupotrebu službenog položaja…

U spisima SDT-a piše da su Lazović i Milović u drugoj polovini 2020. godine postali članovi kriminalne organizacije koju je formirao Zvicer, jedan kao službenik ANB-a na radu u Upravi policije, a drugi kao službenik UP.

„I u cilju realizacije kriminalnog plana prihvatili su da izvršavaju naredbe i uputstva organizatora kriminalne organizacije, okrivljenog Zvicer Radoja, koja su im prenesena direktno ili preko drugih članova kriminalne organizacije da prate pripadnike suprotstavljene kriminalne organizacije za koje organizator odredi da se liše života i da o tome obavještavaju organizatora i ostale članove kriminalne organizacije”, piše u spisima tužilaštva.

Specijalni tužilac Zoran Vučinić u spisima konstatuje i da su Lazović i Milović prihvatili Zvicerovu naredbu da sami i sa drugim pripadnicima kriminalne organizacije izvršavaju krivična djela krijumčarenje droge i oružja, a tajni agent i da zloupotrebljava službeni položaj…

Portparol Specijalnog državnog tužilaštva Vukas Radonjić ranije je rekao da se Lazoviću na teret stavlja i da je, kao službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost, raspoređen u Upravi policije Crne Gore, protivpravno iskorišćavao službeni položaj i ovlašćenja…

„Jer je kao policijski službenik zadužen za otkrivanje krivičnih djela i učinilaca organizovanog kriminala, podatke do kojih je došao iz službenih evidencija ili kroz službene radnje o pripadnicima suprotstavljene kriminalne organizacije i podatke o aktivnostima policije prema pripadnicima suprostavljene kirminalne organizacije, dostavljao organizatorima i drugim pripadnicima organizacije čiji je sam bio član, ali i izdavao naloge policijskim službenicima da ne preduzimaju službene radnje prema pojedinim pripadnicima kriminalne organizacije čiji je pripadnik”, naveo je Radonjić.

Specijalni tužioci analizirali su više od 700.000 presretnutih poruka, razmijenjenih preko kriptovane SKY Ecc aplikacije. Na toj aplikaciji Lazović je navodno koristio nadimke Junior i Komandos, Milović Zli oficir i Poručnik, a Zvicer je koristio nikove Born i Komita.

Te poruke tužioci su, navodno, potkrijepili i materijalnim dokazima da je kriminalna grupa sastavljena od policajaca i ljudi s one strane zakona, skupa švercovala stotine kilograma kokaina, ali i da su činili druga krivična djela. Prema tim transkriptima, Lazović i Milović su, kao aktivni policajci, kavčanima i članovima njihovog klana optuženim za više monstruoznih ubistava, pružali zaštitu u Crnoj Gori. Taj materijal crnogorskim istražiteljima Europol i francuski pravosudni organi dostavili su u julu i decembru 2021. godine.

Predmet protiv Lazovića i Milovića trenutno je jedan od desetine velikih slučajeva koje je pokrenuo tim Vladimira Novovića. Do sada ni u jednom nije potvrđena optužnica, dok su mnogi od uhapšenih visokih funkcionera u međuvremenu pušteni da se brane sa slobode.

 

Saši Čađenoviću produžen pritvor

Vijeće Višeg suda u Podgorici produžilo je na još dva mjeseca pritvor specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću. Portparolka Višeg suda Marija Raković kaže da je pritvor produžen zbog opasnosti od bjekstva i mogućeg uticaja na svjedoke u krivičnom postupku.

SDT je donijelo ranije naredbu o sprovođenju istrage protiv Čađenovića, kojeg terete da je sredinom 2020. godine postao član kriminalne organizacije koju je formirao Zvicer.

Vukas Radonjić ranije je saopštio da je Čađenovićeva uloga bila da kao specijalni tužilac ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće krivične postupke protiv organizatora i članova kriminalne organizacije. Tvrdi da postoji osnovana sumnja da uhapšeni tužilac u više krivičnih predmeta nije preduzimao krivično gonjenje učinilaca krivičnih djela, niti istinito i postupno utvrđivao činjenice bitne za donošenje zakonitih odluka, što je bio dužan.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo