Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO JE UBIJAN DUVANSKI KOMBINAT PODGORICA: Pljačka. I tačka

Objavljeno prije

na

Prošlost, sadašnjost i budućnost duvanske industrije u Crnoj Gori ostaje tajna. I one legalne, koja se ponajviše zahvaljujući višegodišnjem (ne)činjenjenju vlasti nalazi pred uništenjem. I ilegalne, čije se postojanje – i ako vidljivo golim okom – od strane iste te vlasti uporno, mada prilično neuspiješno, demantuje. Ili krije.

Poslije dana slavlja i veselja kojima je, krajem marta, obilježena jedna od najvećih kopnenih zaplijena ilegalnih duvanskih proizvoda u Evropi (vrijednost cigareta otkrivenih u ilegalnom magacinu na Karabuškom polju procijenjuje se na četiri miliona eura), još jedna epizoda priče o duvanskom švercu pada u zaborav. Krajem prošle nedjelje, nakon jednomjesečnog pritvora, iz zatvora u Spužu izašao je Isat Boljević, predsjednik borda direktora Novog duvanskog kombinata (NDK) i jedan od osumnjičenih za šverc zapijenjenih cigareta.

Samo koji dan kasnije, vladajuća većina u Skupštini Podgorice odbila je zahtjev 25 opozicionih odbornika da raspravlja i, kako je predloženo, raskine ugovor o dokapitalizaciji Novi duvanski kombinat i ugovor o upravljanju tim privrednim društvom sklopljen sa BMJ Industries, iz Dubaia.

Odbornicima DPS-a i njenih satelita kao alibi je poslužilo mišljenje gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića da, ,,u ovom trenutku”, nije svrsishodno raskidati ugovor iako druga strana (BMJ Industries) kasni sa realizacijom obećanih investicija. „Činjenica da su u remont mašina i na izgradnji nove zgrade uložena višemilionska sredstva”, kazao je Stijepović, „upućuje na opredijeljenost (investitora) da ovaj projekat realizuje na planirani i ugovoreni način”. Stijepović bi, kao neko ko je Skupštini prije 15 mjeseci predložio da, „po hitnom postupku”, usvoji sporne ugovore morao znati da se ovaj projekat više ne može realizovati na „planirani i ugovoreni način”. Da ne pominjemo optužbe za šverc koje su, ruku na srce, decenijama unazad postale opšte mjesto priče o Duvanskom kombinatu u Podgorici. Starom i Novom.

Iako opozicija u Podgorici najavljuje novu inicijativu i sazivanje vanredne sjednice na kojoj bi se razmatrao zahtjev za raskid ugovora sa BMJ Indistries, nema sumnje da će i lideri DPS-a sa jednakom upornošću štititi vlastite interese. O tome svjedoče makar dvije činjenice. Anketni odbor za prikupljanje informacija i činjenica o prodaji Duvanskog kombinata Podgorica usvojio je, sredinom prošle godine, predlog zaključaka u kojima se Skupštini preporučuje da „u skladu sa ustavnim i zakonskim nadležnostima” pozove nadležne da taj Ugovor proglase ništavnim, zbog kršenja Zakona o insolventnosti privrednih društava. „Takođe, razlog za ništavnost Ugovora postoji i u činjenici koju je Anketni odbor utvrdio, a to je da Ugovor i Sporazum o uslovima i načinu realizacije urbanističkog lokaliteta DKP sadrže odredbe koje su omogućile kupcu određene povoljnosti, a koje nijesu bile poznate u trenutku objavljivanja oglasa o javnom nadmetanju za prodaju nepokretnosti stečajnog dužnika DKP u stečaju”, dodaje se u zaključcima. Parlament se, međutim, do danas nije izjasnio o predloženim zaključcima Anketnog odbora.

„Podsjećam da je u tom slučaju Anketni odbor Skupštine, prvi i jedini put u prošlom skupštinskom sazivu, uspješno završio posao i predao Skupštini Izvještaj koji sadrži sve ono što je tužilaštvu i policiji neophodno za postupanje”, rekao je predsjednik Anketnog odbora Aleksandar Damjanović u nedavnom razgovoru za Monitor, napominjući kako očekivanje da bi nas Tužilaštvo uskoro moglo ,,iznenaditi” pokretanjem postupka zbog krivičnog djela namjernog prouzrokovanja stečaja, „pri čemu je recimo stečaj i privatizacija DKP-a, gotov predmet”.

To, izgleda, i nije tako lako. Prošlo je više od godinu kako su, po nalogu Specijalnog tužilaštva privođeni stečajni upravnik bivšeg DKP Veselin Raičević i nekadašnji direktor podgoričke Zetagradnje Miloš Stojanović zbog sumnji da su na nezakonit način zaključili ugovor o kupoprodaji većeg dijela nepokretne imovine Duvanskog. Po cijeni nešto većoj od 13 miliona eura. Iako je Zetagradnja, zapravo, tih 45 hiljada kvadrata građevinskog prostora i preko 20 hiljada kvadrata izgrađenog poslovnog prostora platila nekih sedam miliona. Toliko to izađe kada se u osnovnu cijenu uračunaju posebne povlastice obezbijeđene na zahtijev Zetagradnje. O čemu ostali potencjalni ponuđači nijesu imali pojma.

Raičević i Stojanović su iz pritvora izašli nakon par dana a Tužilaštvo od tada taji sudbinu istrage pokrenute po osnovu krivičnih prijava koje su podnijeli Udruženje za zaštitu manjinskih akcionara DKP-a i NVO MANS. Kuloarske priče kažu da su u Tužilaštvu sa ovim postupkom zastali zbog toga što se među prijavljenima nalazi i dio ovdašnje – bivše i sadašnje – političke kaste. Od nekadašnjeg premijera Igora Lukšića do bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše. Garnirano bivšim i sadašnjim ministrima: Branimirom Gvozdenovićem, Milutinom Simovićem, Brankom Vujovićem…

„Specijalno tužilaštvo ne podiže optužnicu u predmetu stečaja Duvanskog kombinata, jer bi njome morala biti obuhvaćena i lica koja su bila na odgovornim pozicijama”, ocijenio je nedavno Žarko Knežević, direktor Udruženja manjinskih akcionara DKP u pismu potpredsjedniku Vlade i ministru pravde Zoranu Pažinu, tražeći da se o pismu izjasne na sjednici Vlade. Bez odgovora.

(Ne)uplaćena cijena nije najveći problem ovog posla. Mnogo je bitnija činjenica da je stečajni upravnik, nezakonito, donio odluku o prodaji imovine DKP suprotno odredbama Zakona o insolventnosti privrednih društava, koje predviđaju da se imovina stečajnog dužnika ne može prodavati ako je ovaj podnio izjavu o namjeri da izvrši reorganizaciju do isteka roka uza potvrđivanje tog plana. Upravo se to desilo u Duvanskom.

DKP je, poslije nekih stotinak godina uspješnog poslovanja, otišao u stečaj u maju 2010. godine. Uvođenje stečaja inicirala je državna Elektroporivreda, zbog duga od nepunih 100 hiljada eura. U tom trenutku država je kao vlasnik i poslodavac u DKP-u radnicima te kompanije (tada ih je bilo 800) dugovala ,,devet plata, četiri regresa i 24 naknade za prevoz”. Istovremeno, država je i dobavljačima dugovala dva miliona eura, a svima nama – na ime neuplaćenih poreza i doprinosa – više od 30 miliona. ,,Iskazali smo više nego pravedan i odgovoran odnos prema zaposlenima kojih je tada bilo oko 800. Ponosan sam i na komunikaciju sa zaposlenima i predstavnicima sindikata”, zorio se pred članovima Anketnog odbora tadašnji i sadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović. Dok je njegov kolega, nekadašnji potpredsjednik Vlade Vujica Lazović tvrdio kako je država je, za pet godina od uvođenja stečaja u DKP imala „oko 50 miliona eura direktnih i indirektnih koristi”.

Prodaja imovine DKP izvršena je nepunih mjesec dana kasnije, iako su predstvanici DKP u Privrednom sudu najavili izradu plana reorganizacije preduzeća (kasnije prihvaćen). Za desetak dana koliko je pripremao prodaju placa na kome se nalazio Duvanski, stečajni upravnik je došao do tri vrijednosti imovine u posjedu preduzeća: jednu je utvrdila Centralna popisna komisija. Po njima su objekti DKP i plac na kome se nalaze bili vrijedni 25,5 miliona. Drugu je odredio stečajni upravnik (13,5 miliona). Treću cijenu, „informativnog karaktera” dao je angažovani procjenjivać – 13,2 miliona. Prodaja je oglašena u Pobjedi, na konkursu koji je bio otvoren osam dana.

Manjinski akcionari DKP godinama unazad pokušavaju poništiti ovaj ugovor. Bez uspijeha. Nakon što im je Vrhovni sud poništio prethodnu presudu, u Privrednom sudu je prije mjesec dana ponovo donijeta presuda kojom se odbacuje zahtijev za poništenje ovog kupoprodajnog ugovora. Čini se da je suština presude sudije Marijane Pavićević sadržana u paragrafu koji kaže da je samo jedna strana u poslu (stečajni upravnik) kršila zakon, pa će ugovor ostati na snazi, „a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosiće odgovarajuće posljedice”. Kako bi stečajni upravnik, stečajni sudija i Privredni sud mogli „snositi odgovarajuće posljedice” u poslu kojim su manjinski akcionari DKP ostali bez imovine vrijedne izmežu 13 i 25,5 miliona, dok je država „u procesu obezvrjeđivanja Duvanskog kombinata izgubila 500 – 600 miliona eura”, kako za Monitor računa Žarko Knežević? Ili je sve to već ukalkulisano u neku kombinaciju. Za pojedine dobitnu – ako ih ne uhvate.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo