Prošlost, sadašnjost i budućnost duvanske industrije u Crnoj Gori ostaje tajna. I one legalne, koja se ponajviše zahvaljujući višegodišnjem (ne)činjenjenju vlasti nalazi pred uništenjem. I ilegalne, čije se postojanje – i ako vidljivo golim okom – od strane iste te vlasti uporno, mada prilično neuspiješno, demantuje. Ili krije.

Poslije dana slavlja i veselja kojima je, krajem marta, obilježena jedna od najvećih kopnenih zaplijena ilegalnih duvanskih proizvoda u Evropi (vrijednost cigareta otkrivenih u ilegalnom magacinu na Karabuškom polju procijenjuje se na četiri miliona eura), još jedna epizoda priče o duvanskom švercu pada u zaborav. Krajem prošle nedjelje, nakon jednomjesečnog pritvora, iz zatvora u Spužu izašao je Isat Boljević, predsjednik borda direktora Novog duvanskog kombinata (NDK) i jedan od osumnjičenih za šverc zapijenjenih cigareta.

Samo koji dan kasnije, vladajuća većina u Skupštini Podgorice odbila je zahtjev 25 opozicionih odbornika da raspravlja i, kako je predloženo, raskine ugovor o dokapitalizaciji Novi duvanski kombinat i ugovor o upravljanju tim privrednim društvom sklopljen sa BMJ Industries, iz Dubaia.

Odbornicima DPS-a i njenih satelita kao alibi je poslužilo mišljenje gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića da, ,,u ovom trenutku”, nije svrsishodno raskidati ugovor iako druga strana (BMJ Industries) kasni sa realizacijom obećanih investicija. „Činjenica da su u remont mašina i na izgradnji nove zgrade uložena višemilionska sredstva”, kazao je Stijepović, „upućuje na opredijeljenost (investitora) da ovaj projekat realizuje na planirani i ugovoreni način”. Stijepović bi, kao neko ko je Skupštini prije 15 mjeseci predložio da, „po hitnom postupku”, usvoji sporne ugovore morao znati da se ovaj projekat više ne može realizovati na „planirani i ugovoreni način”. Da ne pominjemo optužbe za šverc koje su, ruku na srce, decenijama unazad postale opšte mjesto priče o Duvanskom kombinatu u Podgorici. Starom i Novom.

Iako opozicija u Podgorici najavljuje novu inicijativu i sazivanje vanredne sjednice na kojoj bi se razmatrao zahtjev za raskid ugovora sa BMJ Indistries, nema sumnje da će i lideri DPS-a sa jednakom upornošću štititi vlastite interese. O tome svjedoče makar dvije činjenice. Anketni odbor za prikupljanje informacija i činjenica o prodaji Duvanskog kombinata Podgorica usvojio je, sredinom prošle godine, predlog zaključaka u kojima se Skupštini preporučuje da „u skladu sa ustavnim i zakonskim nadležnostima” pozove nadležne da taj Ugovor proglase ništavnim, zbog kršenja Zakona o insolventnosti privrednih društava. „Takođe, razlog za ništavnost Ugovora postoji i u činjenici koju je Anketni odbor utvrdio, a to je da Ugovor i Sporazum o uslovima i načinu realizacije urbanističkog lokaliteta DKP sadrže odredbe koje su omogućile kupcu određene povoljnosti, a koje nijesu bile poznate u trenutku objavljivanja oglasa o javnom nadmetanju za prodaju nepokretnosti stečajnog dužnika DKP u stečaju”, dodaje se u zaključcima. Parlament se, međutim, do danas nije izjasnio o predloženim zaključcima Anketnog odbora.

„Podsjećam da je u tom slučaju Anketni odbor Skupštine, prvi i jedini put u prošlom skupštinskom sazivu, uspješno završio posao i predao Skupštini Izvještaj koji sadrži sve ono što je tužilaštvu i policiji neophodno za postupanje”, rekao je predsjednik Anketnog odbora Aleksandar Damjanović u nedavnom razgovoru za Monitor, napominjući kako očekivanje da bi nas Tužilaštvo uskoro moglo ,,iznenaditi” pokretanjem postupka zbog krivičnog djela namjernog prouzrokovanja stečaja, „pri čemu je recimo stečaj i privatizacija DKP-a, gotov predmet”.

To, izgleda, i nije tako lako. Prošlo je više od godinu kako su, po nalogu Specijalnog tužilaštva privođeni stečajni upravnik bivšeg DKP Veselin Raičević i nekadašnji direktor podgoričke Zetagradnje Miloš Stojanović zbog sumnji da su na nezakonit način zaključili ugovor o kupoprodaji većeg dijela nepokretne imovine Duvanskog. Po cijeni nešto većoj od 13 miliona eura. Iako je Zetagradnja, zapravo, tih 45 hiljada kvadrata građevinskog prostora i preko 20 hiljada kvadrata izgrađenog poslovnog prostora platila nekih sedam miliona. Toliko to izađe kada se u osnovnu cijenu uračunaju posebne povlastice obezbijeđene na zahtijev Zetagradnje. O čemu ostali potencjalni ponuđači nijesu imali pojma.

Raičević i Stojanović su iz pritvora izašli nakon par dana a Tužilaštvo od tada taji sudbinu istrage pokrenute po osnovu krivičnih prijava koje su podnijeli Udruženje za zaštitu manjinskih akcionara DKP-a i NVO MANS. Kuloarske priče kažu da su u Tužilaštvu sa ovim postupkom zastali zbog toga što se među prijavljenima nalazi i dio ovdašnje – bivše i sadašnje – političke kaste. Od nekadašnjeg premijera Igora Lukšića do bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše. Garnirano bivšim i sadašnjim ministrima: Branimirom Gvozdenovićem, Milutinom Simovićem, Brankom Vujovićem…

„Specijalno tužilaštvo ne podiže optužnicu u predmetu stečaja Duvanskog kombinata, jer bi njome morala biti obuhvaćena i lica koja su bila na odgovornim pozicijama”, ocijenio je nedavno Žarko Knežević, direktor Udruženja manjinskih akcionara DKP u pismu potpredsjedniku Vlade i ministru pravde Zoranu Pažinu, tražeći da se o pismu izjasne na sjednici Vlade. Bez odgovora.

(Ne)uplaćena cijena nije najveći problem ovog posla. Mnogo je bitnija činjenica da je stečajni upravnik, nezakonito, donio odluku o prodaji imovine DKP suprotno odredbama Zakona o insolventnosti privrednih društava, koje predviđaju da se imovina stečajnog dužnika ne može prodavati ako je ovaj podnio izjavu o namjeri da izvrši reorganizaciju do isteka roka uza potvrđivanje tog plana. Upravo se to desilo u Duvanskom.

DKP je, poslije nekih stotinak godina uspješnog poslovanja, otišao u stečaj u maju 2010. godine. Uvođenje stečaja inicirala je državna Elektroporivreda, zbog duga od nepunih 100 hiljada eura. U tom trenutku država je kao vlasnik i poslodavac u DKP-u radnicima te kompanije (tada ih je bilo 800) dugovala ,,devet plata, četiri regresa i 24 naknade za prevoz”. Istovremeno, država je i dobavljačima dugovala dva miliona eura, a svima nama – na ime neuplaćenih poreza i doprinosa – više od 30 miliona. ,,Iskazali smo više nego pravedan i odgovoran odnos prema zaposlenima kojih je tada bilo oko 800. Ponosan sam i na komunikaciju sa zaposlenima i predstavnicima sindikata”, zorio se pred članovima Anketnog odbora tadašnji i sadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović. Dok je njegov kolega, nekadašnji potpredsjednik Vlade Vujica Lazović tvrdio kako je država je, za pet godina od uvođenja stečaja u DKP imala „oko 50 miliona eura direktnih i indirektnih koristi”.

Prodaja imovine DKP izvršena je nepunih mjesec dana kasnije, iako su predstvanici DKP u Privrednom sudu najavili izradu plana reorganizacije preduzeća (kasnije prihvaćen). Za desetak dana koliko je pripremao prodaju placa na kome se nalazio Duvanski, stečajni upravnik je došao do tri vrijednosti imovine u posjedu preduzeća: jednu je utvrdila Centralna popisna komisija. Po njima su objekti DKP i plac na kome se nalaze bili vrijedni 25,5 miliona. Drugu je odredio stečajni upravnik (13,5 miliona). Treću cijenu, „informativnog karaktera” dao je angažovani procjenjivać – 13,2 miliona. Prodaja je oglašena u Pobjedi, na konkursu koji je bio otvoren osam dana.

Manjinski akcionari DKP godinama unazad pokušavaju poništiti ovaj ugovor. Bez uspijeha. Nakon što im je Vrhovni sud poništio prethodnu presudu, u Privrednom sudu je prije mjesec dana ponovo donijeta presuda kojom se odbacuje zahtijev za poništenje ovog kupoprodajnog ugovora. Čini se da je suština presude sudije Marijane Pavićević sadržana u paragrafu koji kaže da je samo jedna strana u poslu (stečajni upravnik) kršila zakon, pa će ugovor ostati na snazi, „a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosiće odgovarajuće posljedice”. Kako bi stečajni upravnik, stečajni sudija i Privredni sud mogli „snositi odgovarajuće posljedice” u poslu kojim su manjinski akcionari DKP ostali bez imovine vrijedne izmežu 13 i 25,5 miliona, dok je država „u procesu obezvrjeđivanja Duvanskog kombinata izgubila 500 – 600 miliona eura”, kako za Monitor računa Žarko Knežević? Ili je sve to već ukalkulisano u neku kombinaciju. Za pojedine dobitnu – ako ih ne uhvate.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari