O jedinoj Botaničkoj bašti planinske flore u Crnoj Gori  godinama ne brine ni jedan botaničar, već zaposleni iz NPCG koje nijesu imali gdje drugo da rasporede. Za neprocjenjivo  biljno blago zaduženi su jedan stručni saradnik za održivi razvoj i dvoje bivših ugostiteljskih radnika. Od kako je Danijel Vincek Baštu poklonio državi,  samo tokom kratkog perioda pažnja usmjerena na taj  spomenik prirode  bila je adekvatna i stručna

Gospođa Zora  Marjanović Vincek,  čiji je pokojni muž Danijel Vincek državi  poklonio svu svoju zaostavštinu- Botaničku baštu planinske flore i kuću u Kolašinu,  kaže da više ne može da razgovara o stanju u kojem je sada taj zaštićeni prostor. Ne želi  više da govori ni o svojoj poziciji i udjelu u očuvanju „neprocjenjive oaze prirodne raznovrsnosti“, kako nazivaju Baštu  kojom, godinama, upravlja preduzeće Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG).

Marjanović Vincek je, međutim, prije pola godine,  novinarima ispričala da  su razočarenje i zabrinutost jedino što osjeća,  pet godina nakon što su ona i njen pokojni suprug poklonili državi Botaničku baštu. Akcentovala je mnogo činjenica, zbog kojih smatra da bi  taj spomenik prirode   mogao biti napovratno  devastiran. Među njima su i nedstatak stručnog kadra, prevodioca, novca da se stanje u Bašti održava na nivou koji zahtijeva status tog prostora, ali i obaveza prema višedecenijskom naučnom naporu  Vinceka i njegovih saradnika iz cijelog svijeta. Kazala je i da NPCG ne zanima zaštićeni prostor kojim gazduju. Nakon toga je prekinula komunikaciju sa medijima.

Kako su neki njeni prijatelji objasnili Monitoru, Marjanović Vincek nema dozvolu upravljača da daje izjave. To je, kažu, regulisano  skoro obnovljenim ugovorom o privremenim i povremenim poslovima na kojim je angažovana u Bašti,  nakon što je zakonom zaštićena lokacija prešla u državno vlasništvo. Navodno, tvrde,  supruga pokojnog Vinceka i dalje je krajnje nezadovoljna načinom na koji se  se upravlja Botaničkom baštom, jer o mnogobrojnim primjercima planinske flore ne brine trenutno ni jedan botaničar. U jedinoj crnogorskoj Botaničkoj bašti sada je oko 400 različitih biljnih vrsta, među kojima veliki broj endemičnih, a više od 80 su ljekovite biljke.

U Dulovinama je, pored Marjanović Vincek, troje zaposlenih iz NPCG koji bi, navodno, trebalo da nastave predani Danijelov naučni i entuzijastični  rad. Međutim, prema pouzadanim informacijama ni upravnik Bašte ni ostalih dvoje zapošljenih nijesu kvalifikovani za taj posao. Dvoje su, zapravo, bivši ugostiteljski radnici u nekadašnjem restoranu na Biogradskom jezeru, za koje nije bilo drugog radnog mjesta u okviru NPCG.

Botanička bašta planinske flore nastala je 1981. godine kao plod znanja, truda i rada Vinceka, njegove prve supruge Vjere, a uz pomoć profesora Vukića Pulevića. Zacrtali su i dostigli cilj da se na površini od 646 metara kvadratnih, na 1.018 metara nadmorske visine, sakupe, prikažu i promovišu najvažniji autohtoni predstavnici flore crnogorskih planina. Kategorisana je kao zaštićeno prirodno dobro – spomenik prirode, i zakonom zaštićena već skoro tri decenije. Brigu i predanost Bašti, zajedno sa Vincekom nastavila je njegova druga supruga Zora. Tako je bilo sve do 2018. godine, kada su, tri godine prije Danijelove smrti, odlučili da je poklone državi.

U ugovoru  o poklonu piše da se  upravljač, NPCG, obavezao da će snositi troškove redovnog godišnjeg održavanja Bašte, kao i troškove održavanja Vincekove kuće. Prema ugovoru o poklonu njegova supruga je radno angažovana da vodi računa o biljkama. Troškovi redovnog godišnjeg održavanja zaštićenog prirodnog dobra, prema procjeni koju je dostavilo  NPCG, za prvu godinu iznosili su 69.580, a za svaku sljedeću 47.880 eura.

U jesen prošle godine, Marjanović Vincek je novinarima ispričala kako je  jedinu  adekvatnu brigu o Bašti upravljač pokazao dok je na čelu NPCG  preduzeća bio Elvir Klica. Tvrdila je da,  nakon toga,  NPCG spomenik prirode u Dulovinama nije zanimao. “Nemam od koga da tražim stručni savjet, nemam s kim da idem na teren. Sada treba ići na teren i donijeti nove biljke. Oko 28 biljnih vrsta se osušilo, to je uobičajeno, ali smo ih redovno i obnavljali. Od svog novca sam kupovala treset, i svojim novcem sam oplemenila ulaz u Baštu i mjesto gdje se može sjesti sa gostima. Ranije smo imali prevodioca, a tu je bio i Danijel koji je govorio nekoliko jezika. Sada nema prevodioca, a ja mogu da komunicram samo na francuskom. NPCG kad govori o svojoj turističkoj ponudi, ne pominje Baštu, kao da ne postoji….”, kazala je tada ona.

Marjanović Vincek je više puta razmišljala o rakidu ugovora sa državom, ali i upozoravala na novogradnju na placevima oko zaštićenog područja, zbog čega joj je, kaže, onemogućen prilaz s jedne strane i Bašta se vizuelno “zatvara”. Njeni prijatelji kažu kako je neshvatlivo da u „spomeniku prirode, zaštićenom od države, nema ni jedne stručne osobe  za prepoznavanje i nabavku biljnog materijala iz prirode“. Objašnjavaju da su sada angažovani nestručni ljudi, u mjeri da „ne razlikuju korov od visokoplaninske biljke“.

Baštu u Dulovinama tokom minulih godina obilazili su  brojni naučnici iz gotovo cijelog svijeta koji su željeli dodatna znanja o crnogorskoj planinskoj flori. Nekadašnju ideja je bila i  da Danijelova zaostavština pripadne Prirodnjačkom muzeju.  Vincek je poslednje godine svog života proveo tražeći nasljedinka, a njegova želja je bila da Baštu  pokloni državi, koja će obezbijediti upravljača. Muzej nije dobio finansijsku podršku države da preuzme upravljanje zaštićenim prirodnim dobrom u Dulovinama, pa je  odlučeno da pripadne  NPCG.

Botaničari su mnogo puta  objašnjavali  da je značaj tog spomenika prirode višestruk i izuzetno značajan. Između ostalog, “i zbog realizacije taksonomskih ili vegetacijskih projekata”. U toj kolekciji živih biljnih taksona profesori biologije iz srednjih škola i sa Univerziteta držali su predavanja učenicima i studentima,  Iz  NPCG kažu da poštuju sve obaveze i odredbe ugovora o poklonu. To, objašnjavaju, “uključuje redovno održavanje i unapređenje Botaničke bašte, kao i sprovođenje svih mjera potrebnih za njeno očuvanje i zaštitu”. Takođe, tvrde, da su omogućili da taj prostor “ostane dragocjeno prirodno dobro koje će služiti zajednici i budućim generacijama”.

“Botanička bašta Dulovine ima ukupno tri zaposlena i gospođu Vincek, koja je angažovana po osnovu ugovora o djelu. Pored nje, radno je angažovan stručni saradnik za održivi razvoj i dva zaposlena koja se brinu o održavanju samog objekta i zelenih površina unutar Botaničke bašte”, objašnjavali su ranije iz NPCG. Najavili su da će i iznaći dodatne izvore finansiranja, kao što su grantovi i donacije. Ni tokom minulih pola godine, ipak, uprokos tim obećanjima, nije bilo vanrednih ulaganja u Dulovine. Botaničku baštu, minulog ljeta, posjetilo je 600 turista. Ne tako davno, podsjećala je ranije supruga pokojnog Vinceka, samo tokom jedne sezone više hiljada ljudi dolazilo je  u Dulovine.

Ko je bio Danijel Vincek

Vincek je rođen 7. juna 1926. u Zagrebu, gdje je maturirao realnu gimnaziju 1946. U toku Drugog svjetskog rata bio je omladinski aktivista i ilegalac, a od novembra 1944. do aprila 1945. borac u Zagorskom odredu NOB-a.. Nakon diplomiranja na Spoljnoj trgovini u Beogradu, radio je u Jugoelektru, Industrijaimportu (preseljava se u Titograd 1960), Pamučnom kombinatu, Servisimportu, i konačno u Generalexportu Beograd – filijala Titograd od 1977. do 1988.Njegov život u Kolašinu obilježio je i ekološki aktivizam, a Botanička bašta je bila njegova “naučno-istraživačko-publicistička radionica”.Vincek je koautor brojnih izdanja iz oblasti botanike i planinarstva. Bio je i planinar, pa, kako se može pročitati u njegovoj biografiji, gotovo da ne postoji planinski vrh u Crnoj Gori koji nije osvojio. Osvajao je i planinske vrhove na prostoru ex Jugoslavije, ali i one u svijetu. Govorio je njemački, italijanski, ruski, francuski i engleski jezik… Znao je latinski i više slovenskih jezika. U njegovu čast proglašena je i biljka sa Prokletija Alchemilla vincekii Plocek.

                                                                                       Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari