Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO NACIONALNI PARKOVI BRINU O BOTANIČKOJ BAŠTI U DULOVINAMA: Bašta bez botaničara

Objavljeno prije

na

O jedinoj Botaničkoj bašti planinske flore u Crnoj Gori  godinama ne brine ni jedan botaničar, već zaposleni iz NPCG koje nijesu imali gdje drugo da rasporede. Za neprocjenjivo  biljno blago zaduženi su jedan stručni saradnik za održivi razvoj i dvoje bivših ugostiteljskih radnika. Od kako je Danijel Vincek Baštu poklonio državi,  samo tokom kratkog perioda pažnja usmjerena na taj  spomenik prirode  bila je adekvatna i stručna

 

Gospođa Zora  Marjanović Vincek,  čiji je pokojni muž Danijel Vincek državi  poklonio svu svoju zaostavštinu- Botaničku baštu planinske flore i kuću u Kolašinu,  kaže da više ne može da razgovara o stanju u kojem je sada taj zaštićeni prostor. Ne želi  više da govori ni o svojoj poziciji i udjelu u očuvanju „neprocjenjive oaze prirodne raznovrsnosti“, kako nazivaju Baštu  kojom, godinama, upravlja preduzeće Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG).

Marjanović Vincek je, međutim, prije pola godine,  novinarima ispričala da  su razočarenje i zabrinutost jedino što osjeća,  pet godina nakon što su ona i njen pokojni suprug poklonili državi Botaničku baštu. Akcentovala je mnogo činjenica, zbog kojih smatra da bi  taj spomenik prirode   mogao biti napovratno  devastiran. Među njima su i nedstatak stručnog kadra, prevodioca, novca da se stanje u Bašti održava na nivou koji zahtijeva status tog prostora, ali i obaveza prema višedecenijskom naučnom naporu  Vinceka i njegovih saradnika iz cijelog svijeta. Kazala je i da NPCG ne zanima zaštićeni prostor kojim gazduju. Nakon toga je prekinula komunikaciju sa medijima.

Kako su neki njeni prijatelji objasnili Monitoru, Marjanović Vincek nema dozvolu upravljača da daje izjave. To je, kažu, regulisano  skoro obnovljenim ugovorom o privremenim i povremenim poslovima na kojim je angažovana u Bašti,  nakon što je zakonom zaštićena lokacija prešla u državno vlasništvo. Navodno, tvrde,  supruga pokojnog Vinceka i dalje je krajnje nezadovoljna načinom na koji se  se upravlja Botaničkom baštom, jer o mnogobrojnim primjercima planinske flore ne brine trenutno ni jedan botaničar. U jedinoj crnogorskoj Botaničkoj bašti sada je oko 400 različitih biljnih vrsta, među kojima veliki broj endemičnih, a više od 80 su ljekovite biljke.

U Dulovinama je, pored Marjanović Vincek, troje zaposlenih iz NPCG koji bi, navodno, trebalo da nastave predani Danijelov naučni i entuzijastični  rad. Međutim, prema pouzadanim informacijama ni upravnik Bašte ni ostalih dvoje zapošljenih nijesu kvalifikovani za taj posao. Dvoje su, zapravo, bivši ugostiteljski radnici u nekadašnjem restoranu na Biogradskom jezeru, za koje nije bilo drugog radnog mjesta u okviru NPCG.

Botanička bašta planinske flore nastala je 1981. godine kao plod znanja, truda i rada Vinceka, njegove prve supruge Vjere, a uz pomoć profesora Vukića Pulevića. Zacrtali su i dostigli cilj da se na površini od 646 metara kvadratnih, na 1.018 metara nadmorske visine, sakupe, prikažu i promovišu najvažniji autohtoni predstavnici flore crnogorskih planina. Kategorisana je kao zaštićeno prirodno dobro – spomenik prirode, i zakonom zaštićena već skoro tri decenije. Brigu i predanost Bašti, zajedno sa Vincekom nastavila je njegova druga supruga Zora. Tako je bilo sve do 2018. godine, kada su, tri godine prije Danijelove smrti, odlučili da je poklone državi.

U ugovoru  o poklonu piše da se  upravljač, NPCG, obavezao da će snositi troškove redovnog godišnjeg održavanja Bašte, kao i troškove održavanja Vincekove kuće. Prema ugovoru o poklonu njegova supruga je radno angažovana da vodi računa o biljkama. Troškovi redovnog godišnjeg održavanja zaštićenog prirodnog dobra, prema procjeni koju je dostavilo  NPCG, za prvu godinu iznosili su 69.580, a za svaku sljedeću 47.880 eura.

U jesen prošle godine, Marjanović Vincek je novinarima ispričala kako je  jedinu  adekvatnu brigu o Bašti upravljač pokazao dok je na čelu NPCG  preduzeća bio Elvir Klica. Tvrdila je da,  nakon toga,  NPCG spomenik prirode u Dulovinama nije zanimao. “Nemam od koga da tražim stručni savjet, nemam s kim da idem na teren. Sada treba ići na teren i donijeti nove biljke. Oko 28 biljnih vrsta se osušilo, to je uobičajeno, ali smo ih redovno i obnavljali. Od svog novca sam kupovala treset, i svojim novcem sam oplemenila ulaz u Baštu i mjesto gdje se može sjesti sa gostima. Ranije smo imali prevodioca, a tu je bio i Danijel koji je govorio nekoliko jezika. Sada nema prevodioca, a ja mogu da komunicram samo na francuskom. NPCG kad govori o svojoj turističkoj ponudi, ne pominje Baštu, kao da ne postoji….”, kazala je tada ona.

Marjanović Vincek je više puta razmišljala o rakidu ugovora sa državom, ali i upozoravala na novogradnju na placevima oko zaštićenog područja, zbog čega joj je, kaže, onemogućen prilaz s jedne strane i Bašta se vizuelno “zatvara”. Njeni prijatelji kažu kako je neshvatlivo da u „spomeniku prirode, zaštićenom od države, nema ni jedne stručne osobe  za prepoznavanje i nabavku biljnog materijala iz prirode“. Objašnjavaju da su sada angažovani nestručni ljudi, u mjeri da „ne razlikuju korov od visokoplaninske biljke“.

Baštu u Dulovinama tokom minulih godina obilazili su  brojni naučnici iz gotovo cijelog svijeta koji su željeli dodatna znanja o crnogorskoj planinskoj flori. Nekadašnju ideja je bila i  da Danijelova zaostavština pripadne Prirodnjačkom muzeju.  Vincek je poslednje godine svog života proveo tražeći nasljedinka, a njegova želja je bila da Baštu  pokloni državi, koja će obezbijediti upravljača. Muzej nije dobio finansijsku podršku države da preuzme upravljanje zaštićenim prirodnim dobrom u Dulovinama, pa je  odlučeno da pripadne  NPCG.

Botaničari su mnogo puta  objašnjavali  da je značaj tog spomenika prirode višestruk i izuzetno značajan. Između ostalog, “i zbog realizacije taksonomskih ili vegetacijskih projekata”. U toj kolekciji živih biljnih taksona profesori biologije iz srednjih škola i sa Univerziteta držali su predavanja učenicima i studentima,  Iz  NPCG kažu da poštuju sve obaveze i odredbe ugovora o poklonu. To, objašnjavaju, “uključuje redovno održavanje i unapređenje Botaničke bašte, kao i sprovođenje svih mjera potrebnih za njeno očuvanje i zaštitu”. Takođe, tvrde, da su omogućili da taj prostor “ostane dragocjeno prirodno dobro koje će služiti zajednici i budućim generacijama”.

“Botanička bašta Dulovine ima ukupno tri zaposlena i gospođu Vincek, koja je angažovana po osnovu ugovora o djelu. Pored nje, radno je angažovan stručni saradnik za održivi razvoj i dva zaposlena koja se brinu o održavanju samog objekta i zelenih površina unutar Botaničke bašte”, objašnjavali su ranije iz NPCG. Najavili su da će i iznaći dodatne izvore finansiranja, kao što su grantovi i donacije. Ni tokom minulih pola godine, ipak, uprokos tim obećanjima, nije bilo vanrednih ulaganja u Dulovine. Botaničku baštu, minulog ljeta, posjetilo je 600 turista. Ne tako davno, podsjećala je ranije supruga pokojnog Vinceka, samo tokom jedne sezone više hiljada ljudi dolazilo je  u Dulovine.

 

Ko je bio Danijel Vincek

Vincek je rođen 7. juna 1926. u Zagrebu, gdje je maturirao realnu gimnaziju 1946. U toku Drugog svjetskog rata bio je omladinski aktivista i ilegalac, a od novembra 1944. do aprila 1945. borac u Zagorskom odredu NOB-a.. Nakon diplomiranja na Spoljnoj trgovini u Beogradu, radio je u Jugoelektru, Industrijaimportu (preseljava se u Titograd 1960), Pamučnom kombinatu, Servisimportu, i konačno u Generalexportu Beograd – filijala Titograd od 1977. do 1988.Njegov život u Kolašinu obilježio je i ekološki aktivizam, a Botanička bašta je bila njegova “naučno-istraživačko-publicistička radionica”.Vincek je koautor brojnih izdanja iz oblasti botanike i planinarstva. Bio je i planinar, pa, kako se može pročitati u njegovoj biografiji, gotovo da ne postoji planinski vrh u Crnoj Gori koji nije osvojio. Osvajao je i planinske vrhove na prostoru ex Jugoslavije, ali i one u svijetu. Govorio je njemački, italijanski, ruski, francuski i engleski jezik… Znao je latinski i više slovenskih jezika. U njegovu čast proglašena je i biljka sa Prokletija Alchemilla vincekii Plocek.

                                                                                       Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE: SUDBINA ROŽAJSKE OBILAZNICE: Puta nema a troškovi rastu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šesnaest godina od početka prvih radova, Rožaje još uvijek nema završenu zaobilaznicu oko grada. Budući da je za ostatak radova planirano nešto više od osam miliona eura, državu će na kraju ovaj projekat koštati makar 25 miliona

 

Izgradnja zaobilaznice oko Rožaja započela je još 2008. godine, kada je krenulo izvođenje radova u okviru prve faze izmještanja magistralnog puta iz pravca Srbije koji vodi kroz grad, do ukrštanja sa putem Rožaje – Kula – Peć. Ugovorena cijena radova prve faze iznosila je 3,8 miliona eura, a posao je dobila firma Konstruktor inženjering. Planirani rok završetka radova bio je kraj 2009. Ipak, radovi nisu završeni ni do 2012. godine, kada je komisija za tehnički prijem zahtijevala ispravke radova.

Do početka izgradnje druge faze, poslije osam godina, ili do danas – poslije 16 godina, prva faza je znatno propala i djelimično ostala nezavršena. Tadašnji ministar saobraćaja, Ivan Brajović, je, odgovarajući na poslačnička pitanja 2012. godine, pojasnio  da nisu obavljeni dodatni radovi koje je tražila Komisija za tehnički prijem, u vrijednosti od 50 hiljada eura. Razlog – izvođač Konstruktor inženjering je otišao u stečaj.

Iako je Brajović tada najavio novu tendersku proceduru i završetak radova u 2014. godini, aktivnosti u vezi sa projektom nastavljene su tek 2017. godine.

 Za izradu druge dionice zaobilaznice oko Rožaja, za koju su sredstva obezbijeđena iz kredita Evropske-investicione banke,  izabrana je ponuda bosanskog ponuđača Euro-asfalt i partneri. Bosanska firma Euro-asfalt godinu prije toga dobila je i posao izgradnje novog regionalnog puta Berane – Kolašin, odnosno drugu dionicu od sela Lubnice u beranskoj opštini, preko planine Jelovice, sa tunelom Klisura kroz Bjelasicu. U tom trenutku se nije moglo znati da će oni u tom poslu kasniti četiri godine, kao i da će cijena sa ugovorenih 37 miliona eura da poraste na skoro 60 miliona. Tunel je tek nedavno otvoren i put Berane – Kolašin stavljen u probni rad.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NACIONALNI PARK BIOGRADSKA GORA: Sve glasniji zahtjevi za gradnjom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici parcela u NP Biogradska gora posljednjih nekoliko sedmica  intenzivirali su zahtjeve da nadležni dozvole gradnju u toj zaštićenoj zoni. Tvrde da ih od toga dijeli samo odbijanje Agencije za zaštitu životne sredine

 

 

Iako već decenijama važe ista pravila zaštite u tri zone zaštite Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, vlasnici parcela na bjelasičkim katunima, od nedavno “glasnije” traže ustupke kada je riječ o korišćenju tog prostora. To što ne smiju graditi bungalove, vikendice, kolibe, pomoćne objekte, toalete… na katunima, tvrde, ugrožava im “Ustavom zagarantovano pravo na svojinu”.  U NP je oko 21 odsto  teritorije privatno vlasništvo, a vlasnici sada imaju ambicije da grade na katunima, kako bi se, objašnjavaju, intenzivnije bavili turizmom i stočarstvom. Zbog toga su tražili seriju sastanaka sa nadležnima, kako bi to i izdejstvovali.

Iz nekoliko resora i preduzeća Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) mještanima su, navodno,  na nedavnom sastanku u Mojkovcu kazali da je “ključ kod Agencije za zaštitu životnu sredine”. Na pitanje Monitora zbog čega su baš sada krenuli organizovani apeli mještana koji zahtijevaju da nadležni malo popuste i da se zabiđe zakon i  planska dokumenta, vlasnici imanja kažu da su se oduvijek bunili, ali, objašnjavaju, razlog je i što se “sada malo dosljednije primjenjuju pravila”.  “U problemu” su, tvrde, prije svih vlasnici zemljišta na katunima  Dolovi Lalevića, Šiška, Katun Raičevića…, to jest, Beranci i Mojkovčani. Oni će tražiti podršku i lokalnih vlasti, kako bi zajednički pokušali da utiču  na Agenciju.

“Prostornim planom posebne  namjene (PPPN)  za  Bjelasicu  i  Komovi  predivđena je revitalizacija naših  katuna u turističke svrhe.Za zabranu raspolaganja svojim imanjima smatramo odgovornom Agenciju za zaštitu životne sredine, koja ne popušta.  Osim potpune zabrane gradnje, nemoguća je bilo  kakva   eksploatacija  šume , pa  čak  ni  za   ogrijev  onih  koji  imaju  objekte na tom prostoru.  Loša   putna infrastruktura, nemogućnost probijanja novih i proširenja postojećih  puteva, proširenje   granica  NP Biogradska gora,  bez  obavještenja  javnosti  i  vlasnika  privatne  imovine, samo su neki od problema koje smo na  sastanku apostrofirali”, kazali su  Monitoru predstavnici Beranaca i Mojkovčani, koji su vlasnici parcela na katunima.

Tvde da im je jedino dozvoljeno da kose svoje livade, te da su vlasnici “samo na papiru”. Koristi od svoje đedovine u zaštićenom prostoru, kako kažu, nemaju odavno.

Sa dozvolama imaju problema i u beranskoj lokalnoj upravi, ali kada je riječ o unaprjeđenju putne infrastrukture. Već deset godina Opština, navodno, pokušava da dobije urbanističko-tehničke uslove za probijanje jednog i proširenje drugog puta. No, Berancima saglasnost za radove na dionicama koje su na teritoriji i mojkovačke i kolašinske opštine ne daju ni iz tamošnjih lokalnih uprava.

“Riječ je o radovima na  ukupnoj dužini od jednog kilometra. Jedna dionica je od Svatovskog groblja prema Tutića katunu. Tamo sada ne postoji put i to činjeničo stanje stvara više štete u prostoru,  nego probijanje puta.  Naime, tim prostorom terenska vozila prolaze kuda vozačima padne na pamet, pa je biodiverzitet itekako ugrožen. Na žalost, iako već deceniju nastojimo da dobijemo potrebne dozvole, kako bi unaprijedili život stočara i valorizovali taj dio planine, i dalje nema rezultata”, kažu   u beranskoj Opštini.

Namjeravali su i da prošire put prema Pešića katunu i Omerskoj. No, saglasnosti od nadležnih nije bilo ni za to. Tvrde da su time na više načina oštećeni stočari na katunima i da se unazađuje poljoprivredna djelatnost.  U beranskoj lokalnoj vlasti, nezvanično kažu, da ponekad imaju utisak da su katunjani na prostoru kolašinske opštine u značajno povoljnijem položaju, jer im se “dozvoljava gradnja na katunima kao što su Ravanjske rupe ili Vranjak”.

Zahtjevi za gradnju dolaze od Beranaca i Mojkovčana, koji su vlasnici parcela, uglavnom,i odnose se na drugu zonu zaštite NP. Ambicija beranske Opštine da unapređuje putnu infrastrukturu   takođe je usmjerena na taj dio NP. Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, relaizacija svih tih aktivnosti nije dozvoljena. Takođe, ni prema Planu upravljanja NP, a nije predviđena ni nacrtom Studije  revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.

NP je podijeljen na tri zone zaštite, a druga obuhvata četiri područja, koja čine poljoprivredna zemljišta, pašnjaci, livade, katuni, jezera (Šiško, Pešića, Ursulovačko…). Dozvoljene su aktivnosti kada je riječ o sprovođenju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprjeđenja zaštićenog područja. Toj zoni pripadaju svi predjeli Parka van prašumskog rezervata, a prema zvaničnim dokumentima, prostor karakteriše veliki broj rijetkih i endemičnih biljnih vrsta.

“U drugoj zoni dozvoljene su naučno-istraživačke i edukativne aktivnosti; sportsko-rekreativne i turističke aktivnosti u slobodnom prostoru koji sa stanovišta fizičkih i klimatskih odlika posebno pogoduje aktivnostima sportsko-rekreativnog skijanja, uz strogo kontrolisano korišćenje prirode; u ograničenoj mjeri aktivnosti stočarstva. Turistička izgradnja predviđa se na Kraljevom kolu, gdje će se uz smještajne kapacitete formirati i glavni prijemni, informativni centar nacionalnog parka. Takođe, predviđa se revitalizacija katuna Dolovi, Rupe Ravanjske, Šiška i Pešića Rupe i njihova ponuda u turističke svrhe”, piše u Planu upravljanja NP do 2025. Godine.

Za sada to malo znači vlasnicima parcela u toj zoni, pa su tražili i drugi sastanak sa predstavnicima više ministarstva i Agencije. Od NPCG očekuju da budu posrednici između mještana i državnih adresa. Brojne primjedbe poslali su tokom javne rasprave o nacrtu Studije revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.    Studijom je,međutim,  previđena samo adaptacija i rekonstrukcija katuna u drugoj zoni, ali “u skladu sa mjerama i uslovima zaštite prirode”. Vlasnicima imanja, pak.  nije dovoljno da obnavljaju postojeće, već i da grade nove objekte. Nijesu im dovoljne  pješačke i biciklističke staze, već bi, tvrde, samo novi putevi na tom prostoru značili i bolje uslove života na katunima.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVEĆAVA SE BROJ NERIJEŠENIH SLUČAJEVA U SUDOVIMA: Spora pravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto

 

Više od 67,5 hiljada neriješenih predmeta u crnogorskim sudovima bilo je na kraju prošle godine, pokazuje Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu, koji je upućen Skupštini Crne Gore na usvajanje.

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto, s tim što su sudovi tokom prošle godine primili čak blizu 100 hiljada novih predmeta, a u međuvremenu završili skoro 80 hiljada.

Najažurniji sud, po izvještaju, je Privredni, a najneažurniji Upravni, dok na nivou cijelog sudstva stopa ažurnosti iznosi 82,5 odsto. Tokom prošle godine ukinuto je blizu 20 odsto svih presuda.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA). Kako su naveli, na neophodnost reformi ukazuje i izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, koji jasno ističe nedostatak napretka u sektoru pravosuđa kao glavnog izazova u vladavini prava.

Iz Akcije za ljudska prava u  kontinuitetu upozoravaju na nedovoljne rezultate u reformi pravosuđa koja se sprovodi već dvije decenije, a već deceniju nam se iz Evropske komisije ponavljaju iste kritike.

,,Odlučnija i efikasnija politika sankcionisanja i odgovor krivičnog pravosuđa na korupciju, posebno na visokom nivou, mora da bude povećana, uključujući i izbjegavanje percepcije nekažnjivosti. Broj neriješenih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala na visokom nivou pred sudovima je nastavio da raste u 2022, što se odražava na veći broj istraga od 2020. Međutim, presuđivanje u ovim predmetima u nekim slučajevima traje i do 7 godina, zbog mnogih organizacionih problema i ograničenja u Višem sudu u Podgorici (uključujući nedovoljan prostor za sudske rasprave), čime se ometa blagovremeno sprovođenje pravde”, navodi EK.

Da nema napretka, pokazala je i prošlogodišnja analiza Akcije za ljudska prava (HRA), u kojoj se navodi da je došlo do naglog pogoršanja ažurnosti sudova u posljednjih šest godina, pogotovo tokom 2022. godine. U izvještaju se ističe i da je povećanje broja starih predmeta (starijih od tri godine) najizrazitije u 2022. godini u odnosu na prosjek iz 2017. do 2022. i iznosi čak 40 odsto.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA).

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, rekli su iz GA. Prema njihovim riječima, posebno je alarmantno što je porast neriješenih predmeta najizraženiji u višim sudovima, gotovo 33 odsto, dok je najkritičnije stanje zabilježeno kod Apelacionog suda s porastom od čak 64 odsto.

„Takav trend mora biti alarm za naše sudstvo, jer direktno negativno utiče na pristup pravdi za građane i duboko podriva njihovo povjerenje u pravosudne institucije“, smatraju u GA.

Iz te NVO su podsjetili da je istraživanje koje su sproveli prošle godine pokazalo da skoro 80 odsto ispitanih građana nije upoznato s vlastitim pravima u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, dok 68 odsto njih nije svjesno značaja posredovanja ili medijacije.

„Zato ukazujemo na hitnost potrebe za sveobuhvatnom reformom pravosuđa, kako bi se zaustavili takvi negativni trendovi u povećanju broja neriješenih predmeta, koji je i sada na nezamislivom nivou“, kažu iz GA.

Advokat i član Tužilačkog savjeta Siniša Gazivoda izjavio je da ,,sudije rade i preko norme, ali je broj predmeta toliki da se vidi da je taj sud recimo riješio oko 7.000 predmeta tokom prošle godine da je primio 17.000, odnosno da je primio 10.000 više predmeta nego što uspijeva da riješi za godinu dana”. On je istakao da ,,vjerovatno će ako se nešto hitno ne bude rješavalo izvještaj za ovu godinu kad ga budemo analizirali sljedeće godine biti po brojnim aspektima još i gori”.

Iz GA su rekli da su posljedice tih zanemarenih reformi sada evidentne i da odgovornost za trenutno stanje leži na predsjednicima sudova, predsjedniku Vrhovnog suda, Sudskom savjetu, ali i Ministarstvu pravde.

„Očekujemo da će navedeni podaci i kontinuirano isticani problemi u sudstvu konačno dovesti do neophodnih promjena u sudstvu i vratiti već duže vrijeme poljuljano povjerenje građana u tu granu vlasti“, kaže se u saopštenju.

Monitor je već pisao o tome da ni nakon šest godina nema sudskog epiloga za navodnu zloupotrebu službenog položaja u slučaju koji se vodi protiv bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Ni slučajevi napada na Tufika Softića i Oliveru Lakić, kao i drugi brojni slučajevi napada na novinare sudski još uvijek nijesu privedeni kraju, a nekima prijeti i zastara. Neki od važnih slučajeva, poput ubistva visokog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, broje i decenije. Tako ni nakon blizu 19 godina nema konačne presude u tom sudskom postupku koji je crna mrlja crnogorskog pravosuđa.

 

Manjak sudija

Na oglas za 41 poziciju pripravnika u crnogorskim sudovima prijavilo se samo devet kandidata, kazali su iz Akcije za ljudska prava (HRA) i upozorili da je to alarmantno nizak odziv.

Iz tog razloga, kako su naveli, brojni sudovi, uključujući Privredni i Upravni sud Crne Gore, osnovne sudove u Danilovgradu, Kotoru, Herceg Novom, Beranama i Plavu, kao i Viši sud za prekršaje i Sud za prekršaje u Bijelom Polju, ostali su bez pripravnika.

Taj problem, smatraju u HRA, dodatno doprinosi problemu nedostatka kadra u sudstvu.

Nedavno je predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać izjavio da sudskom sistemu nedostaje čak 58 sudija ili oko 17 odsto.

Da je to ogroman nedostatak, upozorio je i predsjednik Udruženja sudija Crne Gore Miodrag Pešić koji je istakao da je ukupan broj sudija u Crnoj Gori oko 200.

„Niska zainteresovanost za ovaj poziv ukazuje na potrebu da se sudijski posao učini atraktivnijim I da se uslovi rada moraju poboljšati“, naglasili su iz HRA.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo