Kolika je stvarna imovina šestostrukog premjera? Milo Đukanović negira izvještaj reportera Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara iz Vašingtona i Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva da njegovo bogatstvo, bez članova uže i šire porodice, iznosi 14,7 miliona dolara. Demantuje svoje milione i ostavlja nam opciju da (ne)vjerujemo podacima iz njegovog imovinskog kartona koji, kao javni funkcioner, uredno prijavljuje od 2005. godine. Njegova priznata novčana primanja, bez uže i šire porodice, uključuju državnu platu koja je od 456 eura 2005. porasla na 1.227 eura do 2009. Osim stana, Đukanović nikada nije prijavio drugu nekretninu na svoje ime, niti bilo kakav dodatni prihod. S RIJEČI NA DJELA: Premijer, uporno, navodi samo ,,nominalnu vrijednost” svojih kompanija, Kapital investa od 2.000 eura i svega dva eura Global Montenegra. Kako onda objasniti činjenicu koju, inače, ne spori – da su te dvije firme, sa simboličnim osnivačkim ulogom i bez bilo kakve poslovne istorije, dobile kredite u ukupnom iznosu od 6,5 miliona eura!
Dostupne činjenice svjedoče da je u privatnom biznisu – kupovinom i prodajom akcija, kao i udjelom u nekretninama – Đukanović obrtao i još uvijek obrće milione.
Ali, opovrgavajući te milone, premijer se 5. juna u Pobjedi obrušio na „grupe stalnih, uzaludnih lovaca na njegovo ‘enormno bogatstvo'”. Prema njegovom tumačenju, oni se za ,,male pare” rukovode ,,sitno-šićardžijskim interesima” i ,,javnosti plasiraju osvjedočene laži”.
,,Neka pronađu to ‘moje blago’ i predoče ga javnosti”, poručuje Đukanović.
U intermecu od državničkih obaveza „od kraja 2006. do marta 2008.” on tvrdi da se „javno i zakonito bavio privatnim biznisom, razumije se uspješno, i naravno platio porez državi”.
Mjerilo uspješnosti u biznisu ogleda se u zaradi – plaćanje poreza se podrazumijeva. Đukanović ne navodi nikakvu zaradu u svom imovinskom kartonu. Obrtao je milione, ali jalovo, od toga navodno nema nikakvog profita. Ispada da je premijer tokom svoje uspješne biznis karijere, i dalje živio samo od plate javnog funkcionera.
Premijer je fikciju da u svom biznisu neće mariti za profit lansirao još 14. marta 2005. u intervjuu za Hrvatsku televiziju.
Najprije se požalio kako kao premijer ne zarađuje ,,onoliko koliko zaista njegovo znanje vrijedi na tržištu”. Tvrdio je da nema ušteđevine, ni u domaćim ni u stranim bankama, niti se ona vodila na ime bliže rodbine. Đukanović je opisao svoju porodicu kao ,,vrlo imućnu” jer ,,nije troškarila nego pokušavala to da sačuva i oplodi”. Na čuđenje novinara da on, lično, ništa nije uštedio – odgovorio je kako je sve što je imao ,,čitavog života isto tako i trošio”!
,,I kada se budem bavio biznisom, posljednje što će me zanimati je da slažem nekretnine i novac”, kazao je Đukanović i objasnio što će uopšte onda biti smisao njegovog bavljenja biznisom: ,,Trudiću se da obiđem još neke destinacije u svijetu, da živim kvalitetno sa svojom porodicom”.
I ubrzo je s riječi prešao na djela. Đukanović započinje biznis, kako tvrdi, krajem 2006, što se vremenski podudarilo s preuzimanjem Nikšićke banke (Prve banke CG) od Monte nove, vlasnika Aca Đukanovića (u novembru 2006. kupio je, uz postojećih 14 u vlasništvu, dodatnih 42 odsto banke).

POČETNI KAPITAL: U februaru 2007. Đukanović je osnovao Kapital invest. U julu te godine plata poslanika Đukanovića bila svega je 765 eura a njegov stan nije bio založen kao hipoteka kada je, od filijale grčke Pireus banke iz Londona, dobio milionski kredit kojim je, tvrdi, kupio akcije u Prvoj banci.
Kontroverze oko kredita – odobrenog mimo poznatih bankarskih standarda – ni do danas nijesu rasvijetljene. Uprava za sprječavanje pranja novca, koja je dio Đukanovićeve vlade, početkom 2009. upoznala je javnost da postoji embargo na sve službene informacije (,,strogo tajno”).
Porijeklo premijerovog startnog kapitala obavijeno je zavjerom ćutanja i/ili restriktivnim informacijama. Nepoznanice su inicirane činjenicom da Đukanović nije javno priznao da je kredit uzeo od filijale Pireus banke, već da se zadužio kod ,,jedne inostrane banke”. Tokom državničke karijere, rekao je da je ostvario brojna poznanstva, te da njemu ne predstavlja problem da dobije kredit.
To bi značilo i da se, kao premijer ili predsjednik Upravnog odbora Agencije za promociju stranih investicija, nije „ugrađivao” insajderskim procentima u državne poslove, niti je tražio i dobio garancije da će procente naplatiti kroz „kredite” kada za to dođe vrijeme. Činjenica je da je kredit ipak dobio, možda na časnu riječ, jer njegov Kapital invest nije imao osnovu da se zaduži.
Popis kontroverzi nastavljen je službenim tvrdnjama avgusta 2007. da kredit iznosi 1.489.997 eura i da se ,,vraćanje kredita garantuje kupljenim akcijama”. Objavljeno je i kako je Kapital invest kupio 11.657 akcija Prve banke.
Međutim, dostupne činjenice – štampane zimus u Monitoru – demantuju službene navode. Zaloga akcija, kao garancija kredita, obavljena je tek 11. oktobra 2007. a za tri mjeseca od izdavanja kredita do zaloge cijene akcija Prve banke vrtoglavo su skočile – sa 128 na 867 eura. Đukanović je tada 8.000 akcija (tržišna vrijednost 6.936.000 eura) stavio u zalog po staroj cijeni (nominalna vrijednost 1.022.560 eura).
U odnosu na tvrdnje o Đukanovićevom kreditu od 1.489.997 eura, ugovor o zalogu (prijava R-07101100027) sadrži podatak da se radi o manjoj sumi – od 1.022.560 eura. Gdje je isparilo oko pola miliona eura kredita?
VEZE: Đukanović je 3. avgusta 2007. kupio 11.657 akcija Prve banke, ali u ugovoru stoji da je Kapital invest filijali Pireus banke založio svega 8.000 akcija. Čime je Đukanović kupio preostalih 3.657 akcija?
Malo je vjerovatna slučajna podudarnost da istog dana (11. oktobra 2007. godine) Kapital invest prijavljuje i ugovor o zalogu i prijenos upravljačkih prava (s Đukanovića na Radislava Jovovića). U zalogu je kao ovlašćeno lice Kapital investa naveden Jovović, iako je ugovaranje kredita, prema sopstvenom priznanju, vodio isključivo Đukanović. Takva „podudarnost” upućuje na član 11. Opštih indikatora sumnjivih transakcija, koji definišu pranja novca: ,,Klijent daje neadekvatno objašnjenje zbog čega u posljednjem trenutku mijenja imena lica koja koristi u vezi s transakcijom”.
Intrigantne su i Đukanovićeve konekcije ,,od kraja 2006. do marta 2008.” jer uključuju krug bogatih i uticajnih rođaka, kumova i prijatelja, s uslugama u prihodima, zatim oko transakcija dobijanja kredita, kupovine akcija i osnivanja firmi.
Njegov brat Aco kontrolisao je 2007. Prvu banku kada je svom sinovcu poklonio dva poslovna prostora od ukupno 460 kvadratnih metara u Podgorici. Po osnovu izdavanja tog poslovnog prostora za 2008. uža porodica biznismena i akcionara Prve banke, pa opet premijera Đukanovića prihodovala je 132.000 eura a u ovoj godini dodatnih 66.000 eura. Najkrupniji domaći bankar, Aco, još jednim poklonom 2007. produbio je mogući konflikt interesa – starijem bratu dao je i svoj stan od 73 kvadrata, spojen s onim koji je premijer dobio od države. Ukupno, sa garažom, 193 kvadrata.
Prva firma u kojoj je Đukanović bio suosnivač je Univerzitats, s glavnim partnerom Veselinom Vukotićem. Univerzitats je registrovan 11. decembra 2006. a Vukotić je, poput Đukanovića, u to vrijeme javni funkcioner. Prethodnom odlukom Đukanovićeve vlade, Vukotić je imenovan za potpredsjednika Savjeta za privatizaciju. Vukotić je sada predsjednik Odbora direktora Plantaža 13. jul u većinskom vlasništvu Đukanovićeve Vlade.
Premijerov kum Vuk Rajković, do jesenas predsjednik Upravnog odbora Prve banke, od februara 2008. do danas premijerov je ortak u Global Montenegru. Još jedan kum i član Upravnog odbora Prve banke, Goran Rakočević, nakon što je jesenas smijenjen, postao je službenik Đukanovićeve Vlade – ambasador u Zagrebu. Rajković i Rakočević su obuhvaćeni istragom Vrhovnog državnog tužilaštva zbog osnova sumnje o nezakonitom postupanju menadžmenta Prve banke.
BOGATSTVO: Đukanovićeva sestra Ana Kolarević, zastupa Kapital invest, ali i kompaniju Zorana Bećirovića Bepler i Džejkobson, registrovanu u Londonu. Bećirović je Đukanovićev kum, a mlađi brat, Dragan Bećirović, akcionar je Prve banke. Ispred Kapital investa Kolarevićka je sklopila ugovor i aneks o zalogu s Pireus bankom, koju je predstavljao advokat Branko Čolović, drugi zastupnik Beplera i Džejkobsona.
Kolarevićka je 7. juna objavila kako nikada nije bila umiješana u „familijarni posao”, mada njene akcije u Prvoj banci (nominalna vrijednost 245.542 eura) i činjenice oko kredita Kapital investa govore suprotno.
Kada je opet postao premijer, Đukanović je novinarima 22. marta 2008. kazao da neće ugasiti Kapital invest: „Ako imate neku ideju kako da ugasim dug od milion i po, dajte mi, molim vas, prijedlog da ga neko preuzme”.
To je bio retorički trik; već jula 2008. Đukanović je prodao 2.540 akcija u Prvoj banci po cijeni od 610 eura zaradivši 1.549.400 eura. Zimus je objavio kako je kredit vraćen.
Ostalo mu je 10.466 akcija Kapital investa u Prvoj banci koje vrijede najmanje 1.337.764 eura. Kako je Đukanović stoprocentni vlasnik Kapital investa – nema sumnje da naš premijer zbilja jeste milioner.
Ali, tu su i drugi milioni. Đukanović ima 25 odsto osnivačkih prava u Univerzitatsu (Univerzitet Donja Gorica). Samo prva faza novosagrađenog objekta ove firme ima 16.700 kvadrata.
Firma Global Montenegro, u kojoj Đukanović ima 50 odsto, dobila je kredit od pet miliona eura. Kredit je uložen u kupovinu 20.000 kvadrata u Budvi. Tu je i kredit od 1.337.764 eura koji je Kapital investu, kao firmi s akcijama u Prvoj banci, odobrila Đukanovićeva vlada, te 650 kvadrata ekskluzivnog stambenog i poslovnog prostora.
Samo po osnovu vrijednosti akcija Kapital investa i vlasništva u Global Montenegru, premijer raspolaže s oko četiri miliona eura…

Da li su to samo neki ili svi od Đukanovićevih ,,silnih miliona” ili novinari ,,za male pare” pišu koješta?

Vladimir JOVANOVIĆ

MIRSAD BRKIĆ, NOVINAR ISTRAŽIVAČ BOSANSKOG CIN-a
Samo suve činjenice

MONITOR: Kako i koliko dugo ste radili istraživanje vezano za imovinu premijera Đukanovića i na osnovu kojih podataka i izvora ste pisali tekst?
BRKIĆ: Istraživanje o imovini porodice Đukanović je urađeno od strane tri novinara i dva urednika iz Centra za istraživačko novinarstvo u Sarajevu. Na istraživanju je rađeno oko godinu dana. Svo izvještavanje Centra je urađeno na osnovu javnih dokumenta i intervjua sa imenovanim izvorima. Izvori informacija su Crnogorska berza, Ured za nekretnine, Centralni registar privrednog suda u Podgorici, Centralna banka Crne Gore, te Centralna depozitarna agencija. Na kraju kratko smo razgovarali sa Anom Kolarević, rođenom Đukanović.
Nismo uspjeli ubijediti premijera da sa nama razgovara, te nismo uspjeli stupiti u kontakt sa bratom premijera Acom Đukanović, mada smo danima pokušavali.
Još jedna stvar koju želimo reći je to da je najvažnija stavka u našoj priči i ona je dokazana da Đukanovićeva porodica i poslovni partneri imaju većinski udio u jednoj od najutjecajnijih finansijskih institucija u Crnoj Gori. Prema prošlosedmičnom izvještaju Centralne depozitarne agencije Crne Gore, samo Prva banka je vlasnik četiri odsto udjela u kompaniji CG Broker, 1,27 odsto udjela u Crna Gora put, 49 posto Monte Adria Broker Dealer, 2,6 odsto Ino Metalac, devet odsto Montenegro berze, 2 posto Fonda zajedničkog ulaganja Trend. Naša priča pokazuje da se Prva banka niz puta okoristila od odluka njegove vlade.

MONITOR: Kako tumačite reakcije gospodina Đukanovića na Vaše pisanje?
BRKIĆ: S dužnim poštovanjem prema premijeru i gospodinu Erakoviću, optužbe da su novinari CIN-a ponijeli neprimjereno, ili da premijeru nisu dali priliku da iznese svoju stranu priče, su u potpunosti neistinite. CIN-ova politika i filozofija je da svaka priča može biti samo bolja ako sadrži i odgovor strane o kojoj se piše.
Kabinetu premijera Đukanovića, a preko Savjetnika za medije gospodina Aleksandra Erakovića smo se pismenim putem obratili četiri puta sa zahtjevom za intervjuom. Svaki put smo u telefonskim razgovorima sa gospodinom Erakovićem dobivali odgovore da je premijer prezauzet, te ukoliko bude imao slobodnog vremena biti će spreman za intervju. Na posljedni zahtjev novinara CIN-a za intervju od 27. maja. 2009. godine je odgovorio da je prethodni zahtjev neprimjeren, te da premijer nije zainteresovan da razgovara sa novinarima CIN-a. Uz svo dužno poštovanje, šteta što se premijer nije odazvao našim zahtjevima za razgovor u vrijeme kada smo prikupljali materijal za naše tekstove.

MONITOR: A šta kažete na tvrdnje da neko drugi stoji iza vašeg pisanja?
BRKIĆ: Saopštenje za štampu koje je poslao premijer Đukanović je britko napisano u kojem se bavi samo sobom, a ne argumentima navedenim u našoj priči. CIN-u je bila čast da na projektu o premijeru Đukanoviću sarađuje sa vašingtonskim Center for Public Integrity. Ovaj centar je osnovan 1989. godine i od tada je ostao dosljedan svojoj misiji o objavljivanju originalnih istraživačkih tekstova o pitanjima od javnog značaja. Ova američka organizacija je uspostavila nove standarde po pitanju odnosa medija prema državnim institucijama i obrnuto, i njeni tekstovi su nagrađivani. Ona je potpuno nezavisna od svih političkih uticaja, a provjera dokumenata i informacija namijenjenih objavljivanju predstavljaju njen glavni prioritet. Ovo su standardi kojih se i CIN pridržava.

R.M.