Povežite se sa nama

MONITORING

Kako postati Miloooner

Objavljeno prije

na

Kolika je stvarna imovina šestostrukog premjera? Milo Đukanović negira izvještaj reportera Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara iz Vašingtona i Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva da njegovo bogatstvo, bez članova uže i šire porodice, iznosi 14,7 miliona dolara. Demantuje svoje milione i ostavlja nam opciju da (ne)vjerujemo podacima iz njegovog imovinskog kartona koji, kao javni funkcioner, uredno prijavljuje od 2005. godine. Njegova priznata novčana primanja, bez uže i šire porodice, uključuju državnu platu koja je od 456 eura 2005. porasla na 1.227 eura do 2009. Osim stana, Đukanović nikada nije prijavio drugu nekretninu na svoje ime, niti bilo kakav dodatni prihod. S RIJEČI NA DJELA: Premijer, uporno, navodi samo ,,nominalnu vrijednost” svojih kompanija, Kapital investa od 2.000 eura i svega dva eura Global Montenegra. Kako onda objasniti činjenicu koju, inače, ne spori – da su te dvije firme, sa simboličnim osnivačkim ulogom i bez bilo kakve poslovne istorije, dobile kredite u ukupnom iznosu od 6,5 miliona eura!
Dostupne činjenice svjedoče da je u privatnom biznisu – kupovinom i prodajom akcija, kao i udjelom u nekretninama – Đukanović obrtao i još uvijek obrće milione.
Ali, opovrgavajući te milone, premijer se 5. juna u Pobjedi obrušio na „grupe stalnih, uzaludnih lovaca na njegovo ‘enormno bogatstvo'”. Prema njegovom tumačenju, oni se za ,,male pare” rukovode ,,sitno-šićardžijskim interesima” i ,,javnosti plasiraju osvjedočene laži”.
,,Neka pronađu to ‘moje blago’ i predoče ga javnosti”, poručuje Đukanović.
U intermecu od državničkih obaveza „od kraja 2006. do marta 2008.” on tvrdi da se „javno i zakonito bavio privatnim biznisom, razumije se uspješno, i naravno platio porez državi”.
Mjerilo uspješnosti u biznisu ogleda se u zaradi – plaćanje poreza se podrazumijeva. Đukanović ne navodi nikakvu zaradu u svom imovinskom kartonu. Obrtao je milione, ali jalovo, od toga navodno nema nikakvog profita. Ispada da je premijer tokom svoje uspješne biznis karijere, i dalje živio samo od plate javnog funkcionera.
Premijer je fikciju da u svom biznisu neće mariti za profit lansirao još 14. marta 2005. u intervjuu za Hrvatsku televiziju.
Najprije se požalio kako kao premijer ne zarađuje ,,onoliko koliko zaista njegovo znanje vrijedi na tržištu”. Tvrdio je da nema ušteđevine, ni u domaćim ni u stranim bankama, niti se ona vodila na ime bliže rodbine. Đukanović je opisao svoju porodicu kao ,,vrlo imućnu” jer ,,nije troškarila nego pokušavala to da sačuva i oplodi”. Na čuđenje novinara da on, lično, ništa nije uštedio – odgovorio je kako je sve što je imao ,,čitavog života isto tako i trošio”!
,,I kada se budem bavio biznisom, posljednje što će me zanimati je da slažem nekretnine i novac”, kazao je Đukanović i objasnio što će uopšte onda biti smisao njegovog bavljenja biznisom: ,,Trudiću se da obiđem još neke destinacije u svijetu, da živim kvalitetno sa svojom porodicom”.
I ubrzo je s riječi prešao na djela. Đukanović započinje biznis, kako tvrdi, krajem 2006, što se vremenski podudarilo s preuzimanjem Nikšićke banke (Prve banke CG) od Monte nove, vlasnika Aca Đukanovića (u novembru 2006. kupio je, uz postojećih 14 u vlasništvu, dodatnih 42 odsto banke).

POČETNI KAPITAL: U februaru 2007. Đukanović je osnovao Kapital invest. U julu te godine plata poslanika Đukanovića bila svega je 765 eura a njegov stan nije bio založen kao hipoteka kada je, od filijale grčke Pireus banke iz Londona, dobio milionski kredit kojim je, tvrdi, kupio akcije u Prvoj banci.
Kontroverze oko kredita – odobrenog mimo poznatih bankarskih standarda – ni do danas nijesu rasvijetljene. Uprava za sprječavanje pranja novca, koja je dio Đukanovićeve vlade, početkom 2009. upoznala je javnost da postoji embargo na sve službene informacije (,,strogo tajno”).
Porijeklo premijerovog startnog kapitala obavijeno je zavjerom ćutanja i/ili restriktivnim informacijama. Nepoznanice su inicirane činjenicom da Đukanović nije javno priznao da je kredit uzeo od filijale Pireus banke, već da se zadužio kod ,,jedne inostrane banke”. Tokom državničke karijere, rekao je da je ostvario brojna poznanstva, te da njemu ne predstavlja problem da dobije kredit.
To bi značilo i da se, kao premijer ili predsjednik Upravnog odbora Agencije za promociju stranih investicija, nije „ugrađivao” insajderskim procentima u državne poslove, niti je tražio i dobio garancije da će procente naplatiti kroz „kredite” kada za to dođe vrijeme. Činjenica je da je kredit ipak dobio, možda na časnu riječ, jer njegov Kapital invest nije imao osnovu da se zaduži.
Popis kontroverzi nastavljen je službenim tvrdnjama avgusta 2007. da kredit iznosi 1.489.997 eura i da se ,,vraćanje kredita garantuje kupljenim akcijama”. Objavljeno je i kako je Kapital invest kupio 11.657 akcija Prve banke.
Međutim, dostupne činjenice – štampane zimus u Monitoru – demantuju službene navode. Zaloga akcija, kao garancija kredita, obavljena je tek 11. oktobra 2007. a za tri mjeseca od izdavanja kredita do zaloge cijene akcija Prve banke vrtoglavo su skočile – sa 128 na 867 eura. Đukanović je tada 8.000 akcija (tržišna vrijednost 6.936.000 eura) stavio u zalog po staroj cijeni (nominalna vrijednost 1.022.560 eura).
U odnosu na tvrdnje o Đukanovićevom kreditu od 1.489.997 eura, ugovor o zalogu (prijava R-07101100027) sadrži podatak da se radi o manjoj sumi – od 1.022.560 eura. Gdje je isparilo oko pola miliona eura kredita?
VEZE: Đukanović je 3. avgusta 2007. kupio 11.657 akcija Prve banke, ali u ugovoru stoji da je Kapital invest filijali Pireus banke založio svega 8.000 akcija. Čime je Đukanović kupio preostalih 3.657 akcija?
Malo je vjerovatna slučajna podudarnost da istog dana (11. oktobra 2007. godine) Kapital invest prijavljuje i ugovor o zalogu i prijenos upravljačkih prava (s Đukanovića na Radislava Jovovića). U zalogu je kao ovlašćeno lice Kapital investa naveden Jovović, iako je ugovaranje kredita, prema sopstvenom priznanju, vodio isključivo Đukanović. Takva „podudarnost” upućuje na član 11. Opštih indikatora sumnjivih transakcija, koji definišu pranja novca: ,,Klijent daje neadekvatno objašnjenje zbog čega u posljednjem trenutku mijenja imena lica koja koristi u vezi s transakcijom”.
Intrigantne su i Đukanovićeve konekcije ,,od kraja 2006. do marta 2008.” jer uključuju krug bogatih i uticajnih rođaka, kumova i prijatelja, s uslugama u prihodima, zatim oko transakcija dobijanja kredita, kupovine akcija i osnivanja firmi.
Njegov brat Aco kontrolisao je 2007. Prvu banku kada je svom sinovcu poklonio dva poslovna prostora od ukupno 460 kvadratnih metara u Podgorici. Po osnovu izdavanja tog poslovnog prostora za 2008. uža porodica biznismena i akcionara Prve banke, pa opet premijera Đukanovića prihodovala je 132.000 eura a u ovoj godini dodatnih 66.000 eura. Najkrupniji domaći bankar, Aco, još jednim poklonom 2007. produbio je mogući konflikt interesa – starijem bratu dao je i svoj stan od 73 kvadrata, spojen s onim koji je premijer dobio od države. Ukupno, sa garažom, 193 kvadrata.
Prva firma u kojoj je Đukanović bio suosnivač je Univerzitats, s glavnim partnerom Veselinom Vukotićem. Univerzitats je registrovan 11. decembra 2006. a Vukotić je, poput Đukanovića, u to vrijeme javni funkcioner. Prethodnom odlukom Đukanovićeve vlade, Vukotić je imenovan za potpredsjednika Savjeta za privatizaciju. Vukotić je sada predsjednik Odbora direktora Plantaža 13. jul u većinskom vlasništvu Đukanovićeve Vlade.
Premijerov kum Vuk Rajković, do jesenas predsjednik Upravnog odbora Prve banke, od februara 2008. do danas premijerov je ortak u Global Montenegru. Još jedan kum i član Upravnog odbora Prve banke, Goran Rakočević, nakon što je jesenas smijenjen, postao je službenik Đukanovićeve Vlade – ambasador u Zagrebu. Rajković i Rakočević su obuhvaćeni istragom Vrhovnog državnog tužilaštva zbog osnova sumnje o nezakonitom postupanju menadžmenta Prve banke.
BOGATSTVO: Đukanovićeva sestra Ana Kolarević, zastupa Kapital invest, ali i kompaniju Zorana Bećirovića Bepler i Džejkobson, registrovanu u Londonu. Bećirović je Đukanovićev kum, a mlađi brat, Dragan Bećirović, akcionar je Prve banke. Ispred Kapital investa Kolarevićka je sklopila ugovor i aneks o zalogu s Pireus bankom, koju je predstavljao advokat Branko Čolović, drugi zastupnik Beplera i Džejkobsona.
Kolarevićka je 7. juna objavila kako nikada nije bila umiješana u „familijarni posao”, mada njene akcije u Prvoj banci (nominalna vrijednost 245.542 eura) i činjenice oko kredita Kapital investa govore suprotno.
Kada je opet postao premijer, Đukanović je novinarima 22. marta 2008. kazao da neće ugasiti Kapital invest: „Ako imate neku ideju kako da ugasim dug od milion i po, dajte mi, molim vas, prijedlog da ga neko preuzme”.
To je bio retorički trik; već jula 2008. Đukanović je prodao 2.540 akcija u Prvoj banci po cijeni od 610 eura zaradivši 1.549.400 eura. Zimus je objavio kako je kredit vraćen.
Ostalo mu je 10.466 akcija Kapital investa u Prvoj banci koje vrijede najmanje 1.337.764 eura. Kako je Đukanović stoprocentni vlasnik Kapital investa – nema sumnje da naš premijer zbilja jeste milioner.
Ali, tu su i drugi milioni. Đukanović ima 25 odsto osnivačkih prava u Univerzitatsu (Univerzitet Donja Gorica). Samo prva faza novosagrađenog objekta ove firme ima 16.700 kvadrata.
Firma Global Montenegro, u kojoj Đukanović ima 50 odsto, dobila je kredit od pet miliona eura. Kredit je uložen u kupovinu 20.000 kvadrata u Budvi. Tu je i kredit od 1.337.764 eura koji je Kapital investu, kao firmi s akcijama u Prvoj banci, odobrila Đukanovićeva vlada, te 650 kvadrata ekskluzivnog stambenog i poslovnog prostora.
Samo po osnovu vrijednosti akcija Kapital investa i vlasništva u Global Montenegru, premijer raspolaže s oko četiri miliona eura…

Da li su to samo neki ili svi od Đukanovićevih ,,silnih miliona” ili novinari ,,za male pare” pišu koješta?

Vladimir JOVANOVIĆ

MIRSAD BRKIĆ, NOVINAR ISTRAŽIVAČ BOSANSKOG CIN-a
Samo suve činjenice

MONITOR: Kako i koliko dugo ste radili istraživanje vezano za imovinu premijera Đukanovića i na osnovu kojih podataka i izvora ste pisali tekst?
BRKIĆ: Istraživanje o imovini porodice Đukanović je urađeno od strane tri novinara i dva urednika iz Centra za istraživačko novinarstvo u Sarajevu. Na istraživanju je rađeno oko godinu dana. Svo izvještavanje Centra je urađeno na osnovu javnih dokumenta i intervjua sa imenovanim izvorima. Izvori informacija su Crnogorska berza, Ured za nekretnine, Centralni registar privrednog suda u Podgorici, Centralna banka Crne Gore, te Centralna depozitarna agencija. Na kraju kratko smo razgovarali sa Anom Kolarević, rođenom Đukanović.
Nismo uspjeli ubijediti premijera da sa nama razgovara, te nismo uspjeli stupiti u kontakt sa bratom premijera Acom Đukanović, mada smo danima pokušavali.
Još jedna stvar koju želimo reći je to da je najvažnija stavka u našoj priči i ona je dokazana da Đukanovićeva porodica i poslovni partneri imaju većinski udio u jednoj od najutjecajnijih finansijskih institucija u Crnoj Gori. Prema prošlosedmičnom izvještaju Centralne depozitarne agencije Crne Gore, samo Prva banka je vlasnik četiri odsto udjela u kompaniji CG Broker, 1,27 odsto udjela u Crna Gora put, 49 posto Monte Adria Broker Dealer, 2,6 odsto Ino Metalac, devet odsto Montenegro berze, 2 posto Fonda zajedničkog ulaganja Trend. Naša priča pokazuje da se Prva banka niz puta okoristila od odluka njegove vlade.

MONITOR: Kako tumačite reakcije gospodina Đukanovića na Vaše pisanje?
BRKIĆ: S dužnim poštovanjem prema premijeru i gospodinu Erakoviću, optužbe da su novinari CIN-a ponijeli neprimjereno, ili da premijeru nisu dali priliku da iznese svoju stranu priče, su u potpunosti neistinite. CIN-ova politika i filozofija je da svaka priča može biti samo bolja ako sadrži i odgovor strane o kojoj se piše.
Kabinetu premijera Đukanovića, a preko Savjetnika za medije gospodina Aleksandra Erakovića smo se pismenim putem obratili četiri puta sa zahtjevom za intervjuom. Svaki put smo u telefonskim razgovorima sa gospodinom Erakovićem dobivali odgovore da je premijer prezauzet, te ukoliko bude imao slobodnog vremena biti će spreman za intervju. Na posljedni zahtjev novinara CIN-a za intervju od 27. maja. 2009. godine je odgovorio da je prethodni zahtjev neprimjeren, te da premijer nije zainteresovan da razgovara sa novinarima CIN-a. Uz svo dužno poštovanje, šteta što se premijer nije odazvao našim zahtjevima za razgovor u vrijeme kada smo prikupljali materijal za naše tekstove.

MONITOR: A šta kažete na tvrdnje da neko drugi stoji iza vašeg pisanja?
BRKIĆ: Saopštenje za štampu koje je poslao premijer Đukanović je britko napisano u kojem se bavi samo sobom, a ne argumentima navedenim u našoj priči. CIN-u je bila čast da na projektu o premijeru Đukanoviću sarađuje sa vašingtonskim Center for Public Integrity. Ovaj centar je osnovan 1989. godine i od tada je ostao dosljedan svojoj misiji o objavljivanju originalnih istraživačkih tekstova o pitanjima od javnog značaja. Ova američka organizacija je uspostavila nove standarde po pitanju odnosa medija prema državnim institucijama i obrnuto, i njeni tekstovi su nagrađivani. Ona je potpuno nezavisna od svih političkih uticaja, a provjera dokumenata i informacija namijenjenih objavljivanju predstavljaju njen glavni prioritet. Ovo su standardi kojih se i CIN pridržava.

R.M.

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Nakon ove odluke sudiji Vesni Banjević, zamjenica imovinsko pravnih interesa Marija Božović, krajem januara piše i dostavlja joj dopunu dokumentacije. U njoj se navodi da je pred Specijalnim državnim tužilaštvom formiran predmet zbog aktivnosti Montenegro petrola, čijim radnjama se nanosi šteta državnoj imovini, vodoizvorištu Bolje sestre i životnoj sredini. Obavještava se sud da je zaštitnica, početkom januara, dobila dopis od Specijalnog tužilaštva za dostavljanje dokumantacije i obavještenja o novim saznanjima. Sud se obavještava i da je Agencija za zaštitu životne sredine pokrenula postupak procjene štete u životnoj sredini.

Nakon što se advokat Martinović žalio na rješenje sudije Banjević, Vijeće Osnovnog suda u Podgorici u sastavu – Branko Dujović, predsjednik vijeća i članovi Dijana Rovčanin i Radovan Vlaović, donosi rješenje kojim se preinačuje prvobitna odluka Osnovnog suda.

Vijeće ne spori da je „privremena mjera potrebna radi zaštite vodoizvorišta Bolje sestre, te sprječavanja eventualne situacije da Regionalni vodovod ili bilo koji drugi subjekat ne može da garantuje uredno vodosnabdijevanje Crnogorskog primorja u ljetnjoj sezoni, što bi uzrokovalo nastanak nenadoknadive štete“. Međutim, vijeću je zasmetala odluka o zabrani „svih radnji“, zato vijeće odeređuje privremenu mjeru zabrane radova na nasipanju i eksploataciji prirodnog materijala. „Dostavljeni dokazi, u ovoj fazi postupka, nijesu takvog dokaznog kvaliteta da upućuju na zaključak i da aktivnosti protivnika obezbjeđenja na proizvodnji betona i preradi šljunka (onog koji ne potiče sa predmetnih kat. parcela) direktno utiču na devastaciju izvorišta“.

Nakon ovakve odluke zamjenica Zaštitnika 13. februara piše Komisiji za pritužbe Sudskog savjeta Crne Gore. Navodi da preinačena privremena mjera omogućava Montenegro petrolu da nastavi sa protivpravnim aktivnostima kojima se nanosi šteta.

Zaštitnik postavlja pitanje kako su sudije mogle „omogućiti rad na proizvodnji betona i preradi šljunka a bili su upoznati da isti nemaju građevinsku i upotrebnu dozvolu, da isti nijesu upisani u list nepokretnosti, da nemaju ekološku saglasnost i da je ekološka inspekcija predala zahtjev Agenciji za zaštitu životne sredine za pokretanje postupka utvrđivanja štete u životnoj sredini, već se pozivaju na to da nema izričite konstatacije u zaključcima sa okruglog stola da rad postrojenja utiče na vodoizvorište“.

Naglašava se da su sudije „zaboravile“ da je svrha privremene mjere da se otkloni opasnost od štete a ne utvrđivanje štete.

„Ovakvim postupanjem vijeća narušava se vladavina prava i nanosi se šteta predlagaču obezbjeđenja (državi). Na osnovu navedenog postoji osnov sumnje u pristrasnost vijeća, usljed nedozvoljenih pritisaka pojedinih moćnika“, zaključuje se u obraćanju Zaštitnika Sudskom savjetu.

Zaštitnik se nije zaustavio na pritužbi Sudskom savjetu, već je početkom ove nedjelje uputio Ustavnu žalbu. U njoj se navodi da Osnovni sud nije bio nepristrasan već se direktno stavio na stranu Montenegro petrola.

„Vijeće je donijelo odluku da se u radnjama rada za proizvodnju šljunka i betona ne ugrožava vodoizvorište. S obzirom na ovakav stav vijeća, nije potrebno voditi parnični postupak“, navodi se u žalbi i dodaje da je vijeće direktno uzelo u svoje ruke odlučivanje o tužbenom zahtjevu što nikako nije smjelo.

O predmetu tužbenog zahtjeva odlučivaće se u parničnom postupku gdje će se izvesti svi potrebni dokazi, i vještačenje koje je predložio tužilac jer se tužbeni zahtjev može riješiti samo na osnovu stručnog znanja, navodi se u žalbi.

Napominje se da privremena mjera nije presuda već sredstvo obezbjeđenja, te da je za donošenje privremene mjere dovoljno da tužilac učini vjerovatnim svoje potraživanje i postojanje vjerovatne opasnosti.

„Suština ove ustavne žalbe što se vijeće koje ne posjeduje stručno zanje a nije sprovodilo vještačenje u postupku odlučivanja upustilo u utvrđivanju činjenica i osnovanosti tužbenog zahtjeva što nikako nije smjelo da učini“, zaključuje se u žalbi, uz napomenu da se u konkretnom slučaju radi o „nastanku nenadoknadive štete za sve građane Crne Gore i za ugled države. Naime, u 21. vijeku nedostatak vode turistima i građanima predstavlja kompromitaciju o kojoj će pričati međunarodna zajednica“.

Kako protiv odluke vijeća nije dozvoljena žalba, Zaštitnik insistira da  Ustavni sud što prije uzme u razmatranje njegovu žalbu. U suprotnom Montenegro petrol bi, nakon tuženja, a na osnovu rješenja vijeća Osnovnog suda, kojim mu je dozvoljena proizvodnja šljunka i betona,  mogao da tuži državu.

Ustavni sud je, za sada, urgentno rješavao žalbu Petra Lazovića i izborne nedoumice, a snadbijevanje Primorja vodom, kad dođe na red.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo