Povežite se sa nama

MONITORING

Ko štiti nalogodavce

Objavljeno prije

na

Ubistva novinara i policajaca sa prostora bivše Jugoslavije koji su istraživali kriminalne, duvanske i druge poslove, i spregu politike i kriminala, jedno po jedno dobijaju sudski epilog, ali bez odgovora – ko je i zašto naložio te smrti. Za ubistva su, od Zagreba do Podgorice, osuđeni neposredni izvršioci ili saučesnici, dok, po pravilu, motiv i nalogodavci ostaju neotkriveni.

Vrhovni sud Hrvatske je tako prošle sedmice donio konačnu presudu u slučaju ubistva urednika Nacionala Iva Pukanića i njegovog zamjenika Nika Franića u jesen 2008. Slučaj je u hrvatskom pravosuđu okončan a da se ne zna zašto su Robert Matanić, Željko Milovanović, Bojan Gudurić, Amir Mafalani, Luka Matanić, Slobodan Đurović i Sreten Jocić (koji se u Srbiji tereti kao organizator) ubili Pukanića i Franića. Nema nalogodavaca.

Sud nije utvrdio šta je bio motiv grupi ljudi sa podebelim dosijeima, od kojih su mnogi označeni kao osobe plaćene za različite likvidacije u podzemlju i od kojih neki dolaze iz obavještajnih struktura, da se udruže kako bi ubili urednika jednog nedjeljnika poznatog po tekstovima o balkanskim duvanskim poslovima. Upitno je i da li je iko od njih ikada uzeo Nacional u ruke.

Tokom sudskog procesa je ustanovljeno, što se navodi i u presudi, da su za ubistvo Pukanića osuđeni dogovorili ,,sa nepoznatim naručiteljem” novčanu nagradu od 1, 5 milion eura.

Optužnica srpskog tužilaštva za organizovani kriminal takođe tereti Jocića da je organizovao kriminalnu grupu 2+koja je ubila Pukanića nakon što je sa ,,za sada neidentifikovanim licem” postigao dogovor da za 1,5 milion eura ubije vlasnika Nacionala.

Ko je dao novac?

Ni u Hrvatskoj, ali ni u Srbiji, pravosuđe nije dalo odgovor na to pitanje. Srpsko tužilaštvo je u optužnici protiv Jocića kao motiv navelo pisanje Nacionala ,,o kriminalnim poslovima grupa u regionu”. Ali, specijalni sud u Beogradu ukinuo je pritvor Jociću – on je upućen na izdržavanje kazne zbog drugog slučaja: podstrekivanje na ubistvo Gorjana Marjanovića iz davne 1995.

,,Mnogi smatraju da istina nije izašla na vidjelo prije svega da bi neko izrazito moćan bio zaštićen, a da su cijenu platili samo izvršitelji”, ocjenjuje hrvatski Jutarnji list.

Ko je tako moćan da naloži grupi osoba čuvenih u podzemlju da ubiju urednika Nacionala? I konačno, ko je tako moćan da uspijeva ućutkati one koji to znaju i spriječiti da se istina utvrdi kroz institucije?

Da je u pozadini ubistva Iva Pukanića duvanska mafija o kojoj je Nacional pisao, tvrdilo je više svjedoka u procesu protiv osuđenih za ubistvo Pukanića. Jedan od njih je Ratko Knežević, bivši šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu i kum crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Na svjedočenju u Zagrebu Knežević je izjavio da su prve prijetnje Pukaniću počele nakon prvih tekstova koje je objavio o duvanskoj mafiji, nakon čega su uslijedili pokušaji podmićivanja, a potom i otvorene prijetnje. ,,Ubio sam mnoge, ubiću i tebe i Pukanića ako to bude trebalo”, navodno je, prema svjedočenju Kneževića u Županijskom sudu, Subotić izgovorio u telefonskom razgovoru. Knežević je tvrdio da je Jocić bio čovjek kojeg je vrh duvanske mafije angažovao kada je trebalo organizirati nečiju likvidaciju.

Knežević je prethodno, u intervjuima u crnogorskim medijima ali i šire, Mila Đukanovića i Stanka Subotića javno označio kao šefove balkanske duvanske mafije, koji stoje i iza ubistava urednika crnogorskog dnevnika Dan Duška Jovanovića, te policijskih funkcionera Gorana Žugića i Belog Raspopovića, koja su takođe ostala nerasvijetljena, bez motiva i nalogodavaca.

Da je Đukanović ,,šef organizovane kriminalne grupe” koja je švercovala duvan tvrdilo je italijansko tužilaštvo. Pukanić je o duvanskim poslovima svjedočio u Italiji, a italijanski tužilac Đuzepe Šelzi izjavio je svojevremeno da je ,,Pukanić bio ključni svjedok u istrazi šverca cigareta na Balkanu”.

Tomislav Marjanović, krunski svjedok u slučaju Pukanić takođe je kao motiv naveo Pukanićeve tekstove o duvanskoj mafiji. Marjanović je učestvovao u organizovanju ubistva, da bi kasnije dobio status svjedoka. Njegov kredibilitet kao svjedoka osporavali su advokati odbrane.

Nedjeljnik Aktual kog vodi Berislav Jelinić, bivši novinar Nacionala koji je s Pukanićem radio na tekstovima o duvanskoj mafiji, objavio je da su istražitelji USKOK-a došli do izvora koji tvrdi da je Pukanić ubijen jer je trebao, poslije Italije, da svjedoči u Crnoj Gori, te da o tome postoji i prepiska u elektronskoj formi. Nacional je objavio snimak Srećka Kestnera, jednog od osumnjičenih u duvanskoj aferi i glavnog svjedoka Nacionala o duvanskoj mafiji, na kom on kaže da će ,,Đukanović i Subotić kad tad ubiti Pukanića”.

Istražitelji USKOK-a utvrdili su da je svega tri nedjelje uoči atentata na Pukanića, na račun Slobodana Đurovića Kardinala, Jocićevog kuma, leglo misterioznih 780.000 eura. Novac je, pisali su hrvatski mediji, uplaćen sa kompanije General Pioneer sa Limasola. Sumnjalo se da iza te kompanije stoji narko bos Darko Šarić a hrvatski mediji pisali su da će USKOK uskoro dobiti i dokaze za to. To se, međutim, nije desilo – radi se o of-šor kompaniji čije je prave vlasnike teško utvrditi.

Poznato je da je Šarić imao poslovne veze sa Stankom Subotićem, preko Canetove kompanije Futura plus, koju su kasnije preuzeli Šarići. Prema beogradskom B92, operativni podaci srpske policije govore da je Subotić sa Šarićem stupio u kontakt kada je u Srbiji protiv njega pokrenuta istraga, zbog šverca cigareta. ,,Pošto je u tom periodu izbegavao da podiže novac sa svojih of-šor računa, da državne institucije ne bi ušle u trag novcu i otkrile vlasnike tih kompanija, Subotić uzima keš od Šarića, a za uzvrat mu ustupa Futuru plus”.

Predstavnici italijanskog pravosuđa su tvrdili, nakon otvaranja afere Šarić, da su se kokain i novac zarađen švercom droge kretali već ustanovljenim „duvanskim rutama”.

Brojne su tvrdnje da se na čelu narko hobotnice nalazi neko moćniji od Šarića. Ovih dana govori se o kotorskom biznismenu Rodoljubu Raduloviću, a srpsko tužilaštvo pominjalo je i ime Branislava Mićunovića, Đukanovićevog moćnog prijatelja kojem je u Italiji počelo suđenje za šverc duvana.

Bez sumnje je jedno – da su Šarić i njegovi imali bliske kontakte i poslove sa vrhovima vlasti u Crnoj Gori. Kao i da su ovdje nesmetano poslovali i prali novac, te vukli milionske kredite od banke povezane sa Đukanovićima i nakon što su u regionu podignute optužnice protiv klana. Šarićevi saradnici, jedan po jedan, nesmetano su napustili Crnu Goru, a crnogorsko tužilaštvo reagovalo je samo po nalozima iz regiona. Šarić je po jednoj verziji napustio Crnu Goru vladinim avionom uputiviši se navodno u Ženevu, gdje stanuje Stanko Subotić. U prisustvu organa reda, u zatvoru su ubijani neki članovi Šarićeve grupe, mogući svjedoci. Ko im je to omogućio?

Tokom procesa za ubistvo Iva Pukanića bilo je pokušaja da se motivi pronađu i van konteksta tekstova Nacionala o duvanskoj mafiji. No oni su uglavnom dolazili spolja, mimo istrage USKOK-a ili svjedoka koji su se pojavili pred zagrebačkim sudom. Tako je, recimo, postojalo i objašnjenje da je ubistvo Iva Pukanića dio hrvatsko-srpsko-crnogorske državno-političko-policijsko-obavještajne urote što je cijelo vrijeme na suđenju u Beogradu tvrdio Jocić. Jedini ozbiljniji pravac bio je sadržaj sefa Ive Pukanića u kom su navodno pronađeni važni materijali koji bi interesovali Hag u procesu protiv hrvatskih generala. Ta dokumentacija je, prema ovoj verziji, nestala. Zagovornici ove teorije vjeruju da bi motiv za ubistvo mogao biti upravo opasni sadržaj Pukanićevog sefa, a nalogodavci u Hrvatskoj.

Priča u Zagrebu liči na priču u Podgorici. Ili je njen nastavak? Vlasnik i urednik lista Dan Duško Jovanović ubijen je u maju 2004. godine, ispred svoje redakcije. Dan je prenosio tekstove o duvanskoj mafiji iz Nacionala. Skoro deceniju nakon toga ne zna se ko je nalogodavac tog zločina. Za razliku od zagrebačke priče, ne zna se čak ni ko je njegov ubica.

Za ubistvo Duška Jovanovića osuđen je, kao saučesnik, Damir Mandić, crnogorski sportista. Apelacioni sud je Mandiću preinačio presudu za saučesništvo u ubistvu Jovanovića sa 30 na 18 godina zatvora. U prvostepenoj presudi je čak navedeno da je Mandić pucao a u drugom dijelu da je sjedio naoružan na zadnjem sjedištu automobila iz koga je Jovanović ubijen.

Nema odgovora na pitanje zašto bi ovaj sporista odlučio da isplanira i saučestvuje u ubistvu urednika Dana. Iako je bilo indicija da su Beranac Vuk Vulević i Baranin Armina Muša Osmanagić mogli imati udjela u ubistvu Duška Jovanovića, oni su oslobođeni sumnji. Prema policijskoj zabilješci, Damir Mandić je tokom informativnog razgovora u CB-u Podgorica detaljno opisao navodnu ulogu Vulevića u ubistvu. Tužilaštvo nije na vrijeme reagovalo, a branioci su Mandiću savjetovali da ćuti. Ta zabilješka nikada nije tretirana kao valjan pravni dokument. Motiv i naručioci ubistva Duška Jovanovića ostali su službeno tajna.

U objavljenim depešama na Vikiliksu našla se i ona bivše zamjenice šefa Misije SAD u Podgorici Arlin Feril koja u telegramu Vašingtonu o suđenju za ubistvo Jovanovića kaže da je ,,neobjašnjiva žurba da se uhapsi jedan član šire zavjere baš kao i očigledna nevoljnost da se uhapsi bilo ko drugi umiješan u to ubistvo”.

Ona je tada istakla da ,,dokazi nikada nesumnjivo nijesu smjestili Mandića na mjesto i u vrijeme kada se zločin desio, niti dokazi pokazuju da je Mandić bio svjestan svrhe oružja i automobila”.

Crnogorsko tužilaštvo je neposredno pred donošenje presude u Zagrebu arhiviralo slučaj Knežević, odnosno istragu o optužbama Ratka Kneževića iznesenim na račun Đukanovića i Subotića u medijima. Tužilaštvo je saopštilo da je Knežević u Zagrebu, po njihovom nalogu, svjedočio da nema materijalnih dokaza i da ne zna ko su nalogodavci i izvršioci ubistava od Duška Jovanovića do Gorana Žugića i Belog Raspopovića. Knežević je demantovao tužilaštvo tvrdeći da su oni ,,izokrenuli činjenice”, te da ostaje pri tome da duvanska mafija stoji iza tih ubistava, ali da on nije ni policajac ni istražitelj da bi se bavio materijalnim dokazima.

Zastupnici porodice Jovanović u postupku koji je trajao pet godina su ukazivali na namještene alibije Vulevića i Osmanagića, koji zahvaljujući tome nijesu procesuirani. Porodica je takođe kao nalogodavce zločina označavala premijera Mila Đukanovića.

Vuk Vulević je optužen a zatim oslobođen optužbi za učešće u ubistvu Slavoljuba Šćekića, policijskog inspektora koji je radio na rasvjetljavanju „slučaja Jovanović” , ali i na drugim važnim istragama vezanim za organizovani kriminal. Za ubistvo Šćekića koje se desilo 2005. godine osuđeni su Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović.

Jedna za drugom padale su i ostale optužbe protiv njega – za krijumčarenje 200 kilograma kokaina, šverc kafe, utaju poreza. U zatvoru su ga službeno posjećivali najuticajniji funkcioneri Službe. Srpski Blic je pisao da je Vulević bio jedina osoba koja bi prstom mogla da upre u naručioce atentata na Jovanovića, te da je ubistvo Šćekića posljedica opstrukcije istrage atentata na Duška Jovanovića.

Osim što nije dalo motive i imena nalogodavca, u najmanju ruku sumnjivo je što je crnogorsko pravosuđe dva puta ukidalo presudu grupi optuženoj za ubistvo Šćekića zbog štamparskih grešaka u presudi. Sudija Lazar Aković javno je tvrdio da je zbog tog slučaja bio pod pritiskom tadašnje državne tužiteljice Vesne Medenice, kume sestre crnogorskog premijera. Aković je kasnije i razriješen. On je bio sudija i u prvom procesu za ubistvo urednika Dana Duška Jovanovića, kada je Mandić osuđen na 30 godina.

,,Osnovno u tim presudama je to što nijedno nije rasvijetljeno do tog nivoa da se otkriju nalogodavci i kazne u skladu sa zakonom. To govori o nesposobnosti pravosuđa ali i o nedostatku volje da se ti slučajevi ispitaju do kraja, da se ispitaju sumnje javnosti koje odavno postoje”, kaže za Monitor podgorički advokat Veselin Radulović.

Šćekić nije kraj niza nerasvijetljenih ubistava onih koji su povezani za duvanskom aferom. Tu su i ubistvo Gorana Žugića, savjetnika Mila Đukanovića za bezbijednost 2000. godine i Dragana Belog Raspopovića visokog funkcionera državne bezbijednosti, ubijenog dvije godine kasnije. Kada je ubijen Žugić, Đukanović je tvrdio da se radi o političkom obračunu aludirajući na odnose sa Srbijom.

Informacije koje je objavio Monitor da su Žugić i Raspopović bili povezani sa duvanskim tranzitom, nijesu demantovane.

Kako je Monitor već objavio, najkasnije od polovine 1996. Žugić je odlukom Đukanovića, postavljen da „za državu” ubira taksu u Montenegro tabako tranzitu (MTT). Te poslove je odlukom Đukanovića potom preuzeo Raspopović. Kestner je tvrdio u Nacionalu iz 2001. da je Žugića „vrlo vjerovatno” ubio Raspopović.

Ubistva policajaca i novinara koji su istraživali duvansku mafiju i sprege kriminala samo je dio nerasvijetljenih zločina koji vode do vrha. Crnogorsko pravosuđe potrudilo se da zataška i slučaj gdje nijesu potrebni istražitelji da utvrde ko je nalogodavac zločina – deportaciju bosanskih izbjeglica 1992.

U lavirintu pravosuđa ispada da su novinari i urednici medija koje vrh ne kontroliše napadani tek onako, a ne zbog istraživanja o sprezi vlasti i kriminala. Ruka crne internacionale pogubila je neke od njih. Mozak te hobotnice moćan je i živ. Izdaje li i dalje mračne naloge?

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORUPCIJA PRAVOSUĐA PO METRU KVADRATNOM: Dam ti stan, pa ti sudi i tuži nepristrasno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od bivših vlada stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog, kao i po četiri sudije Upravnog, Vrhovnog i četiri Ustavnog suda… Predsjednici komisija za dodjelu bili su Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković, a sudije i tužioci su onda trebali da odlučuju po krivičnim prijavama podnesenim protiv njih i njihovih partijskih drugova

 

Skandal oko dodjele stanova i kredita po povoljnim uslovima se nastavlja. Rukovoditeljka stručnog tima Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou Vanja Ćalović-Marković ove nedjelje je objavila nove podatke sa dosad nepoznatim detaljima ovog školskog primjera korupcije. Ugovore su bivše vlade proglasile tajnom, a nova je sa njih skinula oznaku tajnosti.

Povoljni stanovi i krediti za 580 državnih funkcionera i javnih službenika, u posljednjih deset godina, koštali su nas 25 miliona eura. Ćalović-Marković je objavila korupcionu šemu. Za izabrane Vlada je u startu kvadrat procjenjivala oko 30 odsto manje od tržišne cijene, pa je na taj diskont, zbog navodih zasluga, cijena snižavana još za 80 odsto, a ako bi funkcioner uzmogao da to plati u kešu čašćavan je i sa dodatnih 15 odsto popusta. Tako je sudija Ustavnog suda Budimir Šćepanović stan od 90 kvadrata u Univerzitetskom centru platio nevjerovatnih 146 eura po kvadratu ili 13.173 eura.

Posebno problematično kod raspodjele je to što je Vlada direktno uticala na ,,nezavisnu” granu vlasti, a po svom nahođenju odlučivala ko će od sudija i tužilaca dobiti stan ili par desetina hiljada eura pomoći. Vladina Komisija za stambena pitanja podijelila je sudijama i tužiocima više od pola miliona eura vrijedne stambene kredite, a neki od njih su metar kvadratni stana plaćali ispod 100 euro.

Sudije i tužioci su dobro znali da tu nisu čista posla. Od januara 2014. godine, Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada propisano je da se ,,postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda, utvrđuju aktom Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda”. Oni koji su imali veze sa vlašću vješto su izbjegavali ovu odredbu zakona pa su molili direktno Vladu da im dodijeli stan ili kredit. Suprotno citiranom Zakonu stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i po četiri sudije Upravnog i Vrhovnog, i četiri sudije Ustavnog suda od sedam koliko ih ima…

DPS je tako skoro savršeno zaokružio sistem korupcije – predsjednici  Vladine Komisije za stambena pitanja bile su njegove perjanice Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković. Oni su maltene poklanjali stanove i kredite izabranim sudijama ili tužiocima, koji su u isto vrijeme ,,samostalno” i ,,nepristrasno” trebali da odlučuju o brojnim krivičnim prijavama protiv njih  i njegovih partijskih drugova na čelu sa liderom Milom Đukanovićem. Sve je trebalo da prevenira Agencija za sprečavanje korupcije, čiji bivši čelnik Sreten Radonjić u maju 2017. godine,  traži 40.000 eura za adaptaciju i proširenje stana. Vlada je svojom Odredbom propisala da se funkcioneru može dodijeliti kredit za poboljšanje uslova stanovanja do maksimalno 15.000 eura. Međutim, u slučaju Radonjića, kao i mnogim drugim, Vlada krši svoju odredbu i dodjeljuje mu traženi iznos uz obavezu da vrati samo 8.000 eura. Ostatak je čašćavala iz naših džepova. Radonjiću je rata 73,5 eura na deset godina, uz,  za obične  građane, nevjerovatnu kamatu od dva odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo