Povežite se sa nama

MONITORING

Ko štiti nalogodavce

Objavljeno prije

na

sarici

Ubistva novinara i policajaca sa prostora bivše Jugoslavije koji su istraživali kriminalne, duvanske i druge poslove, i spregu politike i kriminala, jedno po jedno dobijaju sudski epilog, ali bez odgovora – ko je i zašto naložio te smrti. Za ubistva su, od Zagreba do Podgorice, osuđeni neposredni izvršioci ili saučesnici, dok, po pravilu, motiv i nalogodavci ostaju neotkriveni.

Vrhovni sud Hrvatske je tako prošle sedmice donio konačnu presudu u slučaju ubistva urednika Nacionala Iva Pukanića i njegovog zamjenika Nika Franića u jesen 2008. Slučaj je u hrvatskom pravosuđu okončan a da se ne zna zašto su Robert Matanić, Željko Milovanović, Bojan Gudurić, Amir Mafalani, Luka Matanić, Slobodan Đurović i Sreten Jocić (koji se u Srbiji tereti kao organizator) ubili Pukanića i Franića. Nema nalogodavaca.

Sud nije utvrdio šta je bio motiv grupi ljudi sa podebelim dosijeima, od kojih su mnogi označeni kao osobe plaćene za različite likvidacije u podzemlju i od kojih neki dolaze iz obavještajnih struktura, da se udruže kako bi ubili urednika jednog nedjeljnika poznatog po tekstovima o balkanskim duvanskim poslovima. Upitno je i da li je iko od njih ikada uzeo Nacional u ruke.

Tokom sudskog procesa je ustanovljeno, što se navodi i u presudi, da su za ubistvo Pukanića osuđeni dogovorili ,,sa nepoznatim naručiteljem” novčanu nagradu od 1, 5 milion eura.

Optužnica srpskog tužilaštva za organizovani kriminal takođe tereti Jocića da je organizovao kriminalnu grupu 2+koja je ubila Pukanića nakon što je sa ,,za sada neidentifikovanim licem” postigao dogovor da za 1,5 milion eura ubije vlasnika Nacionala.

Ko je dao novac?

Ni u Hrvatskoj, ali ni u Srbiji, pravosuđe nije dalo odgovor na to pitanje. Srpsko tužilaštvo je u optužnici protiv Jocića kao motiv navelo pisanje Nacionala ,,o kriminalnim poslovima grupa u regionu”. Ali, specijalni sud u Beogradu ukinuo je pritvor Jociću – on je upućen na izdržavanje kazne zbog drugog slučaja: podstrekivanje na ubistvo Gorjana Marjanovića iz davne 1995.

,,Mnogi smatraju da istina nije izašla na vidjelo prije svega da bi neko izrazito moćan bio zaštićen, a da su cijenu platili samo izvršitelji”, ocjenjuje hrvatski Jutarnji list.

Ko je tako moćan da naloži grupi osoba čuvenih u podzemlju da ubiju urednika Nacionala? I konačno, ko je tako moćan da uspijeva ućutkati one koji to znaju i spriječiti da se istina utvrdi kroz institucije?

Da je u pozadini ubistva Iva Pukanića duvanska mafija o kojoj je Nacional pisao, tvrdilo je više svjedoka u procesu protiv osuđenih za ubistvo Pukanića. Jedan od njih je Ratko Knežević, bivši šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu i kum crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Na svjedočenju u Zagrebu Knežević je izjavio da su prve prijetnje Pukaniću počele nakon prvih tekstova koje je objavio o duvanskoj mafiji, nakon čega su uslijedili pokušaji podmićivanja, a potom i otvorene prijetnje. ,,Ubio sam mnoge, ubiću i tebe i Pukanića ako to bude trebalo”, navodno je, prema svjedočenju Kneževića u Županijskom sudu, Subotić izgovorio u telefonskom razgovoru. Knežević je tvrdio da je Jocić bio čovjek kojeg je vrh duvanske mafije angažovao kada je trebalo organizirati nečiju likvidaciju.

Knežević je prethodno, u intervjuima u crnogorskim medijima ali i šire, Mila Đukanovića i Stanka Subotića javno označio kao šefove balkanske duvanske mafije, koji stoje i iza ubistava urednika crnogorskog dnevnika Dan Duška Jovanovića, te policijskih funkcionera Gorana Žugića i Belog Raspopovića, koja su takođe ostala nerasvijetljena, bez motiva i nalogodavaca.

Da je Đukanović ,,šef organizovane kriminalne grupe” koja je švercovala duvan tvrdilo je italijansko tužilaštvo. Pukanić je o duvanskim poslovima svjedočio u Italiji, a italijanski tužilac Đuzepe Šelzi izjavio je svojevremeno da je ,,Pukanić bio ključni svjedok u istrazi šverca cigareta na Balkanu”.

Tomislav Marjanović, krunski svjedok u slučaju Pukanić takođe je kao motiv naveo Pukanićeve tekstove o duvanskoj mafiji. Marjanović je učestvovao u organizovanju ubistva, da bi kasnije dobio status svjedoka. Njegov kredibilitet kao svjedoka osporavali su advokati odbrane.

Nedjeljnik Aktual kog vodi Berislav Jelinić, bivši novinar Nacionala koji je s Pukanićem radio na tekstovima o duvanskoj mafiji, objavio je da su istražitelji USKOK-a došli do izvora koji tvrdi da je Pukanić ubijen jer je trebao, poslije Italije, da svjedoči u Crnoj Gori, te da o tome postoji i prepiska u elektronskoj formi. Nacional je objavio snimak Srećka Kestnera, jednog od osumnjičenih u duvanskoj aferi i glavnog svjedoka Nacionala o duvanskoj mafiji, na kom on kaže da će ,,Đukanović i Subotić kad tad ubiti Pukanića”.

Istražitelji USKOK-a utvrdili su da je svega tri nedjelje uoči atentata na Pukanića, na račun Slobodana Đurovića Kardinala, Jocićevog kuma, leglo misterioznih 780.000 eura. Novac je, pisali su hrvatski mediji, uplaćen sa kompanije General Pioneer sa Limasola. Sumnjalo se da iza te kompanije stoji narko bos Darko Šarić a hrvatski mediji pisali su da će USKOK uskoro dobiti i dokaze za to. To se, međutim, nije desilo – radi se o of-šor kompaniji čije je prave vlasnike teško utvrditi.

Poznato je da je Šarić imao poslovne veze sa Stankom Subotićem, preko Canetove kompanije Futura plus, koju su kasnije preuzeli Šarići. Prema beogradskom B92, operativni podaci srpske policije govore da je Subotić sa Šarićem stupio u kontakt kada je u Srbiji protiv njega pokrenuta istraga, zbog šverca cigareta. ,,Pošto je u tom periodu izbegavao da podiže novac sa svojih of-šor računa, da državne institucije ne bi ušle u trag novcu i otkrile vlasnike tih kompanija, Subotić uzima keš od Šarića, a za uzvrat mu ustupa Futuru plus”.

Predstavnici italijanskog pravosuđa su tvrdili, nakon otvaranja afere Šarić, da su se kokain i novac zarađen švercom droge kretali već ustanovljenim „duvanskim rutama”.

Brojne su tvrdnje da se na čelu narko hobotnice nalazi neko moćniji od Šarića. Ovih dana govori se o kotorskom biznismenu Rodoljubu Raduloviću, a srpsko tužilaštvo pominjalo je i ime Branislava Mićunovića, Đukanovićevog moćnog prijatelja kojem je u Italiji počelo suđenje za šverc duvana.

Bez sumnje je jedno – da su Šarić i njegovi imali bliske kontakte i poslove sa vrhovima vlasti u Crnoj Gori. Kao i da su ovdje nesmetano poslovali i prali novac, te vukli milionske kredite od banke povezane sa Đukanovićima i nakon što su u regionu podignute optužnice protiv klana. Šarićevi saradnici, jedan po jedan, nesmetano su napustili Crnu Goru, a crnogorsko tužilaštvo reagovalo je samo po nalozima iz regiona. Šarić je po jednoj verziji napustio Crnu Goru vladinim avionom uputiviši se navodno u Ženevu, gdje stanuje Stanko Subotić. U prisustvu organa reda, u zatvoru su ubijani neki članovi Šarićeve grupe, mogući svjedoci. Ko im je to omogućio?

Tokom procesa za ubistvo Iva Pukanića bilo je pokušaja da se motivi pronađu i van konteksta tekstova Nacionala o duvanskoj mafiji. No oni su uglavnom dolazili spolja, mimo istrage USKOK-a ili svjedoka koji su se pojavili pred zagrebačkim sudom. Tako je, recimo, postojalo i objašnjenje da je ubistvo Iva Pukanića dio hrvatsko-srpsko-crnogorske državno-političko-policijsko-obavještajne urote što je cijelo vrijeme na suđenju u Beogradu tvrdio Jocić. Jedini ozbiljniji pravac bio je sadržaj sefa Ive Pukanića u kom su navodno pronađeni važni materijali koji bi interesovali Hag u procesu protiv hrvatskih generala. Ta dokumentacija je, prema ovoj verziji, nestala. Zagovornici ove teorije vjeruju da bi motiv za ubistvo mogao biti upravo opasni sadržaj Pukanićevog sefa, a nalogodavci u Hrvatskoj.

Priča u Zagrebu liči na priču u Podgorici. Ili je njen nastavak? Vlasnik i urednik lista Dan Duško Jovanović ubijen je u maju 2004. godine, ispred svoje redakcije. Dan je prenosio tekstove o duvanskoj mafiji iz Nacionala. Skoro deceniju nakon toga ne zna se ko je nalogodavac tog zločina. Za razliku od zagrebačke priče, ne zna se čak ni ko je njegov ubica.

Za ubistvo Duška Jovanovića osuđen je, kao saučesnik, Damir Mandić, crnogorski sportista. Apelacioni sud je Mandiću preinačio presudu za saučesništvo u ubistvu Jovanovića sa 30 na 18 godina zatvora. U prvostepenoj presudi je čak navedeno da je Mandić pucao a u drugom dijelu da je sjedio naoružan na zadnjem sjedištu automobila iz koga je Jovanović ubijen.

Nema odgovora na pitanje zašto bi ovaj sporista odlučio da isplanira i saučestvuje u ubistvu urednika Dana. Iako je bilo indicija da su Beranac Vuk Vulević i Baranin Armina Muša Osmanagić mogli imati udjela u ubistvu Duška Jovanovića, oni su oslobođeni sumnji. Prema policijskoj zabilješci, Damir Mandić je tokom informativnog razgovora u CB-u Podgorica detaljno opisao navodnu ulogu Vulevića u ubistvu. Tužilaštvo nije na vrijeme reagovalo, a branioci su Mandiću savjetovali da ćuti. Ta zabilješka nikada nije tretirana kao valjan pravni dokument. Motiv i naručioci ubistva Duška Jovanovića ostali su službeno tajna.

U objavljenim depešama na Vikiliksu našla se i ona bivše zamjenice šefa Misije SAD u Podgorici Arlin Feril koja u telegramu Vašingtonu o suđenju za ubistvo Jovanovića kaže da je ,,neobjašnjiva žurba da se uhapsi jedan član šire zavjere baš kao i očigledna nevoljnost da se uhapsi bilo ko drugi umiješan u to ubistvo”.

Ona je tada istakla da ,,dokazi nikada nesumnjivo nijesu smjestili Mandića na mjesto i u vrijeme kada se zločin desio, niti dokazi pokazuju da je Mandić bio svjestan svrhe oružja i automobila”.

Crnogorsko tužilaštvo je neposredno pred donošenje presude u Zagrebu arhiviralo slučaj Knežević, odnosno istragu o optužbama Ratka Kneževića iznesenim na račun Đukanovića i Subotića u medijima. Tužilaštvo je saopštilo da je Knežević u Zagrebu, po njihovom nalogu, svjedočio da nema materijalnih dokaza i da ne zna ko su nalogodavci i izvršioci ubistava od Duška Jovanovića do Gorana Žugića i Belog Raspopovića. Knežević je demantovao tužilaštvo tvrdeći da su oni ,,izokrenuli činjenice”, te da ostaje pri tome da duvanska mafija stoji iza tih ubistava, ali da on nije ni policajac ni istražitelj da bi se bavio materijalnim dokazima.

Zastupnici porodice Jovanović u postupku koji je trajao pet godina su ukazivali na namještene alibije Vulevića i Osmanagića, koji zahvaljujući tome nijesu procesuirani. Porodica je takođe kao nalogodavce zločina označavala premijera Mila Đukanovića.

Vuk Vulević je optužen a zatim oslobođen optužbi za učešće u ubistvu Slavoljuba Šćekića, policijskog inspektora koji je radio na rasvjetljavanju „slučaja Jovanović” , ali i na drugim važnim istragama vezanim za organizovani kriminal. Za ubistvo Šćekića koje se desilo 2005. godine osuđeni su Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović.

Jedna za drugom padale su i ostale optužbe protiv njega – za krijumčarenje 200 kilograma kokaina, šverc kafe, utaju poreza. U zatvoru su ga službeno posjećivali najuticajniji funkcioneri Službe. Srpski Blic je pisao da je Vulević bio jedina osoba koja bi prstom mogla da upre u naručioce atentata na Jovanovića, te da je ubistvo Šćekića posljedica opstrukcije istrage atentata na Duška Jovanovića.

Osim što nije dalo motive i imena nalogodavca, u najmanju ruku sumnjivo je što je crnogorsko pravosuđe dva puta ukidalo presudu grupi optuženoj za ubistvo Šćekića zbog štamparskih grešaka u presudi. Sudija Lazar Aković javno je tvrdio da je zbog tog slučaja bio pod pritiskom tadašnje državne tužiteljice Vesne Medenice, kume sestre crnogorskog premijera. Aković je kasnije i razriješen. On je bio sudija i u prvom procesu za ubistvo urednika Dana Duška Jovanovića, kada je Mandić osuđen na 30 godina.

,,Osnovno u tim presudama je to što nijedno nije rasvijetljeno do tog nivoa da se otkriju nalogodavci i kazne u skladu sa zakonom. To govori o nesposobnosti pravosuđa ali i o nedostatku volje da se ti slučajevi ispitaju do kraja, da se ispitaju sumnje javnosti koje odavno postoje”, kaže za Monitor podgorički advokat Veselin Radulović.

Šćekić nije kraj niza nerasvijetljenih ubistava onih koji su povezani za duvanskom aferom. Tu su i ubistvo Gorana Žugića, savjetnika Mila Đukanovića za bezbijednost 2000. godine i Dragana Belog Raspopovića visokog funkcionera državne bezbijednosti, ubijenog dvije godine kasnije. Kada je ubijen Žugić, Đukanović je tvrdio da se radi o političkom obračunu aludirajući na odnose sa Srbijom.

Informacije koje je objavio Monitor da su Žugić i Raspopović bili povezani sa duvanskim tranzitom, nijesu demantovane.

Kako je Monitor već objavio, najkasnije od polovine 1996. Žugić je odlukom Đukanovića, postavljen da „za državu” ubira taksu u Montenegro tabako tranzitu (MTT). Te poslove je odlukom Đukanovića potom preuzeo Raspopović. Kestner je tvrdio u Nacionalu iz 2001. da je Žugića „vrlo vjerovatno” ubio Raspopović.

Ubistva policajaca i novinara koji su istraživali duvansku mafiju i sprege kriminala samo je dio nerasvijetljenih zločina koji vode do vrha. Crnogorsko pravosuđe potrudilo se da zataška i slučaj gdje nijesu potrebni istražitelji da utvrde ko je nalogodavac zločina – deportaciju bosanskih izbjeglica 1992.

U lavirintu pravosuđa ispada da su novinari i urednici medija koje vrh ne kontroliše napadani tek onako, a ne zbog istraživanja o sprezi vlasti i kriminala. Ruka crne internacionale pogubila je neke od njih. Mozak te hobotnice moćan je i živ. Izdaje li i dalje mračne naloge?

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

,,Bez obzira što se može desiti da neki predlog ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića ne dobije podršku ni naše stranke, u ime UCG, ipak, saopštavam da svi kandidati nisu isti i da ni po koju cijenu, pa ni javnog sporenja sa kolegama, ne pristajem da se paušalno svi kandidati svrstaju u isti koš i uz to još označe kao kandidati bivšeg režima”, saopštio je Danilović.

U svakom slučaju, nastavak priča o tome da li su sadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije i njegovi protivkandidati na bilo koji način povezani sa bivšim režimom, neće povratiti sigurnost i osjećaj bezbjednosti građanima Crne Gore. A Brađaninu to mora biti jedan od najvažnijih zadataka.

Prednost Brđanina je, smatraju njegovi promoteri, to što se odmah može uhvatiti u koštac sa organizovanim kriminalnim grupama, budući da je kao dojučerašnji analitičar morao imati pristup tajnim podacima. Zato vjeruju da on ima priprenljen plan djelovanja. I dok novoimenovani v.d. direktora bude spremao taktiku za očekivani obračun sa kriminalom, koji mora prvo sprovesti u redovima UP-a, javnost čeka da vidi koga će imenovati za svoje najbliže saradnike.

Oponenti mu, sa druge strane, već sada zamjeraju da, osim to što je završio FBI akademiju, nijesmo mogli čuti još neku ozbiljniju pohvalu za njegov rad prethodnih godina. Makar kada je riječ o postignutim rezultatima. Abazović ima objašnjenje za to: ,,Mnogi ljudi koji su bili u policiji nisu mogli da dođu do rezultata jer je struktura u samom vrhu bila postavljena potpuno pogrešno i određivanje prioriteta UP-a je bilo potpuno pogrešno“. Potpredsjednik Vlade naglašava da su pripadnici policije protekla dva mjeseca ostvarili „značajne rezultate“ ali navodi kako „može to još bolje“.

Abazović zaključuje da je za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala neophodno dovesti nove ljude na ključna mjesta u policiji. ,,Ne znam šta su njegovi (misli na Z. Brđanina) planovi ali znam šta su planovi Vlade CG, znam šta su planovi potpredsjednika zaduženog za bezbjednost, znam šta su planovi ministra unutrašnjih poslova: ljudi koji su bili na najvišim pozicijama u UP-u moraju da budu razriješeni, penzionisani, postavljeni na neka druga mjesta, a u svakom slučaju ne mogu više da obavljaju te dužnosti. Dakle, novi ljudi, novi menadžment, novi pomoćnici. Trebaju nam drugi ljudi, treba nam svježa energija, drugi koncept, drugi prioriteti i to je to. Ko je spreman na to – nek izvoli. Svi su dobrodošli koji mogu da rade profesionalno, a nekima koji su imali tu šansu a nisu radili na taj način treba se zahvaliti”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.

Kako god, Brđanin će jedno vrijeme biti v.d. direktora Uprave policije. Sve dalje ostaje neizvjesno. Možda njegovo imenovanje u „pravog“ direktora ne zavisi od mišljenja skupštinskog Odbora za bezbjednost (računica pokazuje da, bez DF-a, Vladin prijedlog neće dobiti podršku), ali će svakako zavisti od odluke ostalih kandidata da li će se žaliti Upravnom sudu. Tačnije, da li će pokušati da ospore i ponište tek okončani konkurs.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj nove je mjere nazvao diskriminatorskim  i najavio da će ugostiteljski objekti, po odluci rukovodstva Opštine Tuzi, ostati otvoreni. „Svim našim prijateljima ugodna kafa, a neprijatelji ako nas budu ometali, imaćemo iznenađenje i za njih”, poručio je Đeljošaj u srijedu veče, nakon sastanka sa ugostiteljima iz Tuzi.

Iz Vlade, izgleda, te najave nijesu uzeli za ozbiljno pa su ih u četvrtak otvoreni kafići u Tuzima zatekli nespremne. Na to su premijer Zdravko Krivokapić i potpredsjednik Vlade nadležan za pitanja bezbjednosti Dritan Abazović reagovali kao da su na vlasti trideset godina, a ne nepuna tri mjeseca. Srdito. Poslali su policajce u Tuzi da zatvore lokale i privedu neposlušne. Ali, pred njih su izašli građani najmlađe opštine u Crnoj Gori, blokirajući međunarodni put Podgorica – Skadar.

Đeljošaj je dodatno podigao temperaturu. ,,Ova odluka je lična, kao osveta za postavljanje zastava Albanije i Kosova na zgradu Opštine“, prenijeli su elektronski mediji izjavu u kojoj tvrdi da mu se Krivokapić i Abazović svete zbog prethodnih političkih razmirica. Potom je najavio da će premijer doći na razgovore. „Konačno me nazvao predsjednik Vlade g. Krivokapić i dogovorili smo sastanak u 14:00 u zgradi Opštine Tuzi“, objavio je Đeljošaj na društvenim mrežama. „Tražio je od mene da održimo sastanak u Vladi, međutim kao predstavnik naroda, a znajući da će za mnom doći i okupljeni građani, konačno smo došli do dogovora, da se sastanak održi u Tuzima“.

Do najavljenog sastanka, koji će biti održan nakon završetka ovog teksta, ostalo je još nekoliko sati, a na društvenim mrežama već je krenuo obračun onih koji računaju da je jučerašnjom odlukom o zatvaranju lokala u Tuzima Vlada diskriminisala Albance (Danilovgrad i Bar ne potkrjepljuju tu tezu) sa onima koji smatraju da se Đeljošaj, odbijajući da se povinuje mjerama Ministarstva zdravlja, stavio na čelo svojevrsne pobune. Sve je to, naravno, začinjeno nacionalnim prepucavanjima i prebrojavanjima na prijatelje i neprijatelje. I imenovanjem navodno glavnog krivca – potpredsjednika Vlade. Jedni mu spočitavaju da je izdao svoje, drugi da je prema njima bio suviše mek a treći, oni koji ga već mjesecima vrijeđaju na ljudskoj i nacionalnoj osnovi, i jedno i drugo.

Za glasove razuma sve je manje mjesta. A u najavi je još jedna vruća tema.

,,Veliki broj građana koji godinama žive u Crnoj Gori, a nisu dobili državljanstvo naše zemlje zaslužili su da se to pitanje konačno riješi. Vlada Crne Gore u narednom periodu pristupiće rješavanju ovog problema”, tvitnuo je Krivokapić početkom nedjelje. I ostao nedorečen.

Da li Vlada namjerava da mijenja Zakon o državljanstvu ili  će samo primijeniti odredbe postojećeg, prema kome se crnogorsko državljanstvo može dobiti preko roditelja, mjestom rođenja, brakom i(li) boravkom u Crnoj Gori?

U prvom slučaju, Crna Gora bi brzo mogla udvostručiti, pa i utrostručiti broj svojih državljana, upisom svih stanovnika susjednih zemalja, a prije svega državljana Srbije, koji imaju neke porodične ili imovinske kopče sa Crnom Gorom. Tim pitanjem Krivokapić  se bavio još jesenas. Tada je, u razgovoru za Minu, rekao da brojni građani Srbije čekaju dvojno državljanstvo i da to „ne treba nikome braniti“. Budući premijer je, ipak, istovremeno i upozorio kako „Crna Gora ima mali broj stanovnika i svaka promjena u tome bi mogla da poremeti odnos snaga“. Da li je zadržao taj oprez – tek ćemo vidjeti. Uglavnom Krivokapić je tada promovisao logiku zapadnih država, da „tamo gdje neko plaća porez tu treba i da glasa“.

Pravo glasa je, ipak, samo dio problema na koji bi mogla uticati promjena politike dodjele državljanstva. Jasno je da bi tako došlo do neminovne promjene nacionalne, vjerske i jezičke strukture među državljanima Crne Gore. Toga je svjesna i većina malih evropskih država koje su prilično restriktivne po pitanju prijema u državljanstvo.

Nešto drugačije stvari stoje kada je u pitanju mogućnost dodjele državljanstva onima (izbjegla i raseljena lica) koji decenijama žive i rade u Crnoj Gori. Nezvanično, broj tih osoba koje ispunjavaju uslov za dobijanje crnogorskog državljanstva, što podrazumijeva istovremeno odricanja od državljanstva zemlje iz koje su došli, mjeri se stotinama. Poseban problem među njima imaju oni rođeni u Crnoj Gori. Oni, trenutno, nemaju nijedno državljanstvo, pa ni mogućnost da dobiju putne isprave. Pravnici smatraju da bi se većini od njih moglo izaći u susret prema odredbama postojećeg Zakona. Dovoljna bi, kažu, bila samo dobra volja. Koju bivše vlasti nijesu imale, kalkulišući njihovim političkim opredjeljenjem.

Premijer se pitanjem državljanstva pozabavio i u svom ekspozeu. ,,Želimo da i postojeći program ekonomskog državljanstva promijenimo u program državljanstva za visokokvalifikovani kadar”, najavio je, bez detalja.

Dodatna objašnjenja tek očekujemo. Mada, Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom će već biti jasnije šta je kome činjeti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Obrazloženje odluke o davanju saglasnosti na gradnju dvospratnog restorana, ogromnog parkinga i drugih sadržaja u zaštićenoj zoni Turskog rta, od strane direktorice Miranović, karakteriše površnost, nestručnost i stavljanje Uprave za zaštitu u službu pojedinačnih i partijskih interesa koji su bili važniji od poštovanja UNESCO standarda. Anastazija Miranović ocijenila je kako će kafe-restoran na Verigama oplemeniti taj zapušteni prostor, na kome su se nalazile tezge za prodaju šarenih džempera i raznih drangulija, te da se iz kafea može uživati u pogledu na zaliv.

Da društvo Hefesta dobije dozvolu za gradnju restorana na Turskom rtu, upregle su se mnoge državne institucije. Prije svih Ministarstvo održivog razvoja i turizma i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović lično. On je zaslužan za donošenje izmjena i dopuna Plana privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2013 –2015,  kojim je, umjesto predviđenog turističkog info-punkta površine 4 kvadrata, odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, površine 190 m2 u osnovi, sa prostranim parkingom, koji ni po čemu ne pripada kategoriji privremenosti.

Idejni projekat „privremenog” kafe-restorana Verige 65 izradio je arhitekta Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. On nije imao problem sa lokacijom i položajem tog objekta u odnosu na okruženje, koji su prema navodima eksperata ICOMOS-a presudni za njegovo uklanjanje.

„Odluka da se dozvoli ova gradnja ukazuje na hitnu potrebu da se razvije definicija privremenog karaktera za potrebe Plana. Privremeni objekti treba da budu takvi da se lako mogu demontirati, ostavljajući malo tragova svog ograničenog prisustva. Treba staviti vremenski limit na sve što je dozvoljeno ovim zakonodavstvom, a i dalje postoji”, zaključuje se u Izvještaju.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika”.

Za sprovođenje ove preporuke određuju se Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, Opština Kotor i opštinski Savjet za baštinu.

Ugovor koji je društvo Hefesta zaključilo sa JP Morsko dobro o korišćenju lokacije Turski rt, ističe već krajem 2021. godine sa pravom produžetka do 2023.  Na osnovu Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2019–2023. zaključen je posljednji ugovor sa Hefestom za korišćenje morskog dobra, koji je Aneksom III u novembru prošle godine produžen do kraja 2021.

Ocjena da jedan ugostiteljski objekat ugrožava Izuzetnu univerzalnu vrijednost prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora predstavlja svojevrsni „crveni karton” institucijama i pojednicima koji su omogućili devastaciju Turskog rta. Da li će pojedinačni privatni interesi prevagnuti u odnosu na interes društva da područje Kotora ni u kom slučaju ne izgubi mjesto na Listi svjetske baštine, pokazaće se najkasnije za dvije godine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo