Povežite se sa nama

MONITORING

Ko štiti nalogodavce

Objavljeno prije

na

Ubistva novinara i policajaca sa prostora bivše Jugoslavije koji su istraživali kriminalne, duvanske i druge poslove, i spregu politike i kriminala, jedno po jedno dobijaju sudski epilog, ali bez odgovora – ko je i zašto naložio te smrti. Za ubistva su, od Zagreba do Podgorice, osuđeni neposredni izvršioci ili saučesnici, dok, po pravilu, motiv i nalogodavci ostaju neotkriveni.

Vrhovni sud Hrvatske je tako prošle sedmice donio konačnu presudu u slučaju ubistva urednika Nacionala Iva Pukanića i njegovog zamjenika Nika Franića u jesen 2008. Slučaj je u hrvatskom pravosuđu okončan a da se ne zna zašto su Robert Matanić, Željko Milovanović, Bojan Gudurić, Amir Mafalani, Luka Matanić, Slobodan Đurović i Sreten Jocić (koji se u Srbiji tereti kao organizator) ubili Pukanića i Franića. Nema nalogodavaca.

Sud nije utvrdio šta je bio motiv grupi ljudi sa podebelim dosijeima, od kojih su mnogi označeni kao osobe plaćene za različite likvidacije u podzemlju i od kojih neki dolaze iz obavještajnih struktura, da se udruže kako bi ubili urednika jednog nedjeljnika poznatog po tekstovima o balkanskim duvanskim poslovima. Upitno je i da li je iko od njih ikada uzeo Nacional u ruke.

Tokom sudskog procesa je ustanovljeno, što se navodi i u presudi, da su za ubistvo Pukanića osuđeni dogovorili ,,sa nepoznatim naručiteljem” novčanu nagradu od 1, 5 milion eura.

Optužnica srpskog tužilaštva za organizovani kriminal takođe tereti Jocića da je organizovao kriminalnu grupu 2+koja je ubila Pukanića nakon što je sa ,,za sada neidentifikovanim licem” postigao dogovor da za 1,5 milion eura ubije vlasnika Nacionala.

Ko je dao novac?

Ni u Hrvatskoj, ali ni u Srbiji, pravosuđe nije dalo odgovor na to pitanje. Srpsko tužilaštvo je u optužnici protiv Jocića kao motiv navelo pisanje Nacionala ,,o kriminalnim poslovima grupa u regionu”. Ali, specijalni sud u Beogradu ukinuo je pritvor Jociću – on je upućen na izdržavanje kazne zbog drugog slučaja: podstrekivanje na ubistvo Gorjana Marjanovića iz davne 1995.

,,Mnogi smatraju da istina nije izašla na vidjelo prije svega da bi neko izrazito moćan bio zaštićen, a da su cijenu platili samo izvršitelji”, ocjenjuje hrvatski Jutarnji list.

Ko je tako moćan da naloži grupi osoba čuvenih u podzemlju da ubiju urednika Nacionala? I konačno, ko je tako moćan da uspijeva ućutkati one koji to znaju i spriječiti da se istina utvrdi kroz institucije?

Da je u pozadini ubistva Iva Pukanića duvanska mafija o kojoj je Nacional pisao, tvrdilo je više svjedoka u procesu protiv osuđenih za ubistvo Pukanića. Jedan od njih je Ratko Knežević, bivši šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu i kum crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Na svjedočenju u Zagrebu Knežević je izjavio da su prve prijetnje Pukaniću počele nakon prvih tekstova koje je objavio o duvanskoj mafiji, nakon čega su uslijedili pokušaji podmićivanja, a potom i otvorene prijetnje. ,,Ubio sam mnoge, ubiću i tebe i Pukanića ako to bude trebalo”, navodno je, prema svjedočenju Kneževića u Županijskom sudu, Subotić izgovorio u telefonskom razgovoru. Knežević je tvrdio da je Jocić bio čovjek kojeg je vrh duvanske mafije angažovao kada je trebalo organizirati nečiju likvidaciju.

Knežević je prethodno, u intervjuima u crnogorskim medijima ali i šire, Mila Đukanovića i Stanka Subotića javno označio kao šefove balkanske duvanske mafije, koji stoje i iza ubistava urednika crnogorskog dnevnika Dan Duška Jovanovića, te policijskih funkcionera Gorana Žugića i Belog Raspopovića, koja su takođe ostala nerasvijetljena, bez motiva i nalogodavaca.

Da je Đukanović ,,šef organizovane kriminalne grupe” koja je švercovala duvan tvrdilo je italijansko tužilaštvo. Pukanić je o duvanskim poslovima svjedočio u Italiji, a italijanski tužilac Đuzepe Šelzi izjavio je svojevremeno da je ,,Pukanić bio ključni svjedok u istrazi šverca cigareta na Balkanu”.

Tomislav Marjanović, krunski svjedok u slučaju Pukanić takođe je kao motiv naveo Pukanićeve tekstove o duvanskoj mafiji. Marjanović je učestvovao u organizovanju ubistva, da bi kasnije dobio status svjedoka. Njegov kredibilitet kao svjedoka osporavali su advokati odbrane.

Nedjeljnik Aktual kog vodi Berislav Jelinić, bivši novinar Nacionala koji je s Pukanićem radio na tekstovima o duvanskoj mafiji, objavio je da su istražitelji USKOK-a došli do izvora koji tvrdi da je Pukanić ubijen jer je trebao, poslije Italije, da svjedoči u Crnoj Gori, te da o tome postoji i prepiska u elektronskoj formi. Nacional je objavio snimak Srećka Kestnera, jednog od osumnjičenih u duvanskoj aferi i glavnog svjedoka Nacionala o duvanskoj mafiji, na kom on kaže da će ,,Đukanović i Subotić kad tad ubiti Pukanića”.

Istražitelji USKOK-a utvrdili su da je svega tri nedjelje uoči atentata na Pukanića, na račun Slobodana Đurovića Kardinala, Jocićevog kuma, leglo misterioznih 780.000 eura. Novac je, pisali su hrvatski mediji, uplaćen sa kompanije General Pioneer sa Limasola. Sumnjalo se da iza te kompanije stoji narko bos Darko Šarić a hrvatski mediji pisali su da će USKOK uskoro dobiti i dokaze za to. To se, međutim, nije desilo – radi se o of-šor kompaniji čije je prave vlasnike teško utvrditi.

Poznato je da je Šarić imao poslovne veze sa Stankom Subotićem, preko Canetove kompanije Futura plus, koju su kasnije preuzeli Šarići. Prema beogradskom B92, operativni podaci srpske policije govore da je Subotić sa Šarićem stupio u kontakt kada je u Srbiji protiv njega pokrenuta istraga, zbog šverca cigareta. ,,Pošto je u tom periodu izbegavao da podiže novac sa svojih of-šor računa, da državne institucije ne bi ušle u trag novcu i otkrile vlasnike tih kompanija, Subotić uzima keš od Šarića, a za uzvrat mu ustupa Futuru plus”.

Predstavnici italijanskog pravosuđa su tvrdili, nakon otvaranja afere Šarić, da su se kokain i novac zarađen švercom droge kretali već ustanovljenim „duvanskim rutama”.

Brojne su tvrdnje da se na čelu narko hobotnice nalazi neko moćniji od Šarića. Ovih dana govori se o kotorskom biznismenu Rodoljubu Raduloviću, a srpsko tužilaštvo pominjalo je i ime Branislava Mićunovića, Đukanovićevog moćnog prijatelja kojem je u Italiji počelo suđenje za šverc duvana.

Bez sumnje je jedno – da su Šarić i njegovi imali bliske kontakte i poslove sa vrhovima vlasti u Crnoj Gori. Kao i da su ovdje nesmetano poslovali i prali novac, te vukli milionske kredite od banke povezane sa Đukanovićima i nakon što su u regionu podignute optužnice protiv klana. Šarićevi saradnici, jedan po jedan, nesmetano su napustili Crnu Goru, a crnogorsko tužilaštvo reagovalo je samo po nalozima iz regiona. Šarić je po jednoj verziji napustio Crnu Goru vladinim avionom uputiviši se navodno u Ženevu, gdje stanuje Stanko Subotić. U prisustvu organa reda, u zatvoru su ubijani neki članovi Šarićeve grupe, mogući svjedoci. Ko im je to omogućio?

Tokom procesa za ubistvo Iva Pukanića bilo je pokušaja da se motivi pronađu i van konteksta tekstova Nacionala o duvanskoj mafiji. No oni su uglavnom dolazili spolja, mimo istrage USKOK-a ili svjedoka koji su se pojavili pred zagrebačkim sudom. Tako je, recimo, postojalo i objašnjenje da je ubistvo Iva Pukanića dio hrvatsko-srpsko-crnogorske državno-političko-policijsko-obavještajne urote što je cijelo vrijeme na suđenju u Beogradu tvrdio Jocić. Jedini ozbiljniji pravac bio je sadržaj sefa Ive Pukanića u kom su navodno pronađeni važni materijali koji bi interesovali Hag u procesu protiv hrvatskih generala. Ta dokumentacija je, prema ovoj verziji, nestala. Zagovornici ove teorije vjeruju da bi motiv za ubistvo mogao biti upravo opasni sadržaj Pukanićevog sefa, a nalogodavci u Hrvatskoj.

Priča u Zagrebu liči na priču u Podgorici. Ili je njen nastavak? Vlasnik i urednik lista Dan Duško Jovanović ubijen je u maju 2004. godine, ispred svoje redakcije. Dan je prenosio tekstove o duvanskoj mafiji iz Nacionala. Skoro deceniju nakon toga ne zna se ko je nalogodavac tog zločina. Za razliku od zagrebačke priče, ne zna se čak ni ko je njegov ubica.

Za ubistvo Duška Jovanovića osuđen je, kao saučesnik, Damir Mandić, crnogorski sportista. Apelacioni sud je Mandiću preinačio presudu za saučesništvo u ubistvu Jovanovića sa 30 na 18 godina zatvora. U prvostepenoj presudi je čak navedeno da je Mandić pucao a u drugom dijelu da je sjedio naoružan na zadnjem sjedištu automobila iz koga je Jovanović ubijen.

Nema odgovora na pitanje zašto bi ovaj sporista odlučio da isplanira i saučestvuje u ubistvu urednika Dana. Iako je bilo indicija da su Beranac Vuk Vulević i Baranin Armina Muša Osmanagić mogli imati udjela u ubistvu Duška Jovanovića, oni su oslobođeni sumnji. Prema policijskoj zabilješci, Damir Mandić je tokom informativnog razgovora u CB-u Podgorica detaljno opisao navodnu ulogu Vulevića u ubistvu. Tužilaštvo nije na vrijeme reagovalo, a branioci su Mandiću savjetovali da ćuti. Ta zabilješka nikada nije tretirana kao valjan pravni dokument. Motiv i naručioci ubistva Duška Jovanovića ostali su službeno tajna.

U objavljenim depešama na Vikiliksu našla se i ona bivše zamjenice šefa Misije SAD u Podgorici Arlin Feril koja u telegramu Vašingtonu o suđenju za ubistvo Jovanovića kaže da je ,,neobjašnjiva žurba da se uhapsi jedan član šire zavjere baš kao i očigledna nevoljnost da se uhapsi bilo ko drugi umiješan u to ubistvo”.

Ona je tada istakla da ,,dokazi nikada nesumnjivo nijesu smjestili Mandića na mjesto i u vrijeme kada se zločin desio, niti dokazi pokazuju da je Mandić bio svjestan svrhe oružja i automobila”.

Crnogorsko tužilaštvo je neposredno pred donošenje presude u Zagrebu arhiviralo slučaj Knežević, odnosno istragu o optužbama Ratka Kneževića iznesenim na račun Đukanovića i Subotića u medijima. Tužilaštvo je saopštilo da je Knežević u Zagrebu, po njihovom nalogu, svjedočio da nema materijalnih dokaza i da ne zna ko su nalogodavci i izvršioci ubistava od Duška Jovanovića do Gorana Žugića i Belog Raspopovića. Knežević je demantovao tužilaštvo tvrdeći da su oni ,,izokrenuli činjenice”, te da ostaje pri tome da duvanska mafija stoji iza tih ubistava, ali da on nije ni policajac ni istražitelj da bi se bavio materijalnim dokazima.

Zastupnici porodice Jovanović u postupku koji je trajao pet godina su ukazivali na namještene alibije Vulevića i Osmanagića, koji zahvaljujući tome nijesu procesuirani. Porodica je takođe kao nalogodavce zločina označavala premijera Mila Đukanovića.

Vuk Vulević je optužen a zatim oslobođen optužbi za učešće u ubistvu Slavoljuba Šćekića, policijskog inspektora koji je radio na rasvjetljavanju „slučaja Jovanović” , ali i na drugim važnim istragama vezanim za organizovani kriminal. Za ubistvo Šćekića koje se desilo 2005. godine osuđeni su Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović.

Jedna za drugom padale su i ostale optužbe protiv njega – za krijumčarenje 200 kilograma kokaina, šverc kafe, utaju poreza. U zatvoru su ga službeno posjećivali najuticajniji funkcioneri Službe. Srpski Blic je pisao da je Vulević bio jedina osoba koja bi prstom mogla da upre u naručioce atentata na Jovanovića, te da je ubistvo Šćekića posljedica opstrukcije istrage atentata na Duška Jovanovića.

Osim što nije dalo motive i imena nalogodavca, u najmanju ruku sumnjivo je što je crnogorsko pravosuđe dva puta ukidalo presudu grupi optuženoj za ubistvo Šćekića zbog štamparskih grešaka u presudi. Sudija Lazar Aković javno je tvrdio da je zbog tog slučaja bio pod pritiskom tadašnje državne tužiteljice Vesne Medenice, kume sestre crnogorskog premijera. Aković je kasnije i razriješen. On je bio sudija i u prvom procesu za ubistvo urednika Dana Duška Jovanovića, kada je Mandić osuđen na 30 godina.

,,Osnovno u tim presudama je to što nijedno nije rasvijetljeno do tog nivoa da se otkriju nalogodavci i kazne u skladu sa zakonom. To govori o nesposobnosti pravosuđa ali i o nedostatku volje da se ti slučajevi ispitaju do kraja, da se ispitaju sumnje javnosti koje odavno postoje”, kaže za Monitor podgorički advokat Veselin Radulović.

Šćekić nije kraj niza nerasvijetljenih ubistava onih koji su povezani za duvanskom aferom. Tu su i ubistvo Gorana Žugića, savjetnika Mila Đukanovića za bezbijednost 2000. godine i Dragana Belog Raspopovića visokog funkcionera državne bezbijednosti, ubijenog dvije godine kasnije. Kada je ubijen Žugić, Đukanović je tvrdio da se radi o političkom obračunu aludirajući na odnose sa Srbijom.

Informacije koje je objavio Monitor da su Žugić i Raspopović bili povezani sa duvanskim tranzitom, nijesu demantovane.

Kako je Monitor već objavio, najkasnije od polovine 1996. Žugić je odlukom Đukanovića, postavljen da „za državu” ubira taksu u Montenegro tabako tranzitu (MTT). Te poslove je odlukom Đukanovića potom preuzeo Raspopović. Kestner je tvrdio u Nacionalu iz 2001. da je Žugića „vrlo vjerovatno” ubio Raspopović.

Ubistva policajaca i novinara koji su istraživali duvansku mafiju i sprege kriminala samo je dio nerasvijetljenih zločina koji vode do vrha. Crnogorsko pravosuđe potrudilo se da zataška i slučaj gdje nijesu potrebni istražitelji da utvrde ko je nalogodavac zločina – deportaciju bosanskih izbjeglica 1992.

U lavirintu pravosuđa ispada da su novinari i urednici medija koje vrh ne kontroliše napadani tek onako, a ne zbog istraživanja o sprezi vlasti i kriminala. Ruka crne internacionale pogubila je neke od njih. Mozak te hobotnice moćan je i živ. Izdaje li i dalje mračne naloge?

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo