Povežite se sa nama

FOKUS

KOLIKO ĆE KOŠTATI AUTOPUT: Šta znaju đeca šta je milijarda

Objavljeno prije

na

Gotovo je izvjesno da će nas dionica Smokovac – Mateševo, završena ili ne, koštati više od milijardu eura. Nepoznanica je maksimalna cijena tog poduhvata. I vrijeme za koje ćemo morati da platimo potrošeno

 

Po sistemu toplo-hladno, prošlog četvrtka, u istom danu kada je (poslije šest godina) donijela odluku o povećanju minimalne zarade, Vlada premijera Duška Markovića obznanila je da se troškovi gradnje prioritetne dionice autoputa Bar – Boljare uvećavaju za još 4,83 miliona eura.

Dodatni novac otići će za kopanje kanala i polaganje cijevi kroz koje će prolaziti kabl za napajanje električnom energijom dionice Smokovac – Mateševo. Iz nekog razloga, laicima nerezumljivog, i taj se posao našao u grupi „nepredvidivih, nepredviđenih i naknadnih radova“ (član 13.9 Ugovora o projektovanju i izgradnji autoputa) koji nijesu uključeni u cijenu od 809,5 miliona eura, ugovorenu u februaru 2014. godine.  Izvođač novougovorenih radova biće kineska kompanije CRBC.

Prethodno je, podrazumijeva se, Vlada na popis „nepredvidljivih“ radova dodala projekat napajanja ove dionice autoputa električnom energijom. Valjda su „naknadno“ obaviješteni o potrebi da autoput bude osvijetljen. A da benzinske pumpe, recimo, ne mogu raditi bez struje. Ili je, možda, samo došlo do kratkog spoja  u komunikaciji između kabineta bivšeg i aktuelnog ministra saobraćaja Ivana Brajovića i Osmana Nurkovića.

Vlada je, uglavnom, 14. februara ove godine Monteputu dala saglasnost (čitaj nalog) da se kompanija zaduži za 31,6 miliona. Kako bi državna kompanija platila izgradnju elektro mreže duž prioritetne dionice.

Pitanje zbog čega se Vlada nije pojavila kao direktni investitor tog posla ima jednostavan i tužan odgovor. Trošak dijela zaboravljenih radova prebačen je na tuđa pleća kako bi, makar formalno, „nepredvidivi, nepredviđeni i naknadni radovi“ ostali u planiranom okviru od deset posto prvobitno planiranog budžeta.   A izvršna vlast se sačuvala potrebe za dodatnim zaduženjem.

Po sličnoj formuli  zamjene teza iz Vlade su stigla objašnjenja da dodatni (neplanirani) novčani izdaci za gradnju sitema za vodosnabdijevanje autoputa nijesu posljedice nečije zaboravnosti  ili neznanja. Riječ je, tvrdi se u saopštenju ministra Nurkovića, o naknadnoj odluci da se umjesto izgradnje instalacija „potrebnih za održavanje i funkciju autoputa“  obezbijede uslovi za vodosnabdijevanje lokalnog stanovništva u koridoru autoputa, čime je i „distributivni vodovod položen u autoput dobio karakter regionalnog vodovoda”. I taj će nas vodovod, sa karakterom, koštati dodatnih 14,2 miliona. Do danas ne znamo ni gdje on počinje, ni gdje se završava. Znamo da u vrijednost radova nije uračunat PDV-a.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 31. MAJA

Komentari

FOKUS

NOVA GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI I STARE PODJELE: Red crkve, red nacije, red pljačke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partizani, četnici, ustaše, bjelaši, zelenaši, popovi i lopovi i eto DPS-u još četiri godine nekontrolisane vlasti. Eventualne saveznike može pronaći na ovoj ili onoj strani –  zavisi od trenutnih odnosa političke ponude i potražnje

 

Nakon što je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sedmoricom sveštenika pušten iz pritvora u Nikšiću, u noći između petka i subote,  u Crnoj Gori više nema utamničenih pripadnika Srpske pravoslavne crkve (SPC). Potom su se sa ulica u Nikšiću, Pljevljima, Beranama, Podgorici, Budvi, Tivtu, povukli i njihovi sljedbenici. Nakon što su par dana klicali privedenim sveštenicima, zahtijevali njihovo oslobađanje, poručivali da oni svetinje ne daju a da je prvi čovjek svih ovdašnjih vlasti – lopov.

Bilo je tu i prevrnutih kontejnera, bačenih kamenica i flaša, poneka psovka na račun policije ili prolaznika druge vjere i nacije… Suštinski, ništa čega se, uz kraće ili malo duže pauze, nijesmo nagledali i naslušali od 1990. pa do kraja prošle godine, kada nas je zadesio prvi krug uličnih borbi u organizaciji političara vlasti i opozicije (DPS i DF, prije svih drugih) a pod patronatom popova SPC-a. To pokazuje da smo i dalje,  tamo gdje smo bili na kraju minulog vijeka. I, uglavnom, sa istim akterima.

Konačno, kući su otišli i policajci koji su od 12. do 15. maja obezbjeđivali te skupove „visokog rizika“. Epilog trodnevnog druženja: povrijeđeno je više od 45 demonstranata i 26 policajaca. Najgore je, čini se, prošao dvadesetjednogodišnji O.M. iz Pljevalja, inače lice sa invaliditetom. Na snimcima koji su se danima vrtjeli na regionalnim portalima vidi se kako ga nekoliko policajaca pod opremom za razbijanje demonstracija udara pendrecima, rukama i nogama. Dok jedan od njih nije uspio da ga zaštiti i odvoji od kolega.

„Na video zapisu je očigledno da policijski službenici nastavljaju sa postupanjem i onda kada je prestao svaki osnov i smisao dalje intervencije”, saopšteno je iz Savjeta za građansku kontrolu rada policije krajem prošle nedjelje. Iz Savjeta su pohvalili odnos načelnika CB Pljevlja Dragana Slavulja koji im je, kažu, obezbijedio  svu traženu dokumentaciju. Pa je, za razliku od događaja u Podgorici krajem 2015. godine, utvrđen identitet postupajućih službenika.  Sada Savjet očekuje reakciju Unutrašnje kontrole. Istome se nada i  javnost.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORESKI DUG KAO 17 GODINA PLATA U PROSVJETI: Obrazovanje pojeli tajkuni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poreski dug Crne Gore, pohvalio se direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša nedavno, iznosi 378, 14 miliona eura. To se smatra uspjehom u odnosu na ranije godine i decenije. Godišnji budžet za cjelokupnu prosvjetu iznosi oko 22 miliona eura. Porez koji država nije naplatila  mogao je da pokrije 17 godina plata u obrazovanju!  To znači da je  para za povišice prosvjetarima i ranije bilo

 

Prosvjetni radnici  su heroji pandemije. Iako su u Crnoj Gori škole zatvorene i prije prvog registrovanog oboljelog od korone, nastava je nastavljena on-line i preko elektronskih medija. Uspješno. No, kao i ni  za ostale heroje, ni za njih nema povećanja plata. Onog suštinskog, kako kaže premijer Duško Marković. Obrazloženje je uvijek isto –  nema para.

U nedavnom intervjuu  Novoj, on je objasnio: „Mora se stvoriti realan izvor za povećanje zarada, ne samo u zdravstvu, već i za policiju, vojsku i druge važne službe, jer ako se sada povećaju zarade, ugroziće se isplata penzija, socijalna davanja, odnosno ugroziće se finansijska stabilnost“.

Finansijska stabilnost za Markovića očito znači nepromjenjivost  uspostavljenog načina raspodjele novca. U kom onaj dio sistema koji održava vlast ima i po nekoliko puta više plate od prosvjetnih radnika i ostalih koji rade u javnom sektoru.  Monitor je u prethodnom broju pisao o tome kako u tužilaštvu, pravosuđu, Vladi, parlamentu,  zarade  uz raznorazne varijabile, dežurstva i ostale dodatke,  iznose od tri  pa naviše.  Ne računajući putovanja, dnevnice, besplatne obroke i ostalo.. Ispada da ministar ili tužilac  u prosjeku vrijedi koliko osam zaposlenih u obrazovanju.

Prosvjetari  su vlastima značajni  tek toliko da ne zatalasaju i ne prodrmaju „finansijsku stabilnost“.  Zbog toga im se kad prigusti doda sića na zarade. O posljednjem povećanju od 9 posto, pričalo se kao da je  podvig. To je  „najveće povećanje u posljednjih 12 godina i jedno od najvećih u regionu“, pjevao je  ministar prosvjete Damir Šehović. U stvarnosti  prosječne zarade prosvjetara i dalje  su među najnižima.  Prema podacima Monstata, prosječna plata u obrazovanju tokom prošle godine  iznosila je  498 eura.   U 2012.   je oko 450 eura. Cijelih 50 eura za pet godina. Neki od zaposlenih u prosvjeti i o toj plati, kojom se jedva pokriva mršava potrošačka korpa, mogu samo da sanjaju.

Slobodan Savović, iz Sindikata prosvjete za Monitor daje primjer aprilske zarade u jednoj od osnovnih škola u Podgorici. „Prosjek za april  za ovu osnovnu školu je :254,61 eura za pomoćne radnice higijeničarke, nastavnici – 566,17,  profesori – 638,25 domar –  362  i pedagog –  625 eura. Startna zarada za profesore je 490, nastavnike 434,  a za radnice – 223 eura”.  Mjesečno,  Ministarstvo prosvjete izdvaja za zarade za ovu osnovnu školu –  63 hiljade eura.   To je osam plata direktorice  Plantaža, Verice Maraš.  Ili 6 plata specijalnog državnog tužioca, kad zaređa sa dežurstvima.

Ne samo što tužioci imaju plate o kojima prosvjetari mogu samo da maštaju, nego se iz budžeta izdvajaju dodatni milioni eura zbog njihovog lošeg rada. Samo zbog  pale optužnice protiv porodice Safeta Kalića za pranje novca, iz budžeta je otišlo preko tri miliona eura. To su četiri godine plata za  osnovnu školu u Podgorici.

Ima još prigodnih uporedbi. Jedna osnovna škola sa platama kompletnog osoblja jednaka je godišnjoj zaradi jednog ministra, ili poslanika. Naravno, ne računajući sve one privilegije koje sljeduju.

Dok poslanik i ministar za iće i piće nemaju ograničeni budžet,  u prosvjeti sem plate nema dodataka.  „Kad odemo na seminar ni kafu nam ne plate, a kamoli šta drugo“, kaže nastavnica jedne podgoričke osnovne škole. Njena aprilska zarada iznosila je  570 eura. ,,Sa posljednjim povećanjem” .

U srednjim školama, prosjek zarada veći je za oko 15 do 20 posto zbog stručne spreme. Taman za tu kafu kad pođu na seminar.

Prosvjetni radnici nerijetko su podstanari ili žive u roditeljskim stanovima. ,,Nakon dvije denecije rada sa djecom, i fakultetskom diplomom, živim sa majkom u njenom stanu”, objašnjava naša sagovornica. Istovremeno, Vlada je od 2009. do 2018. godine za stambeno obezbjeđivanje već obezbijeđenih funkcionera potrošila više od 13 miliona eura. Tako su  funkcioneri sa zaradama od po nekoliko hiljada eura, uknjižili još po jedan stan, da im se nađe. Uz rate od 40 do 70 eura. Prosvjetna zajednica Crne Gore organizovala je prošle godine protest, tražeći da profesori sa 20 i više godina staža dobijaju stambene kredite po uslovima koji su važili i za ministra  Šehovića. On je za svega 20.000 eura dobio stan  od 89 kvadrata u Podgorici. Ništa od toga.

Nije  samo  trenutna raspodjela novca iz budžeta nepravedna.  U proteklih dvije decenije ogromne sume  našeg novca, otišle su privilegovanim pojedincima ili kompanijama.

Poreski dug Crne Gore, pohvalio se direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša nedavno, iznosi 378, 14 miliona eura. To se smatra uspjehom u odnosu na ranije godine i decenije. Godišnji budžet za prosvjetu iznosi oko 22 miliona eura. Porez koji država nije naplatila,  mogao je da pokrije 17 godina plata u obrazovanju!

Zašto nije naplaćen, posebna je, ispričana priča. Na spisku najvećih poreskih dužnika decenijama su isti pojedinci bliski vladajućim krugovima i posebno Milu Đukanoviću koji decenijama stoji na vrhu piramide moći. Dragan Brković, Veselin Barović, Dragan Bećirović…  Obrazovanje su pojeli tajkuni.  I neke državne kompanije, poput Montenegro airlansa, koje su decenijama na aparatima.

Prošle godine Vlada je za nacionalnu avio-kompaniju odredila 150 miliona eura državne pomoći. To je osam  godišnjih zarada za prosvjetu. Može se polemisati treba li sa toliko državnog novca pomagati nacionalnu kompaniju na izdisaju. Drugo je sigurno: nismo morali pomagati privatnu banku braće Đukanović za 40 miliona eura. Tačnije nismo trebali, a morali jesmo. To su dvije godine plata u obrazovanju.  Dug je spisak  državne pomoći, koja je mahom otišla u povlašćene ruke.

U 2014. dr­žav­na po­moć za oblast kul­tu­re i in­for­mi­sa­nja bi­la je 3,5 mi­li­o­na, u 2013. go­di­ni 4,9 mi­li­o­na, u 2012 – 3,5 mi­li­o­na, a u 2011 – 3,95 mi­li­o­na eura, podaci su Centra za građansko obrazovanje. Taj novac otišao je u ruke  prorežimskih medija. Koji se održavaju jer održavaju vlast. Godišnje je na njih otišlo i po pet godišnjih zarada za jednu osnovnu školu.

Treba ponavljati i ponavljati – para ima. I bilo ih je. One se  ne raspodjeljuju kako treba. Slobodan J. Savovoić iz Sindikata prosvjete komentariše: „Ja  ne znam koliko košta nabavka i servisiranje predsjednikovog automobila, ali znam da društveni dohodak ne smijemo trošiti na ovaj  način. To ne može da promijeni Sindikat prosvjete. Potrebno je  napraviti konsenzus svih snaga o daljem kretanju društvenog bogatstva. Potreban je remont društva“.

To ne može da napravi vlast koja je napravila podjele i strpala  bogatstvo u džep svojih najbližih. Dok se vlast ne promijeni, gledaćemo kako profesori jedva preživljavaju, a njihovi najbolji đaci odlaze van granica. Da dostojanstveno žive. Pa i kao moleri.

Milena PEROVIĆ KORAĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEMIRI U CRNOJ GORI: Novi talas starih virusa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u svijetu još bore sa korona virusom, mi smo se vratili u redovno stanje političke krize – nemiri i povrijeđeni na ulicama. Nerješavanje pitanja crkvene imovine dobro je došlo i vlasti  i opoziciji kao dio predizborne kampanje. Na ulicama se sukobljavaju građani, a političari se u Skupštini smješkaju iza maski sa nacionalnim obilježjima

 

Snimak iz Pljevalja na kome se vidi da osmorica policajaca tuku mladića, pokazao je da je vrijeme korona izolacije bilo bolje od normale koju je proizveo ovaj sistem. Nakon neformalnog vanrednog stanja, prijeti nam pravo. Policija u Pljevljima rastjerala je suzavcem okupljene, među kojima je bilo i djece, u Nikšiću šok bombe i suzavac, građani uzvratili kamenicama i skandiranjem ,,ustaše“, povrijeđen veći broj građana, među kojima ima maloljetnika, i 22 policajca, u Andrijevici blokiran put, hapšenja…

Oni koji protestuju traže da se iz zatvora pusti episkop budimljansko nikšićki Joanikije i osam sveštenika koji su uhapšeni nakon okupljanja više hiljada ljudi u litiji povodom slave Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Tužilaštvo je episkopu i sveštenicima odredilo 72 sati pritvora.

Tog utorka u Nikšiću javnost se uvjerila zašto u Crnoj Gori švedski model borbe protiv korona virusa nije moguć. Hiljade ljudi okupile su se ispred manastira bez distance, maski, ne hajući ni za sebe ni za bližnje, što se virusa tiče.

Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve tvrdi da je ,,sveštenstvo u dogovoru sa mitropolitom Amfilohijem i episkopom Joanikijem riješilo da zbog zdravstvenih mjera bude samo održan moleban u hramu bez molitvenog hoda. Međutim, zbog naroda koga je bilo u tolikom broju da nije mogao stati u crkvu već se izlio oko hrama i na ulice krenulo se spontano u tradicionalni hod koji ni pred bogom ni pred ljudima nije bilo alternative”.

Do ,,spontanog” okupljanja naroda ipak nije došlo u Podgorici povodom Svetog Marka, slave Podgorice, 8. maja. Iako je mitropolit Amfilohije to predložio svešteniku Veliboru Džomiću: ,,Možda bi bilo dobro da sveštenici danas od crkve Svetog Đorđa do Markovog manastira obave litiju za molitvu apostolu i jevanđelisti Marku, zaštitniku ovog grada za oslobođenje od korona virusa’’. Zato, jeste u Beranama 6. maja, na Đurđevdan, pa je tužilaštvo zbog litije podnijelo krivične prijave protiv pet sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske.

Ove sedmice stupile su na snagu mjere Nacionalnog koordinacionog tijela za suzbijanje zaraznih bolesti kojima je omogućeno obavljanje vjerskih službi. Naglašeno je da i dalje važi zabrana javnih okupljanja, ali da ograničen broj osoba može boraviti u vjerskim objektima – na 10 kvadrata jedna, na ulazu dezinfekcija ruku, maske, distanca…

Evo, kako se to  primjenjuje u drugim  vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. ,,Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori je na elektronskoj sjednici donio odluku koja daje čitav set konkretnih preporuka o načinu organizovanja vjerskog života u džamijama. To podrazumijeva da svi vjernici u molitvenom prostoru nose maske, dezinfikuju se na ulazu, nose svoje sedžade (molitvene ćilime) i poštuju distancu koja podrazumijeva da se u džamijama srednje veličine može naći maksimalno 25 vjernika, u manjim 20, te da na platoima ispred džamija može biti na propisanoj distanci maksimalno dvadeset vjernika”, kazali su Monitoru iz Islamske zajednice.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. maja ili u www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo