Povežite se sa nama

FOKUS

TRINAEST GODINA NEZAVISNOSTI: A nezavisnosti niđe

Objavljeno prije

na

Za ovu deceniju i kusur,  vlast  nas  je zadužila  do guše zarad megalomanskih projekata koji samo privilegovanima donose profit . Potrudila se i da što više građana i institucija učini zavisnim od sopstvene (samo)volje kako bi se održala. Zato je  borba za nezavisnost borba protiv DPS. Crna Gora ili oni

 

Trinaest je godina otkako su na referendumu 21. maja 2006. godine crnogorski građani kazali da žele nezavisnu,   državu svih.  Još je nijesu dobili.  Za ovu deceniju i kusur, vlast nas je zadužila do guše zarad megalomanskih projekata koji samo privilegovanima donose profit. Tako  nas  je učinila   zavisnim od raznoraznih međunarodnih finansijskih institucija.  Potrudila se i da što više građana i institucija učini zavisnim od sopstvene volje kako bi se održala. Zbog toga je korupcija stigla do samih kostiju sistema.  I svi postali zavisni od svih.  Vlast od raznoraznih međunarodnih adresa, svojih tajkuna i šefova podzemlja, i ovi od njih, institucije od volje vrha partije, a većina građana od plate od koje jedva živi, a koju zarađuje uglavnom ako ima sreće da poznaje nekog  njihovog.   Pošto se od prosječne zarade ne živi  (vidi box),  oni dodatno nerijetko zavise i od svojih roditelja penzionera, rođaka u inostranstvu, ko ima sreće, dodatnih poslova.  Riječju – robovi.

Kako li je tek onima  ispod crte. U siromaštvu i zavisnosti  za goli opstanak  živi 24 posto crnogorskih građana, dok je još 10 posto, prema podacima Monstata, u riziku od socijalne isključenosti. To su podaci s kraja prošle godine.

Ako se uzme u obzir da zvanična metodologija prebrojavanja  konstantno pokušava da uljepša stvarnost, slika je  još sumornija. Prema nekim procjenama, kao što je ona koju je prošle godine dala ovdašnja NVO Banka hrane – čak 60 odsto građana živi ispod granice apsolutnog siromaštva!

„Ako se zna  da 54 odsto zaposlenih ili oko 98.000 ljudi prima zaradu manju od 250 eura, da je 50.000 nezaposlenih i da 68.000 penzionera ima penziju manju od 250 eura, da je oko 160.000 punoljetnih radno sposobnih stanovnika koji nisu zaposleni, ne studiraju, niti su na birou rada kao nezaposleni, dolazimo do jednostavne, ali frapantne računice da u Crnoj Gori živi oko 376.000 stanovnika koji imaju mjesečne prihode od 0 do 250 eura”, konstatovali su tada iz Banke hrane.

I po zvaničnim podacima,  siromaštvo je od referenduma raslo. Apsolutna linija siromaštva za Crnu Goru u 2009. godini iznosila je 169,13 eura po ekvivalentu odrasle osobe, što je za bilo skoro šest eura  više nego 2008.godine. U 2009. godini 6,8 odsto stanovništva imalo je ekvivalentnu potrošnju ispod apsolutne linije siromaštva.

Rastao je i javni dug.  Prema podacima Svjetske banke  iz posljednjeg izvještaja za Zapadni Balkan javni dug je u Crnoj Gori dostigao kritičnih  71 osto BDP –  u 2018-oj godini. Tako smo i zvanično prešli dozvoljeni limit Matrihta, što ugrožava i kandidaturu za Evropsku uniju.  Državni dug Crne Gore, prema podacima Ministarstva finansija, je na kraju  2009. godine. Iznosio  37 odsto  bruto domaćeg proizvoda (BDP). Od toga, unutrašnji dug je bio  14,3 odsto BDP-a, a  spoljni – 22,7 odsto BDP-a.

Ni zemlja po kojoj hodamo nije više naša.  Rasprodata je po niskoj cijeni privilegovanim tajkunima, zbog čega mnogi od nas ne samo zbog plitkog džepa, nego i zbog sumnjivih privatizacija i neodgovornog odnosa vlasti prema zemlji, ne možemo smočiti prst u morsku vodu, na pojedinim djelovima crnogorskog primorja. Samo ih se rado sjećamo. Zbog rizičnih zajmova, poput onih kineskih za gradnju autoputa, mogli bismo ostati i bez onih od rijetkih strateških resursa koje su ostali.  Za te aranžmane,  mnoge vjerovatno neće ni biti briga, jer se bore za goli opstanak, a djeca su im svakako na tuđoj zemlji.  Polovina mladih želi da ode iz Crne Gore , pokazalo je istraživanje objavljeno ovog mjeseca. Radi se o  alarmantnim podacima iz Studije o mladima u državama jugoistočne Evrope 2018/2019, koja je međunarodni istraživački projekat sproveden u 10 zemalja jugoistočne Evrope. U istraživanju je učestvovalo više od 10.000 mladih ljudi između 14 i 29 godina.

Da se  vlast održava silom i korupcijom, a ne zato što nam nude prosperitet i nezavisnost, pa ih zato opet i opet biramo, vide i svi okolo.  Doduše, to  uglavnom o saopštavaju umivenim,  diplomatskim jezikom. U posljednje vrijeme ni on, međutim, ne može prikriti činjenicu da smo zemlja sistemske korupcije, u kojoj je organizovani kriminal u čvrstoj vezi sa onima u čijim su rukama naše sudbine i naše pare.   Početkom ovog mjeseca  Freedom house je ocijenio da je Crna Gora „djelimično slobodna država“, a da ,,predsjednik Milo Đukanović i njegova Demokratska partija socijalista (DPS) koriste široku mrežu korupcije, uključujući navodne veze sa organizovanim kriminalom, kako bi ostala na vlasti skoro tri decenije”. Ova organizacija je u izvještaju Sloboda u svijetu  primijetila  da je u Crnoj Gori rasprostranjen sistem protekcije, a da „široko rasprostranjena korupcija ohrabruje lojalnost vladajućoj partiji“.

,,Mnogi članovi vladajuće stranke imaju navodne veze sa organizovanim kriminalom, što cementira DPS na vlasti. Poslodavci u javnom i privatnom sektoru, povezani sa državom, pritiskaju zaposlene da glasaju za vladajuću koaliciju“, naveli su.  Osvrnuli su se i na ostale naše boljke i konstatovali ono što godinama uzalud čitamo i u izvještajima Brisela:  zavisno pravosuđe, pad medijskih sloboda, nedostatak suštinske borbe sa korupcijom i organizovanim kriminalom…

U prošlogodišnjem Izvještaju EK o napretku Crne Gore, kada je u pitanju pravosuđe,  navodi se  da postoje „pokušaji političkog miješanja, uključujući  i miješanje internih vlasti u pravosuđe” i da to ostaje ,,pitanje koje izaziva zabrinutost”.  A kad Brisel kaže da je ,,zabrinut”, onda bi to nas baš trebalo da zabrine. Takvo pravosuđe donijelo je ovog mjeseca presudu za slučaj državni udar, kojom je dodatno zaoštrena politička scena,  i smanjena nada da je istinska alternativa ovakvoj vladavini tu blizu.

Borba protiv korupcije i kriminala može da se priča jezikom  statistike,  ali i onim drugim, istinitijim. Prvo voli vlast, i u toj verziji povećali smo procenat  presuda za visoku korupciju i organizovani kriminal.  U stvarnosti, radi se o političkim obračunima i političkoj trgovini.  Ono što premijer Duško Marković naziva „pobjedom institucija“, na javi su propali procesi protiv osumnjičenih za organizovani kriminal,  kao što su slučajevi Šarić i Kalić, zbog kojih smo platili milionske odštete, a njihove biografije oprane.  Istovrmeno, statistika koja Briselu treba da pokaže da smo se popravili u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, popunjena je uglavnom zahvaljujući procesima protiv kritičara režima, ili njihovih koji su im stali na put.

Kroz filter priče o nezavisnoj državi, prale su se i biografije najviših zvaničnika. „Elita“ koja je ispisala najsramniju ratnu istoriju Crne Gore, i povela nas u rat devedesetih,  koja je odgovorna za ratne zločine,  sada  polaže vijence na raznorazne antifašističke datume. One daleke. O njihovom fašizmu  ni riječi. Ni do  suočavanja sa prošlošću nije došlo zato što su oni  i dalje tu.

Specijalno tužilaštvo za ratne zločine odbacilo je tokom prošle godine sve krivične prijave za ratne zločine, a da o tome  nije obavijestilo ni javnost ni Evropsku komisiju.

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković saopštio je početkom ove godine da su „u fazi izviđaja, četiri predmeta koji se odnose na događaje iz 1991. i 1992. godine na prostoru bivše Jugoslavije“.  U fazi izviđaja nakon skoro trideset godina. Sigurno je i da među njima nijesu prijave protiv dosadašnjeg predsjednika države zbog zločina deportacija.

U izvještajima EK primjećuju se i neke dobre stvari. Uglavnom su to pohvale za popravku zakonodavnog okvira, ili kadrovskih kapaciteta institucija.  Nikom međutim nije lakše zbog toga što su u novoj uniformi bili specijaci čija imena ne znamo do danas, a koji su brutalno pretukli Mija Martinovića tokom protesta 2015. godine.  Dvojica, koji su se dobrovoljno prijavili, još nijesu pravosnažno osuđeni.

Teško je govoriti o ljudskim pravima i odnosu prema ratnim zločinima. Ali evo: i dalje nema dovoljno žena na rukovodećim položajima, žene na tržištu rada su diskriminisane i mobingovane i nemaju povjerenja  u institucije, a ni muškarcima nije prekrasno na istom tržištu.  Decenije programa za Rome i Egipćane donijele su tek rijetkima u toj zajednici  boljitak. Pali smo na skali medijskih sloboda,  državna televizija je ista ona iz devedesetih. Lider smo u regionu, konstatovao je Brisel, „kada je riječ o pravima lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba”. Moguće istinito, ali bi te osobe vrlo vjerovatnije izvještaje EK radije čitale u Briselu nego kod kuće.   U Evropski sud u Strazburu je  prošle godine stiglo 318 predstavki iz Crne Gore, što je za 130 odsto više u odnosu na godinu ranije kada je stiglo njih 138.

Crnogorska vlast je tokom ovih 13 godina napravila Crnu Goru po svome liku.  Pokušavajući da se održi, dovela nas je do ivice opstanka.  U svakom smislu. Zato je danas borba za nezavisnost borba protiv DPS-a. Crna Gora ili oni.

Srećan Dan nezavisnosti.

 

NAŠ STANDARD OD REFERENDUMA:  Crna Gora  i dalje među najsiromašnijima u Evropi

Tri godine nakon što je Crna Gora izglasala nezavisnsot,  u izvještaju koji je 2009. godine objavio  Evropski statistički zavod (EUROSTAT), ocijenjeno je da je naša svježe samostalna država ,,među najsiromašnijima u Evropi”. Kako tada, tako i danas. U prošlogodišnjem izvještaju iste organizacije ponovljena je ista formulacija.

U izvještaju iz 2009. godine Eurostat ukazuje da je BDP po stanovniku u Crnoj Gori iznosio  2008. godine 41 odsto evropskog, a individualna potrošnja 44 odsto. Izvještaj je  obuhvatio i države kandidate, zapadno-balkanske zemlje, kao i Island, Norvešku i Švajcarsku.

U prošlogodišnjem izvještaju opet se konstatuje da  kupovna moć crnogorskih građana nije ni pola evropskog prosjeka –  6 odsto kupovne moći. Mjesečna prosječna zarada u Crnoj Gori prema podacima Monstata iznosila je 512 eura, dok je minimalna potrošačka korupa u avgustu prošle godine iznosila 638 eura. Jedeš i platiš polovinu računa. Ili, platiš račune, a stegneš kaiš. Kako ko voli.

Napredak je očit.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

FOKUS

NOVA VLADA: Ni težih zadataka ni slabije podrške

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada će najveću i najiskreniju podršku dobiti za najavljenu reformu izbornog zakonodavstva. Pošto se i vlast i opozicija spremaju za izbore do kojih bi moglo doći prije roka, pod uslovom da izvršna vlast bude neuspješna i, jednako, pod uslovom da bude uspješna – na žalost onih koji je formalno podržavaju

 

Dok nastaje ovaj tekst teče rasprava o izboru 42. vlade Crne Gore. Prve koju ne predvodi DPS (nekadašnji Savez komunista). Mandatar Zdravko Krivokapić u parlamentu je, zvanično, predstavio program i članove buduće vlade. „Želim da ispunim očekivanja svih koji su glasali za promjene, ali i da odagnam strahove i bojazni onih koji se promjena plaše“, poručio je Krivokapić predstavljajući osnovni moto svog kabineta. Sažeto: „zdravlje iznad svega, ekonomija prije svega, moral svuda, pomirenje, sloboda i pravda za sve“.

Svega, svuda, za sve. Lijepo. Pokazalo se, ipak, da priča o strahu i očekivanjima nije nimalo jednostavna.

Brojni poslanici nove većine, čuli smo iz dosadašnje rasprave u Skupštini, sumnjaju da će nova vlada ostati dosljedna onome na šta su se čelnici tri vladajuće koalicije – Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović – pismeno obavezali. A što bi se moglo opisati kao mirna tranzicija vlasti. Bez revanšizma, uz zadržavanje spoljnopolitičkih prioriteta (EU, NATO) i poštovanje ustavnih načela kojima se definiše karakter Crne Gore (suverena, građanska, ekološka, država socijalne pravde…).

Čelnici partija-konstituenata koalicije Za budućnost Crne Gore, pride, nijesu krili uvjerenje da bi oni ili njihove partijske kolege ministarski posao radili bolje od ponuđenih kandidata. Samo da im je mandatar pružio priliku.

Njih, kažu, nijesu posebno impresionirale Krivokapićeve najave „odlučne borbe“ protiv korupcije i organizovanog kriminala, suzbijanje sive ekonomije i  „pooštravanje kaznene politike za krivična djela iz ovih oblasti“. Mandatar obećava povećanje bezbjednosti – hapšenjima članova organizovanih kriminalnih grupa, sprečavanjem teških zločina i napretkom u ključnim istragama koje su ostale neriješene. Takođe, najavljuje istrage o porijeklu imovine „u svim slučajevima nesrazmjere imovine i prihoda“.

Za jedne to je previše. Nije na vladi da hapsi, kažu. Drugi tvrde – nedovoljno. Dok god su Đukanovići na slobodi. Onda je Nebojša Medojević objasnio kako bi izgledao transfer vlasti pod njihovom komandom.

Postizborno vanredno stanje, hapšenja, objavljivanje imena „špijuna koji su radili za DPS i službu“, rasformiranje Agencije za nacionalnu bezbjednost i Specijalne antiterorističke jedinice, oduzimanje pasoša i konfiskacija imovine, procesuiranje Đukanovića i njegovo hapšenje. Sve to po hitnom postupku. Mimo redovnih zakonskih procedura. „Ne možete totalitarni režim da mijenjate po zakonima koje su oni donijeli, morate da ih suspendujete i uvedete vanredno stanje šest mjeseci“, rekao je Medojević predlažući svojevrsnu postizbornu revoluciju, i vladavinu legendarnih kožnih mantila.

„Skupštinska većina nam je dala dovoljno razloga da ne glasamo za ovu vladu“, primijetio je s prikladnom dozom ironije, poslanik DPS Dragutin Papović. Navodeći istorijski presjek primjedbi, insinuacija, uvreda, (ne)opravdanih strahova i naknadnih analiza koje su, od septembra do danas, ponudili članovi sadašnje većine na račun mandatara koga su sami predložili. I njegovog tima. Plus strah da će nova vlada dovesti u pitanje sekularni karakter države, ugrožavajući prava manjinskih i većinskog naroda. Sporan je, kažu, i ekonomski program nove vlade, odnosno njegovo odsustvo i, kako to vide u opoziciji, nebriga za zdravlje građana Crne Gore.

Ponovo smo, sa obje strane parlamenta (vlast i opozicija), čuli da je predložena vlada jednonacionalna (srpska) i jednovjerska (pravoslavna), iako je vidljivo da te primjedbe nijesu potpuno utemeljene. Bez potrebe da licitiramo nacionalnim i vjerskim opredjeljenjem predloženih članova Krivokapićevog kabineta. Međutim, ostaje optužujuća činjenica da je ovo, ko zna od kada, prva vlada u kojoj nema predstavnika Bošnjaka/Muslimana. Ali ni ministara iz opština u kojima oni čine većinu, čime je narušen i princip regionalne zastupljenosti u izvršnoj vlasti.

Mandatar je sa tom primjedbom bio suočen još u prvoj polovini novembra, nakon prvog obraćanja sa spiskom kandidata. To što je nije uvažio ne može biti slučajnost. Bošnjačka stranka jeste odbila poziv da se priključi novim vlastima i uđe u vladu, ali ona nije ekskluzivni zastupnik Bošnjaka u Crnoj Gori. Kao što ni javno deklarisani Srbi/Srpkinje, kandidati za ministre, nijesu članovi partija koje tvrde da su jedini pravi i autentični predstavnici srpskog naroda u Crnoj Gori. Da je bilo volje, našlo bi se načina.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA NEVJERNIH TOMA: Klimavo    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki će se nadati a neki strahovati da buduća vlada, na klimavim nogama podrške nezadovoljnih, neće trajati dovoljno dugo

 

Sljedeće sedmice u (petak) imaćemo vladu. Vjerovatno. Sljedećeg mjeseca  (27. decembar) imaćemo budžet za 2021. godinu. Možda. A naredne godine u ovo doba… Ne, nećemo biti milioneri. Tako nešto jedva da je pošlo za rukom proslavljenoj braći Troter iz BBC-evog serijala Mućke (Only Fools and Horses) i to tek petnaest godina nakon emitovanja prve epizode.

Mi ćemo za 12 mjeseci imati mnogo jasniju predstavu o dometima prve višestranačke vlade u Crnoj Gori koju nije formirao DPS. I (ponovo možda) osnovna saznanja o ekonomskoj cijeni njihove vladavine duge tri decenije. Ne računajući četiri države, tri rata, ubijene, ranjene, silovane, opljačkane, izbjegle, raseljene, deportovane, protjerane, osiromašene…

Bude li kako je najavljeno, Zdravko Krivokapić će, kao mandatar, pred poslanike izaći u srijedu 2. decembra. Tri mjeseca nakon izbora i, zamalo, puna dva mjeseca od kako mu je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović 8. oktobra povjerio mandat. Nakon što su ga za premijera predložili svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo koje u Skupštini imaju neophodnu većinu (41:40).

Da li je vladu i njen program trebalo pripremiti brže – jeste. Zdravstvena, ekonomska, politička, bezbjednosna kriza sa kojom se suočavamo zahtijevala je hitriju reakciju i preuzimanje odgovornosti. Drugo je pitanje da li je to bilo moguće u postojećim uslovima.

Mandatar se pohvalio, a mediji su to prihvatili i proširili, citirajući Krivokapića i pozivajući se na arhive i sjećanje aktera prethodnih izbora, kako bi buduća vlada još prije formalnog izbora mogla postati najtransparentnija koju pamtimo.  Zaista, mi u ovom trenutku i zvanično znamo imena 10 od najavljenih 12 ministara/ministarki. Nepoznanice su samo osobe koje će se naći na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva odbrane i makar jedan potpredsjednik Vlade.

Njih je mandatar Krivokapić ostao „dužan“ prije tri nedjelje, kada je javnosti predstavio osnovna programska načela i članove budućeg kabineta. Da budemo precizni, mandatar je tada imao kandidata za mjesto ministra policije ali je advokat Nikola Terzić, u međuvremenu, povukao kandidaturu.

Jedna dilema – vlada sa ili bez potpredsjednika – lako je razriješena. Ustav Crne Gore nalaže da premijer ima makar jednog zamjenika (potpredsjednika). „Vladu čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri“, propisano je u odjeljku koji se tiče izbora i nadležnosti izvršne vlasti. Naknadno smo saznali da mandatar na tom mjestu vidi Dritana Abazovića, predsjednika Građanskog pokreta URA i nosioca liste Crne na bijelo. Dodatno, očekuje se da će Abazoviću pripasti i jedno od upražnjenih mjesta u tzv. ministarstvima sile, dok postoje najave da će i vojska i policija u budućoj vladi biti pod kontrolom URA. Makar što se tiče pozicije ministara. Spekuliše se i sa nekim imenima, ali je na tu temu nezahvalno kalkulisati u momentu kada je mandatar već najavio da će imena odabranih kandidata objelodaniti neposredno nakon izlaska ovog broja Monitora.

Poslovnik Skupštine ne obavezuje predlagača da sastav i program vlade poslanicima predoči prije sjednice, kako bi oni mogli da ga detaljnije prouče. Odlazeća vlast je podrazumijevala postojanje tvrde partijske discipline i lojalnost poslanika koju su opredjeljivali ideološka bliskost i lični interesi a ne program i personalni sastav vlade. Tek treba da vidimo koliko Zdravko Krivokapić može da računa na tako nešto.

Zapravo, aktuelna tranzicija vlasti otkriva mnoge pravne dubioze koje nam, kao svojevrsno naslijeđe, ostavlja DPS. Nova većina, već skoro tri mjeseca, ne pokazuje da ima volje i snage da se sa njima uhvati u koštac. Da li će izbor vlade koju naredne nedjelje parlamentu predloži mandatar zavisiti od glasa poslanika Zdravka Krivokapića? I njegovog kolege Dritana Abazovića? Možda zvuči banalno, ali se to jednako može interpretirati i kao sistemsko pitanje o podjeli vlasti i poštovanju demokratskih institucija.

Već smo bili u prilici da gledamo kako funkcioneri DPS-a, kao poslanici, glasaju za sebe – ministre u budućoj vladi. Ovo bi, ipak, bilo prvi put da tako nešto uradi lično mandatar. U situaciji kad u parlamentu već imamo poslanika – aktuelnog premijera i njegovih ministara-poslanika u dovoljnom broju da formiraju poseban poslanički klub.

Dok nastaje ovaj tekst iz kabineta predsjednika Skupštine Alekse Bečića nema vijesti da su poslanici – članovi buduće vlade (ukoliko ona dobije potrebnu većinu) podnijeli ostavku. Istina je ne postoji propis koji ih na to obavezuje. Mogu glasati sami za sebe – ako ispunjavaju vlastite kriterijume. DPS većina je godinama odbijala da predloži i usvoji zakon o Vladi, zakon o Skupštini pa, nakon toga, i zakon o ministarstvima (gdje se propisuje broj resora i raspodjela nadležnosti), javnoj upravi… Tim bi propisima i navedena pitanja bila regulisana. Niko, međutim, nije branio novoj većini da se prihvati posla i te zakone pripremi i usvoji, kako bi vlada bila izabrana u regularnoj proceduri. Imali su kad, od septembra.

Čak i ako zanemarimo personalna pitanja tipa ko će biti članovi nove vlade a ko će za njih glasati, ostaje otvoreno pitanje njenog programa (vidjeti antrfile). I podrške. A tih je pitanja više od odgovora.

Tri buduća ministra – Jakov Milatović, Mladen Bojanić i Milojko Spajić (resori ekonomskog razvoja, kapitalnih investicija i finansija i socijalnog staranja) – već dvije nedjelje razgovaraju sa ministrima ekonomije i finansija iz odlazeće vlade Dragicom Sekulić i Darkom Radunovićem. Cilj je da što je prije moguće pohvataju konce i, u skladu sa namjerama nove vlade, prepakuju budžet za narednu godinu koji je u formi nacrta pripremila odlazeća administracija. Nimalo jednostavan posao s obzirom na okolnosti, obostrano neiskustvo u vezi tranzicije vlasti i krupne promjene u organizaciji buduće vlade (manji broj ministarstava, preraspodjela nadležnosti…).

Kao da problema nije dovoljno, svjedoci smo da se ekonomskom dijelu Krivokapićevog tima svakodnevno, krajnje zajedljivo, obraćaju isti oni koji će im dati podršku da postanu izvršna vlast. „Eksperti i apostoli idu na predavanje kod ministra finansija iz vlade Duška Markovića“, ciničan je Nebojša Medojević koji teško, teže od bilo koga drugog, skriva bijes zato što neće postati dio izvršne vlasti: „Ministru Radunoviću će trebati više dana da objasni ekspertima Predlog Budžeta za 2021. godinu,  jer eksperti se prvi put suočavaju sa pisanjem budžeta, pa im treba malo pomoći…“.

Paralelno, Medojević piše ono što, kako se čini, misli dobar dio njegovih koalicionih partnera iz ZBCG. „Dobili smo slabu vladu. Svaki zakonski predlog ove vlade u parlamentu biće pregovori o vladi jer nema stabilnu većinu od 41 poslanika“. Lider PzP još poručuje: „Glasaćemo za tu vladu, a za budžet ćemo da vidimo. Podrška naša budžetu će zavisiti od odnosa drugih u političkoj većini i odnosa vlade”. Najava političke trgovine?

Nebojša Medojević, uglavnom, i današnji dan započinje tvitom „vlada UDBE“, pa ponavlja da će je podržati zato što ima „obavezu prema građanima“. Tu je neko nešto pobrkao.

Da su građani htjeli da glasaju za ANB/UDBU/OZNU oni bi podržali listu koju je predvodio DPS. Tamo je, kao nosilac liste, bio čovjek koji je 12 godina, kao pomoćnik ministra policije pa zatim i direktor ANB, vodio crnogorsku službu bezbjednosti. Ali nisu. Glasali su, dosta njih, za listu koju je sa drugog mjesta promovisao i Nebojša Medojević. Sada on glasače ubjeđuje da je prvi sa te liste njihov i njegov politički protivnik.

Koliko god da su nebulozne, primjedbe koje stižu od poslanika vladajuće većine moraju biti veliki teret budućoj vladi. Ona od početka visi o tankom koncu.

Proklamovani proevropski  kurs na koji su se Krivokapić, Bečić i Abazović obavezali Sporazumom iz septembra u suštoj je suprotnosti sa politikom koju zagovara DF. Sa i bez Pokreta za promjene.  To je razočarenje Andrije Mandića i Milana Kneževića lako razumjeti. Ova vlada neće moći da realizuje program koji su oni priželjkivali. Ne zato što ih je neko prevario i oteo im izbornu pobjedu, već zato što njihov projekat – Crna Gora treća srpska država nije na ovim izborima dobio većinsku podršku glasača.

To ne znači da je neće imati u budućnosti obistine li se strahovi oko noviteta koje bi u resore obrazovanja, kulture, nauke i sporta mogla donijeti ministarka Vesna Bratić. Osoba čiji je profil izazvao najviše negativnih reakcija nakon što je Krivokapić objelodanio sastav svog tima. Na sve te kritike on nije ni trepnuo, pokazujući  da je njegov izbor učinjen krajnje promišljeno. Pa kome vojska i policija a kome udžbenici, izdavačka djelatnost, očuvanje i (pre)oblikovanje kulturnog nasljeđa.

Konačno, i dalje ne znamo da li će mandatar ostati gluv na primjedbe da njegova vlada, kojoj i oni koji će je glasati u parlamentu cinično tepaju „apostolska“, ne zadovoljava elementarne kriterijume nacionalne i vjerske zastupljenosti građana Crne Gore. A to bi trebao da je početak svake priče o drugačijoj, boljoj Crnoj Gori. U suprotnom, neki će se nadati a neki strahovati da buduća vlada, na klimavim nogama podrške nezadovoljnih, neće trajati dugo.

 

Šta su prioriteti

Iz URA su, prema saznanjima Monitora, koalicionim partnerima na potpisivanje ponudili Sporazum o programskim prioritetima ekspertske vlade. Tim dokumentom se predviđa da su se Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović, u ime koalicija koje su predvodili na izborima, „usaglasili oko sljedećih prioriteta u radu ekspertske vlade“ (popis prioriteta navodimo integralno):

  • Konsolidacija javnih finansija uz presjek zatečenog stanja u trenutku preuzimanja vlasti;
  • Odlučna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala uz pooštravanje kaznene politike za krivična djela iz ovih oblasti;
  • Donošenje hitnih mjera za borbu protiv pandemije novog korona virusa COVID 19;
  • Temeljna reforma izbornog zakonodavstva i stvaranje uslova za održavanje prvih fer i slobodnih izbora;
  • Izmjena, dopuna i revizija svih diskriminatorskih zakonskih i podzakonskih akata, sa prioritetom donošenja u što kraćem roku Izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovijesti sa akcentom na ukidanje spornih članova;
  • Donošenje niza novih sistemskih zakona počev od prioritetnih: Zakon o porijeklu imovine, Zakon o lustraciji, Zakon o Vladi, Zakon o Skupštini; Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata;
  • Sprovođenje seta mjera iz oblasti zaštite životne sredine sa ciljem brendiranja Crne Gore kao ekološke države;
  • Revizija i preispitivanje svih koncesionih ugovora;
  • Donošenje deklaracije o trajnoj zabrani izgradnje malih hidroelektrana na crnogorskim vodotocima;
  • Nastavak aktivnih pregovora sa EU sa ciljem ostvarivanja napretka u poglavljima 23 i 24;
  • Reforma zdravstvenog sistema uz stvaranje uslova za početak realizacije kapitalnih projekata (izgradnja novog Urgentnog centra, izgradnja Klinike za infektivne bolesti, izgradnja Klinike za psihijatriju);
  • Reforma obrazovnog sistema na svim nivoima uz prioritetnu depolitizaciju i vraćanje autonomije Univerzitetu Crne Gore;
  • Stvaranje uslova za decentralizaciju lokalnih samouprava kroz izmjenu Zakona o lokalnoj samoupravi i Zakona o finansiranju lokalnih samouprava.

 

Ponuđeni Sporazum u četvrtak ujutro (još) nije usaglašen i potpisan. Prema nekim nezvaničnim objašnjenjima, ponuđeni potpisnici nijesu u potpunosti saglasni oko liste prioriteta. S druge strane, stižu objašnjenja da nije sporan sadržaj ponuđenog Sporazuma koliko sposobnost potpisnika da garantuju kako će svi poslanici lista koje su predvodili podržati potpisano. Zato se, u vrijeme kada je ovaj tekst spreman za štampu, razmatrala ideja da se Sporazum ponudi na potpisivanje svim partijama i pokretima – članicama tri koalicije koje su formirale vladajuću većinu.

 

Nove prijetnje Abazoviću

Iz URA su, javno, od Uprave policije i ANB zatražili da se izjasne po pitanju ozbiljnih prijetnji koje Dritanu Abazoviću stižu iz jednog regionalnog kriminalnog udruženja sa infrastrukturom i korijenima i u Crnoj Gori. Prozvani su, potom, odgovorili kako oni nemaju saznanja o bilo kakvim prijetnjama lideru koalicije Crno na bijelo i budućem članu vlade u čijoj bi se nadležnosti, prema nekim informacijama, mogle naći službe bezbjednosti. Osim onih, naravno, koje su za svoj račun formirale dobrodržeće partije i kriminalni klanovi.

Dan je potom objavio ono o čemu se, nezvanično, pričalo danima: iza novih prijetnji Abazoviću stoji kriminalna organizacija Nasera Keljmendija.

Prethodno, Abazoviću su prijeteće poruke poslali i domaći kriminalci sa konekcijama u službi. Monitor je već početkom oktobra objelodanio kako je Abazoviću, nakon što je odbio poziv da se sastane sa vrhom kavačkog klana, stiglo upozorenje: „vidjećemo se ovako ili onako“. U Upravi policije se još tada nalazio zahtjev za procjenu bezbjednosti Dritana Abazovića na koji oni, do danas, nijesu odgovorili. I dodijelili mu adekvatno obezbjeđenje.

Da slika bude kompletna, Abazovićevi „koalicioni partneri“, odnosno jedan od njih sa liste ZBCG, pojasnio je pratiocima na društvenim mrežama da lideru URA niko stvarno ne prijeti nego je to priča koja treba da ga promoviše za poziciju ministra policije. Kako kažu: uz takve partnere ne trebaju vam neprijatelji.

Zoran RADULOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRIMOPREDAJA VLASTI PO DUBINI: Čiji si ti mali?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok opozicioni prvaci sve glasnije maštaju kako će se, prvi put kao dio vlasti, baškariti po dubini nekog od profitabilnijih resora buduće vlade, DPS čeka novu šansu

 

Na Kolegijumu predsjednika Skupštine, sredinom nedjelje, postignut je dogovor o privremenim izmjenama Poslovnika o radu parlamenta, kako bi se poslanicima inficiranim korona virusom ili se nalaze u samoizolaciji, omogućilo glasanje na daljinu. Predsjednik Skupštine Aleksa Bečić očekuje da će izmjene biti usvojene već u ponedjeljak na Cetinju, glasovima poslanika i pozicije i opozicije, i da će se nakon toga steći uslovi da sjednica na kojoj bi se birala nova vlada počne 2. decembra. Na Kolegijumu je dogovoreno i formiranje parlamentarne radne grupe za pripremu novog poslovnika i nacrta zakona o Skupštini.

Prethodno se, na vladinom sajtu, pojavilo saopštenje Ministarstva finansija kojim su mandatara Zdravka Krivokapića i njegove saradnike pozvali na neku vrstu razmjene informacija i planova. Tako bi se, smatraju, olakšala primopredaja izvršne vlasti, a budžet za narednu godinu (njegov nacrt je, kažu, gotov) što prije prilagodio i usaglasio sa namjerama buduće vlade.

Ministarstvo finansija obezbijediće sve zahtijevane informacije koje su u njegovoj nadležnosti i koje može podijeliti u skladu sa zakonom, stoji u saopštenju u kome se predlaže održavanje zajedničkih radnih sastanaka „ukoliko se (to) smatra korisnim“. Krivokapić je pozdravio spremnost odlazeće vlade da novim vlastima pruži informacije o stanju državnih finansija. I prihvatio poziv na sastanak. „Očekujemo da se najavljeni sastanak održi u najskorije moguće vrijeme, kako bi što prije započeli oporavak crnogorske ekonomije i društva”, napisao je Krivokapić.

Tu se, otprilike, završavaju dobre vijesti.

Na sve strane pljušte tvitovi, fejsbuk statusi i partijska saopštenja lidera partija članica koalicije Za budućnost Crne Gore. Već smo se navikli na to da Nebojša Medojević, Andrija Mandić i Milan Knežević o nosiocu svoje liste i čovjeku kojeg su lično oni (Knežević) predložili za mandatara, govore kao o podmetnutom kukavičjem jajetu koje sada, kad se izleglo, pokušava da ih izgura iz izvršne vlasti koju su oni, tvrde, odavno zaslužili. Po osnovu  opozicionog staža. Onda su lideri DF počeli da licitiraju sa imenima krivica za svoj strašni udes. Uz sve jasnije naznake međusobnih neslaganja i optužbi (fingiranih ili stvarnih).

Medojević je, u novoj epizodi razotkrivanja sveopšte urote, obznanio kako je za izdaju birača odgovorna SPC. Poimenice: Vladika Joanikije, pop Gojko Perović i Vlado Božović. „Govorim samo ono što mi je Andrija (Mandić) rekao“, pojasnio je Medojević. I ustvrdio kako „on više neće učestvovati u političkim igrama sveštenika koji su odigrali još jednom za Mila Đukanovića i opstanak ovog režima“.

Na logično pitanje – zašto on i njegove kolege iz DF-a dozvoljavaju to što tvrde da se dešava, Nebojša Medojević odgovara (citaramo): „Zato što je ovaj put crkva napravila dil sa đavolom i sorošoidima iz Vijesti. Mi ćemo glasati za tu Vladu zbog građana. Ali ćemo ih svaki dan prozivati da ispune očekivanja građana”.

Ako smo dobro razumjeli: Pokret za promjene će podržati izdajničku, antireformsku, prorežimsku vladu Zdravka Krivokapića zato što je njeno formiranje u interesu đavola iz crkve, sorošoida iz Vijesti i građana!? Amin.

Na Medojevićeve prozivke odgovorila je Beranka Jovanka Bogavac, inače poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore. Kazala je da je Vladika Joanikije (Mićović) „jedan od najprosvećenijih i najboljih ljudi koje je ona u životu upoznala“ te da je uvjerena da on nikad svjesno ne bi uradio ništa što je protiv interesa naroda u Crnoj Gori. Predsjedniku svoje partije, u dvije rečenice, ponudila je važnu lekciju: „Narodu koji nam je dao povjerenje moramo pokazati visok stepen lične tolerancije i odmjerenosti i shvatiti istorijski značaj trenutka u kome se nalazimo. Ne umijemo da cijenimo ovu slobodu koju smo toliko čekali, ne umijemo da slušamo jedni druge, da razgovaramo, da se dogovaramo i da činimo ustupke jedni drugima.“

U to se oglasila i NOVA (koja se sada ponovo predstavlja kao NSD, vraćajući se nacionalnim obilježjima koja su prije pet-šest godina pokušavali da maskiraju). U toj partiji, vjeruju „da čitava Crna Gora zna da su NSD i njen predsjednik Andrija Mandić snažno vezani za SPC, patrijarha, sve njene vladike, sveštenstvo i vjerujući narod”. Lica koja je pomenuo Medojević, pozivajući se na razgovor sa Mandićem, nijesu prevaranti, poručuju.  „To što nedobronamjerni mediji, u privatnu prepisku Nebojše Medojevića sa fejsbuka, pokušavaju uvući NSD i Andriju Mandića i od njih napraviti nešto što oni nijesu, je svojevrsni skandal, čije bi posljedice trebale da nanesu štetu najjačoj vladajućoj stranci”.

Da. A kakav su tek skandal napravili mediji koji su, prije desetak dana, citirali Mandićevu izjavu: „Protiv nas se radilo u portama crkvi…“. Ili je trebalo da smo to već zaboravili?

U sjenci sličnih ispada lidera DF, nova većina se bavi i nekim sasvim praktičnim pitanjima iz oblasti osvajanja moći. Šefovi pojedinih poslaničkih klubova novoformirane većine od Krivokapića su tražili da se pismeno obaveže kako će svakoj partiji pripasti odgovarajući procenat kadrova koji bi bili raspoređeni po dubini u budućim ministarstvima. „Mislim da će političke partije shodno partijskom učešću u vlasti dobiti mjesta po dubini“, kazao je Vasilije Lalošević (SNP) ček i ne pokušavajući da objasni kako bi se to rješenje moglo spakovati u postojeće zakonske odredbe. (Članovi vlade se, po dubini, biraju isključivo putem javnog konkursa).  

Ministrima treba omogućiti da biraju svoje saradnike, odgovorio je Krivokapić. Uslijedio je novi sastanak. I makar privremeni kompromis.

„Stranke koje čine parlamentarnu većinu će izabrati najbolje kadrove koje imaju i tražiće od njih da se prijave na konkurse i da učestvuju paralelno sa ostalima koji to budu htjeli i budu imali zakonsku mogućnost. To je nešto što smo dužni građanima”, kazao je Slaven Radunović u ime svih učesnika sastanka održanog početkom nedjelje. On je najavio da će, do kraja godine, nova parlamentarna većina usvojiti zakonska rješenja koja će omogućiti  „da svi rukovodeći kadrovi po upravama, državnim institucijama, preduzećima i ministarstvima ispod nivoa državnog sekretara prođu jednu vrstu reizbora, da moraju da se ponovo provjere njihove reference, i da uđu u takmičenje sa svim onim građanima koji to budu željeli… Ali ovaj put bez filtera da morate da imate člansku kartu“.

U tako nešto je, iskreno, teško povjerovati nakon svega što slušamo od 1. septembra. Opet, obistini li se to što je najavio Radunović, DPS bi se mogao naći u ozbiljnoj nevolji. Izjalovio bi se ogroman trud koji odlazeća vlast ulaže u pokušaje da svoje kadrove zakamuflira i učvrsti na što značajnijim pozicijama u svim sektorima vlasti. Od vojske i policije do zdravlja i finansija. One što preteknu Duško Marković i njegovi saradnici zbrinjavaju u državna preduzeća, kontrolne agencije, kabinet predsjednika države… Ili neko treće mjesto, gdje će ih nove vlasti teško vidjeti i još teže pomaći.

Paralelno teče i akcija zaposli bližnjega svoga. Već smo pisali kako je u prvim nedjeljama nakon izbora u državnoj administraciji zapošljeno 700 novih službenika (činovnika, vojnika, policajaca…). U minulih desetak dana, izbrojali su novinari Dana, na sajtu Uprave za kadrove raspisano je 50 novih oglasa za radna mjesta inspektora, referenata, savjetnika, načelnika u ministarstvima, upravama, sekretarijatima, savjetima, sudovima… Tako to radi odlazeća vlada u tehničkom mandatu.

Za neupućene iznenađujuće, sa kritikama na račun mandatara i buduće vlade oglasio se i Savez građana CIVIS, iz koalicije Crno na bijelo. I oni su pred mandatara istresli  vreću problema i nedoumica. Zamjerili su Krivokapiću što su jedina parlamentarna struktura sa kojom se nije zvanično sreo u periodu odlučivanja o sastavu buduće vlade (CIVIS predvodi kardiohirurg i novi poslanik Srđan Pavićević). Oni konstatuju  da mandatar koristi njihovu ideju ekspertske vlade „kao osnovu svog političkog koncepta“, ali iskazuju sumnju u kvalitet tima koji je mandatar odabrao. „Ako ministri nisu stvarno najbolji, najiskusniji i potpuno ostvareni u svom profesionalnom životu i nisu oslonjeni na najširu moguću političku i društvenu platformu i podršku, postoji ogromna šansa da se brzo uruše, čak i sami od sebe“.

Nije malo onih koji će se složiti sa konstatacijom iz saopštenja CIVIS-a da je za realizaciju projekta ekspertske vlade neophodan konsenzus „stručno-referentnog znanja i iskustva“ i „politike i njenih protagonista“. Tamo stoji: „Ovaj ‘dogovor’ mora biti izbalansiran, uravnotežen, čvrst i sinergičan. Sa najširim pretpostavkama sa obje strane. Ako bilo koja strana ‘nadjača’ na štetu one druge i između njih se ne mogne staviti znak jednakosti, ova jednačina više ne važi, već, sasvim sigurno, vodi u realizaciju ‘sopstvene suprotnosti’, odnosno u lakrdiju i neslavni završetak“, zaključuje se u saopštenju CIVIS-a koje je, možda nije bez značaja pomenuti, objavljeno dok se lider koalicije Crno na bijelo Dritan Abazović nalazi u samoizolaciji, inficiran korona virusom.

Poslije svega što je izgovoreno u pobjedničkim redovima, uspjehom će se smatrati i konstituisanje i izglasavanje vlade. Način na koji nastupa nova većina podgrijava očekivanja čelnika DPS da bi oni, uskoro, mogli vratiti izgubljenu vlast. Prije nego što stignu sankcije zbog počinjenih nezakonitosti tokom vladanja. I prije nego što, eventualno, započnu  bolni proces reformisanja vlastite partije u opozicionim klupama.

Kongres Đukanovićeve partije pomjeren je za kraj januara, dok ne postane jasnija sposobnost novoformirane većine da proglasi izvršnu vlast i preuzme njene zakonske ingerencije. Službe, u međuvremenu, rade što im je naređeno: prekopavaju biografije (čitali smo trideset godina star pismeni sastav jedne buduće ministarke), obilaze rodbinu, šire tračave, podstiču nezadovoljne, plaše skeptične… I čekaju nove komande.

Dok novi pobjednici zamišljaju kako će se baškariti po dubini nekog od profitabilnijih resora buduće vlade, iz mračnih dubina vrebaju grabljivice. Iz Beograda je stiglo dobronamjerno upozorenje jednog opozicionara iz 2000. Otprilike: ne namiri li DPS-u račune za minulih 30 godina, oni će se brzo vratiti  i kazniti građane Crne Gore. Zbog izgubljene dobiti i pretrpljenog straha za vrijeme dok nijesu bila na vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo