Povežite se sa nama

FOKUS

TRINAEST GODINA NEZAVISNOSTI: A nezavisnosti niđe

Objavljeno prije

na

Za ovu deceniju i kusur,  vlast  nas  je zadužila  do guše zarad megalomanskih projekata koji samo privilegovanima donose profit . Potrudila se i da što više građana i institucija učini zavisnim od sopstvene (samo)volje kako bi se održala. Zato je  borba za nezavisnost borba protiv DPS. Crna Gora ili oni

 

Trinaest je godina otkako su na referendumu 21. maja 2006. godine crnogorski građani kazali da žele nezavisnu,   državu svih.  Još je nijesu dobili.  Za ovu deceniju i kusur, vlast nas je zadužila do guše zarad megalomanskih projekata koji samo privilegovanima donose profit. Tako  nas  je učinila   zavisnim od raznoraznih međunarodnih finansijskih institucija.  Potrudila se i da što više građana i institucija učini zavisnim od sopstvene volje kako bi se održala. Zbog toga je korupcija stigla do samih kostiju sistema.  I svi postali zavisni od svih.  Vlast od raznoraznih međunarodnih adresa, svojih tajkuna i šefova podzemlja, i ovi od njih, institucije od volje vrha partije, a većina građana od plate od koje jedva živi, a koju zarađuje uglavnom ako ima sreće da poznaje nekog  njihovog.   Pošto se od prosječne zarade ne živi  (vidi box),  oni dodatno nerijetko zavise i od svojih roditelja penzionera, rođaka u inostranstvu, ko ima sreće, dodatnih poslova.  Riječju – robovi.

Kako li je tek onima  ispod crte. U siromaštvu i zavisnosti  za goli opstanak  živi 24 posto crnogorskih građana, dok je još 10 posto, prema podacima Monstata, u riziku od socijalne isključenosti. To su podaci s kraja prošle godine.

Ako se uzme u obzir da zvanična metodologija prebrojavanja  konstantno pokušava da uljepša stvarnost, slika je  još sumornija. Prema nekim procjenama, kao što je ona koju je prošle godine dala ovdašnja NVO Banka hrane – čak 60 odsto građana živi ispod granice apsolutnog siromaštva!

„Ako se zna  da 54 odsto zaposlenih ili oko 98.000 ljudi prima zaradu manju od 250 eura, da je 50.000 nezaposlenih i da 68.000 penzionera ima penziju manju od 250 eura, da je oko 160.000 punoljetnih radno sposobnih stanovnika koji nisu zaposleni, ne studiraju, niti su na birou rada kao nezaposleni, dolazimo do jednostavne, ali frapantne računice da u Crnoj Gori živi oko 376.000 stanovnika koji imaju mjesečne prihode od 0 do 250 eura”, konstatovali su tada iz Banke hrane.

I po zvaničnim podacima,  siromaštvo je od referenduma raslo. Apsolutna linija siromaštva za Crnu Goru u 2009. godini iznosila je 169,13 eura po ekvivalentu odrasle osobe, što je za bilo skoro šest eura  više nego 2008.godine. U 2009. godini 6,8 odsto stanovništva imalo je ekvivalentnu potrošnju ispod apsolutne linije siromaštva.

Rastao je i javni dug.  Prema podacima Svjetske banke  iz posljednjeg izvještaja za Zapadni Balkan javni dug je u Crnoj Gori dostigao kritičnih  71 osto BDP –  u 2018-oj godini. Tako smo i zvanično prešli dozvoljeni limit Matrihta, što ugrožava i kandidaturu za Evropsku uniju.  Državni dug Crne Gore, prema podacima Ministarstva finansija, je na kraju  2009. godine. Iznosio  37 odsto  bruto domaćeg proizvoda (BDP). Od toga, unutrašnji dug je bio  14,3 odsto BDP-a, a  spoljni – 22,7 odsto BDP-a.

Ni zemlja po kojoj hodamo nije više naša.  Rasprodata je po niskoj cijeni privilegovanim tajkunima, zbog čega mnogi od nas ne samo zbog plitkog džepa, nego i zbog sumnjivih privatizacija i neodgovornog odnosa vlasti prema zemlji, ne možemo smočiti prst u morsku vodu, na pojedinim djelovima crnogorskog primorja. Samo ih se rado sjećamo. Zbog rizičnih zajmova, poput onih kineskih za gradnju autoputa, mogli bismo ostati i bez onih od rijetkih strateških resursa koje su ostali.  Za te aranžmane,  mnoge vjerovatno neće ni biti briga, jer se bore za goli opstanak, a djeca su im svakako na tuđoj zemlji.  Polovina mladih želi da ode iz Crne Gore , pokazalo je istraživanje objavljeno ovog mjeseca. Radi se o  alarmantnim podacima iz Studije o mladima u državama jugoistočne Evrope 2018/2019, koja je međunarodni istraživački projekat sproveden u 10 zemalja jugoistočne Evrope. U istraživanju je učestvovalo više od 10.000 mladih ljudi između 14 i 29 godina.

Da se  vlast održava silom i korupcijom, a ne zato što nam nude prosperitet i nezavisnost, pa ih zato opet i opet biramo, vide i svi okolo.  Doduše, to  uglavnom o saopštavaju umivenim,  diplomatskim jezikom. U posljednje vrijeme ni on, međutim, ne može prikriti činjenicu da smo zemlja sistemske korupcije, u kojoj je organizovani kriminal u čvrstoj vezi sa onima u čijim su rukama naše sudbine i naše pare.   Početkom ovog mjeseca  Freedom house je ocijenio da je Crna Gora „djelimično slobodna država“, a da ,,predsjednik Milo Đukanović i njegova Demokratska partija socijalista (DPS) koriste široku mrežu korupcije, uključujući navodne veze sa organizovanim kriminalom, kako bi ostala na vlasti skoro tri decenije”. Ova organizacija je u izvještaju Sloboda u svijetu  primijetila  da je u Crnoj Gori rasprostranjen sistem protekcije, a da „široko rasprostranjena korupcija ohrabruje lojalnost vladajućoj partiji“.

,,Mnogi članovi vladajuće stranke imaju navodne veze sa organizovanim kriminalom, što cementira DPS na vlasti. Poslodavci u javnom i privatnom sektoru, povezani sa državom, pritiskaju zaposlene da glasaju za vladajuću koaliciju“, naveli su.  Osvrnuli su se i na ostale naše boljke i konstatovali ono što godinama uzalud čitamo i u izvještajima Brisela:  zavisno pravosuđe, pad medijskih sloboda, nedostatak suštinske borbe sa korupcijom i organizovanim kriminalom…

U prošlogodišnjem Izvještaju EK o napretku Crne Gore, kada je u pitanju pravosuđe,  navodi se  da postoje „pokušaji političkog miješanja, uključujući  i miješanje internih vlasti u pravosuđe” i da to ostaje ,,pitanje koje izaziva zabrinutost”.  A kad Brisel kaže da je ,,zabrinut”, onda bi to nas baš trebalo da zabrine. Takvo pravosuđe donijelo je ovog mjeseca presudu za slučaj državni udar, kojom je dodatno zaoštrena politička scena,  i smanjena nada da je istinska alternativa ovakvoj vladavini tu blizu.

Borba protiv korupcije i kriminala može da se priča jezikom  statistike,  ali i onim drugim, istinitijim. Prvo voli vlast, i u toj verziji povećali smo procenat  presuda za visoku korupciju i organizovani kriminal.  U stvarnosti, radi se o političkim obračunima i političkoj trgovini.  Ono što premijer Duško Marković naziva „pobjedom institucija“, na javi su propali procesi protiv osumnjičenih za organizovani kriminal,  kao što su slučajevi Šarić i Kalić, zbog kojih smo platili milionske odštete, a njihove biografije oprane.  Istovrmeno, statistika koja Briselu treba da pokaže da smo se popravili u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, popunjena je uglavnom zahvaljujući procesima protiv kritičara režima, ili njihovih koji su im stali na put.

Kroz filter priče o nezavisnoj državi, prale su se i biografije najviših zvaničnika. „Elita“ koja je ispisala najsramniju ratnu istoriju Crne Gore, i povela nas u rat devedesetih,  koja je odgovorna za ratne zločine,  sada  polaže vijence na raznorazne antifašističke datume. One daleke. O njihovom fašizmu  ni riječi. Ni do  suočavanja sa prošlošću nije došlo zato što su oni  i dalje tu.

Specijalno tužilaštvo za ratne zločine odbacilo je tokom prošle godine sve krivične prijave za ratne zločine, a da o tome  nije obavijestilo ni javnost ni Evropsku komisiju.

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković saopštio je početkom ove godine da su „u fazi izviđaja, četiri predmeta koji se odnose na događaje iz 1991. i 1992. godine na prostoru bivše Jugoslavije“.  U fazi izviđaja nakon skoro trideset godina. Sigurno je i da među njima nijesu prijave protiv dosadašnjeg predsjednika države zbog zločina deportacija.

U izvještajima EK primjećuju se i neke dobre stvari. Uglavnom su to pohvale za popravku zakonodavnog okvira, ili kadrovskih kapaciteta institucija.  Nikom međutim nije lakše zbog toga što su u novoj uniformi bili specijaci čija imena ne znamo do danas, a koji su brutalno pretukli Mija Martinovića tokom protesta 2015. godine.  Dvojica, koji su se dobrovoljno prijavili, još nijesu pravosnažno osuđeni.

Teško je govoriti o ljudskim pravima i odnosu prema ratnim zločinima. Ali evo: i dalje nema dovoljno žena na rukovodećim položajima, žene na tržištu rada su diskriminisane i mobingovane i nemaju povjerenja  u institucije, a ni muškarcima nije prekrasno na istom tržištu.  Decenije programa za Rome i Egipćane donijele su tek rijetkima u toj zajednici  boljitak. Pali smo na skali medijskih sloboda,  državna televizija je ista ona iz devedesetih. Lider smo u regionu, konstatovao je Brisel, „kada je riječ o pravima lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba”. Moguće istinito, ali bi te osobe vrlo vjerovatnije izvještaje EK radije čitale u Briselu nego kod kuće.   U Evropski sud u Strazburu je  prošle godine stiglo 318 predstavki iz Crne Gore, što je za 130 odsto više u odnosu na godinu ranije kada je stiglo njih 138.

Crnogorska vlast je tokom ovih 13 godina napravila Crnu Goru po svome liku.  Pokušavajući da se održi, dovela nas je do ivice opstanka.  U svakom smislu. Zato je danas borba za nezavisnost borba protiv DPS-a. Crna Gora ili oni.

Srećan Dan nezavisnosti.

 

NAŠ STANDARD OD REFERENDUMA:  Crna Gora  i dalje među najsiromašnijima u Evropi

Tri godine nakon što je Crna Gora izglasala nezavisnsot,  u izvještaju koji je 2009. godine objavio  Evropski statistički zavod (EUROSTAT), ocijenjeno je da je naša svježe samostalna država ,,među najsiromašnijima u Evropi”. Kako tada, tako i danas. U prošlogodišnjem izvještaju iste organizacije ponovljena je ista formulacija.

U izvještaju iz 2009. godine Eurostat ukazuje da je BDP po stanovniku u Crnoj Gori iznosio  2008. godine 41 odsto evropskog, a individualna potrošnja 44 odsto. Izvještaj je  obuhvatio i države kandidate, zapadno-balkanske zemlje, kao i Island, Norvešku i Švajcarsku.

U prošlogodišnjem izvještaju opet se konstatuje da  kupovna moć crnogorskih građana nije ni pola evropskog prosjeka –  6 odsto kupovne moći. Mjesečna prosječna zarada u Crnoj Gori prema podacima Monstata iznosila je 512 eura, dok je minimalna potrošačka korupa u avgustu prošle godine iznosila 638 eura. Jedeš i platiš polovinu računa. Ili, platiš račune, a stegneš kaiš. Kako ko voli.

Napredak je očit.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

FOKUS

NOVA GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI I STARE PODJELE: Red crkve, red nacije, red pljačke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partizani, četnici, ustaše, bjelaši, zelenaši, popovi i lopovi i eto DPS-u još četiri godine nekontrolisane vlasti. Eventualne saveznike može pronaći na ovoj ili onoj strani –  zavisi od trenutnih odnosa političke ponude i potražnje

 

Nakon što je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sedmoricom sveštenika pušten iz pritvora u Nikšiću, u noći između petka i subote,  u Crnoj Gori više nema utamničenih pripadnika Srpske pravoslavne crkve (SPC). Potom su se sa ulica u Nikšiću, Pljevljima, Beranama, Podgorici, Budvi, Tivtu, povukli i njihovi sljedbenici. Nakon što su par dana klicali privedenim sveštenicima, zahtijevali njihovo oslobađanje, poručivali da oni svetinje ne daju a da je prvi čovjek svih ovdašnjih vlasti – lopov.

Bilo je tu i prevrnutih kontejnera, bačenih kamenica i flaša, poneka psovka na račun policije ili prolaznika druge vjere i nacije… Suštinski, ništa čega se, uz kraće ili malo duže pauze, nijesmo nagledali i naslušali od 1990. pa do kraja prošle godine, kada nas je zadesio prvi krug uličnih borbi u organizaciji političara vlasti i opozicije (DPS i DF, prije svih drugih) a pod patronatom popova SPC-a. To pokazuje da smo i dalje,  tamo gdje smo bili na kraju minulog vijeka. I, uglavnom, sa istim akterima.

Konačno, kući su otišli i policajci koji su od 12. do 15. maja obezbjeđivali te skupove „visokog rizika“. Epilog trodnevnog druženja: povrijeđeno je više od 45 demonstranata i 26 policajaca. Najgore je, čini se, prošao dvadesetjednogodišnji O.M. iz Pljevalja, inače lice sa invaliditetom. Na snimcima koji su se danima vrtjeli na regionalnim portalima vidi se kako ga nekoliko policajaca pod opremom za razbijanje demonstracija udara pendrecima, rukama i nogama. Dok jedan od njih nije uspio da ga zaštiti i odvoji od kolega.

„Na video zapisu je očigledno da policijski službenici nastavljaju sa postupanjem i onda kada je prestao svaki osnov i smisao dalje intervencije”, saopšteno je iz Savjeta za građansku kontrolu rada policije krajem prošle nedjelje. Iz Savjeta su pohvalili odnos načelnika CB Pljevlja Dragana Slavulja koji im je, kažu, obezbijedio  svu traženu dokumentaciju. Pa je, za razliku od događaja u Podgorici krajem 2015. godine, utvrđen identitet postupajućih službenika.  Sada Savjet očekuje reakciju Unutrašnje kontrole. Istome se nada i  javnost.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORESKI DUG KAO 17 GODINA PLATA U PROSVJETI: Obrazovanje pojeli tajkuni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poreski dug Crne Gore, pohvalio se direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša nedavno, iznosi 378, 14 miliona eura. To se smatra uspjehom u odnosu na ranije godine i decenije. Godišnji budžet za cjelokupnu prosvjetu iznosi oko 22 miliona eura. Porez koji država nije naplatila  mogao je da pokrije 17 godina plata u obrazovanju!  To znači da je  para za povišice prosvjetarima i ranije bilo

 

Prosvjetni radnici  su heroji pandemije. Iako su u Crnoj Gori škole zatvorene i prije prvog registrovanog oboljelog od korone, nastava je nastavljena on-line i preko elektronskih medija. Uspješno. No, kao i ni  za ostale heroje, ni za njih nema povećanja plata. Onog suštinskog, kako kaže premijer Duško Marković. Obrazloženje je uvijek isto –  nema para.

U nedavnom intervjuu  Novoj, on je objasnio: „Mora se stvoriti realan izvor za povećanje zarada, ne samo u zdravstvu, već i za policiju, vojsku i druge važne službe, jer ako se sada povećaju zarade, ugroziće se isplata penzija, socijalna davanja, odnosno ugroziće se finansijska stabilnost“.

Finansijska stabilnost za Markovića očito znači nepromjenjivost  uspostavljenog načina raspodjele novca. U kom onaj dio sistema koji održava vlast ima i po nekoliko puta više plate od prosvjetnih radnika i ostalih koji rade u javnom sektoru.  Monitor je u prethodnom broju pisao o tome kako u tužilaštvu, pravosuđu, Vladi, parlamentu,  zarade  uz raznorazne varijabile, dežurstva i ostale dodatke,  iznose od tri  pa naviše.  Ne računajući putovanja, dnevnice, besplatne obroke i ostalo.. Ispada da ministar ili tužilac  u prosjeku vrijedi koliko osam zaposlenih u obrazovanju.

Prosvjetari  su vlastima značajni  tek toliko da ne zatalasaju i ne prodrmaju „finansijsku stabilnost“.  Zbog toga im se kad prigusti doda sića na zarade. O posljednjem povećanju od 9 posto, pričalo se kao da je  podvig. To je  „najveće povećanje u posljednjih 12 godina i jedno od najvećih u regionu“, pjevao je  ministar prosvjete Damir Šehović. U stvarnosti  prosječne zarade prosvjetara i dalje  su među najnižima.  Prema podacima Monstata, prosječna plata u obrazovanju tokom prošle godine  iznosila je  498 eura.   U 2012.   je oko 450 eura. Cijelih 50 eura za pet godina. Neki od zaposlenih u prosvjeti i o toj plati, kojom se jedva pokriva mršava potrošačka korpa, mogu samo da sanjaju.

Slobodan Savović, iz Sindikata prosvjete za Monitor daje primjer aprilske zarade u jednoj od osnovnih škola u Podgorici. „Prosjek za april  za ovu osnovnu školu je :254,61 eura za pomoćne radnice higijeničarke, nastavnici – 566,17,  profesori – 638,25 domar –  362  i pedagog –  625 eura. Startna zarada za profesore je 490, nastavnike 434,  a za radnice – 223 eura”.  Mjesečno,  Ministarstvo prosvjete izdvaja za zarade za ovu osnovnu školu –  63 hiljade eura.   To je osam plata direktorice  Plantaža, Verice Maraš.  Ili 6 plata specijalnog državnog tužioca, kad zaređa sa dežurstvima.

Ne samo što tužioci imaju plate o kojima prosvjetari mogu samo da maštaju, nego se iz budžeta izdvajaju dodatni milioni eura zbog njihovog lošeg rada. Samo zbog  pale optužnice protiv porodice Safeta Kalića za pranje novca, iz budžeta je otišlo preko tri miliona eura. To su četiri godine plata za  osnovnu školu u Podgorici.

Ima još prigodnih uporedbi. Jedna osnovna škola sa platama kompletnog osoblja jednaka je godišnjoj zaradi jednog ministra, ili poslanika. Naravno, ne računajući sve one privilegije koje sljeduju.

Dok poslanik i ministar za iće i piće nemaju ograničeni budžet,  u prosvjeti sem plate nema dodataka.  „Kad odemo na seminar ni kafu nam ne plate, a kamoli šta drugo“, kaže nastavnica jedne podgoričke osnovne škole. Njena aprilska zarada iznosila je  570 eura. ,,Sa posljednjim povećanjem” .

U srednjim školama, prosjek zarada veći je za oko 15 do 20 posto zbog stručne spreme. Taman za tu kafu kad pođu na seminar.

Prosvjetni radnici nerijetko su podstanari ili žive u roditeljskim stanovima. ,,Nakon dvije denecije rada sa djecom, i fakultetskom diplomom, živim sa majkom u njenom stanu”, objašnjava naša sagovornica. Istovremeno, Vlada je od 2009. do 2018. godine za stambeno obezbjeđivanje već obezbijeđenih funkcionera potrošila više od 13 miliona eura. Tako su  funkcioneri sa zaradama od po nekoliko hiljada eura, uknjižili još po jedan stan, da im se nađe. Uz rate od 40 do 70 eura. Prosvjetna zajednica Crne Gore organizovala je prošle godine protest, tražeći da profesori sa 20 i više godina staža dobijaju stambene kredite po uslovima koji su važili i za ministra  Šehovića. On je za svega 20.000 eura dobio stan  od 89 kvadrata u Podgorici. Ništa od toga.

Nije  samo  trenutna raspodjela novca iz budžeta nepravedna.  U proteklih dvije decenije ogromne sume  našeg novca, otišle su privilegovanim pojedincima ili kompanijama.

Poreski dug Crne Gore, pohvalio se direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša nedavno, iznosi 378, 14 miliona eura. To se smatra uspjehom u odnosu na ranije godine i decenije. Godišnji budžet za prosvjetu iznosi oko 22 miliona eura. Porez koji država nije naplatila,  mogao je da pokrije 17 godina plata u obrazovanju!

Zašto nije naplaćen, posebna je, ispričana priča. Na spisku najvećih poreskih dužnika decenijama su isti pojedinci bliski vladajućim krugovima i posebno Milu Đukanoviću koji decenijama stoji na vrhu piramide moći. Dragan Brković, Veselin Barović, Dragan Bećirović…  Obrazovanje su pojeli tajkuni.  I neke državne kompanije, poput Montenegro airlansa, koje su decenijama na aparatima.

Prošle godine Vlada je za nacionalnu avio-kompaniju odredila 150 miliona eura državne pomoći. To je osam  godišnjih zarada za prosvjetu. Može se polemisati treba li sa toliko državnog novca pomagati nacionalnu kompaniju na izdisaju. Drugo je sigurno: nismo morali pomagati privatnu banku braće Đukanović za 40 miliona eura. Tačnije nismo trebali, a morali jesmo. To su dvije godine plata u obrazovanju.  Dug je spisak  državne pomoći, koja je mahom otišla u povlašćene ruke.

U 2014. dr­žav­na po­moć za oblast kul­tu­re i in­for­mi­sa­nja bi­la je 3,5 mi­li­o­na, u 2013. go­di­ni 4,9 mi­li­o­na, u 2012 – 3,5 mi­li­o­na, a u 2011 – 3,95 mi­li­o­na eura, podaci su Centra za građansko obrazovanje. Taj novac otišao je u ruke  prorežimskih medija. Koji se održavaju jer održavaju vlast. Godišnje je na njih otišlo i po pet godišnjih zarada za jednu osnovnu školu.

Treba ponavljati i ponavljati – para ima. I bilo ih je. One se  ne raspodjeljuju kako treba. Slobodan J. Savovoić iz Sindikata prosvjete komentariše: „Ja  ne znam koliko košta nabavka i servisiranje predsjednikovog automobila, ali znam da društveni dohodak ne smijemo trošiti na ovaj  način. To ne može da promijeni Sindikat prosvjete. Potrebno je  napraviti konsenzus svih snaga o daljem kretanju društvenog bogatstva. Potreban je remont društva“.

To ne može da napravi vlast koja je napravila podjele i strpala  bogatstvo u džep svojih najbližih. Dok se vlast ne promijeni, gledaćemo kako profesori jedva preživljavaju, a njihovi najbolji đaci odlaze van granica. Da dostojanstveno žive. Pa i kao moleri.

Milena PEROVIĆ KORAĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEMIRI U CRNOJ GORI: Novi talas starih virusa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u svijetu još bore sa korona virusom, mi smo se vratili u redovno stanje političke krize – nemiri i povrijeđeni na ulicama. Nerješavanje pitanja crkvene imovine dobro je došlo i vlasti  i opoziciji kao dio predizborne kampanje. Na ulicama se sukobljavaju građani, a političari se u Skupštini smješkaju iza maski sa nacionalnim obilježjima

 

Snimak iz Pljevalja na kome se vidi da osmorica policajaca tuku mladića, pokazao je da je vrijeme korona izolacije bilo bolje od normale koju je proizveo ovaj sistem. Nakon neformalnog vanrednog stanja, prijeti nam pravo. Policija u Pljevljima rastjerala je suzavcem okupljene, među kojima je bilo i djece, u Nikšiću šok bombe i suzavac, građani uzvratili kamenicama i skandiranjem ,,ustaše“, povrijeđen veći broj građana, među kojima ima maloljetnika, i 22 policajca, u Andrijevici blokiran put, hapšenja…

Oni koji protestuju traže da se iz zatvora pusti episkop budimljansko nikšićki Joanikije i osam sveštenika koji su uhapšeni nakon okupljanja više hiljada ljudi u litiji povodom slave Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Tužilaštvo je episkopu i sveštenicima odredilo 72 sati pritvora.

Tog utorka u Nikšiću javnost se uvjerila zašto u Crnoj Gori švedski model borbe protiv korona virusa nije moguć. Hiljade ljudi okupile su se ispred manastira bez distance, maski, ne hajući ni za sebe ni za bližnje, što se virusa tiče.

Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve tvrdi da je ,,sveštenstvo u dogovoru sa mitropolitom Amfilohijem i episkopom Joanikijem riješilo da zbog zdravstvenih mjera bude samo održan moleban u hramu bez molitvenog hoda. Međutim, zbog naroda koga je bilo u tolikom broju da nije mogao stati u crkvu već se izlio oko hrama i na ulice krenulo se spontano u tradicionalni hod koji ni pred bogom ni pred ljudima nije bilo alternative”.

Do ,,spontanog” okupljanja naroda ipak nije došlo u Podgorici povodom Svetog Marka, slave Podgorice, 8. maja. Iako je mitropolit Amfilohije to predložio svešteniku Veliboru Džomiću: ,,Možda bi bilo dobro da sveštenici danas od crkve Svetog Đorđa do Markovog manastira obave litiju za molitvu apostolu i jevanđelisti Marku, zaštitniku ovog grada za oslobođenje od korona virusa’’. Zato, jeste u Beranama 6. maja, na Đurđevdan, pa je tužilaštvo zbog litije podnijelo krivične prijave protiv pet sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske.

Ove sedmice stupile su na snagu mjere Nacionalnog koordinacionog tijela za suzbijanje zaraznih bolesti kojima je omogućeno obavljanje vjerskih službi. Naglašeno je da i dalje važi zabrana javnih okupljanja, ali da ograničen broj osoba može boraviti u vjerskim objektima – na 10 kvadrata jedna, na ulazu dezinfekcija ruku, maske, distanca…

Evo, kako se to  primjenjuje u drugim  vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. ,,Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori je na elektronskoj sjednici donio odluku koja daje čitav set konkretnih preporuka o načinu organizovanja vjerskog života u džamijama. To podrazumijeva da svi vjernici u molitvenom prostoru nose maske, dezinfikuju se na ulazu, nose svoje sedžade (molitvene ćilime) i poštuju distancu koja podrazumijeva da se u džamijama srednje veličine može naći maksimalno 25 vjernika, u manjim 20, te da na platoima ispred džamija može biti na propisanoj distanci maksimalno dvadeset vjernika”, kazali su Monitoru iz Islamske zajednice.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. maja ili u www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo