Povežite se sa nama

MONITORING

PRESUDA ZA ,,DRŽAVNI UDAR”: Ubistvo prava na svirep i podmukao način

Objavljeno prije

na

Zamislite da Andrija Mandić na nekom skupu izgovori: ,,Neka znaju da je stasala crnogorska mladost da zaštiti biće Crne Gore”. Eto ponovljenog terorizma zbog kojeg bi išao pravo u zatvor. To što bi se branio da je samo citirao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića iz predizborne kampanje 2016. ništa ne bi značilo

 

Čak i ako ne postoji ni udaljena sumnja da ste ikada prošli pored pravnog fakulteta, opet će vam biti kristalno jasno: ne može da valja presuda u kojoj se zasigurno ne znaju ni imena nekih od glavnih učesnika u procesu. Je li prvoosumnjičeni Šišmakov ili Širokov, da li je svjedok saradnik Aleksandar ili Saša – dva banalna pitanja koja ,,suđenje vijeka” lagano pretvaraju u kompletno zastiđe.

Kad sud u jednom procesu osudi 13 ljudi na ukupno 69 godina i sedam mjeseci zatvora, bio bi red, kad se slegnu prvi utisci, razmotriti datu pravnu situaciju. U slučaju državni udar to je gotovo neizvodljivo, prosto zato što, osim puke forme, u čitavom procesu ima dramatično malo prava.

Sjeo glavni specijalni tužilac i razmišljao. Kakve su mu misli – sjetimo se Montezume, Pontija Pilata i Crvenih Kmera – takva mu je optužnica. Godinicu i po pretresalo je Vijeće Višeg suda na čelu sa sudijom Suzanom Mugošom čitavu stvar i presudilo kako je presudilo. Da je pravde, Katnić bi mogao da tuži Mugošu za kršenje autorskih prava jer je presuda u ogromnom dijelu pepisana optužnica, a ni jednom ni drugom tekstu se ne može osporiti izvjesna literarna vrijednost. Recimo, kad vojvoda Paja na Mokroj gori, pukom srećom, srijeće Fadilja i upita ga za 50 kalašnjikovah. Žanr – fikcija.

Advokat Dragan Šoć kaže da dokazi koji su izvedeni ne podržavaju optužnicu ni u pogledu krivice ni u pogledu odgovornosti optuženih.

,,Pravo proizilazi iz činjenica. Kaže se – daj mi činjenice, daću ti pravo. Ako hoćeš nekoga da optužiš moraš raspolagati činjenicama”, objašnjava Šoć.

,,Sve se zasniva”, kaže Šoć, ,,na svjedočenju svjedoka saradnika Saše Sinđelića koji je nepouzdan i ne može mu se vjerovati. Inače je u pravu poznato da su svjedoci najnepouzdanije dokazno stedstvo. Treba zaista da imaju ogroman kredibilitet da bi im se poklonila vjera. Priča svjedoka po pravilu mora biti potkrijepljena dokazima da bi bila uvjerljiva”.

On podsjeća da je pretpostavka nevinosti uredno upisana u Ustav Crne Gore i da okrivljeni nije obavezan da dokazuje svoju nevinost.

,,Sumnju u pogledu krivice sud je obavezan da tumači u korist okrivljenog”, piše u trećem stavu člana 35 Ustava Crne Gore. Od toga u presudi za državni udar, nema ni traga.

U presudi je, na primjer, potpuno prihvaćen dio priče iz optužnice koji govori o putovanjima Milana Kneževića, jednog od lidera DF-a u Moskvu, gdje je imao političke sastanke, ali je, navodno, u pauzama mogao da se sretne ko zna s kim jer je imao dovoljno vremena. Fakat da je neko imao vremena i da tužilac sumnja da je tada nešto uradio sud nije mogao da tumači u korist optužbe. Naprotiv. Ne mora se čitati Ustav, da krivica mora biti dokazana ,,izvan razumne sumnje” zna svako ko je odgledao više od tri holivudska sudska trilera.

Šoć primjećuje i da je sutkinja  Mugoša kao jedan od dokaza krivice uzela političke govore čelnika Fronta. ,,Ja bih je pitao na osnovu kojeg standarda je ustanovila da ti govori nijesu bili  uobičajeni, nego ih je protumačila kao poziv na krivično djelo. Komandosi na Zlatiboru, za koje je Srbija zvanično rekla da ih nije bilo, kozaci, 500 četnika u Crnoj Gori – što ih ne pohapsiše –  sudija je poklonila vjeru takvim stvarima.”

Dragan Šoč napominje da je izdvojio samo nekoliko primjera kao ilustraciju stava da optužnica nije dokazana. Pretpostavlja da će u žalbi branilaca sve biti detaljno nabrojano.

Na pitanje koji su glavni elementi na kojima će se zasnivati žalba na presudu u predmetu državni udar, advokat Miroje Jovanović, branilac Andrije Mandića, Mihaila Čađenovića i Branke Milić, za Monitor kaže da Viši sud u Podgorici najprije treba da dostavi „presudu“ u pisanom obliku sa detaljnim obrazloženjem. ,,Sudeći po onome što je gospođa Mugoša čitala 9. maja prilikom donošenja te ‘presude’, najprije ćemo se zapitati da li smo mi advokati i cijela javnost pratili isto suđenje kao i ona. Ovo zbog toga što je Mugoša pročitala nešto što nema nikakve veze sa onim što se dešavalo u sudnici. Tome je svjedok cijela javnost, kako domaća tako i međunarodna. Dio žalbe je već napisao američki državni sekretar Majk Pompeo, kada je javno povukao pohvalu toj sramotnoj odluci, time šaljući vrlo jasnu poruku da je svima, pa čak i američkim vlastima, jasno da se radi o politički motivisanom i montiranom procesu”.

Jovanović kaže da su branioci u toku postupka sve vrijeme pokušavali da tok procesa vrate u pravni okvir, ali da je to bilo nemoguće jer je, na primjer, tužilac Katnić cijepao službena dokumenta MUP-a Srbije, a gospođa Mugoša odbijala svaku mogućnost da se izvedu ključni dokazi. ,,Naprosto, kada imate sudije koje su obični portparoli režima, bez trunke znanja i hrabrosti, uz snažan javan politički pritisak Đukanovića i njegove klike, onda nam preostaje samo da stvari nazovemo pravim imenom i spram toga se ravnamo. To ne umanjuje naš advokatski manevarski prostor da pred drugim instancama, domaćim i međunarodnim, kroz pravne procedure vrlo jasno pokažemo kakva se lakrdija dogodila u crnogorskom pravosuđu”.

Jednom pravednom opcijom Jovanović smatra potpunu demontažu farse zvane državni udar, i utvrđivanje pune krivične odgovornosti onih koji su montažu zvanu ‘državni udar’ osmislili i realizovali”.

,,Uostalom, i najčuveniji britanski krivični advokat Stiven Kej je u uticajnom listu Indipendent jasno ukazao da bi trebalo formirati komisiju nezavisnu od crnogorskih vlasti koja bi trebala da ispita šta se zaista dogodilo. Toliko o stavu međunarodne pravničke struke o ovoj montaži i farsi. Kolega iz Engleske je naprosto potvrdio našu početnu tezu da je ovdje sve politički dirigovano, i da se istina može utvrditi samo što dalje od domašaja Đukanovićevih poslušnika u sudijskim odorama. Dakle, što ljudi koji budu ispitivali ovu stvar budu dalje od porodice Đukanović i njihovog uticaja, to ćemo doći bliže istini i konačnom poništenju ove klasične političke montaže”, kaže Miroje Jovanović.

Jedna od veoma zanimljivih političkih činjenica proisteklih iz presude za ‘državni udar’ je brižljivo izmjerena kazna od pet godina zatvora za lidere Demokratskog fronta Andriju Mandića i Milana Kneževića. Osuđenima na toliku kaznu može, a ne mora biti određen pritvor. Sutkinja Mugoša nije izrekla mjeru pritvora, ali na zahtjev tužioca, može da je izrekne u svakom trenutu ako se utvrdi da postoji opasnost od bjekstva ili opasnost da krivično djelo bude ponovljeno.

Smije li Demokratski front da organizuje bilo kakav skup dok njegovim prvacima prijete da ih odvedu u zatvor jer pokušavaju da ponove krivično djelo. Uz dokazni postupak kakav je viđen na ovom suđenju, sve može biti dokazano.

Zamislite da Andrija Mandić izgovori: ,,Neka znaju da je stasala crnogorska mladost da zaštiti biće Crne Gore”. Ups. Eto terorizma. Četnički podmladak, kozaci u punoj snazi, specijalno trenirani mlađani komandosi – samo su dio onoga što bi specijalni Katnić mogao da uobliči u zahtjev za određivanje pritvora. Morača ne bi Mandića oprala, to što bi se branio da je samo citirao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića iz predizborne kampanje 2016. ništa ne bi značilo.

Monitorovi izvori procjenjuju da bi se moglo očekivati da se na Apelacionom sudu presuda ublaži. Kažu da sudije u tom sudu nijesu jednake ovima u Višem. Ta stvar je na tankom i dugačkom štapu.

Malo ko je očekivao i da će prvostepena presuda biti kakva je.

Vjerovatnije je, izgleda, dodatno zaoštravanje. Režim sa ogromnim pukotinama koristiće sva raspoloživa sredstva kako bi se održao sastavljenim. Nikola Martinović, advokat blizak vlasti, ocijenio je gostujući na javnom servisu, da je  ovaj postupak izazvao promjene i u držanju institucija. ,,Najvažnija promjena je ta da je crnogorska država tolerisala mnogo toga i da je došlo vrijeme da ne može da se toleriše sve i svašta”, zaključio je Martinović.

Nema potrebe da Martinović ili bilo ko iz vlasti precizira šta je to ,,Sve i svašta”. ,,Svašta” je sve što smeta vlasti i ,,tolerancije” više neće biti.

Imanentna svojstva batine su da je iz raja izašla i da ima dva kraja. Nešto od toga nam ne gine.

 

Direktan prenos bruke

 

Prema ocjeni više Monitorovih sagovornika vlast je napravila lošu procjenu kad je odlučila da suđenje bude javno prenošeno. Kao na dlanu se vidjelo neznanje i arogancija sudske vlasti, ali, prije svega, neuvjerljivost svjedoka saradnika i sudskih vještaka, osobito onoga s telefonima.

Na dugoj strani, svjedoci saradnici učinili su da  proces postane smiješan, pa su ljudi po inerciji čitavu stvar počeli da doživljavaju previše neozbiljno. Svjedočenja Sinđelića i Paje Velimirovića prerasla su u viceve, izgledalo je nevjerovatno da će ono što on govori postati dokaz na osnovu kojeg neko treba da bude u zatvoru. Oni što su, na primjer, slušali Milana Kneževića, ali ne i vojvodu Paju, vjeruju da je Knežević karikirao. A nije.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREDIZBORNO ZAPOŠLJAVANJE U MINISTARSTVIMA: I trostruko više honoraraca u julu nego u januaru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore, ministarstva i većina opština nijesu željeli da odgovore na pitanja Monitora u vezi sa znatnim povećanjem zaposlenih po osnovu ugovora o djelu

 

Još od afere Snimak, i pravila „jedan zaposleni, četiri glasa“, jasni su mehanizmi Demokratske partije socijalista – zapošljavanja u zamjenu za podršku na glasačkom listiću. Akcije udomljavanja  birača, najčešće u državnim organima i javnim preduzećima, sudeći po tadašnjem snimku šestočasovne sjednice, praksa su uoči svakih izbora.

Više nezvaničnih izvora Monitora tvrde da se u javnoj upravi masovno zapošljavaju ljudi po osnovu ugovora o djelu, koje popularno nazivaju „honorarcima“. Za razliku od honoraraca koji se zapošljavaju radi obavljanja povremenih i privremenih poslova, ovi ljudi rade regularne poslove u ministarstvima, opštinama i javnim preduzećima, uz puno radno vrijeme i obaveze.  Za razliku od ugovora o radu (na određeno ili neodređeno vrijeme), ugovor o djelu se može raskinuti u bilo kojem trenutku voljom bilo koje ugovorne strane bez pravnih posljedica. To je, tvrde,  idealano  za kontrolu zaposlenih, koji u svakom trenutku mogu da izgube „državni posao“.

Prema saznanjima Monitora, državna uprava je u prvoj polovini godine značajno povećala broj zaposlenih po osnovu ugovora o djelu. U nekim resorima je u julu (mjesec pred parlamentarne izbore) bilo duplo više, a negdje i tri puta više, zaposlenih po osnovu ugovora o djelu, nego u januaru.

Najdrastičnije uvećanje bilo je u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, na čijem je čelu potpredsjednik Vlade Milutin Simović. U tom resoru je u januru bilo zaposleno njih 18 po osnovu ugovora o djelu, a u julu 58 – više od tri puta.

U Ministarstvu održivog razvoja i turizma u julu je bio 61 zaposleni po osnovu ugovora o djelu, a na početku godine  duplo manje – 29. Ministarstvo kulture u januaru je imalo devet zaposlenih „honoraraca“, a u julu ih je bilo 23. U Ministarstvu saobraćaja i pomorstva broj zaposlenih po istom osnovu porastao je sa šest na 14, dok ih je u Ministarstvu prosvjete u julu bilo 76, a početkom godine 52 zaposlena po osnovu ugovora o djelu. Isto se, prema informacijama Monitora, događa u organima uprave i u opštinama.

U posljednjem presjeku predizbornih zapošljavanja (4. avgust) objavljenom na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije, nijesu upisana zapošljavanja po osnovu ugovora o djelu, iako su, prema saznanjima Monitora, mnogi od ovih ugovora zaključeni u julu, nakon raspisivanja izbora (20. juna). Prema Zakonu, ukoliko organi javne uprave zapošljavaju nakon raspisivanja izbora, odluke o zapošljavanju, sa kompletnom pratećom dokumentacijom, moraju dostaviti Agenciji. U to spadaju i zapošljavanja po osnovu ugovora o djelu, odnosno obligacionim odnosima. Državnom organu koji prekrši taj član zakona slijedi novčana kazna u iznosu od 5.000 do 20.000 eura.

Nijedno od 17 ministarstava, niti Vlada Crne Gore, od petka ne odgovaraju na pitanja Monitora u vezi sa zapošljavanjem po osnovu ugovora o djelu.

PR službe gotovo svih ministarstava, kao i Vlade Crne Gore, uputile su novinara Monitora da odgovore na postavljenja pitanja potraži podnošenjem zahtjeva za slobodan pristup informacijama, iako su ranije bez problema odgovarali na novinarska pitanja. Odgovore na ova pitanja je i besmisleno tražiti na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, jer nije riječ o gotovoj informaciji sačinjenoj u formi dokumenta, ili o dokumentaciji, zbog čega je jasno da su PR službe samo izbjegle da odgovore na pitanja.

Da je riječ samo o odugovlačenju i izbjegavanju odgovora pokazala je situacija sa Ministarstvom finansija, koje je u januaru imalo osam,  a u julu 21 potpisan ugovor o djelu. Nakon što su ga uputili na slobodan pristup informaciji, novinar Monitora je podnio zahtjev svim ministarstvima, pa i resoru zaduženom za finansije, kojim upravlja ministar Darko Radunović. Iz službe za slobodan pristup informacijama u Ministarstvu finansija u ponedjeljak su potvrdili da postavljenj pitanja nijesu za njih već za PR službu.

„Pitanja uputite PR službi Ministarstva finansija, jer se po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama ne odgovara na pitanja već se dostavlja gotova informacija odnosno dokumentacija (kopija)“, navodi se u odgovoru službe tog resora.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I IZBORI: Kad politika zarobi struku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Direktor Instituta Boban Mugoša je ubijeđen da će izbori biti bezbjedni. Veli i da je, ukoliko što krene naopako, odgovornost na građanima. Dodatno nepovjerenje u struku utvrđuje i to što je predsjednik NKT-a Milutin Simović treći na izbornoj listi DPS-a, a direktor KCCG Jevto Eraković deveti

 

U srijedu su od korona virusa u Crnoj Gori umrle četiri osobe. ,,Nažalost, danas je najcrnji dan, prijavljena su četiri smtna ishoda”, istakao je epidemiolog Senad Begić na konferenciji za medije Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (NKT).

Ukupan broj umrlih od početka godine je 57. Prema podacima koje je Monitoru dostavio Institut za javno zdravlje najstarija osoba imala je 98, a najmlađa 49 godina. Prosječna starost preminulih je 70 godina.

Smrtni slučajevi i još uvijek najveći postotak broja oboljelih u regionu od 210 na 100.000 stanovnika više nijesu dovoljno upozorenje. Opuštanje nadležnih i građana dovelo je i do pada povjerenja. Direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša u svakom obraćanju javnosti ističe da oboljeli sve manje prijavljuju kontakte. ,,Pravi se medveđa usluga time što se ne otkrivaju kontakti. Molim da se svi kontakti prijave, kako bismo uspostavili sistem sprječavanje širenja korona virusa”, kazao je on.

Monitoru se nadavno obratila porodica sa informacijom da  se oboljelima nakon isteka dvonedjeljne samoizolacije ne radi ponovno test na korona virus. Iz Instituta su nam odgovorili: ,,Prema trenutno važećim protokolima Svjetske zdravstvene organizacije, Američkog centra za kontrolu bolesti (CDC) i drugih javnozdravstvenih agencija i autoriteta, testiranje osoba koje su u procesu oporavka od infekcije novim korona virusom više se ne preporučuje niti predstavlja strategiju neophodnu za određivanje kada će se prekinuti izolacija, osim u određenim okolnostima koje podrazumjevaju npr. teške slučajeve infekcije, osobe kod kojih su simptomi prisutni u produženom trajanju, imunokompromitovane pacijente i slično’’.

Objašnjavaju da se oporavljenom osobom smatra osoba koja najmanje tri dana nema simptome i nije uzimala nikakvu terapiju, pri čemu je ista ta osoba morala da provede najmanje dvije sedmice u izolaciji. Za ovakve osobe smatra se da nisu zarazne niti „sposobne“ da šire infekciju.  Pojasnili su i da je PCR test kod određenih osoba bio  pozitivan pet do šest nedjelja, ali to ne znači da osoba ima virus, već djelove genoma virusa koje otkriva PCR.

NKT je  u ponedjeljak donio odluku o otvaranju granica i ulazak u Crnu Goru bez dodatnih uslova za državljane Ruske Federacije i Azerbejdžana. Najavljeno je da će prvi avioni iz Moskve na tivatski aerodrom sletjeti 10. avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

U SUSRET PRESUDI DARKU ŠARIĆU: Okle milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hoće li i proces za pranje novca  protiv Darka Šarića u Srbiji završiti na isti način kao onaj protiv njegovog brata  u Crnoj Gori, znaće se nakon izlaska ovog broja Monitora.  Postupak ovdje se  istopio jer nije dokazano porijeklo Šarićevog novca. U Srbiji će proces za pranje novca biti okončan prije pravosnažne presude za trgovinu kokainom. A tu su i brojne Šarićeve veze sa najmoćnijim ljudima regiona

 

Suđenje Darku Šariću za pranje novca u Beogradu je završeno, a presuda će biti poznata u petak, 31. jula, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima.

Šariću se u Beogradu za pranje novca  sudi  od 2011. godine. U optužnici se navodi da  je ovaj Pljevljak organizovao kriminalnu grupu sa kojom je oprao više od 20 miliona evra stečenih švercom kokaina. Prema tužilaštvu, Šarić je  novac u legalne tokove uglavnom ubacivao kupovinom preduzeća i nekretnina.

To nije jedini proces protiv Šarića u Beogradu. Sudi mu se paralelno i za međunarodni šverc kokaina. I taj postupak traje godinama. Šarić je u decembru 2018. godine osuđen na 15 godina, ali se i dalje čeka odluka Apelacionog suda na žalbe koje su podnijete nakon presude.

Grupa Darka Šarića razotkrivena je zajedničkom akcijom policije, regionalnih i stranih tajnih službi pod nazivom „Balkanski ratnik“. Nakon ove akcije u više zemalja u svijetu pokrenuti su postupci, a osuđujućim presudama okončana su suđenja ograncima klana Darka Šarića u Urugvaju, Italiji i Sloveniji. Suđenja na brdovitom Balkanu protiv Šarićeve grupe, ne idu, međutim, tako lako. I uglavnom se tope.

U Crnoj Gori je proces protiv brata Darka Šarića, Duška, za pranje novca okončan oslobađajućom presudom. Problem je bio to što tužilaštvo nije utvrdilo porijeklo novca. U obrazloženju oslobađajuće presude Vrhovni sud održao je lekciju tužilaštvu o tome da optužnica za pranje novca ne može biti održiva ako se ne utvrdi porijeko novca.

Vidjećemo hoće li i procesi u Srbiji završiti na isti način, imajući u vidu i to da će proces za pranje novca biti okončan prije onog koji se tiče trgovine kokainom.  U završnim riječima procesa koji se protiv Šarića vodi zbog pranja novca, njegovi advokati naveli su da tužilaštvo nije dokazalo da je ,,Šarić švercovao kokain i tako zaradio novac, a kamoli da je organizovao kriminalnu grupu koja je oprala više od 20 miliona eura”.  Njegovi zastupnici tvrde da je Šarić prije nego što su ga u Srbiji optužili za pranje novca imao ,,apsolutno legalno zarađenih više od 50 miliona eura”. Oni navode da je samo od prodaje Štampa sistema, prihodovao 30 miliona eura.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo