Povežite se sa nama

MONITORING

PRESUDA ZA ,,DRŽAVNI UDAR”: Ubistvo prava na svirep i podmukao način

Objavljeno prije

na

Zamislite da Andrija Mandić na nekom skupu izgovori: ,,Neka znaju da je stasala crnogorska mladost da zaštiti biće Crne Gore”. Eto ponovljenog terorizma zbog kojeg bi išao pravo u zatvor. To što bi se branio da je samo citirao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića iz predizborne kampanje 2016. ništa ne bi značilo

 

Čak i ako ne postoji ni udaljena sumnja da ste ikada prošli pored pravnog fakulteta, opet će vam biti kristalno jasno: ne može da valja presuda u kojoj se zasigurno ne znaju ni imena nekih od glavnih učesnika u procesu. Je li prvoosumnjičeni Šišmakov ili Širokov, da li je svjedok saradnik Aleksandar ili Saša – dva banalna pitanja koja ,,suđenje vijeka” lagano pretvaraju u kompletno zastiđe.

Kad sud u jednom procesu osudi 13 ljudi na ukupno 69 godina i sedam mjeseci zatvora, bio bi red, kad se slegnu prvi utisci, razmotriti datu pravnu situaciju. U slučaju državni udar to je gotovo neizvodljivo, prosto zato što, osim puke forme, u čitavom procesu ima dramatično malo prava.

Sjeo glavni specijalni tužilac i razmišljao. Kakve su mu misli – sjetimo se Montezume, Pontija Pilata i Crvenih Kmera – takva mu je optužnica. Godinicu i po pretresalo je Vijeće Višeg suda na čelu sa sudijom Suzanom Mugošom čitavu stvar i presudilo kako je presudilo. Da je pravde, Katnić bi mogao da tuži Mugošu za kršenje autorskih prava jer je presuda u ogromnom dijelu pepisana optužnica, a ni jednom ni drugom tekstu se ne može osporiti izvjesna literarna vrijednost. Recimo, kad vojvoda Paja na Mokroj gori, pukom srećom, srijeće Fadilja i upita ga za 50 kalašnjikovah. Žanr – fikcija.

Advokat Dragan Šoć kaže da dokazi koji su izvedeni ne podržavaju optužnicu ni u pogledu krivice ni u pogledu odgovornosti optuženih.

,,Pravo proizilazi iz činjenica. Kaže se – daj mi činjenice, daću ti pravo. Ako hoćeš nekoga da optužiš moraš raspolagati činjenicama”, objašnjava Šoć.

,,Sve se zasniva”, kaže Šoć, ,,na svjedočenju svjedoka saradnika Saše Sinđelića koji je nepouzdan i ne može mu se vjerovati. Inače je u pravu poznato da su svjedoci najnepouzdanije dokazno stedstvo. Treba zaista da imaju ogroman kredibilitet da bi im se poklonila vjera. Priča svjedoka po pravilu mora biti potkrijepljena dokazima da bi bila uvjerljiva”.

On podsjeća da je pretpostavka nevinosti uredno upisana u Ustav Crne Gore i da okrivljeni nije obavezan da dokazuje svoju nevinost.

,,Sumnju u pogledu krivice sud je obavezan da tumači u korist okrivljenog”, piše u trećem stavu člana 35 Ustava Crne Gore. Od toga u presudi za državni udar, nema ni traga.

U presudi je, na primjer, potpuno prihvaćen dio priče iz optužnice koji govori o putovanjima Milana Kneževića, jednog od lidera DF-a u Moskvu, gdje je imao političke sastanke, ali je, navodno, u pauzama mogao da se sretne ko zna s kim jer je imao dovoljno vremena. Fakat da je neko imao vremena i da tužilac sumnja da je tada nešto uradio sud nije mogao da tumači u korist optužbe. Naprotiv. Ne mora se čitati Ustav, da krivica mora biti dokazana ,,izvan razumne sumnje” zna svako ko je odgledao više od tri holivudska sudska trilera.

Šoć primjećuje i da je sutkinja  Mugoša kao jedan od dokaza krivice uzela političke govore čelnika Fronta. ,,Ja bih je pitao na osnovu kojeg standarda je ustanovila da ti govori nijesu bili  uobičajeni, nego ih je protumačila kao poziv na krivično djelo. Komandosi na Zlatiboru, za koje je Srbija zvanično rekla da ih nije bilo, kozaci, 500 četnika u Crnoj Gori – što ih ne pohapsiše –  sudija je poklonila vjeru takvim stvarima.”

Dragan Šoč napominje da je izdvojio samo nekoliko primjera kao ilustraciju stava da optužnica nije dokazana. Pretpostavlja da će u žalbi branilaca sve biti detaljno nabrojano.

Na pitanje koji su glavni elementi na kojima će se zasnivati žalba na presudu u predmetu državni udar, advokat Miroje Jovanović, branilac Andrije Mandića, Mihaila Čađenovića i Branke Milić, za Monitor kaže da Viši sud u Podgorici najprije treba da dostavi „presudu“ u pisanom obliku sa detaljnim obrazloženjem. ,,Sudeći po onome što je gospođa Mugoša čitala 9. maja prilikom donošenja te ‘presude’, najprije ćemo se zapitati da li smo mi advokati i cijela javnost pratili isto suđenje kao i ona. Ovo zbog toga što je Mugoša pročitala nešto što nema nikakve veze sa onim što se dešavalo u sudnici. Tome je svjedok cijela javnost, kako domaća tako i međunarodna. Dio žalbe je već napisao američki državni sekretar Majk Pompeo, kada je javno povukao pohvalu toj sramotnoj odluci, time šaljući vrlo jasnu poruku da je svima, pa čak i američkim vlastima, jasno da se radi o politički motivisanom i montiranom procesu”.

Jovanović kaže da su branioci u toku postupka sve vrijeme pokušavali da tok procesa vrate u pravni okvir, ali da je to bilo nemoguće jer je, na primjer, tužilac Katnić cijepao službena dokumenta MUP-a Srbije, a gospođa Mugoša odbijala svaku mogućnost da se izvedu ključni dokazi. ,,Naprosto, kada imate sudije koje su obični portparoli režima, bez trunke znanja i hrabrosti, uz snažan javan politički pritisak Đukanovića i njegove klike, onda nam preostaje samo da stvari nazovemo pravim imenom i spram toga se ravnamo. To ne umanjuje naš advokatski manevarski prostor da pred drugim instancama, domaćim i međunarodnim, kroz pravne procedure vrlo jasno pokažemo kakva se lakrdija dogodila u crnogorskom pravosuđu”.

Jednom pravednom opcijom Jovanović smatra potpunu demontažu farse zvane državni udar, i utvrđivanje pune krivične odgovornosti onih koji su montažu zvanu ‘državni udar’ osmislili i realizovali”.

,,Uostalom, i najčuveniji britanski krivični advokat Stiven Kej je u uticajnom listu Indipendent jasno ukazao da bi trebalo formirati komisiju nezavisnu od crnogorskih vlasti koja bi trebala da ispita šta se zaista dogodilo. Toliko o stavu međunarodne pravničke struke o ovoj montaži i farsi. Kolega iz Engleske je naprosto potvrdio našu početnu tezu da je ovdje sve politički dirigovano, i da se istina može utvrditi samo što dalje od domašaja Đukanovićevih poslušnika u sudijskim odorama. Dakle, što ljudi koji budu ispitivali ovu stvar budu dalje od porodice Đukanović i njihovog uticaja, to ćemo doći bliže istini i konačnom poništenju ove klasične političke montaže”, kaže Miroje Jovanović.

Jedna od veoma zanimljivih političkih činjenica proisteklih iz presude za ‘državni udar’ je brižljivo izmjerena kazna od pet godina zatvora za lidere Demokratskog fronta Andriju Mandića i Milana Kneževića. Osuđenima na toliku kaznu može, a ne mora biti određen pritvor. Sutkinja Mugoša nije izrekla mjeru pritvora, ali na zahtjev tužioca, može da je izrekne u svakom trenutu ako se utvrdi da postoji opasnost od bjekstva ili opasnost da krivično djelo bude ponovljeno.

Smije li Demokratski front da organizuje bilo kakav skup dok njegovim prvacima prijete da ih odvedu u zatvor jer pokušavaju da ponove krivično djelo. Uz dokazni postupak kakav je viđen na ovom suđenju, sve može biti dokazano.

Zamislite da Andrija Mandić izgovori: ,,Neka znaju da je stasala crnogorska mladost da zaštiti biće Crne Gore”. Ups. Eto terorizma. Četnički podmladak, kozaci u punoj snazi, specijalno trenirani mlađani komandosi – samo su dio onoga što bi specijalni Katnić mogao da uobliči u zahtjev za određivanje pritvora. Morača ne bi Mandića oprala, to što bi se branio da je samo citirao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića iz predizborne kampanje 2016. ništa ne bi značilo.

Monitorovi izvori procjenjuju da bi se moglo očekivati da se na Apelacionom sudu presuda ublaži. Kažu da sudije u tom sudu nijesu jednake ovima u Višem. Ta stvar je na tankom i dugačkom štapu.

Malo ko je očekivao i da će prvostepena presuda biti kakva je.

Vjerovatnije je, izgleda, dodatno zaoštravanje. Režim sa ogromnim pukotinama koristiće sva raspoloživa sredstva kako bi se održao sastavljenim. Nikola Martinović, advokat blizak vlasti, ocijenio je gostujući na javnom servisu, da je  ovaj postupak izazvao promjene i u držanju institucija. ,,Najvažnija promjena je ta da je crnogorska država tolerisala mnogo toga i da je došlo vrijeme da ne može da se toleriše sve i svašta”, zaključio je Martinović.

Nema potrebe da Martinović ili bilo ko iz vlasti precizira šta je to ,,Sve i svašta”. ,,Svašta” je sve što smeta vlasti i ,,tolerancije” više neće biti.

Imanentna svojstva batine su da je iz raja izašla i da ima dva kraja. Nešto od toga nam ne gine.

 

Direktan prenos bruke

 

Prema ocjeni više Monitorovih sagovornika vlast je napravila lošu procjenu kad je odlučila da suđenje bude javno prenošeno. Kao na dlanu se vidjelo neznanje i arogancija sudske vlasti, ali, prije svega, neuvjerljivost svjedoka saradnika i sudskih vještaka, osobito onoga s telefonima.

Na dugoj strani, svjedoci saradnici učinili su da  proces postane smiješan, pa su ljudi po inerciji čitavu stvar počeli da doživljavaju previše neozbiljno. Svjedočenja Sinđelića i Paje Velimirovića prerasla su u viceve, izgledalo je nevjerovatno da će ono što on govori postati dokaz na osnovu kojeg neko treba da bude u zatvoru. Oni što su, na primjer, slušali Milana Kneževića, ali ne i vojvodu Paju, vjeruju da je Knežević karikirao. A nije.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

PARTIJSKE KADROVE UDOMLJAVALE I OPŠTINE U KOJIMA DPS NIJE BIO NA VLASTI: Hoće li Vlada uhapsiti i  sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno državno tužilaštvo u Ulcinju pokrenulo je istražni postupak protiv čelnika te opštine zbog sumnje da su nezakonitim zapošljavanjima počinili krivično djelo nesavjestan rad u službi. Za isto postupanje u drugim opštinama nije bilo procesa

 

Većina građana Crne Gore smatra da bez bliskosti partijama ili pojedincima iz vlasti ne možete do posla. Koliko je to mišljenje uvriježeno u našem društvu, pokazuje istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) iz 2019. godine – po mišljenju mladih, najvažniji faktori koji vode zaposljenju su odnosi sa ljudima na vlasti (64,5 odsto), poznanici i lične veze (62,8 odsto), a zatim partijska pripadnost (57,2 odsto). Stručnost i znanje dolaze tek kao četvrti faktor, što navodi 52,6 odsto ispitanika.

U janosti je odjeknula vijest kada je Osnovno državno tužilaštvo u Ulcinju nedavno otvorilo istragu protiv čelnika te opštine povodom nesavjesnog rada u službi, a koje se odnosi upravo na nezakonito zapošljavanje. U tužilaštvu su saslušani predsjednik Opštine Ljoro Nrekić, sekretar Sekretarijata za budžet i finansije Sead Osmanović, sekretar Sekretarijata za komunalne djelatnosti i zaštitu životne sredine Mustafa Gorana, načelnik Službe za zaštitu i spašavanje Saubih Mehmeti i sekretar Komunalne policije i bivši predsjednik Skupštine opštine Ulcinj Milazim Mustafa. Svi su visoki funkcioneri ulcinjskog odbora Demokratske partije socijalista (DPS).

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, Ulcinjanin,  je na svom Tviter nalogu potvrdio vijest o hapšenju u toj opštini i najavio odlučnost Vlade da ovakvim pojavama  stane na kraj. Zvučalo je čudno. Sedmicu ranije objavljena je raspodjela javnih funkcija „po dubini“ između partija vladajuće koalicije, među kojima je i Abazovićeva URA.

Jovana Marović iz Politikon mreže je poručila: „Za ovo krivično djelo, partijsko zapošljavanje, za očekivati je da Vlada hapsi i samu sebe“.

Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, tužilaštvo funkcionere Opštine Ulcinj tereti zbog zapošljavanja po osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima bez saglasnosti Ministarstva finansija, što je predviđeno Sanacionim planom, koji je ta lokalna samouprava morala uraditi s obzirom na to da je korisnik sredstava Egalizacionog fonda. Opština Ulcinj je za deset i po mjeseci, prema planu budžeta za zarade u 2020, na osnovu tih ugovora isplatila gotovo 330.000 eura.

Nrekić je u više navrata  govorio kako se u njegovoj opštini zapošljava po partijskoj liniji, ali da se tako radi „po čitavoj Crnoj Gori“.  Da se i u ostalim opštinama radilo kao u Ulcinju, pokazuje i posljednji izvještaj o realizaciji Plana optimizacije javne uprave za drugu polovinu 2019. godine, koju je uradilo bivše Ministrastvo javne uprave. Prema tom dokumentu, lokalne samouprave su za tih pola godine zaključile 1.501 ugovor o djelu, a gotovo polovina tih ugovora nije dobila saglasnost Užeg kabineta Vlade ili predsjednika Opštine – 790, gdje prednjače javne ustanove (521 ugovor bez saglasnosti). Kada je riječ o ugovorima o privremenim i povremenim poslovima, koje u Ulcinju istražuje tužilaštvo, zaključeno ih je ukupno 450, od čega četvrtina bez saglasnosti predsjednika Opštine ili Užeg kabineta Vlade – 106.

Od 24 lokalne samouprave, sredstva Egalizacionog fonda koristi 15 opština: Andrijevica, Berane, Bijelo Polje, Danilovgrad, Gusinje, Kolašin, Mojkovac, Nikšić, Petnjica, Plav, Pljevlja, Rožaje, Šavnik, Ulcinj i Žabljak. Riječ je o načinu finansiranja siromašnijih opština, kako bi svaka lokalna samouprava bila u stanju da pruža jednaki (ili približno jednaki) kvalitet usluga stanovništvu. Prema izvještaju Ministarstva javne uprave, među opštinama koje su najviše zapošljavale u izvještajnom periodu bez saglasnosti Vlade, nalaze se opštine Bijelo Polje i Nikšić. Prema sanacionim planovima one, takođe, ne bi smjele zapošljavati bez saglasnosti Vlade. Prema četvorogodišnjem planu optimizacije broj radnika u javnoj upravi mora biti smanjen za deset odsto u javnoj upravi, a za 15 odsto u lokalnim samoupravama. Međutim, broj zaposlenih se svake godine povećava.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

HOTEL KRALJIČINA PLAŽA NAPREDUJE UPRKOS PROTESTIMA: Čeka se odluka vladine komisije za Miločer

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladina komisija provjeravaće ne samo ugovor o davanju bisera crnogorske turističke ponude pod višedecenijski zakup of-šor kompaniji Adway Investment LTD, registrovanoj na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, nego i plansku, projektnu i drugu dokumentaciju i procedure, na osnovu kojih se na ovom vrijednom dijelu budvanske rivijere planira gradnja velikog broja novih objekata

 

Tokom naredne sedmice očekuje se detaljan izvještaj Vlade, odnosno Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma o planiranoj izgradnji novih kapaciteta na ekskluzivnim lokacijama u zahvatu turističkog rizorta Miločer i Sveti Stefan. Na mnogobrojne zahtjeve mještana Budve, Pržna, Svetog Stefana i odbornika SO Budva, da se zaustavi intezivna gradnja objekata u Miločerskom parku, novog višespratnog Hotela Kraljičina plaža i depadansa sa luksuznim stanovima namijenjenih prodaji, koju izvodi zakupac našeg elitnog ljetovališta, kompanija Adriatic properties d.o.o., ministar Ratko Mitrović formirao je komisiju sa zadatkom da izvrši sveobuhvatnu analizu dokumentacije koja je pratila čuveni ,,ugovor stoljeća”.

Formiranje komisije uslijedilo je nakon što se u akciju obustave gradnje u Miločeru uključio i predsjednik Opštine, Marko – Bato Carević. On je, na jednoj od sjednica budvanskog parlamenta kazao kako je dobio obećanje ministra Mitrovića da će biti izdat nalog za prekid radova na hotelu, što se nije dogodilo. Carević je u više navrata pozivao ministra da naloži nadležnim inspekcijskim službama zatvaranje gradilišta, što očigledno nije moguća opcija, jer investitor posjeduje potrebna odobrenja za gradnju.  Posljednja akcija građana kojom su pokušali animirati širu javnost i ukazati na neprimjerenu degradaciju prostora u Miločeru organizovana je 29. decembra u vidu protestne šetnje Miločerom, kojoj je prisustvovao  i Carević.

,,Vlada mora da povuče konkretne poteze. Više puta smo se obraćali, imali obećanja da će gradnja biti stopirana, da će se sve preispitati…Svima nam je jasno da je to koruptivan posao i protiv interesa građana Paštrovića i Budve. Trudiću se koliko je u mojoj moći da se ova devastacija Miločerskog parka preinači i nađe kvalitetno rješenje u interesu svih građana. Ovdje ne mogu biti stanovi za tržište, niko od nas nije za to, iako nas niko nikad nije pitao”, poručio je iz Miločera, Carević.

Odbornici Skupštine Opštine Budva ranije su jednoglasno  usvojili  Deklaraciju o zaštiti Miločerskog parka i oštro osudili gradnju stanova u njemu, ali ona nije postigla željeni cilj.

Vladina komisija provjeravaće ne samo ugovor o davanju bisera crnogorske turističke ponude pod višedecenijski zakup of-šor kompaniji Adway Investment LTD, registrovanoj na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, nego i plansku, projektnu i drugu dokumentaciju i procedure, na osnovu kojih se na ovom vrijednom dijelu budvanske rivijere planira gradnja velikog broja novih objekata.

Prva faza planiranog betoniranja dragulja Crnogorskog primorja izvodi se u Miločeru u kome se na mjestu porušenog Hotela Kraljičina plaža, gradi novi, višestruko veći hotel, u čijem sastavu se, među stoljetnim egzotičnim drvećem, gradi 66 ekskluzivnih stanova za prodaju bogatim kupcima.

UP – Hotelski rizort Miločer donijelo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma za vrijeme mandata ministra Branimira Gvozdenovića. Da bi Ministarstvo donijelo lokalni urbanistički plan koji je u zahvatu teritorije opštine Budva, morao se mijenjati Zakon o planiranju prostora. Izmjenama i dopunama tadašnjeg zakona unijet je poseban član 60a, kojim je otvoren put ministru Gvozdenoviću da izradi i usvoji plan prema potrebama građevinskog lobija okupljenog oko Svetog Stefana i Miločera, da sam određuje urbanističke parametre, za lokacije za koje Vlada proglasi javni interes, a nisu pokrivene planskom dokumentacijom.

Branka PLAMENAC
foto: Vuk Lajović

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREMIJER IZMEĐU PRAVDE, PRAVA I SRPSKOG SVIJETA: Ljubav preko žice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije ovo prvi put da nam se Zdravko Krivokapić, kada misli da ga nećemo čuti ili vidjeti, prikazuje na bitno drugačiji način od utiska koji pokušava ostaviti na javnoj sceni. Ali jeste potencijalno najopasniji

 

Bio jednom jedan Sporazum koji su, 9. septembra prošle godine, potpisali lideri koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo.

Obećavao je  reforme, evropski put i evropske standarde. Dočekan je kao ohrabrujući odgovor na sumnje da će nova većina, predvođena koalicijom koju je oko Demokratskog fronta formirala SPC (njene ovdašnje filijale predvođene Mitropolijom crnogorsko-primorskom), vratiti Crnu Goru u vrijeme ekspanzije srpskog nacionalizma i velikosrpskih državnih projekata iz poslednje decenije prošlog vijeka.

„Nema promjene već samo jačanja spoljnopolitičkog puta Crne Gore“, obećavao je aktuelni predsjednik parlamenta Aleksa Bečić. „Stavljena je tačka na ta (identitetska) pitanja koja su dijelila društvo“, govorio je sadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović.  ,,Ovo se radi u interesu svih građana Crne Gore bez obzira na vjeru, naciju, politiku”, zaključio je premijer Zdravko Krivokapić.

Onda je, krajem prošle godine, premijer u razgovoru za NIN nabacio mogućnost da prihvatanje i poštovanje potpisanog nije proizvod njegovih želja nego povinovanje realnosti.  Upitan može li izjava da Vlada neće preispitivati odluke o priznanju Kosova i uvođenja sankcija Rusiji dovesti do kraja njegove političke karijere, Krivokapić odgovara: „Rekao sam ono što je politička realnost a ne ono šta su moje političke želje. U parlamentu Crne Gore nema dovoljno ruku ni za jednu odluku o kojoj govorite.“ Matematika.

Stiže i januar. Postpraznično političko zatišje prekinule su vijesti iz Bosne i Hercegovine. Predsjednica RS Željka Cvijanović saopštila je na pres konferenciji da joj je crnogorski premijer 9. januara, u telefonskom razgovoru, čestitao sve naše praznike.

,,Zahvalna sam premijeru Crne Gore Zdravku Krivokapiću koji je pozvao i čestitao sve naše praznike i izrazio opredjeljenje da zajedno radimo i unaprjeđujemo u svim oblastima našu saradnju i da to bude bliska saradnja koja će biti na dobrobit građana Crne Gore i Republike Srpske, odnosno BiH”, kazala je Cvijanović.  U Podgorici su  na njenu obavijest reagovali iz premijerovog kabineta: „Zvanične čestitke nije bilo, inače bismo je objavili na sajtu Vlade ili na Tviteru. To je bio privatan razgovor premijera sa Cvijanović“.

Primjetna je razlika: dok predsjednica  RS svog sagovornika oslovljava državnom funkcijom, imenom i prezimenom, nju Krivokapićevi medijski promoteri predstavljaju kratko – Cvijanović. Taman da pomislite kako je tu, greškom, izostalo jedno kuma, seka, rodica.

Nije ovo prvi put da nam se Zdravko Krivokapić, kada misli da ga nećemo čuti ili vidjeti, prikazuje na bitno drugačiji način od utiska koji pokušava ostaviti na javnoj sceni. Slučajno prisustvo na druženju sa osuđenim teroristom Nikolom Kavajom, jednostrano neobavezujući dogovori o članstvu u aktuelnoj vladi (slučaj Đurović), nemušta i kontradiktorna objašnjenja veza sa kontroverznim biznismenom i političarem u pokušaju Miodragom Dakom Davidovićem, pravno razbarušeni istupi sa mjesta predsjednika vlade.

Devetojanuarski gaf premijera Krivokapića ima, ipak, posebnu specifičnu težinu.

Dan RS, koji se obilježava 9. januara je – praznik zločina.  Ustavni sud Bosne i Hercegovine u tri navrata ga je proglasio neustavnim (1992, 2015. i 2019. godine). A Venecijanska komisija diskriminatorskim (2013. godine) „jer nije u skladu sa univerzalnim vrijednostima dijaloga, tolerancije i razumijevanja“, već je utemeljen na događajima „koji su značajni i važni za samo jedan narod u RS-u, odnosno za srpski narod”.

Da  ne bi bilo kakve zabune, četiri člana Ustavnog suda bira Predstavnički dom Federacije BiH, dva člana Skupština RS a preostala tri člana imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, kako bi se spriječila mogućnost nacionalnog paktiranja i preglašavanja (dvojica na jednoga). U oba slučaja, za odluku da je 9. januar kao Dan RS neustavan glasalo je po sedam sudija.

,,Ustavni sud BiH nije osporio pravo Republike Srpske da slavi Dan Republike, ali to ne može da bude 9. januar“, zaključak je iz 2015. godine, pošto je tog dana „ozvaničen početak politike zločina i genocida“.  Samozvana Skupština srpskog naroda u BiH donijela je, 9. januara 1992. godine, Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine (RS) „koja se nalazi u sastavu savezne države Jugoslavije, kao njena federalna jedinica“. RS su, prema toj odluci, činile samoproglašene srpske autonomne oblasti (SAO): Romanija, Hercegovina, Birač, Semberija i Sjeverna Bosna, te Autonomna regija Krajina (nekadašnja Bosanska Krajina) da bi se kasnije uvećala i za teritorije sa kojih je protjeran nesrpski živalj. Ili poubijan. Oružje za ostvarenje tog nauma obezbijedio je zvanični Beograd. U nabavci logistike (recimo, goriva za  tenkove i samohodna artiljerijska oruđa) učestvovala je u zvanična Crna Gora (čitaj jedinstveni DPS). U istom smjeru išli su vojnici, pljačkaši, siledžije i ubice.

Na čelu RS našli su se Radovan Karadžić, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik. I svi su, kasnije, pred Međunarodnim sudom u Hagu, osuđeni za ratne zločine. Tokom rata sa svojih ognjišta protjerano je 1,8 miliona ljudi (približno polovina stanovnika BiH), a život je izgubilo preko 100 hiljada djece, žena i muškaraca.

Dio ovih podataka mora biti poznat i premijeru Krivokapiću. Pošto on nije student prava, političkih nauka ili filozofije sa Univerziteta Crne Gore iz 2016. godine koji, prema anketi CGO, nijesu znali da je Crna Gora učestvovala u ratovima 1991-1995 (jedan od tri anketirana) a da je u BiH, tačnije protiv BiH,   u to vrijeme vođen jedan od najsurovijih evropskih ratova (to nije znao jedan od četiri anketirana). To su danas glasači.  Ako za neke od njih i ne glasamo.

Premijer o tim vremenima zna mnogo više. Kao što mu je jasno da je svojim postupkom prekršio međunarodne običaje ali i javno proklamovano zalaganje na uspostavljanju što boljih odnosa sa zemljama iz okruženja. Zato je svoju čestitku pokušao spakovati u formu privatnih aktivnosti i sakriti je od javnosti.

Možda je privatnost o kojoj je već sjutradan na sva zvona udarila njegova sagovornica iz Banja Luke bila štaka  sa dvostrukom ulogom – premijer potvrdi nepokolebljivost u srpstvu, a  lider URA dobije priliku da se izvuče iz nelagodne i nemoralne situacije. Što je ovaj i prihvatio, javno iskazujući spremnost da „ponekad, ako je to potrebno, i progledamo kroz prste“. Zadovoljan što čestitka za zločin nije dobila i formalan karakter.

Ne trebamo  zaboraviti – Zdravko Krivokapić je u politiku ušao kao predvodnik liste čiji kandidati nemaju ništa protiv  tekovina 9. januara 1992. godine u BiH.  Kao najjača članica te koalicije, Nova Andrije Mandića je zamjerila Vladi i Krivokapiću što čestitka nije bila javna i zvanična. „Mi smatramo da je Republika Srpska ponos svakog Srbina, nastala u borbi za slobodu, i zato još jednom čestitamo praznik i želimo mnogo sreće i uspjeha njenom rukovodstvu i svim građanima“, stoji u njihovom saopštenju, uz obaveznu lekciju i prijetnje političkim i nacionalnim neistomišljenicima. „Oni ionako svakih deset godina mijenjaju identitet, tako da treba da budemo strpljivi kako bi se oni vratili na fabrička podešavanja.“

Ko ne razumije, pojasniće mu poslanik DF Jovan Vučurović, odnedavni predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode: „Slušam kukumakanje nacionalnih manjina: Srebrenica, Srebrenica… Montenegrinski nacisti… Ovo je država svetosavska i nemanjićka…“.  Evropski.

Tu se priča ne završava. Zapravo, možda, tek počinje. Ovih dana pojavili su se brojni bilbordi u Srbiji, Crnoj Gori i RS (srpski svet, što bi rekli zvaničnici vlasti u Beogradu) sa kojih se traži – Obnovimo Njegoševu kapelu. Zašto bi pitanje: kapela ili mauzolej na Jezerskom vrhu, bilo toliko važno stanovnicima Subotice? Odgovor je, još prije 50 godina, ponudio istoričar Vladimir Dedijer:

„Hijerarhija SPC ne vodi akciju za očuvanje Njegoševe zaostavštine, nego sve sile napreže da spase građevinu kralja Aleksandra Karađorđevića, jer ona predstavlja višestruki simbol: Prvo, Aleksandrova zadužbina je oličenje uništenja državnosti Crne Gore posle 1918. godine… Drugo, Aleksandrova kapelica je oličenje prevage dinastije Karađorđevića nad dinastijom Petrovića. I, treće, ta kapelica je ujedno simbol uništenja nezavisnosti Crnogorsko-primorske mitropolije koju je ona čuvala kroz vekove, da bi posle 1918. godine, zajedno sa drugim nezavisnim srpskim crkvama, bila podvrgnuta srbijanskoj pravoslavnoj crkvi.“

Sad, možda, i onaj privatni razgovor na relaciji Podgorica – Banja Luka dobija više smisla.

Naša stvarnost je po običaju višeslojna. Na jednoj strani imamo većinu spremnu da  prećuti, a i  podrži  politiku koja je proizvela masovne zločine, ukoliko se to uklapa u njihova stranačka očekivanja i ambicije.  Čuli smo kako se  lider URA muči da opravda svog koalicionog partnera; čuli smo i kako Bečićeve Demokrate  ćute. Ali nijesmo čuli Medojevićev PzP.

Na drugoj strani je opozicija predvođena DPS-om. Nekadašnji (a dijelom i sadašnji) lideri te partije pomagali su pokušaj ubistva BiH onoliko koliko je to bilo u njihovoj moći. Nakon što su pohodili srpski Dubrovnik da ga učine „starijim i ljepšim“ od onoga sa UNESCO-vog popisa svjetske baštine. Kao iko drugi o tom može svjedočiti Davidović – policijski zvaničnik RCG pa ministar SAO Hercegovina. O istom trošku, rekli bi. Sadašnji funkcioneri DPS skrivaju prošlost od mlađih naraštaja. Da ne naruže lik i djelo Mila Đukanovića (tadašnji premijer) i Duška Markovića (sekretar vlade). Pa mlađi od 40 i ne znaju šta je prošle nedjelje čestitao premijer Krivokapić. Njima u Bosni i Hercegovini. I nama u Crnoj Gori.

 

Tri slike „praznika“

Opsada Sarajeva, jedna od najdužih u istoriji ratovanja, počela je u noći 4. na 5. april 1992. godine, a završila se 29. februara 1996. godine. Tokom opsade ubijeno je 12.000 ljudi, među njima 1.500 djece, a 50.000 ljudi je lakše i teže ranjeno. ,,Otvorite vatru i udrite tako da ih raspametite“, komandovao je Ratko Mladić srpskoj artiljeriji sa okolnih brda.

Logor Omarska (Prijedor) formiran je krajem maja a zatvoren je krajem avgusta 1992. Za nešto manje od tri mjeseca, prema spiskovima vlasti RS, kroz logor je prošlo 3.334 logoraša. Nakon raspuštanja logora logoraši nisu pušteni na slobodu nego su prebačeni u logore Manjača i Trnopolje.

Pripadnik Arkanovih Tigrova šutira tijelo žene u BiH 1992. Foto: Ron Haviv/VII.

 

STATISTIKA OPSADE SARAJEVA

Trajanje: 1.425 dana
Ubijeni: 11.541
Ubijena djeca: 1.601
Ranjeni: oko 50.000
Prosječan broj granata koje su dnevno padale na Sarajevo: 329
Rekordan broj granata koje su u jednom danu pale: 3.777 (22. jul 1993)
Ukupan broj granata koje su pale na grad: oko 490.000

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo