Povežite se sa nama

OKO NAS

JADRAN SE GUŠI U SMEĆU: More, plavi kontejner

Objavljeno prije

na

Najveća prijetnja biodiverzitetu poslije klimatskih promjena je zagađenje plastikom. Tom fenomenu svjedočimo i u našem moru. Sedam od deset riba u Jadranu u sebi ima plastiku

 

Ulcinjski ribar Ivo Knežević bio je u utorak zapanjen količinom otpada koji je vidio na otvorenom moru, nekoliko kilometara od ušća rijeke Bojane. „Ovo već postaje veoma ozbiljan problem, jer je Jadransko more poluzatvoreni zaliv. Ranije smo bili svjedoci da raznog vrsta otpada bude poslije jakog juga. Ali u utorak je bilo mirno more“, kaže on.

Sudeći po ambalaži, većina otpada je došla iz Albanije, rijekom Bojanom. Naravno, bilo je tu i domaćeg otpada, jer Bojana otiče iz Skadarskog jezera, koje većim dijelom pripada Crnoj Gori. Prosječan stanovnik Crne Gore godišnje iskoristi i odbaci više od 600 plastičnih kesa koje se ne recikliraju, pa završe ili u prirodi ili na deponijama.

Prema riječima ekološke aktivistkinje Azre Vuković, oko polovine otpada u moru čini plastični otpad: plastične slamčice, štapići za uši, plastični pribor za jelo, plastične kese i čaše.

„Vijek korišćenja jednokratne plastike je 20 minuta, dok je tom istom otpadu potrebno mnogo duže da se razgradi, ukoliko se uopšte i razgradi. Tu prije svega govorimo o plastičnim kesama, čašama, flašama, opušcima od cigareta, ribolovnim mrežama i različitom ribolovnom priboru koji na različite načine dođe do mora, stvarajući izuzetno veliki problem živim organizmima koji se tamo nalaze“, kaže Vuković.

Pored štete koju plastični otpad pričinjava organizmima u moru, kako navodi, taj otpad neposredno ugrožava i ljudsko zdravlje i ekonomiju zemlje.

„U samom zaleđu Velike plaže nalaze se velike količine otpada, uglavnom plastika, koja se potom širi po ostalim plažama i taj otpad napraviće trajnu štetu po razvoj turizma ovog područja. To nije pitanje samo Ulcinja, već ono ima mnogo širi karakter i predstavlja problem na većem nivou“, ističe Vuković.

Jedna slika dovoljno govori: oni koji su automobilom prošli od Ulcinja prema Adi mogli su zapaziti na hiljade kesa koje vjetar podigne i zakači za žbunje i ograde. Kiše ih speru i, logikom funkcionisanja ekosistema, one dospijevaju u more.

Jednogodišnje istraživanje naučnika iz država koje zapljuskuje Jadransko i Jonsko more (Slovenije, Italije, Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Grčke) pokazalo je da su ona dva do pet puta zagađenija otpadom od nekih drugih svjetskih mora. Podatak da po kvadratnom kilometru u našem moru ima prosječno 670 komada plastike, je zaista zabrinjavajući. Čak 90 posto predmeta iz tog otpada napravljeno je od vještačkih ili antropogenih polimernih materijala. Analiza jedne tone smeća pokazuje da je u njoj polovina plastike, 30 odsto drveta, 10 odsto metala, te šest odsto tekstila.

I ekspertkinja Instituta za biologiju mora iz Kotora dr Vesna Mačić kaže da, “kao i svuda, dominira plastika”. “Kod nas u Bokokotorskom zalivu ima i čvrstog otpada koji je velikih gabarita i biće tu još dugo zahvaljujući nemaru ljudi. Ostalo je nemar skladištenja i tretiranja čvrstog otpada na obali”, dodaje ona.

Na lokacijama duž jadranske i jonske obale rađena je i analiza prisustva mikro plastike u ribama. Od ispitivanih jedanaest ribljih vrsta, u sedam su pronađeni tragovi otpada, a slične rezultate su potvrdila i druga istraživanja.

“Sve više je istraživanja o tome iako to još nije na nekom alarmantnom nivou. Suočeni smo sa veoma mnogo problema zbog lošeg tretmana otpada, i jasno je da moramo nešto da radimo po tom pitanju, i to mnogo brže nego do sada”, ocjenjuje Mačić.

U ekološkoj organizaciji Green Home smatraju da bi Crna Gora trebala da integriše evropske direktive u nacionalno zakonodstvo, a da svaki pojedinac da svoj doprinos u očuvanju životne sredine, kako bi se smanjio plastični otpad koji ugrožava biodiverzitet, standard života i turistički potencijal države.

“Na nivou Evropske unije (EU) izglasana je direktiva koja zabranjuje upotrebu jednokratnih proizvoda od plastike i očekuje se da će ona stupiti na snagu u državama članicama EU naredne godine. U budućnosti možemo očekivati da će se to i u Crnoj Gori desiti, međutim ne smatram da EU treba da nas natjera da promijenimo navike, već svako treba da krene od sebe i da svi pojedinačno damo svoj doprinos“, kaže projektna koordinatorka u toj NVO Milica Kandić.

Konstatujući da je ukupno stanje veoma zabrinjavajuće, ekolog Dželal Hodžić tvrdi da je za rješavanje ovih problema ključan terenski rad. „Rijeka Bojana je danas kolektor svih otpadnih voda, dok je Port Milena ekološka bomba. Kabinetskim pristupom ne mogu riješiti ovi problem. Potrebno je izaći na teren i ostvariti uvid u realno stanje“, uvjeren je on.

Hodžić upozorava na jezive procjene naučnika da će „ako se nastave ovi poražavajući trendovi, onda ćemo za nekih desetak godina imati u moru više plastike nego ribe!?” „Naš Jadran postaće veliki, plavi kontejner. To bi dovelo u pitanje našu egzistenciju na ovom prostoru“, zaključuje on.

 

URA: I Tanzanija zabranjuje plastične kese

 

Zašto se čeka na zabranu upotreba plastičnih kesa?, upitali su ove sedmice crnogorsku Vladu iz Građanskog pokreta URA navodeći da čak i zemlje u Africi, poput Tanzanije, planiraju uskoro da zabrane proizvodnju, uvoz, prodaju i upotrebu svih plastičnih kesa za jednokratnu upotrebu, kako bi se pomoglo u suzbijanju zagađenja prirode.

Konstatuje se da je Evropski parlament, da bi zaštitio more i njegov biodiverzitet, izglasao zabranu deset plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu.

“Dobra volja Evrope pomaže Crnoj Gori i u ovom procesu, ali pasivnost Ministarstva održivog razvoja i turizma i države odmaže. Crna Gora je po Ustavu ekološka država. To je obaveza da postanemo primjer Evropi i svijetu, a ne da budemo na kraju lanca procesa“, ocijenila je Vlada Lompar.

                                                                                                                          Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo