Povežite se sa nama

OKO NAS

IZAZOVI VALIDNOSTI: Zlatne medalje Milijane Ćirković

Objavljeno prije

na

Umjetnost prihvatanja sebe

 

Ni rijetka bolest ni njene trajne posljedice nisu je spriječile da osvaja zlatne medalje na takmičenjima. Milijana Ćirković članica je stonoteniskog kluba „Luča“ i reprezentativka Crne Gore u ovom sportu. Njena priča je o odricanjima, borbi i uspjehu.

„Kada sam se rodila nisu mi davali mnogo nade. Dijagnoze su bile razne.  Ako preživim da će  to biti fenomen; da neću živjeti dugo;  da ću biti kao biljka”, kaže Milijana.

Posjeta doktoru u 19. godini otkrila je rijetku bolest – Ehlers Danlosov sindrom ili bolest mekih kostiju. Lako dolazi do iščašenja zglobova. Lijeka nema. Samo se jedno može – naučiti živjeti sa čestim povredama i bolovima. Nije pristala da životom oponaša dijagnozu.

Danas, Milijana je član Udruženja paraplegičara Podgorica. ,,Mislila sam da zbog invaliditeta nikad neću moći da se uključim u neki sport, ali sam na inicijativu direktora UPP i stonoteniskog kluba Luča, Dejana Bašanovića, počela da treniram stoni tenis i zavoljela sam ga”, priča ona.

Osvojila je zlatnu medalju na međunarodnom turniru u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom. ,, Nevjerovatan je osjećaj kada se sa nekog takmičenja vratite sa medaljom. Sport donosi putovanja, poznanstva i razmjene iskustva. Za uspjeh je potrebno mnogo ulaganja i odricanja. I truda. Često je bilo bolno, ali nisam odustajala”, ističe Milijana.

Smatra da bi velike kompanije u Crnoj Gori trebalo više da ulažu u sport: ,,Potrebna je finansijska podrška i sponzorstvo. Osim što je društveno korisno, pruža i podršku osobama sa invaliditetom u sportu”.

Nepristupačnost gradske sredine je i nakon 10 godina najveći neprijatelj ovoj tridesetjednogodišnjoj aktivistkinji.

,,Napravljeno je dosta prilaznih rampi, zakošenih trotoara i prilagođenih tržnih centara. Međutim, ima još javnih objekata koji nisu sagrađeni po propisima i prema potrebama OSI. Malo je toaleta za osobe u kolicima, a obrazovne ustanove nemaju lift. Mnogi zbog toga nisu završili željene, već nametnute škole”, ističe Ćirković.

Zgode i nezgode osoba sa invaliditetom pokušava na šaljiv način da predstavi stripovima. Na njima vrijedno radi. Planira i izložbu kada sakupi dovoljan broj crteža.

,,Uglavnom kada ljudi ugledaju rampu, odmah pomisle da je prostor pristupačan. A ako rampa nije urađena prema propisima, ona zapravo ne igra nikakvu ulogu”, priča ona.

Slučaj Marijane Mugoše, koja je tužila Glavni grad zbog diskriminacije na radnom mjestu i kršenja Zakona o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodiča, primjer je uspješne građanske samoinicijative. Ali, takvi su rijetki.

Iako se o tome ne govori, zapošljavanje osoba sa invaliditetom nije popularno. Istraživanje koje je sproveo Centar za građansko obrazovanje 2017. godine, pokazalo je da prema mišljenju građana Crne Gore, OSI najteže ostvaruju svoja zakonska prava u oblasti zapošljavanja, korišćenja javnih površina i obrazovanja. U istraživanju se navodi: ,,Diskiriminacija u radnoj sferi osoba sa invaliditetom se ocjenjuje kao prisutna u Crnoj Gori i to najčešće u domenu samog zapošljavanja ovih osoba. Istovremeno, smatra se da ovi slučajevi često ostanu nevidljivi nadležnim ustanovama, prije svega zbog straha, ali i zbog drugih oblika naučene bespomoćnosti osoba sa invaliditetom. Poslodavci se ne percipiraju kao dovoljno spremni da zaposle osobu sa invaliditetom još uvijek, prema mišljenju građana, jer prevashodno ne žele da im na taj način trpi posao”.

Milijana priča o svom iskustvu prilikom zapošljavanja:  ,,Zakonom o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji osoba sa invaliditetom, definisano je da poslodavac može da bira da li da zaposli takvu osobu ili da plaća penale zato što nije ispunio zakonom utvrđen kvotni sistem zapošljavanja. Većina poslodavaca se u dosadašnjoj praksi odlučivala za drugu opciju. Zbog toga je važno napomenuti da moramo da budemo svjesni vremena u kojem živimo i načina funkcionisanja tržišta rada. Ne smijemo sebi dozvoliti luksuz da ‘aktivno čekamo’ posao”.

Ona je tek 2013. godine ostvarila riješenje o stepenu invaliditeta, a do tada je u okviru kreativnih radionica radila sa djecom i starijim osobama. Već šest godina aktivno učestvuje na raznim pojektnim aktivnostima Udruženja paraplegičara Podgorica.

Smatra da su potencijali ove manjinske grupe u Crnoj Gori brojni. Po uzoru na razvijene zemlje, mogli bi da se ostvare u mnogim sferama društvenog života: ,,Jedan od najvećih umova je fizičar Stiven Hoking. On je medicinski fenomen, jer su mu, nakon što je ustanovljeno da ima Lu Gerigovu bolest, prognozirane samo dvije godine života. Zahvaljujući obrazovanju i stručnosti dobijao je poslove koje je mogao da obavlja, iako ga je bolest postepeno paralizovala. Bio je prvi čovjek koji je postavio teoriju o kosmologiji.”

O svojim školskim danima Milijana kaže: ,,Ranije se nije mnogo pričalo o osobama sa invaliditetom, inkluzivno obrazovanje nije postojalo. Nije bilo nikog ko bi me pravilno usmjerio prema mojim afinitetima. Sadašnjost jeste udobnija, ali put ka promjenama je dug i trnovit”.

Na sajtu Monstata, prema podacima iz poslednjeg popisa stanovništva Crne Gore 2011. godine, 11 posto stanovništva ima neki vid invaliditeta. Na zvaničnom sajtu Vlade Crne Gore, u izvještaju o Strategiji za integraciju osoba sa invaliditetom u periodu od 2016. do 2020. godine piše: ,,U Crnoj Gori ne postoji zvanična baza podataka koja sadrži tačan broj ni nezaposlenih ni zaposlenih osoba sa invaliditetom, procjenu radnih sposobnosti i stečene kvalifikacije kao i vještine kojima su ovladali”. Navodi se još: ,,Evidentno je da postoji nedovoljna zaposlenost OSI, a razloga za to je više: prisutnost predrasuda poslodavaca prema njihovim sposobnostima, nepristupačno okruženje i mnogobrojne barijere u oblasti sticanja obrazovanja.”

Ove činjenice ne ohrabruju.

,,Često je pitanje: zašto se baš meni ovo događa”, priča crnogorska stonoteniserka. Tek prihvatanje sebe vodi ka uspjehu: ,,Ne postoji čovjek koji ima sve. Treba da se trudimo da budemo srećni, čak i onda kada sumnjamo u sebe”.

Zato je važna podrška porodice i okoline. Poštovanje i razumijevanje. I šansa.

 Andrea JELIĆ 

Komentari

Izdvojeno

KAMPANJA PROTIV NERADNE NEDELJE, OPET: I čovjek stvori, kapital

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora

 

Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.

,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.

O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.

,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.

Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.

U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NA DIJELU ĆEMOVSKOG POLJA NAJAVLJENA GRADNJA NAJVEĆEG PARKA U PODGORICI: Kad ideja ujedini građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim druženjem građana sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju otpočela je kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici, površine od čak 43,7 hektara

 

,,Podgorici, kao glavnom gradu jedne evropske države, neophodan je glavni gradski park. U prethodnih nekoliko godina, izgradnja pojedinih parkovskih površina doprinijela je razvoju mikro sredina, i ljudi su tu počeli više da se okupljaju. Međutim, do sada su ta zelena područja ‘targetirala’ samo mještane okolnih naselja, što ne bi smio da bude slučaj sa budućim glavnim gradskim parkom. On mora da ponudi nove sadržaje“, kaže za Monitor Igor Majer, mještanin Starog aerodroma i jedan od brojnih građana koji su bili na nedavnom druženju, 19. maja, sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju, gdje je najavljena gradnja centralnog parka u Podgorici.

Time je otpočela kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da svojim sugestijama i prijedlozima učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici.

Ćemovsko polje nalazi se na samo tri i po kilometra od grada, najveća je ravnica koja pripada dolinama rijeka Cijevne i Morače. Zbog toga ono, kako je saopšteno iz Glavnog grada, predstavlja najpogodniju lokaciju za izgradnju najvećeg gradskog parka, koji će sadržajima zadovoljiti potrebe stanovnika i posjetilaca Podgorice. ,,Vrijeme je da Podgorica dobije park na čak 43,7 hektara u kom će građani moći da provedu čitav jedan dan”, kazali su još iz kancelarija gradonačelnika Ivana Vukovića.

Park će se graditi u dijelu Ćemovskog polja kod naselja Stari aerodrom i Konik, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. To je dio  Ćemovskog ranije poznat po sumornim slikama – posječenog drveća, spaljenih guma, leševa životinja, raznog otpada koji leži posvuda u okolini.

Zahvaljujući angažovanju lokalaca, i dobroj saradnji sa gradskim preduzećima i službama, ovaj prostor danas drugačije izgleda. Oplemenjen je različitim biljnim vrstama i vrtnim elementima, posjeduje trim stazu u dužini od 1 150 metara, kao i ugrađen parkovski, sportsko-rekreativni, dječiji mobilijar i sprave za trening pasa.

,,Definitivno drugačije izgleda nego  prije desetak godina – čistije je, ne mašu iz trave vlažne maramice, nema leševa i kostiju. Smeća ima i dalje ali daleko je to od nekadašnje slike”, kaže za Monitor novinarka Vijesti Damira Kalač, koja godinama kroz tekstove na svom blogu Skitanja umom i drumom ukazuje na značaj Ćemovskog polja za Podgoricu.  ,,E sad, da li je to tako zato što  smo proteklih godina nas nekoliko pozivima zbog nelegalne sječe i istovaranja smeća izluđivali i inspekciju i policiju? Da li  su i ovi koji su se neodgovorno ponašali prema tom prostoru shvatili da neko brine i da rizikuju da budu kažnjeni? Da li zato što smo toliko čistili i sadili? Da li zato što sada više ljudi koristi taj prostor za rekreaciju, pa žele da je čistije i zelenije? Možda i zato što je  uz Bulevar Veljka Vlahovića sa kojeg se prilazi tom dijelu Ćemovskog, u toku gradnja stambenih objekata, pa je i broj prilaza tom prostoru manji… Možda je razlog – zbir svega toga”, objašnjava Damira Kalač.

Poziv iz Glavnog grada da se direktno uključi u proces uređenja parka, jako je obradovao. ,,Kako tokom proteklih godina nije bilo planskog upravljanja tim prostorom, on izgleda daleko od onoga kako bi trebalo. Inicijativa Glavnog grada da tu lokaciju uredi i da Ćemovsko bude najveća zelena površina u Podgorici, ohrabruje, najviše zato što će, jednom kad se to desi, taj prostor biti nečija briga”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSTAVKA PREDSJEDNIKA OPŠTINE KOLAŠIN: Partija, pa ostalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doskorašnji predsjednik Opštine Kolašin Milosav Bulatović u politiku je ušao sa neukaljanom reputacijom. Prije 10-ak dana podnio je ostavku pod pritiskom,  zbog presude za zloupotrebu službenog položaja.  Nakon četiri godine mandata, stiče se utisak da je sve vrijeme nevješto pokušavao da balansira između ,,partijskih obaveza” i obaveza prvog čovjeka izvšne vlasti

 

Samo pet dana, nakon što je kazao da mu ne pada na pamet da podnese ostavku, predsjednik kolašinske Opštine Milosav Bulatović je to učinio. Kratkim saopštenjem, u subotu, 14. maja, obavijestio je javnost da se na taj čin odlučio zbog ,,političke interpretacije presude Apelacionog suda”, kojom je osuđen na uslovnu kaznu zatvora. Takođe,  kako je objasnio,  funkciju napušta i kako bi rasteretio  svoje saradnike, pripadnike svoje partije, svoju porodicu i sebe.

Višemjesečni pritisci opozcije, iz koje su tvrdili da je Bulatović napravio djelo, koje ga čini nedostojnim da dalje obavlja funkciju, nijesu bili dovoljni da Bulatović  i ustane iz fotelje. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, kada je postalo jasno da će izbori u Kolašinu biti održani tek u oktobru,  jedan poziv iz centrale Bulatovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) bio je dovoljan da promijeni mišljenje.

U obrazloženju ostavke,  zloupotrebu službenog položaja za koju je osuđen ponovo je nazavao ,,namjerom da pomogne mladom čovjeku  da se zaposli”. Mladi čovjek je Marko Matović, parijski aktivista DPS-a.  Bulatović je osuđen na uslovnu kaznu zatvora, jer je u  prijavi za njegovo  stručno osposobljavanje na  Policijskoj akademiji u Danilovgradu, svojeručnim potpisom i pečatom lažno prikazao da Matović radi na poslovima komunalnog policajca. Matović, u to vrijeme, nije bio u radnom odnosu, a nakon obuke postavljen je na čelo Komunalne policije.

Doskorašnji prvi čovjek kolašinske izvršne vlasti je i objasnio da su mu saradnici kazali, a on se složio, da je krivotvorenje prijave jedni način da Matovića pošalju u Danilovgrad.  Dodatno, predsjednik Opštine je za ,,mladog čovjeka” obuku platio novcem sa računa Opštine. Našto kasnije, vratio je  cijeli iznos  iz svog džepa. U međuvremenu je, pod sumnjivim okolnostima, razriješio dotadašnjeg načelnika Komunalne policije Zorana Kujovića, koji je bio izbor prethodne vlasti u Kolašinu.

,,Podsjećam da mi je kazna izrečena zbog toga što sam mladom, nezaposlenom, fakultetski obrazovanom čovjeku, omogućio da u Policijskoj akademiji završi obuku za komunalnog policajca u trajanju od dvadeset dana. Jedini način da završi obuku je bio da bude upućen preko Opštine Kolašin, pošto taj vid obuke nije bio organizovan za građane”, obrazložio je Bulatović zbog čega je napravio krivično djelo.

On je cijelo vrijeme mandata ostavljao utisak čovjeka kojem nije bilo baš jasno kako funkcionište lokalna uprava, ali ni politika.  Neki njegovi saradnici i sugrađani su to pripisivali neiskustvu privatnog preduzetnika, koji se našao na vioskoj lokalnoj funkciji, a neki tvrdili da imidžom ,,nevještog” izbjegava odgovornost, obaveze, pa, povremno, i zakon.

Prvi ,,kiks” izvršne vlasti, to jest, Bulatovića, bio je, po mnogo čemu problematični pokušaj da osnuje lokalnu RTV Kolašin.  Taj neuspjeli projekat donio je i prve javne razmirice u lokalnoj vladajućoj koaliciji, koju , pored DPS-a,  čine i Grupa birača (GB) i Socijdemokrata (SD).

Zvaničan početak rada RTV planiran je bio za decembra 2020. godine. Prvobitno je predloženo da u RTV bude sedam radnih mjesta, uključujući i direktora Dragoslava Jeknića, takođe, miljenika DPS-a. Prema planu finansiranja RTV, za zarade zaposlenih  za tri godine bilo je potrebno 72.000 eura. Osnivanje preduzeća pratile su brojne nazakonistosti, koje su prvo otkrili iz Demokrata, a zatim ih je i potvrdio predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić.  Još se ne zna kako je potrošen novac izdvojen iz opštinskog budžeta namijenjen početku  rada tog lokalnog javnog emitera. Pored toga, malo  kome, a čini se ni Bulatoviću, sada nije jasno ni gdje je oprema koja je kupljena za RTV od opštinskog novca.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo