Povežite se sa nama

OKO NAS

IZAZOVI VALIDNOSTI: Zlatne medalje Milijane Ćirković

Objavljeno prije

na

Umjetnost prihvatanja sebe

 

Ni rijetka bolest ni njene trajne posljedice nisu je spriječile da osvaja zlatne medalje na takmičenjima. Milijana Ćirković članica je stonoteniskog kluba „Luča“ i reprezentativka Crne Gore u ovom sportu. Njena priča je o odricanjima, borbi i uspjehu.

„Kada sam se rodila nisu mi davali mnogo nade. Dijagnoze su bile razne.  Ako preživim da će  to biti fenomen; da neću živjeti dugo;  da ću biti kao biljka”, kaže Milijana.

Posjeta doktoru u 19. godini otkrila je rijetku bolest – Ehlers Danlosov sindrom ili bolest mekih kostiju. Lako dolazi do iščašenja zglobova. Lijeka nema. Samo se jedno može – naučiti živjeti sa čestim povredama i bolovima. Nije pristala da životom oponaša dijagnozu.

Danas, Milijana je član Udruženja paraplegičara Podgorica. ,,Mislila sam da zbog invaliditeta nikad neću moći da se uključim u neki sport, ali sam na inicijativu direktora UPP i stonoteniskog kluba Luča, Dejana Bašanovića, počela da treniram stoni tenis i zavoljela sam ga”, priča ona.

Osvojila je zlatnu medalju na međunarodnom turniru u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom. ,, Nevjerovatan je osjećaj kada se sa nekog takmičenja vratite sa medaljom. Sport donosi putovanja, poznanstva i razmjene iskustva. Za uspjeh je potrebno mnogo ulaganja i odricanja. I truda. Često je bilo bolno, ali nisam odustajala”, ističe Milijana.

Smatra da bi velike kompanije u Crnoj Gori trebalo više da ulažu u sport: ,,Potrebna je finansijska podrška i sponzorstvo. Osim što je društveno korisno, pruža i podršku osobama sa invaliditetom u sportu”.

Nepristupačnost gradske sredine je i nakon 10 godina najveći neprijatelj ovoj tridesetjednogodišnjoj aktivistkinji.

,,Napravljeno je dosta prilaznih rampi, zakošenih trotoara i prilagođenih tržnih centara. Međutim, ima još javnih objekata koji nisu sagrađeni po propisima i prema potrebama OSI. Malo je toaleta za osobe u kolicima, a obrazovne ustanove nemaju lift. Mnogi zbog toga nisu završili željene, već nametnute škole”, ističe Ćirković.

Zgode i nezgode osoba sa invaliditetom pokušava na šaljiv način da predstavi stripovima. Na njima vrijedno radi. Planira i izložbu kada sakupi dovoljan broj crteža.

,,Uglavnom kada ljudi ugledaju rampu, odmah pomisle da je prostor pristupačan. A ako rampa nije urađena prema propisima, ona zapravo ne igra nikakvu ulogu”, priča ona.

Slučaj Marijane Mugoše, koja je tužila Glavni grad zbog diskriminacije na radnom mjestu i kršenja Zakona o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodiča, primjer je uspješne građanske samoinicijative. Ali, takvi su rijetki.

Iako se o tome ne govori, zapošljavanje osoba sa invaliditetom nije popularno. Istraživanje koje je sproveo Centar za građansko obrazovanje 2017. godine, pokazalo je da prema mišljenju građana Crne Gore, OSI najteže ostvaruju svoja zakonska prava u oblasti zapošljavanja, korišćenja javnih površina i obrazovanja. U istraživanju se navodi: ,,Diskiriminacija u radnoj sferi osoba sa invaliditetom se ocjenjuje kao prisutna u Crnoj Gori i to najčešće u domenu samog zapošljavanja ovih osoba. Istovremeno, smatra se da ovi slučajevi često ostanu nevidljivi nadležnim ustanovama, prije svega zbog straha, ali i zbog drugih oblika naučene bespomoćnosti osoba sa invaliditetom. Poslodavci se ne percipiraju kao dovoljno spremni da zaposle osobu sa invaliditetom još uvijek, prema mišljenju građana, jer prevashodno ne žele da im na taj način trpi posao”.

Milijana priča o svom iskustvu prilikom zapošljavanja:  ,,Zakonom o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji osoba sa invaliditetom, definisano je da poslodavac može da bira da li da zaposli takvu osobu ili da plaća penale zato što nije ispunio zakonom utvrđen kvotni sistem zapošljavanja. Većina poslodavaca se u dosadašnjoj praksi odlučivala za drugu opciju. Zbog toga je važno napomenuti da moramo da budemo svjesni vremena u kojem živimo i načina funkcionisanja tržišta rada. Ne smijemo sebi dozvoliti luksuz da ‘aktivno čekamo’ posao”.

Ona je tek 2013. godine ostvarila riješenje o stepenu invaliditeta, a do tada je u okviru kreativnih radionica radila sa djecom i starijim osobama. Već šest godina aktivno učestvuje na raznim pojektnim aktivnostima Udruženja paraplegičara Podgorica.

Smatra da su potencijali ove manjinske grupe u Crnoj Gori brojni. Po uzoru na razvijene zemlje, mogli bi da se ostvare u mnogim sferama društvenog života: ,,Jedan od najvećih umova je fizičar Stiven Hoking. On je medicinski fenomen, jer su mu, nakon što je ustanovljeno da ima Lu Gerigovu bolest, prognozirane samo dvije godine života. Zahvaljujući obrazovanju i stručnosti dobijao je poslove koje je mogao da obavlja, iako ga je bolest postepeno paralizovala. Bio je prvi čovjek koji je postavio teoriju o kosmologiji.”

O svojim školskim danima Milijana kaže: ,,Ranije se nije mnogo pričalo o osobama sa invaliditetom, inkluzivno obrazovanje nije postojalo. Nije bilo nikog ko bi me pravilno usmjerio prema mojim afinitetima. Sadašnjost jeste udobnija, ali put ka promjenama je dug i trnovit”.

Na sajtu Monstata, prema podacima iz poslednjeg popisa stanovništva Crne Gore 2011. godine, 11 posto stanovništva ima neki vid invaliditeta. Na zvaničnom sajtu Vlade Crne Gore, u izvještaju o Strategiji za integraciju osoba sa invaliditetom u periodu od 2016. do 2020. godine piše: ,,U Crnoj Gori ne postoji zvanična baza podataka koja sadrži tačan broj ni nezaposlenih ni zaposlenih osoba sa invaliditetom, procjenu radnih sposobnosti i stečene kvalifikacije kao i vještine kojima su ovladali”. Navodi se još: ,,Evidentno je da postoji nedovoljna zaposlenost OSI, a razloga za to je više: prisutnost predrasuda poslodavaca prema njihovim sposobnostima, nepristupačno okruženje i mnogobrojne barijere u oblasti sticanja obrazovanja.”

Ove činjenice ne ohrabruju.

,,Često je pitanje: zašto se baš meni ovo događa”, priča crnogorska stonoteniserka. Tek prihvatanje sebe vodi ka uspjehu: ,,Ne postoji čovjek koji ima sve. Treba da se trudimo da budemo srećni, čak i onda kada sumnjamo u sebe”.

Zato je važna podrška porodice i okoline. Poštovanje i razumijevanje. I šansa.

 Andrea JELIĆ 

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo