Povežite se sa nama

INTERVJU

MILENA POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ, PREDSJEDNICA SINDIKATA DOKTORA MEDICINE: Sve bolesti crnogorskog zdravstva

Objavljeno prije

na

Nijedna od trideset tri javne zdravstvene ustanove nema upotrebnu dozvolu niti je zbog neispunjavanja uslova može dobiti

 

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da se decenijama vodi loša zdravstvena politika, jer Vlada donosi brojne strateške planove koje ni sama ne poštuje?

SAMARDŽIĆ:Mi smo pri pisanju ozbiljnih strateških dokumenata, koji se tiču unapređenja kvaliteta javnog zdravstvenog sektora, zanemarili jednu važnu činjenicu – mogućnost implementacije napisanog. Mnoge čak i kvalitetno napisane strategije nikada nijesu zaživjele dok su u međuvremenu napisane nove koje vjerovatno čeka slična sudbina.Onaj mali broj djelimično implementiranih nosi novi set problema, jer uspješnost same implementacije nije moguće ocijeniti bez monitoringa, evaluacije i jasno definisanih indikatoraza sticanje uvida gdje su potrebne korekcije ili čak kompletna promjena kursa.

Trend čestih promjena u Ministarstvu zdravlja je, takođe, dio problema. U sred nekog, usudili bi se reći gotovo eksperimentalnog reformskog procesa, dođe potpuno drugi tim, često sa vrlo malo iskustva u zdravstvenoj politici i bez formalnog obrazovanja. Samim tim dosta stvari osuđeno je na propast. U Ministarstvu zdravlja moraju postojati ekspertski timovi sa akumuliranim znanjem i iskustvom nezavisno od trenutnih političkih dešavanja. Sve gore navedeno, uz mizerno plaćene nosioce posla u zdravstvu,evidentni su razlozi zašto se crnogorska zdravstvena politika može okarakterisati kao izuzetno loša.

MONITOR: Je li tačno da nijedna od 33 crnogorske javne zdravstvene ustanove, uključujući i Klinički centar, nema upotrebnu dozvolu jer ne zadovoljavaju minimum zakonskih uslova za obavljanje zdravstvene djelatnosti?

SAMARDŽIĆ: Niti jedna od 33 javne zdravstvene ustanove nema upotrebnu dozvolu niti je zbog neispunjavanja uslova može dobiti. Propisi u ovom dijelu postoje, ali se ne poštuju, odnosno selektivno se primjenjuju samo na dio privatnog sektora. Za to vrijeme bavimo se važnim, ali ne suštinskim reformama kao što su elektronsko zakazivanje.Bojimo se da dok Ministarstvo elektronski uredi zakazivanje pacijenata, neće biti ni ljekara ni ustanove u kojoj će dobiti zakazanu zdravstvenu uslugu. Već postoje opšte bolnice u kojima imamo jedva dvadesetak ljekara i u kojima je gotovo nemoguće organizovati neprekidnu zdravstvenu zaštitu.

MONITOR: Kakve su posljedice ?

SAMARDŽIĆ: Posljedice ovakvog rukovođenja uvijek snose zaposleni, dakle zdravstveni radnici, koji su prinuđeni da rade u improvizovanim uslovima. Uostalom, ministar zdravlja je više puta bio u bolnici u Acibademu pa nam može prenijeti utiske kako izgleda jedna moderna bolnica. Takođe, neispunjavanjem građevinskih, sanitarnih, zdravstvenih i drugih propisa u značajnoj mjeri ugrožava se bezbijednost hospitalizovanih pacijenata, kao i dostupnost zdravstvenih usluga naročito osobama sa invaliditetom, hroničnim bolesnicima, trudnicama i starijoj populaciji.

MONITOR: Mnogi ljekari tvrde da se specijalizacije i edukacije u zdravstvu u velikoj mjeri dodjeljuju unaprijed određenim kandidatima.

SAMARDŽIĆ: Osim što se na ovakav način vrši negativna selekcija stvara se nepovjerenje u sistem kako kod ljekara tako i kod pacijenata. Privilegovanje pri dodjeli specijalizacija najočiglednije je pri bodovanju usmenih intervjua, gdje se nepodobnom kandidatu da 0 ili 1 poen, a podobnom maksimalanih 15 i tako se legalizuje zloupotreba. Neka čitaoci procijene u kojoj mjeri je moguće da neko ko sa visokim prosjekom završi medicinski fakultet dobije 0 poena na usmenom intervjuu? Sindikat doktora medicine je u ovom pravcu već inicirao izmjene i dopune pravilnika koji reguliše ovaj postupak.

MONITOR: Je li tačno da je većina direktora javnih zdravstvenih ustanova politički aktivna?

SAMARDŽIĆ: U sumornoj crnogorskoj svakodnevici direktorsko mjesto je vrsta nagrade za političko pregalaštvo što ima dalekosežne posljedice po javno zdravstvo. U prilog ovoj konstataciji stoji činjenica da se čak 27 direktora od njih ukupno 33 nalazilo na odborničkim listama različitih političkih subjekata,što potvrđuje pretpostavku da njihovo imenovanje nije vršeno prema stručnim referencama, već shodno koalicionim sporazumima partija.

MONITOR: Vi se zalažete za to da u zdravstvu struka pobijedi politiku. Uspijevate li u tome?

SAMARDŽIĆ: Odgovor je ne, što ne znači da treba prestati sa prepoznavanjem i isticanjem dalekosežnih posljedica ovog problema.

MONITOR: Da li ministar Kenan Hrapović  prisilno iščlanjuje članove iz SDMCG zbog političkih razloga?

SAMARDŽIĆ: Na naše članove se često vrše pritisci, sve sa željom da ,,utihne“ naš glas kojem su interesi doktora i pacijenata na prvom mjestu, jer je valjda naše zdravstvo idealno, naše plate optimalne, a sindikalno djelovanje čisti kapric. Ministar Hrapović je u predizbornoj kampanji 2016. iščlanjivao članove iz Sindikata doktora medicine. Koliko je bio ushićen što je iščlanio nekoliko ljekara iz SDM govori činjenica da se time javno pohvalio u medijima.Kad smo ga upozorili da to predstavlja krivično djelotakvim aktivnostimase više ne hvali. Takođe, zaslužan pomena je i ,,model” sindikalnog organizovanja u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć (ZHMP), u kome ljekari pri zapošljavanju bivaju po automatizmu učlanjeni u sindikatna čijem čelu je dr Ljiljana Krivokapić. Sa druge strane, u ZHMP svaki zahtjev za učlanjenje u SDM proslijeđuje se direktoru Saši Stefanoviću koji nakon toga lično upoznaje kolege sa posljedicama članstva u SDM.

MONITOR: Kako to da direktori JZU imaju najveće zarade u javnom zdravstvu, dok istvremeno zbog niskih zarada ljekari masovno napuštaju javni zdravstvenisistem?

SAMARDŽIĆ: Trećina ljekara prihoduje 550 eura mjesečno.Plate ljekara u CG su gotovo dvostruko niže nego na Kosovu, čiji BDP je 50% niži od našeg, dvostruko niže nego u BiH, pa imamo paradoksalnu situaciju da su ratom razrušene države našle model da očuvaju, barem donekle, dostojanstvo ljekara. U isto vrijeme naši političari žive u luksuzu.

MONITOR: Mediji često objavljuju da javni funkcioneri umjesto crnogorskih zdravstvenih ustanova koriste usluge ustanova u inostranstvu, što znači da oni najviše iskazuju nepovjerenje prema javnom zdravstvenom sistemu Crne Gore.

SAMARDŽIĆ:Nagomilani problemi se samo usložnjavaju, dok se funkcioneri liječe na drugim adresama, putuje se i za najbanalnije rutinske procedure. Sve to nas navodi na zaključak da su donosioci odluka i te kako upućeni u probleme sa kojima se nose ljekari i građani, ali ne žele da participiraju niti u procesu rješavanja problema, niti da prolaze kroz crnogorski sistem kao pacijenti, već odlaze na strane adrese.Iako sebi mogu priuštiti taj trošak, finansiraju ga iz budžeta Fonda zdravstvenog osiguranja. Dakle, oni sami ne vjeruju u ono što decenijama oblikuju već je crnogorsko javno zdravstvo namijenjeno samo nama, običnim građanima.

MONITOR Kako je moguće ozdraviti ovakvo crnogorsko zdravstvo?

SAMARDŽIĆ: Ukratko, implementirati strateška dokumenta, pratiti i evaluirati ostvareno, na osnovu toga uvidjeti eventualne probleme, iste korigovati i pratiti interese korisnika javnog zdravstva, a ne interes privatnih preduzeća i naravno ,,vakcinisati“ crnogorsko zdravstvo protiv politikantstva i negativne kadrovske selekcije.

 

Političari bitniji od ljekara, profesora, inženjera…

MONITOR: Crna Gora ulaže u javno zdravstvo najmanje u Evropi. Jednom ste rekli da imamo najviše političara po glavi stanovnika i predložili da se dio od desetina miliona eura koje fale zdravstvu obezbijedi ukidanjem prihoda političarima.

SAMARDŽIĆ: Sindikat doktora medicine često ističe nedosljednost političke elite u navođenju razloga za nemogućnost povećanja plata ljekarima. Tačnije, kao glavni razlog se navodi  loša ekonomska situacija, dok se u isto vrijeme budžet za gorivo, telefone i dnevnice  političara i njihovih partija iz godine u godinu uvećava. Samo budžet za gorivo javnih funkcionera iznosi 10 miliona eura što je dovoljno da se osnovne zarade svim ljekarima povećaju za 50 odsto.  Pošto se u zemljama EU propagiraju zdravi stilovi života i zatvaraju centralna gradska jezgra za saobraćaj, zar ne bi bilo logično da se naši političari odreknu barem dijela bogatog voznog parka i popularišu biciklističke staze, a novac za gorivo i zarade prekobrojnih vozača opredijele za osiromašene zdravstvene radnike. To ćemo ponoviti još sto puta, jer je ovakva politika rezultat neshvatanja suštine modernog i razvijenog svijeta da su političari tu zbog nas, a ne obrnuto. Ukratko, ako nam je siromaštvo argument za niske zarade ljekara, kako je moguće da političari zemalja EU koriste sopstveni prevoz ili biciklo za odlazak na posao, a naši troše skoro 10 miliona eura samo za gorivo i još toliko za telefone i dnevnice? Da li se izgovor ,,ekonomske krize” odnosi samo na ljekare, prosvjetne radnike, inženjere i sudije, dok političari sebe ubrajaju u povlašćeni društveni sloj koji ne mora da dijeli našu realnost.

 

Budžet za privatnike

MONITOR: Iz Vlade tvrde da se budžet  javnog zdravstva stalno povećava, ali u to bolje upućeni kažu da se to radi ne u korist pacijenata i zdravstvenih radnika nego u korist privatnika.

SAMARDŽIĆ: Ako se budžet povećao za 30 miliona, plate se nisu povećale niti jedan cent. Zato imamo najskuplje lijekove u regionu i monopol kada je nabavka istih u pitanju, netransparentnu potrošnju unutar mreže zdravstvenih ustanova. Najveći korisnici novca namijenjenog za funkcionisanje javnog zdravstva su upravo pojedine privatne zdravstvene ustanove čiji je posao u krizi ili čiji posao treba razraditi. Jasno je za čiji interes se povećao budžet za zdravstvo.

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo