Povežite se sa nama

INTERVJU

MARTINA MLINAREVIĆ SOPTA, KNJIŽEVNICA I KOLUMNISTKINJA IZ LJUBUŠKOG: Moja je zemlja velika radost i surova rana

Objavljeno prije

na

Ne mogu da se pomirim sa trajnim nazadovanjem BiH, njenim osiromašenim duhom, turbofolkerskim mentalitetom i smradom palanke, boli me svaka politička nepravda i sve što se dešava mojoj zemlji koja je ostavljena u ćošku kao musavo dijete

 

MONITOR: Kao književnica i novinarka kako biste ukratko opisali današnju Bosnu i Hercegovinu?

SOPTA: To je moja zemlja, kao musavo dijete ostavljeno u ćošku, ali to je svejedno moja zemlja. Moja velika radost i surova rana. Ne mogu se pomiriti sa njezinim trajnim nazadovanjem, osiromašenim duhom, turbofolkerskim mentalitetom i smradom palanke, boli me svaka politička nepravda i sve što se dešava tom musavom djetetu. Zaslužila je ova zemlja bolje. Najprije bolje ljude. Koji će znati šta je istinski patriotizam  i kako se voli bez rušenja, kako se gradi bez mržnje, i stvara bez krađe.

MONITOR: Prije  tri godine  napisali ste na svom fejsbuk  profilu „svaka sekunda, koju si potrošio na Bakira, Čovića i Dodika, najizgubljenija je dragocjenost …“ Važi li to i dalje?

SOPTA:  Napisala sam to usljed svoje zdravstvene borbe s izuzetno agresivnim karcinomom dojke, radi kojeg sam prošla četiri operativna zahvata, 25 radio terapija, oralnu kemoterapiju i hormonalnu terapiju, sve to u nekoliko mjeseci. Kad se suočite s takvim užasom, kad jedan takav pakao prohodate na nogama, apsolutno sve se mijenja. I vi, i život kakav ste znali. Dijagnoza karcinoma je iscijeljujuća i regenerirajuća na takav sjajan način jer vas kao ništa dotad u životu posloži u glavi. Naučite šta je zaista vrijedno, a oko čega ne vrijedi potrošiti više nijednu minutu. Ovi spomenuti likovi spadaju u tu drugu kategoriju. Rak vas nauči da cijenite sebe i svoje vrijeme, svoj mikro svijet i da nemate strpljenja za ništa manje od potpune i istinske sreće.

MONITOR: Šta se može očekivati od  aktuelne vlasti u čijem se vrhu nalaze ljudi koji se bore protiv cjelovite države BiH?

SOPTA: Iako to često tako izgleda, nitko od njih se ne bori protiv cjelovite države, nego se svi zajedno usrdno bore samo protiv funkcionalne države. Ovakva BiH kakva jeste svakoj vlasti je samo nepresušna krava muzara koja je poželjna samo dok je ovakva, rasturena po svim parametrima.

MONITOR: Prema bh medijima  prijetnje  novim ratom, secesijom Republike Srpske, plus tzv. hrvatsko pitanje, drže građane u strahu od novih sukoba, od beznađa, siromaštva… Je li to tako?

SOPTA: Ne mislim da se građani u BiH boje novih sukoba, iz prostog razloga jer ovdje više nema tko ratovati. A u beznađu i siromaštvu stanovništvo egzistira toliko dugo, sasvim ćutke pomireno sa situacijom, da ne znam šta se to treba desiti da ljude izvede na ulice ili uvede u sukobe. Ovdje je na snazi samo svakodnevni medijski i virtualni rat iz fotelja u bade mantilima, gdje se na stranačke i nacionalističke kosti tradicionalno uhvate žedni psi koji se po zamisli svojih gospodara glođu dok ne naiđe nova tema i onda tako sve opet u krug, kao u onom filmu Beskrajni dan, o danu koji nikako ne prolazi i svako novo jutro se ponavlja sve isto.

MONITOR: Jednom ste napisali: „Živim u zemlji pretjerane stvarnosti. Pretjeranih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Zraka punog pretjerane nesnošljivosti i pretjeranih nacionalizama…“  Jeste li pretjerali sa ovakvim  ocjenama?

SOPTA:Apsolutno ne. Živim u zemlji gdje ako nisi netko od nabrojanih „pretjeranih“ tebe niti nema. Postojiš tek kao statistička greška, što je na koncu i pokazao posljednji popis stanovništva u BIH.

MONITOR: Jedan od najaktuelnijih problema u  BiH je masovno iseljavanje stanovništva  u  potrazi za boljim životom, posebno mladih…

SOPTA: Često su me u posljednje vrijeme napadali zbog mog stava da podržavam iseljavanje mladih odavde. Vidite, meni su se za takvo mišljenje dogodile dvije stvari. Postala sam majka i dobila karcinom. Kada imate dijete u ovakvoj BIH, posljednje što želite jeste da prolazi sve ono što smo mi prolazili i jedino što čeznete jeste neki normalni život za svu našu djecu. Pravedniji, gdje se poštuje drugi i drugačiji. A kada dobijete karcinom shvatite da je taj život samo jedan. Potratiti ga u zemlji koja još ima samo nesnosno lijepe pejzaže je ridikulozno. Pejzaži se ne jedu.

MONITOR: Šta u Bosni i Hercegovini  funkcioniše normalno?

SOPTA: Ljudi na svakodnevnom nivou funkcionišu prilično normalno, ali im je okvir stvarnosti potpuno izvrnut naopačke, a ruke svezane u luđačku košulju nepotizma, korupcije i kriminala u bratskim talovima združene vlasti.

MONITOR: Proteklih godina u vašim kolumnama  malo ste koga poštedjeli od kritike, a posebno ne Crkvu u Hercegovini. Zašto baš Crkvu?

SOPTA:Ja sam kritizirala sve ono što stanovnicima Hercegovine kroji stvarnost, od čega im ovisi svakodnevica, pa i Crkvu, koja se tako često, uz rijetke svijetle primjere, svrstavala uz stranački, nacionalistički, hadezeovski populizam, gdje su sve pod mantijskim licemjerjem podržavali grobare svoga stada, političke aktere koji više od dvadeset i pet godina potkopavaju svaki pokušaj napretka u ovoj sredini.

MONITOR: Zbog prijetnji  imali ste razne probleme. Ko Vam je prijetio i zašto i prijete li Vam i dalje?

SOPTA: Kroz godine rada u medijima prijetili su mi sa svih strana i uvijek, nosila sam se s tim bez ikakvih problema, jer kad javno iznosite svoj sud u medije apsolutno ste izloženi takvim stvarima danonoćno. Gušenje slobode govora, ucjene i prijetnje do straha za egzistenciju su specijalnosti naših podneblja. Prokušani načini i sabotaže. Što očekivati od mentaliteta zemlje gdje je nedavno objavljeno istraživanje po kojem 26 odsto građana podržava napade na novinare? Ja sam tek prije nekoliko dana prvi put prijavila slične stvari policiji. Zato jer se ticalo moje bolesti i mog djeteta. Zato jer je zvučalo stravično. I zato jer želim da konačno policija krene raditi svoj posao.

MONITOR: Kao književnica  da li se slažete sa onima koji  tvrde da je malo kultura koje su toliko beznadno autistične kao bosanskohercegovačka i koje ćute o onome o čemu bi uvijek trebalo govoriti bez straha i zadrške?

SOPTA:Mi smo majstori discipline „šuti  trpi“. Ta je disciplina kod nas dovedena do savršenstva. Ne govorim samo o političkoj šutnji, nego o svekolikom muku društvenog aktivizma i bilo kakvog drugog -izma, osim nacionalizma. Ovdje je sve samo perfektno metanje pod tepih, tabu i glasna šutnja. Ja sam upravo zato progovorila o svojoj borbi s karcinomom. Strašna je stigma koju nose pacijenti u ovom društvu. Kod nas se riječ rak niti ne izgovara, još uvijek se kaže „ono najgore“. A ljudi o najgoremu ne vole ni misliti, a kamoli pričati. U takvom okruženju potrebno je vrištati. Vrištati do buđenja i otriježnjenja.

MONITOR: Nedavno ste dobili priznanje ,,Novinar godine” od Društva novinara Bosne I Hercegovine  za rad, angažman i borbu. Kakav je Vaš stav o današnjim  medjima i novinarima?

SOPTA:U  zemlji kupljenih, utišanih i stranačkih medija sretna sam da dijelim prijateljstvo s nekim ljudima koji su sami za sebe posljednja utvrda slobodne misli, moja inspiracija i suborci. To su ljudi koji nose glavu u torbi i srce na reveru za istinu i pravdu, koji se ne boje ni najmoćnijih u želji da prenesu točnost, da skrenu pažnju javnosti na bitno.

MONITOR: Da li i  BiH političari preko medija koje kontrolišu truju duše i razum građana? 

SOPTA:Kako sam rekla, uz nekolike časne izuzetke, mediji u BIH su stranačka glasila i portparoli, obilato financirani da bi na izborima odigrali ključnu ulogu formiranja javnog mijenja i navođenja vode na mlin onih koji ih plaćaju. Građani su samo podatna glina za modeliranje. Lutke na koncu.

  Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Struka prije političkog predznaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU

 

MONITOR: CGO je brzo nakon izbijanja COVID19 epidemije u Crnoj Gori objavio izvjestaj  ,,Crna Gora i korona: stanje nacije u prvih šest sedmica”. Iako je i tada bilo stvari za kritiku,  danas je situacija sa virusom ozbiljnija i lošija. Koja je Vaša ocjena sada? 

ULJAREVIĆ: Danas živimo posljedice onog na što smo tada upozoravali – partija je pregazila struku. Umjesto da je pandemija, kao naš zajednički problem, iskorišćena za društvenu homogenizaciju ona je ogolila do srži probleme partijski okovanog sistema. Tužno je što su brojni ljekari iz NKT strukture, a posebno oni nama najvidljiviji, pristali da služe partijskim interesima gazeći Hipokratovu zakletvu i unižavajući profesiju. Prošlo je nezapaženo, a cijenim da bi trebalo utvrditi i odgovornost onih koji su u Institutu za javno zdravlje dali mišljenje DIK-u i NKT-u na osnovu kojeg su osobe u samoizolaciji mogle da glasaju na biračkom mjestu bez prethodnog testiranja. A to je jedna u nizu štetnih odluka onih kojima smo mnogo vjerovali u martu, a koji su do danas izigrali naše povjerenje i dnevno nam vrijeđaju zdrav razum. Ostaće zapamćeno i ponašanje predsjednika i članova NKT-a koji su svojom podrškom određenim javnim skupovima, a i učešćem na njima, poručili da ni ljudski životi nijesu ništa u odnosu na partijski interes.

MONITOR: Epidemiološka situacija eskalirala je nakon izbora i političkih okupljanja koja su uslijedila. Čini li Vam se da se osim sa Kovidom, Crna Gora bori i sa drugim vrstama virusa, nacionalizma, recimo?  I da li je promjena vlasti prilika da se sa tim virusom nacionalizma  izborimo, ili je to, kako neki, kažu povratak u devedesete?

ULJAREVIĆ: Virus nacionalizma, nažalost, nikad nije ni nestajao ne samo iz Crne Gore nego iz regiona čiji smo sastavni dio. Sam DPS je dobar dio svoje vlasti, pa i one nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, bazirao na elementima nacionalizma i podjela iz 90-ih. Doskorašnja vlast suštinski nije puno toga uradila ni na suočavanju sa nasljeđem 90-ih u crnogorskom društvu i na prevazilaženju podjela nastalih na njima. Štaviše, u nekim aspektima, aktivno je te podjele i gajila i podržavala.

Pred novom vlašću će biti rješavanje društvenih boljki izazvane nacinalizmom, sa kojima se DPS nije obračunao ali i koje su kreirale i širile određene članice nove vladajuće većine. No, ne mislim da je moguć povratak u 90. kojima nas DPS i njegovi kerberi plaše, a zaboravljaju da nam kažu i što je DPS tada radio i kakvu je retoriku imao i da li je upravo to uticalo da do danas nemamo niti jednu optužnicu u ratnim zločinima za komandnu odgovornost. Prošlo je 30 godina, i ako dođe do porasta nacionalizma, to će biti u nekoj drugačijoj, blažoj formi sa drugačijim ciljevima.

MONITOR: Kako vidite reakcije spolja, prvenstveno iz regiona, u kojima se Milo Đukanović i dalje vidi kao ,,garant stabilnosti”?

ULJAREVIĆ: Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU.

Region je bio druga priča, a posebno Srbija. ,,Prva” i ,,druga” Srbija su našle tačku spajanja u Crnoj Gori i pokazali su nam da su za njih prihvatljivi samo oni naši izbori koje bi oni odobrili. Licimjerni su bili oni koji se raduju pobjedi opozicije kao pobjedi nad svojim političkim protivnikom Milom Đukanovićem uz prateći nacionalistički foklor, iako su mu, ne tako davno, rentirali najprizemnije medije za potrebe obračuna sa neistomišljenicima u Crnoj Gori. Licimjerni su bili i oni koji su se zgražavali nad pobjedom opozicije i stali u odbranu Đukanovića, a u Srbiji su protivnici iste takve vlasti Vučića i borci za ljudska prava čije kršenje nikada nisu vidjeli u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠKELJZEN MALIĆI, POLITIČKI ANALITIČAR I PUBLICISTA IZ PRIŠTINE: Balkanski šengen ili rat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi taj „šengen” bio izgrađen prema modelu EU, i kao priprema za učlanjenje u EU, mogla bi se stvoriti formacija koja ublažava tendenciju stvaranja velikih nacionalnih država koje se ne mogu stvoriti, kao takve, bez ratova. To je  svakako bolje nego i dalje nazadovati ili održavati „zaleđene” ili tinjajuće ratne sukobe

 

MONITOR: Proteklih dana u Srbiji i na Kosovu najaktuelnija tema bilo je potpisivanje u Vašingtonu sporazuma o ekonomskoj normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. U Srbiji vlast i opozicija imaju sasvim suprotne stavove. Kakav je Vaš stav o tom dokumentu?

MALIĆI: Sporazum iz Vašingtona nakićen je svim i svačim, više je popis obećanja sa nejasnim garancijama oko mnogih milijardi investicija… Naravno, i na Kosovu su, kao i u Srbiji, opozicija i pozicija podeljene oko sporazuma. Kritičnija je situacija kod vladine stranke, zato što je kosovska delegacija i u Vašingtonu pokazala nesuglasice. U jednom trenutku Ramuš Haradinaj je iz Prištine pretio da će srušiti krhku vladinu koaliciju, ali je brzo primiren, možda i zbog direktnog snažnog demarša američke strane. Ako bismo ukršteno čitali stavove vlasti i opozicija na Kosovu i Srbiji, imali bismo zanimljiv stepen visoke saglasnosti u oceni sporazuma: srpska opozicija smatra da sporazum ide u prilog Kosovu, da je Vučić praktično priznao nezavisnost Kosova. Kosovska opozicija naprotiv smatra da je u Vašingtonu najviše profitirala Srbija, a da je kosovska delegacija bila nelegitimna, nesposobna i neodgovorna.

MONITOR: Šta je sporazumom dobilo Kosovo? Da li on ugrožava suverenitet Kosova?

MALIĆI: Sporazum je po formi i sadržaju najviše bio u funkciji podržavanja izborne kampanje predsednika Trampa. Kosovo i Srbija nisu mnogo dobili. Izostalo je ono što su kosovski pregovarači očekivali, a od čega je srpska strana najviše strepela. Naime, kada je Donald Tramp pre skoro dve godine uputio pismo predsednicima Kosova i Srbije, pozvao ih je bio u Belu kuću da tamo finaliziraju završni mirovni sporazum i proslave uzajamno priznanje. Zbog toga se dugo sepekulisalo da je sporazum o Kosovu praktično postignut ili će prosto biti diktiran u Vašingtonu, gde delegacije samo treba da se dogovore oko nekih detalja i stave potpis. Zbog tih glasina je bivši kosovski premijer Albin Kurti, koji je vladao nepunih sto dana, odbijao pozive da ode u Belu kuću, jer je mislio da ga tamo čekaju „noževi probodeni na mapu Kosova”, aludirajući na glasine da su Tači i Vučic već dogovorili nove granice i razmenu teritorija.

Od ideje uzjamnog priznanja nije ništa bilo 4. septembra. Ona se pojavila u prvom draftu sporazuma i kada je ona odmah „procurela” kao alarmantna vest na udarnim stranicama štampe koju kontroliše Vučić, koji je odbio formulaciju, ta tačka sporazuma je uklonjena uz elegantno objašnjenje da je skup u Beloj kući fokusiran na ekonomski i neke druge sporazume, a pitanje završnog političkog sporazuma o priznanju ostavljeno je za pregovore koje vodi EU.

Suverenost Kosova nije narušena sporazumom, ali kosovska opozicija smatra da je suverenost ugrožena zbog prihvatanja zahteva Srbije da se reguliše korišćenje strateških resursa veštačkog jezera i elektrane Gazivode. Jezero se najvećim delom prostire na teritoriji Kosova, oko 15 posto zapadnog dela je na teritoriji Srbije. Ovo pitanje se pokušava ispolitizirati na isti način kao i sporazum o demarkaciji sa Crnom Gorom. Premijer Hoti se optužuje da je navodno Srbiji poklonio deo nečega što je sto posto kosovsko. Američke vladine institucije preuzele su obavezu da naprave projekt fizibiliteta za jezero koje je stvoreno akumulacijom protočnih voda čiji sliv počinje na teritoriji Srbije, ima široku primenu na Kosovu, a onda, dobrim delom preko reke Ibar, ponovo prelazi u Srbiju.

MONITOR: Predsjednik Pokreta za preokret Janko Veselinović izjavio je da je Srbija potpisala „de fakto priznavanje Kosova”.

MALIĆI: Nije priznala, ali je napravila korak u tom smeru i, više simbolički, priznala Sjedinjene Države kao arbitra u rešavanju kosovskog pitanja. Pošto su SAD glavni sponzor nezavisnosti Kosova, Beograd zna da ne može od Vašingtona tražiti potpunu promenu kursa, ali zna da bi Tramp možda mogao ponuditi određene korisne ustupke, kako bi bezbolnije naplatio „odštetu” za neminovno prepuštanje Kosova i proibližavanje Srbije EU i NATO-u. Pored unosnih ekonomskih ponuda koje je potpisao, Vučić je pristao i na određene elemente sporazuma koji znače otklon Srbije od Rusije i Kine na linijama Trampovih konfrontacija sa ovim silama, na kojoj se oslanjala u ekonomskim i vojnim projektima, kao i glavnim partnerima za odbranu Kosova u Ujedinjenim nacijama.

Veseljko KOPRIVICA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NEVENKA LUKOVAC JANJIĆ, INTERNISTA ONKOLOG INSTITUTA ZA ONKOLOGIJU KCCG: Nije sramota bolovati od kancera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Muškarci u Crnoj Gori najčešće obolijevaju od karcinoma pluća, a slijede karcinom prostate, debelog crijeva, pa karcinomi glave i vrata. Kod žena na prvom mjestu je karcinom dojke, a potom slijede karcinom debelog crijeva, pluća i karcinom grlića materice. Redosljed obolijevanja od ovih vrsta karcinoma i kod muškaraca i kod žena istovjetan je redosljedu obolijevanja u svijetu

 

MONITOR: Prema relevantnim istraživanjima kancer je vodeća bolest 21. vijeka? Je li takav slučaj i u Crnoj Gori? 

LUKOVAC – JANJIĆ: U većini razvijenih zemalja u svijetu obolijevanje od maligne bolesti je na vodećem mjestu, tačnije u posljednjoj dekadi su pretekle broj oboljelih od kardiovaskualrniih bolesti i to u prvom redu zbog dobre prevencije bolesti srca i krvnih sudova. Kod nas su bolesti srca i krvnih sudova još na prvom mjestu, a maligne bolesti odmah iza.

MONITOR: Postoji više od 200 tipova kancera. Od kojih se najčešće obolijeva i umire u Crnoj Gori?

LUKOVAC – JANJIĆ: U Crnoj Gori, nažalost, još ne postoji zvanični registar malignih bolesti. Podaci sa kojima mi raspolažemo su podaci dobijeni iz naše medicinske dokumentacije te procjena Internacionalne agencije za istraživanje raka (GLOBOCAN).

U populaciji muškaraca na prvom mjestu je karcinom pluća, a nakon njega slijede karcinom prostate, karcinom debelog crijeva, pa karcinomi glave i vrata. Kod žena na prvom mjestu je karcinom dojke, a potom slijede karcinom debelog crijeva, pluća i karcinom grlića materice. Moram dodati da je redosljed obolijevanja od ovih vrsta karcinoma i kod muškaraca i kod žena istovjetan redosljedu obolijevanja u svijetu.

MONITOR: Kažete da je karcinom dojke najčešći malignitet kod žena. Koji su najznačajniji faktori rizika za tu bolest? Koje su najznačanije preventivne mjere?

LUKOVAC – JANJIĆ: Faktori rizika za kancer dojke mogu biti oni na koje ne možemo uticati (uzrast – porastom godina raste i rizik, rasna pripadnost – žene bijele rase češće obolijevaju od žena žute i crne rase, genetski faktori – rizik za nastanak ove bolesti je oko dva puta veći kod žena koje imaju jednog bliskog srodnika, nemaligna proliferativna stanja u dojci, dug reproduktivni period – rana prva menstruacija, kasna menopauza) i oni na koje možemo uticati a to su: gojaznost, upotreba hormonske terapije – substituciona terapija u postmenopauznom periodu povećava rizik za nastanak karcinoma, alkohol, hrana bogata masnoćom.

Ukupni individualni rizik zavisi od prisustva i kombinacije ovih faktora.

Preventivne mjere mogu biti primarne: adekvatna fizička aktivnost, smanjenje tjelesne mase, redukcija uzimanja alkohola, konzumiranje voća i povrća. Takođe, pokazano je da se rizik obolijevanja smanjuje sa porastom broja porođaja, te da žene koje su dojile imaju oko 40 odsto manji rizik da obole od kancera dojke.

Veseljko KOPRIVICA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo