Povežite se sa nama

INTERVJU

MARTINA MLINAREVIĆ SOPTA, KNJIŽEVNICA I KOLUMNISTKINJA IZ LJUBUŠKOG: Moja je zemlja velika radost i surova rana

Objavljeno prije

na

Ne mogu da se pomirim sa trajnim nazadovanjem BiH, njenim osiromašenim duhom, turbofolkerskim mentalitetom i smradom palanke, boli me svaka politička nepravda i sve što se dešava mojoj zemlji koja je ostavljena u ćošku kao musavo dijete

 

MONITOR: Kao književnica i novinarka kako biste ukratko opisali današnju Bosnu i Hercegovinu?

SOPTA: To je moja zemlja, kao musavo dijete ostavljeno u ćošku, ali to je svejedno moja zemlja. Moja velika radost i surova rana. Ne mogu se pomiriti sa njezinim trajnim nazadovanjem, osiromašenim duhom, turbofolkerskim mentalitetom i smradom palanke, boli me svaka politička nepravda i sve što se dešava tom musavom djetetu. Zaslužila je ova zemlja bolje. Najprije bolje ljude. Koji će znati šta je istinski patriotizam  i kako se voli bez rušenja, kako se gradi bez mržnje, i stvara bez krađe.

MONITOR: Prije  tri godine  napisali ste na svom fejsbuk  profilu „svaka sekunda, koju si potrošio na Bakira, Čovića i Dodika, najizgubljenija je dragocjenost …“ Važi li to i dalje?

SOPTA:  Napisala sam to usljed svoje zdravstvene borbe s izuzetno agresivnim karcinomom dojke, radi kojeg sam prošla četiri operativna zahvata, 25 radio terapija, oralnu kemoterapiju i hormonalnu terapiju, sve to u nekoliko mjeseci. Kad se suočite s takvim užasom, kad jedan takav pakao prohodate na nogama, apsolutno sve se mijenja. I vi, i život kakav ste znali. Dijagnoza karcinoma je iscijeljujuća i regenerirajuća na takav sjajan način jer vas kao ništa dotad u životu posloži u glavi. Naučite šta je zaista vrijedno, a oko čega ne vrijedi potrošiti više nijednu minutu. Ovi spomenuti likovi spadaju u tu drugu kategoriju. Rak vas nauči da cijenite sebe i svoje vrijeme, svoj mikro svijet i da nemate strpljenja za ništa manje od potpune i istinske sreće.

MONITOR: Šta se može očekivati od  aktuelne vlasti u čijem se vrhu nalaze ljudi koji se bore protiv cjelovite države BiH?

SOPTA: Iako to često tako izgleda, nitko od njih se ne bori protiv cjelovite države, nego se svi zajedno usrdno bore samo protiv funkcionalne države. Ovakva BiH kakva jeste svakoj vlasti je samo nepresušna krava muzara koja je poželjna samo dok je ovakva, rasturena po svim parametrima.

MONITOR: Prema bh medijima  prijetnje  novim ratom, secesijom Republike Srpske, plus tzv. hrvatsko pitanje, drže građane u strahu od novih sukoba, od beznađa, siromaštva… Je li to tako?

SOPTA: Ne mislim da se građani u BiH boje novih sukoba, iz prostog razloga jer ovdje više nema tko ratovati. A u beznađu i siromaštvu stanovništvo egzistira toliko dugo, sasvim ćutke pomireno sa situacijom, da ne znam šta se to treba desiti da ljude izvede na ulice ili uvede u sukobe. Ovdje je na snazi samo svakodnevni medijski i virtualni rat iz fotelja u bade mantilima, gdje se na stranačke i nacionalističke kosti tradicionalno uhvate žedni psi koji se po zamisli svojih gospodara glođu dok ne naiđe nova tema i onda tako sve opet u krug, kao u onom filmu Beskrajni dan, o danu koji nikako ne prolazi i svako novo jutro se ponavlja sve isto.

MONITOR: Jednom ste napisali: „Živim u zemlji pretjerane stvarnosti. Pretjeranih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Zraka punog pretjerane nesnošljivosti i pretjeranih nacionalizama…“  Jeste li pretjerali sa ovakvim  ocjenama?

SOPTA:Apsolutno ne. Živim u zemlji gdje ako nisi netko od nabrojanih „pretjeranih“ tebe niti nema. Postojiš tek kao statistička greška, što je na koncu i pokazao posljednji popis stanovništva u BIH.

MONITOR: Jedan od najaktuelnijih problema u  BiH je masovno iseljavanje stanovništva  u  potrazi za boljim životom, posebno mladih…

SOPTA: Često su me u posljednje vrijeme napadali zbog mog stava da podržavam iseljavanje mladih odavde. Vidite, meni su se za takvo mišljenje dogodile dvije stvari. Postala sam majka i dobila karcinom. Kada imate dijete u ovakvoj BIH, posljednje što želite jeste da prolazi sve ono što smo mi prolazili i jedino što čeznete jeste neki normalni život za svu našu djecu. Pravedniji, gdje se poštuje drugi i drugačiji. A kada dobijete karcinom shvatite da je taj život samo jedan. Potratiti ga u zemlji koja još ima samo nesnosno lijepe pejzaže je ridikulozno. Pejzaži se ne jedu.

MONITOR: Šta u Bosni i Hercegovini  funkcioniše normalno?

SOPTA: Ljudi na svakodnevnom nivou funkcionišu prilično normalno, ali im je okvir stvarnosti potpuno izvrnut naopačke, a ruke svezane u luđačku košulju nepotizma, korupcije i kriminala u bratskim talovima združene vlasti.

MONITOR: Proteklih godina u vašim kolumnama  malo ste koga poštedjeli od kritike, a posebno ne Crkvu u Hercegovini. Zašto baš Crkvu?

SOPTA:Ja sam kritizirala sve ono što stanovnicima Hercegovine kroji stvarnost, od čega im ovisi svakodnevica, pa i Crkvu, koja se tako često, uz rijetke svijetle primjere, svrstavala uz stranački, nacionalistički, hadezeovski populizam, gdje su sve pod mantijskim licemjerjem podržavali grobare svoga stada, političke aktere koji više od dvadeset i pet godina potkopavaju svaki pokušaj napretka u ovoj sredini.

MONITOR: Zbog prijetnji  imali ste razne probleme. Ko Vam je prijetio i zašto i prijete li Vam i dalje?

SOPTA: Kroz godine rada u medijima prijetili su mi sa svih strana i uvijek, nosila sam se s tim bez ikakvih problema, jer kad javno iznosite svoj sud u medije apsolutno ste izloženi takvim stvarima danonoćno. Gušenje slobode govora, ucjene i prijetnje do straha za egzistenciju su specijalnosti naših podneblja. Prokušani načini i sabotaže. Što očekivati od mentaliteta zemlje gdje je nedavno objavljeno istraživanje po kojem 26 odsto građana podržava napade na novinare? Ja sam tek prije nekoliko dana prvi put prijavila slične stvari policiji. Zato jer se ticalo moje bolesti i mog djeteta. Zato jer je zvučalo stravično. I zato jer želim da konačno policija krene raditi svoj posao.

MONITOR: Kao književnica  da li se slažete sa onima koji  tvrde da je malo kultura koje su toliko beznadno autistične kao bosanskohercegovačka i koje ćute o onome o čemu bi uvijek trebalo govoriti bez straha i zadrške?

SOPTA:Mi smo majstori discipline „šuti  trpi“. Ta je disciplina kod nas dovedena do savršenstva. Ne govorim samo o političkoj šutnji, nego o svekolikom muku društvenog aktivizma i bilo kakvog drugog -izma, osim nacionalizma. Ovdje je sve samo perfektno metanje pod tepih, tabu i glasna šutnja. Ja sam upravo zato progovorila o svojoj borbi s karcinomom. Strašna je stigma koju nose pacijenti u ovom društvu. Kod nas se riječ rak niti ne izgovara, još uvijek se kaže „ono najgore“. A ljudi o najgoremu ne vole ni misliti, a kamoli pričati. U takvom okruženju potrebno je vrištati. Vrištati do buđenja i otriježnjenja.

MONITOR: Nedavno ste dobili priznanje ,,Novinar godine” od Društva novinara Bosne I Hercegovine  za rad, angažman i borbu. Kakav je Vaš stav o današnjim  medjima i novinarima?

SOPTA:U  zemlji kupljenih, utišanih i stranačkih medija sretna sam da dijelim prijateljstvo s nekim ljudima koji su sami za sebe posljednja utvrda slobodne misli, moja inspiracija i suborci. To su ljudi koji nose glavu u torbi i srce na reveru za istinu i pravdu, koji se ne boje ni najmoćnijih u želji da prenesu točnost, da skrenu pažnju javnosti na bitno.

MONITOR: Da li i  BiH političari preko medija koje kontrolišu truju duše i razum građana? 

SOPTA:Kako sam rekla, uz nekolike časne izuzetke, mediji u BIH su stranačka glasila i portparoli, obilato financirani da bi na izborima odigrali ključnu ulogu formiranja javnog mijenja i navođenja vode na mlin onih koji ih plaćaju. Građani su samo podatna glina za modeliranje. Lutke na koncu.

  Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo