Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Kompleks inferiornosti

Objavljeno prije

na

Ima tome skoro pola vijeka kad sam godinu dana gostovao u ujčevini u Banjanima. I pohađao četvrti osmoljetke u macavarskoj školi. Za državne praznike smo mi đaci u seoskom Domu izvodili školske priredbe. Zapalo me jednom da u nekoj jednočinci igram glavnu ulogu. Glumio sam Envera Hodžu, tadašnjeg „socijalističkog” gospodara Albanije. Ne znam ko je napisao taj dramolet, zapravo, mali bizarni politički pamflet. Neobično je da tekst dospije do „udaljenog planinskog sela” i njegovih „svjetlosti pozornice” pod šterikama.

Sadržaj dramoleta nije bio naivan. Bilo je očito da potiče iz nekog ideološkog žrvnja „samoupravnog socijalizma” koji melje čak i najsitnije zrnevlje propagande protiv „sovjetskog socijalizma”.

Melje ih tako što se izruguje s albanskom „socijalističkom” nemaštinom i fanatizmom vjernosti „prvoj zemlji socijalizma” koju iskazuje albanski vođa Enver Hodža, u vrijeme dok je Albanija još bila u lageru. Radnja dramoleta odvija se tako da uprizorenja saznanja o raznim oblicima nemaštine u narodu i državi kulminiraju u otkriću da pomenuta država ipak posjeduje jedno bure benzina. U nastupu iskazivanja privrženištva i odanosti Enver Hodža naređuje potčinjenima da i to posljednje bure pošalju na dar Sovjetskom savezu.
Možda će mi biti prebačeno da sam nekorektan i zajedljiv prema vlastima u Crnoj Gori. No, asocijacije su đavolska stvar, osobito asocijacije po sličnosti. Znao je to već i Aristotel. Ono imaginarno i dramski tugaljivo loše smišljeno zlosrećno bure benzina iz mog dječačkog glumačkog prvjenca podsjetilo me na jednu avijatičarsku skalameriju za koju se skoro čulo u javnosti. Skalamerija je dio priče o rascvjetavanju vojne saradnje između Crne Gore i Srbije. Sredstava informisanja i dezinformisanja javila su da je Crna Gora poklonila Srbiji trenažer za obuku pilota. Ta je sprava, važna valjda za obuku budućih srbijanskih vojnih pilota, zaostala nekako u Crnoj Gori u diobnom bilansu dvije države i njihove vojske. Kao stari naivčina, najprije sam se istinski začudio pred tom informacijom. Ako je braći Srbijancima ta sprava bila toliko potrebna, što je nijesu ponijeli kad su odlazili iz Crne Gore, ako su već ponijeli sve što su mislili ponijeti?! I opet sam se kao naivčina začudio i zapitao: Kakav je račun Crna Gora imala da poklanja bilo kome bilo šta što je u njezinom vlasništvu? Ako takav račun postoji, nekakva mrčena javnost bi o tome morala biti obaviještena. Ako bi prerano objavljivanje te informacije štetilo takvim računicama, onda se i o tome ima obavijestiti ista ta javnost.
Pod jakijem bogom ništa ne znam o pilotskim trenažerima i njihovoj tržišnoj vrijednosti. Ne znam ni da li se ta tehnika mogla sačuvati za crnogorske potrebe ili iznijeti na tržište i prodati za neke pare. Ako bi mogla, a bi čim su je Srbijanci tražili i dobili džabe, onda se možda za te pare mogla kupiti kakva medicinska sprava za crnogorsko zdravstvo ili da se okrpi i opremi neka škola ili da se otvori kakva narodna kuhinja da crnogorska sirotinja ima đe nešto kašikom da pokusa. Ono što znam i vidim je da siromašna Crna Gora poklanja nešto ne baš tako siromašnoj Srbiji. Ne znam ni čime je to država Srbija zamiritala da joj Crna Gora nešto pokloni.
Kad je onaj bogati i veliki velikodušan, onda poklanjanjem pokazuje svoju snagu i bogatstvo. Kad je siromašni i mali velikodušan, onda on u poklanjanju pokazuje svoju slabost i dezorijentisanost. I u stripu o Alanu Fordu ima jedan što otima od sirotinje i poklanja bogatima. Ali tamo on služi autoru da se naruga romantičarskim predstavama o pravdi. Čemu služi poklanjanje trenažera, to se nikako ne mogu dosjetiti!

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo