Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Periferne kulture

Objavljeno prije

na

„Naši narodi i narodnosti” ničim osobitim nijesu zadužili čovječanstvo. Kada se svjetskim mjerilima podvrgne ono što smo činili i nasložili u svojim čudnovatim povjesnicama, frustrirajuće je jasno da nam nikada nije bastalo da budemo subjektima vlastite povijesti i kulture. Naprotiv, slika povijesnog nizanja životnih i kulturnih paradigmi koje smo živjeli i koje živimo pokazuje da uglavnom nijesmo stvaraoci, nego samo korisnici, manje ili više nevješti, onoga što su drugi bastaniji narodi smišljali i stvarali. Nije sporno, razumije se, da je bivalo naših bastadura (južnoslovenskih, pa i crnogorskih) koji su bili sposobni da načine i učine nešto što je značajno u svjetskim mjerilima. No, poneka lasta i ponekad – ne čini proljeće! Riječ je o tome da stožeri, pa i konkretni sadržaji naše povijesne kulture nijesu autohtono naše djelo, nego su odsjevi onoga što su u različitim povijesnim epohama stvarali vodeći narodi ekumene. Ko se namrštio da ovu „nepatriotsku” tezu, neka ode u najbliži muzej, galeriju, crkvu, biblioteku ili fakultet. Tako će zateći, manje više, sve tuđe ili stvoreno pod tuđim uticajem: krhotine neolita, antičku kulturu, romaniku, vizantijske freske, gotiku, renesansu, barok, klasicizam, romantizam, atonalnu muziku, analitičku filozofiju, francuski ekspresionizam, ruski roman, postmodernu.., pa sve do kuplunga, šrafcigera, anlasera, softvera i magnetne rezonance.

Fenomen vječite kulturne zavisnosti nije samo naša kob i specifika. U njoj vjekuje većina savremenih naroda. Ekonomista Pol Krugman nazvao ju je fenomenom „perifernih kultura”. To su kulture koje postoje izvan središta stvaranja civilizacijsko-kulturnog toka svijeta. One nijesu stvaralačke, nego receptivne, imitatorske i podaničke, jednim slovom, provincijalne kulture koje žive od preuzimanja metropolitanskih kultura. Krugman veli: „Suštinu perifernih kultura čini izbjegavanje bilo kakvog odstupanja od sheme koju su usvojile. One stoga nemaju sposobnost proizvođenja i korišćenja originalnih rješenja”, nego po inerciji se drže „duha imperijalne kulture ili kulture centra”.

Dobra bi ovo opservacija bila, pa bi Krugman kao ekonomista zasluživao još i komplimente za razumijevanje stvari kulture, kad ne bi bilo onoga vraga zbog koga on perifernim kulturama pripisuje podaničku inertnost. Vrag je u njegovoj tezi kojom hvali imperijalnu kulturu „industrijski razvijenih zemalja” u suočavanju s baukom ekonomske krize. Hvali je zbog pokazane fleksibilnosti, jer nizom antikapitalističkih mjera spasava kapitalizam. Države liberalnog kapitalizma u susretu s krizom u stanju su da odbace sve svoje svetinje i „učine ono što su stotinama godina smatrale bogohulnim uplitanjem u individualna privredna prava”. Spremne su one da posegnu za ozbiljnim državnim intervencionizmom i nacionalizacijom banaka, pa čak i za relativizacijom „svetinje” privatne svojine. Spremne su i na „dogovornu ekonomiju” i „socijalizaciju gubitaka”, ali i da ušutkaju svakoga ko bi im prebacio da prepisuju Kardelja!
Uz te čisto političke mjere (e, sad ne smeta, nego je vapeći potrebno – „miješanje politike u ekonomiju”!), liberalni moralisti obavezno počinju raspredati priču o solidarnosti i plemenitosti. Međutim, to su sad već stvari u koje se ponajbolje razumio naš pametni vladika Rade. Pa da ga parafraziramo za ovu priliku: svjetska kapitalistička klasa, koja na sve moguće načine čereči i ljudski rod i planetu Zemlju, odjednom je otkrila svijetu i sebi samoj svoju „dobru dušu”. Zato što joj profitna „rebra pucaju”.

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo