RAZBIJENO OGLEDALO
Popovanje i mišljenje
Na našim „povijesnim prostorima” uvijek kad mislite da dodirujete ono najgore, možete računati da ćete se suočiti s nečim još gorim. Ako se kao reper za prosuđivanje ponašanja Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori u potonjih dvadeset godina uzme njezino ponašanje u samoj Srbiji, onda se dolazi do zanimljivog zaključka.
Crkva se u Crnoj Gori ne ponaša baš kao družba milosrdnih sestrica, ali ni kao neodoljivi duhovni uzurpator društva i njegove sudbine. Iako je i ovamo i tamo inspiriše, pa i vodi isti duh i ista personalnost, u Crnoj Gori ta se Crkva ponaša na bitno drugačiji način. Više je razloga tome, ali nam nije namjera da ih navodimo i analiziramo. Dovoljno je ovdje pomenuti jedan. U svim šavovima mantije te Crkve u Crnoj Gori prebiva i osjeća se loša savjest. I kad je dovodila udbaški trenirane ubice da je brane od Crnogoraca, i kad je vizantizirala kulturno i vjersko blago Crne Gore, i kad je petljala s zemljišnim i vlasničkim knjigama, i kad je naglavljivala metalni savardak na Rumiju, i kad blefira pričom o kozacima ta Crkva vrlo dobro zna da je u Crnoj Gori samo agresivna gošća i da se nikad u njoj neće osjećati kao domaćica!
U Srbiji se ona ne osjeća kao gošća. I to je valjda normalno, jer je ona tu svoja na svome. Ali, kada su „demokratski” političari počeli s njom da koketiraju, nijesu mogli shvatiti da će im se to ubrzo obiti o glavu. Crkva je znala da se naplati što svakoj vlasti daje „pomazanje”. Sad se počela osjećati dovoljno jakom da se naplaćuje intervencijama u ono područje života u koje ona u regularnoj sekularnoj državi ne bi smjela da priviri. Crkva je ovih dana zadala žestoki udarac srpskom parlamentarizmu. Združena s drugim vjerskim zajednicama (Eto, ne daju, vragovi jedni, da se zaboravi smisao Fojerbahove i Marksove kritike religije!), Crkva je breknula vlastima da iz skupštinske procedure povuku Zakon protiv diskriminacije, dakle, najevropskiji mogući zakon.
Taj strahoviti udarac samoj ideji modernog sekularnog društva malo je koga istinski zabolio u ovoj konfuziji od države. Čak su odmah skočili na noge lagane brojni „slobodni” duhovi, braneći tu političku osiljenost Crkve tvrdnjom da ona ima pravo da u javnosti zastupa određene ideje i stavove. Tobože, i Crkva ima pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja! Naravno, svako razuman bi se mogao složiti s tim stavom, ako bi on značio da Crkva doista istupa s mišljenjem, jednako kao bilo koji drugi član društva. Problem je u tome šta se misli pod mišljenjem! Svaki početnik u logici zna da je mišljenje slobodna, racionalna ili umska djelatnost svijesti koju vodi htijenje za dokučivanjem istine i koja kao jedini autoritet priznaje snagu argumenta, a ne bilo koji drugi autoritet. Crkva, naprotiv, posluje sa starosavnim oktroisanim uvjerenjima i autoritetima, te odbija racionalno argumentativno mišljenje. Štaviše, neprijateljski je nastrojena prema mišljenju!
Spontano i davno narod je to shvatio: U crkvi se ne misli, nego popuje! Kako onda ušutkati onoga ko se obrušava na zakon koji reguliše i prava homoseksualaca? Moguće je podsjetiti ga da u svojoj kući i sam ima grdnih problema s tim oblikom seksualnosti. No zaludu, briga njega što ćete ga uhvatiti u tako licemjernoj kontradikciji. On popuje!
Milenko PEROVIĆ
Komentari
RAZBIJENO OGLEDALO
Poštena inteligencija
I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)
Komentari
RAZBIJENO OGLEDALO
Šajlokova funta mesa
Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)
Komentari
RAZBIJENO OGLEDALO
Konstrukcijska greška
Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
MILO, BRANO, DAKA, RANKO: Lica tranzicione drame Nikšića
-
FOKUS4 sedmice
KOHABITACIJA, NAŠKI: Strah ima dva kraja
-
Izdvojeno4 sedmice
REFORME POČELE OD PROSVJETE: Šakom o katedru
-
DRUŠTVO4 sedmice
RISAN BAY – APARTMANSKO NASELJE UMJESTO EKSPORTBILJA: Traži se preispitivanje građevinske dozvole
-
FOKUS2 sedmice
NESTALO RJEŠENJE O SAGLASNOSTI ZA IZGRADNJU NJEGOŠEVOG MAUZOLEJA IZ 1967.: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, ni u Državnom arhivu
-
INTERVJU4 sedmice
DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Bez mnogo nade
-
DRUŠTVO3 sedmice
SMOKVA BAY – PRVI TURISTIČKI KOMPLEKS U PAŠTROVIĆIMA: Opšta saglasnost za gradnju
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Samo neka su naši