Povežite se sa nama

Izdvojeno

KRSTO ANDRIJAŠEVIĆ, SKULPTOR, SLIKAR I MAJSTOR CRTEŽA: Moji radovi su moja đeca

Objavljeno prije

na

U pravu su bili oni koji su tvrdili da iz njega  “progovara iskrenost i kad ćuti i kad zbori…” A zbori, o svijetu umjetnika i umjetnosti. U onom  materijalnom, prolaznom, trivijalnom,   Krsto se nije tako dobro, ni  nalazio, ni snalazio “ Moje stvaralaštvo i moj život to je jedno isto’’,  naglašava

 

Sa Krstom Andrijaševićem istaknutim crngorskim vajarom u njegovom  smo domu. Tutnje  one beskrajne kiše po Nikšiću, a naš domaćin, zagonetnog osmijeha i veselih, širom otvorenih   očiju,  polako priča. U pravu su bili oni koji su tvrdili da iz njega  “progovara iskrenost i kad ćuti i kad zbori…” A zbori, o svijetu umjetnika i umjetnosti. U onom  materijalnom, prolaznom, trivijalnom,  Krsto se nije tako dobro, ni  nalazio, ni snalazio  “ Moje stvaralaštvo i moj život to je jedno isto’’,  naglašava. Na zidovima njegovog doma radovi crnogorskih kolega. Crteži Branka Burića, pasteli Uroša Toškovića, ulja Mikija Radulovića, Žarka Bjelice, Vladimira  Djuranovića, Žarka Vojičića, Novice Kovača…Podsjećaju na drage prijatelje i lijepa druženja. Ploča Ksenije Cicvarić vrti se na starom gramofonu.

Imao je tri godine kada je počeo slikati. Ikone u starim drvenim ramovima  koje su ukrašavale zidove rodne  kuće u selu Balosave kod Vilusa, bili su Krstovi prvi modeli.  Vodenim bojama starijeg brata,  bojio  je listove papira i  ponosno pokazivao ljudima koji su dolazili u goste. “ Biće nešto od ovoga maloga”, primijetio je neko.  I dok je ‘’ čuvao janjce’’ po balosavskim kamenjarima,  crtao je. Bijeli zaravnjeni kamen premazivao je zemljom  I onda kamenčićem pravio crtež ’’ Svaki sam morao  da uništim da bih počeo drugi.’’Pamti i da je ležeći pored janjaca, kako ih on zove, posmatrao nebo i pratio zamišljene linije oblika i motiva, pitajući se šta se krije iza oblaka i šta postoji iza ovog pojavnog. Maštao je i o svjetovima u koje  se moglo bijelim motornim vozom, uskotračnim šinama sa stanice u Vilusima. Sjećanja na te dječačke dane zabilježio je u prozi i pjesmama objavljenim u knjizi  Đevojači vez iz Balosave. Sanjao je i poslije.Pikasa kako prodaje njegove radove, ali crteži su prostrti po podu i ne uspjeva da u snu razazna šta je nacrtao…

Bukvar je  bio je nova stvaralačka  inspiracija.Već u prvom razredu vjerno je olovkom precrtavao  ptice i životinje sa stranica  udžbenika.’’ Jednom sam bio bolestan 15 dana. Brat je bio u trećem, a ja u prvom razredu. Seoska škola i svi kod jednog učitelja, Krsta Nikolića. Po bratu pošaljem crteže  učitelju, a on kaže: ‘Boga mi,  Novače  ovo si mu ti crtao.’ Brat mu  odgovori‘ Učitelju, ja to tako ne umijem ’’.

Školovanje  je nastavio u nikšićkoj gimnaziji. Stanovao  u  baraci pored hotela  Onogošt sa braćom koja su radila u Željezari.Održavao dom u kome su živjeli, prao i  kuvao. Smrt majke i nedugo kasnije samoubistvo brata, koji je ostao u Vilusima,  tragedije su koje je teško podnio. ‘’ Imao sam 16 godina I bio potpuno  izgubljen’’, plačnim glasom priča.

Mnogo o umjetnosti, kaže,  u nikšićkoj gimnaziji nije naučio. Tek ‘’ ponešto o Vinsentu van Gogu, Polu  Sezanu i  Gogenu.’’ Zavolio je holandskog impresionistu, čitao njegovu prepisku sa bratom Teom, divio mu se i tada, a i danas misli da je Van Gog najbolji. I dalje stalno  crta.  Sada,  kredom po školskoj tabli. Slušao je kasnije  nikšićke gimnazijalce ,  koje je  sretao na Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu kako se sa oduševljenjem sjećaju ovih crteža, ne znajući ko ih je radio.  ‘’ Bio sam to ja’’,  objasnio im je Andriješević.

Školovanje  je želio nastaviti  na Pomorskoj akademiji. Volio je more. Prvi sistematski pregledi u  Nikšiću, a onda,  dalje na  testiranja  u Split, gdje je u to vrijeme, bila Akademija. Odbili su ga.

Drug iz osnovne škole Stanko Kovačević Čombi  studirao  je na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću, Slučajan susret i  pitanje- “Krsto ti si imao talenta, što ne bi upisao likovno’’,  pomogli su da se odluči. Primljen je sa  Duškom Jeknićem, Zdravkom Gagovićem  i još trojicom  u prvom junskom roku, na Pedagoškoj akademiji 1968. ’’ Tada sam shvatio da sam našao ono za šta sam stvoren.’’ Iz Ćemenaca, gdje je tada sa sestrom živio, svako jutro dolazio je rano  u atelje. “ Vidim da si ovo zavolio Krsto’  govorio mu je profesor i slikar Nikola Gvozdenović.

Drugu studijsku godinu na nastavu se vratio Drago Djurović.’’  Nije se bavio previše bavio  studentima, ali nismo ga ni mi student tada dovoljno cijenili.Tek sad vidim da su njegovi spomenici izvanredni. Nagrada  za savremenu crnogorsku sklupturu sa pravom nosi njegovo ime’’

Omiljeni profesor bio je Nikola Gvozdenović. Nesebično je dijelio znanje sa mladim slikarima,  satima radeći sa njima u ateljeu ‘’ Voljeli smo Gvozda..Umio je da pohvali naše crteže,  da nas stimuliše, da nas ohrabri ‘’. Krsto je napredovao.Najbolji student prve godine potvrdio je svoje kvalitete i  na drugoj. ‘’ Nije me stid da kažem da sam bio najbolji.’’ Brojni  Krstovi radovi u ulju, temperi i crteži aktova  u prirodnoj veličini,  ostali su na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću.

U mapi, koju je ponio  na prijemni ispit za Likovnu akademiju u Beograd , bili su njegovi najlošiji radovi .’’ Sa tim škartom sam polagao ’’. Izmedju 500 kandidata,  koliko se te 1971. prijavilo,  Krsto Andrijašević bio je jedan od 46 primljenih.  I jedan  od šestorice na Odsjeku za  vajarstvo. Diplomirao je kod profesora i vajara  Jovana Kratohvila.’’ Malo je bilo mjesta u njegovom ateljeu, ali bog me je pogledao i Kratohvil me  primio …’’

Povratakom u Nikšić, po završetku studija, suočiće se Krsto Andrijašević sa egzistencijanim problemima.’’ Mogućnost je bila da uzmem dnevnik i predajem u školi. Kao nastavnik radio sam već u Malom Zvorniku i zaklinjao sam se da nikad više neću uzeti dnevnik u ruke. Ali, morao sam. Predavao sam 20 godina,  iako to nisam  volio. ’’

Mijo Mijušković, vajar podijelio je sa Krstom svoj nikšićki atelje. Ovdje će Krsto napraviti svoje najbolje sklupture u drvetu. Poprsje čovjeka sa teglama u kojima ima svašta.’’ To  je ljudska svijest, priroda. Jer mi sve držimo u mozgu i u srcu. Sve što smo radili, sve što smo mislili, sve što smo preuzeli od drugih,  sve je to zapisano u nama A ja sam želio da na jednostavan  način, to i predstavim, pokažem.’’, objašnjava Andijašević svoju sklupturu. Sa velikim ponosom podsjeća  da je  Dado Djurić kupio njegovu sklupturu. Poznato je i  da je Dado tvrdio, da  je kad je u pitanju anatomija ljudske svijesti, Andrijašević  daleko  ispred pariških slikara. Njegove sklupture imaju staklene glave pune  “ trica i kučina”.  Simboli su  to današnjeg čovjeka opterećenog trivijalnom svakodnevnicom, objašnjava vajar. Ovdje, u Mijuškovićem ateljeu, nastala je i po Krstovom mišljenju  njegova najbolja skluptura, žena prave kose, sa kvakom umjesto nosa, u drvetu uradjene figure  Adama i Eve…

Već na početku stvaralačkog rada prepoznao je genijalnost Rista Stijevića. Bio mu je veliki uzor,  ali ga kopirao nije. Našao je svoj put. ’’ Mislim da je Stijović jedan od najboljih lirskih vajara u svijetu. Njegova  Djevojčica koja se smije najdraža mi je skluptura koju sam vidio. Žao mi je što mu ne posvete više pažnje, obnove njegovu rodnu kuću, izdaju mu monografiju sa radovima koji se nalaze u Beogradu i u Podgorici.’’

Vremenom, Opština Nikšić obezbijedila je Andijaševiću atelje uz obavezu da im godišnje poklanja po jedan rad. ‘’ Kasnije,  u kancalariji  vajara Peka Nikčevića koji je radio kao  direktor Centra za kulturu naći će Krsto svoje radove koje je poklanjao Opštini.’’  Ne znaju šta će sa njima pa ih ja ponio’’, rekao mu je Nikčević.

Za svoje stvaralaštvo dobio je pet nagrada Udruženja likovnih umjetnika  Crne Gore, nagradu  Savremena crnogorska skluptura Drago Djurović u Danilovgradu. Četiri Udrženja za sklupturu i  jednu za crtež.  Tu je  2020, i  najveće državno priznanje Trinaestojulska nagrada. Neposredno prije nagrade objavljena je njegova monografija  Krsto.  Zahvaljujući pomoći  prijatelja, advokata Novice Jovovića i par sponozora . ‘’ Ne volim previše publicitet. Naravno novčana nagrada i penzija olakšali su mi život.’’

Stvara i dalje. ‘’ To je čitav moj život. Ja se nijesam ženio , ni stvarao porodicu. Stvarao sam radove i ja mislim da su to moja đeca.A onda su ona nalazila svoj dom. Kad prestanem da radim onda me više nema..’’.

Dan je odmicao, sa Krstom smo posjetili i njegov atelje. Nudi nam da izaberemo crtež za uspomenu na ovaj susret. Smijemo se zajedno  drvenoj figuri ‘’ bogataša’’. Poprsju muškarca  i jarko crveno obojenim gaćicama sa naglašenim falusom. Neke sklupture uglačane, druge sa otiscima udara dlijeta, ali sve one, baš kao i brojne brojni crteži na zidovima, nalaze put do posmatračevog srca. Andrijaševićeve emocije koje izbijaju iz svakog njegovog djela spremno čekaju skoru izložbu.

Spremno čeka i rukopis knjige Sjećanja i još ponešto,  u kojoj će Krsto Andrijašević  pisati o svojoj velikoj ljubavi prema filmu i cvijeću,  o najljepšim danima svog života provedenih na ulicama nikšićkog korza , o trapericama i uskim košuljama koje je volio da nosi, o porodici i prijateljima. Posvetiće je pokojnoj sestri Jeleni Andrijašević Kankaraš

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO  

Komentari

FOKUS

PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore

 

 

Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je  preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da  će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.

Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.

Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.

Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv  uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu.       Spajićevski.

Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo prosvjete namjeravalo je da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića, za potrebe novog studentskog doma. Tik do Đukanovićevog univerziteta, čiji bi ga studenti takođe koristili. Plan je zamalo i uspio. Ugovor o kupoprodaji je potpisan, ali je u zadnjem trenu, a nakon pitanja Monitora, Vlada donijela  odluku o poništenju tog posla

 

 

Zamalo se desilo. Ministarstvo prosvjete je imalo namjeru da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića za potrebe novog studentskog doma. Za studente državnog i privatnog, Đukanovićevog univerziteta. Ugovor o kupoprodaji je potpisan prethodne sedmice, ali je u zadnjem trenutku, a nakon pitanja Monitora o zakonitosti ove kupovine, Vlada donijela  odluku o poništenju tendera.

Da je Vlada je od kompanije Čelebić City kupila objekat  nedaleko od Univerziteta Donja Gorica (UDG), saopštila je ministarka prosvjete, nauke i inovacija  Anđela Jakšić-Stojanović na konferenciji za štampu koja je upriličena krajem septembra. Ona je tada kazala da je cijena objekta 6,3 miliona eura i da će u narednih deset do 15 dana  biti na raspolaganju za smještaj studenata.

Na tenderu koji je Ministarstvo prosvjete raspisalo za kupovinu novog studentskog doma, određena je vrijednost nabavke od 2.975.206 eura. Jedini ponuđač Čelebić City, ćerka firma kompanije Čelebić  nudi cijenu od 6.290.500 eura, koju Ministarstvo prihvata iako je duplo veća od one koju su propisali nabavkom. Na pitanje Monitora –  da li je time prekršen Zakon o javnim nabavkama, iz Ministarstva nijesmo dobili odgovore u roku koji smo tražili. Umjesto toga, stigla je vijest o poništavanju tendera. A odgovori su nam proslijeđeni dan kasnije, pred samo zaključenje broja.

Monitor je pitanja Ministarstvu poslao u srijedu u 9:46. Istog dana, u 16:33 h, na sajtu Crnogorske elektronske javne nabavke (CeJN) objavljena je  odluka o postupku poništenja javne nabavke. Koju je, tog dana, potpisala ministarka Jakšić-Stojanović.

U obrazloženju odluke se navodi da je Vlada, na sjednici 30. oktobra, usvojila  zaključak kojim van snage stavlja zaključak od 3. oktobra, kada se saglasila sa ovom kupovinom.

Zvanično obrazloženje za poništenje tendera prilično je konfuzno. Navodi se tačka  Zakona o javnim nabavkama u kojoj se pominju slučajevi koji su izuzeti od primjene ovog zakona – kupovina ili zakup zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine.  Onda se konstatuje da ovu tačku zakona nije moguće pravilno primijeniti, pa su se stekli uslovi da se primijeni član koji daje uopšteno mogućnost razloga za poništenje javne nabavke, koji glasi – postoje drugi razlozi utvrđeni ovim zakonom.

U zadnji čas dostavljenim odgovorima, Ministarstvo prosvjete  ima dodatno objašnjenje: ,,Nadležni organi su u završnoj fazi postupka utvrdili da je kupovina nepokretnosti – novog studentskog doma  izuzeta iz Zakona o javnim nabavkama (Član 14 stav 1 tačka 1), te predmetna kupovina nije mogla biti izvršena primjenom pravila nabavki ovog Zakona”.

Prema pouzdanim Monitorovim izvorima, ministarka Jakšić-Stojanović je nakon potpisivanja spornog ugovora sa Čelebić City,  upozorena da se radi o neispravnoj, nezakonitoj kupovini, te da bi jedna od nadležnih institucija mogla reagovati.

Posebno sporna smatrala se odluka u dijelu cijene. Zakon o javnim nabavkama navodi da je, između ostalog, neispravna ponuda u kojoj visina ponuđene cijene prelazi procijenjenu vrijednost nabavke.

Eksperti sa kojima je Monitor razgovarao ukazuju i da je sporno i to što je obeshrabreno učešće drugih ponuđača, jer je cijena predviđena tenderom bila duplo manja od one prihvaćene.

Ministarstvo prosvjete se u odgovorima poziva na to da su u samom postupku, posebno napomenuli da se procijenjena vrijednost  (2.975.206)  odnosi na 2024. godinu, a da  u slučaju da ponuda pređe tu cifru „neće biti odbijena, već proslijeđena Vladi i Ministarstvu finansija na dalje odlučivanje“.

Tvrde i da su radili u cilju ostvarivanja konkurentnosti.

„U momentu raspisivanja poziva se nije mogla predvidjeti veličina i kapacitet objekta, te se tom napomenom uticalo na ostvarivanje konkurentnosti“, navode u odgovorima Monitoru. Napominju i da je prije odluke urađena procjena vrijednosti objekta od strane sudskog vještaka, i da je veća od vrijednosti ponude.

Priča je formalno počela u aprilu ove godine kada je Vlada zadužila Ministarstvo prosvjete da sprovede nabavku prostora  za novi studentski dom u najbržem mogućem roku.

Ministarstvo je ekspresno u julu raspisalo tender. Izjavu naručioca(Ministarstva) o nepostojanju sukoba interesa, potpisuju ministarka i članovi tenderske komisije.

Jedini ponuđač – Čelebić City dobija maksimalni broj bodova, između ostalog i za udaljenost budućeg doma od Plavog dvora u Svetozara Markovića 87 i I faze Novog studentskog doma  kod Tehničkih fakulteta. U prevodu najviša ocjena je data zato što se, kako se navodi u odluci Ministarstva, budući dom nalazi na 4.900 metara razdaljine od pomenutih lokacija!

Maksimalni broj bodova je dobijen i zato što je budući dom udaljen svega 190 metara od UDG.

Kako je objekat izgrađen 2020, komisija je cijenila da nije potrebno dodatno ulaganje osim proširenja i opremanja kuhinje, te manje prilagođavanje soba za osobe sa invaliditetom. Ipak, procijenjeno je da će to koštati dodatnih 100.000 eura. Ne navodi se na čiji račun.

Ponuđač je u ponudi naveo da će dom biti spreman u roku od 30 dana od donošenja odluke.

Komisija Ministarstva prosvjete je utvrdila da se radi o četvorospratnoj zgradi sa podrumom, na zemljištu od 2.947 kvadrata. Objekat posjeduje 230 mjesta za smještaj studenata, 109 dvokrevetnih i četiri trokrevetne sobe. Ukupna površina soba sa kupatilima je 2.618 kvadrata, a  zajedničkih prostorija 888 kvadrata.

Na sajtu CeJN postoje dvije odluke o prihvatanju ponude Čelebić City, jedna od 18. septembra, a druga od 17. oktobra, nakon što je Vlada 3. oktobra odobrila ovu transakciju.

Ministarka Jakšić-Stojanović  21. oktobra potpisuje ugovor o kupoprodaji sa izvršnom direktorkom Čelebić City Milenom Brajović. Monitor je imao uvid u ovaj ugovor.

U odluci Ministarstva o kupovini navedeno je da je Čelebić u obavezi da dostavi dokaz o pravu svojine i List nepokretnosti iz kojeg je jasno vidljivo da ne postoji pravna smetnja za zaključivanje ugovora o prodaji. Ukoliko su upisane hipoteke, ponuđač je u obavezi da dostavi izjavu kojom garantuje da će izvršiti brisanje svih zabilježbi. Čelebić se izjavom od 21. avgusta obavezao da će predati uredan List nepokretnosti u roku od 30 dana od Odluke o izboru najpovoljnije ponude.

Međutim, u potpisanom ugovoru navedeno je niz hipoteka na predmetnoj nepokretnosti.  Jedna, iz 2018., iznosi čak 3,6 miliona eura. Povjerilac je Investiciono razvojni fond (IRF), sa zabranom opterećenja, otuđenja i izdavanja u zakup bez saglasnosti povjerioca.

I za ostale hipoteke, ukupno četiri, povjerilac je IRF. Hipoteka je iz novembra 2021.  u iznosu od 970.000 eura, sa rokom otplate 36 mjeseci, grejs period šest mjeseci. Jedna od hipoteka je u visini od milion eura, sa rokom otplate do kraja januara 2026., dok na posljednjoj od tih hipoteka nema iznosa, odnosno ne navodi se u ugovoru o prodaji.

IRF  je 11. oktobra dao saglasnost kompaniji Čelebić City za zaključenje ugovora o kupoprodaji i Pismo namjere o brisanju hipoteke, koje potpisuje izvršni direktor Fonda Nikola Tripković. Pod uslovom da se dio tranše kupoprodajne cijene od milion eura uplati na račun Fonda u cilju umanjenja glavnice kredita iz 2018. Kao i da se iz prve tranše kupoprodajne cijene izmire dospjele a neizmirene obaveze po kreditima preduzeća Čelebić koja imaju izloženost kod Fonda – Čelebić City, Čelebić, C&S Energy. Navodi se i da je dio kredita koji se vodi na kompaniju Čelebić izmiren, ali da za njega još uvijek nije izvršeno brisanje hipoteke.

U potpisanom ugovoru se navodi da će Ministarstvo prosvjete platiti kompaniji Čelebić City 7,5 miliona eura (iznos sa uračunatim PDV-om). Dio od 3,6 miliona eura najkasnije u roku od sedam dana. I to tako što će milion eura biti uplaćeno IRF-u u cilju obaveza prema Čelebićevom kreditu iz 2018., a ostatak od 2,6 miliona na račun Čelebić City. Ostatak novca od 3,9 miliona, kompaniji je trebalo da se uplati najkasnije do kraja januara 2025.

Zanimljivo je da je notar kod koga je potpisan ovaj ugovor upozorio kupca, Ministarstvo prosvjete, na dostupne mjere osiguranja u svrhu obezbjeđenja svojih prava, mjere upisa zabilježbe i ugovornom kaznom za kašnjenje prodavca u realizaciji obaveza. U ugovoru se navodi da  Ministarstvo prosvjete ,,izričito izjavljuje da ne želii ugovaranje takvih mjera obezbjeđenja”, te da pristaje na sve rizike i posljedice u vezi sa tim.

U odgovorima koje su dostavili Monitoru, iz Ministarstva ukazuju da je uobičajeno da je u svakom postupku prometa nepokretnosti obaveza prodavca  da prije primopredaje objekta isti oslobodi opterećenja i hipoteka. „U konkretnom postupku ponuđač je izjavom garantovao da će prije potpisivanja ugovora dostaviti dokaz izdat od strane zajmodavca kojim će se garantovati uklanjanje predmetne hipoteke, što je i učinjeno”, tvrde.

Posljednje naše pitanje upućeno ministarstvu bilo je – Budući studentski dom nalazi se neposredno pored UDG, dok je od državnih univerziteta udaljen pet kilometara. Da li se na ovaj način obezbjeđuje smještaj za studente privatnog univerziteta, čiji su vlasnici Čelebić, Milo Đukanović, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić, a na kojem je ministarka prosvjete vandredna profesorica, dekanka jednog od fakulteta i direktorica studijskog programa?

,,Naglašavamo da ministarka Jakšić-Stojanović nijednim postupkom u svom dosadašnjem radu na čelu Ministarstva nije favorizovala UDG, ali ni druge univerzitete ili visokoškolske institucije u Crnoj Gori. U tom smislu, ni data aluzija u postavljenom pitanju nema činjenično uporište, pa je ne bismo dodatno komentarisali”, odgovorili su iz Ministarstva prosvjete.

Poništeni tender govori dovoljno.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo