Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Legalizovana pljačka

Objavljeno prije

na

„Ne mogu da vjerujem da neko može da me nesmetano pljačka, a da ja čak ne znam ni ko je ta osoba”, obraćao se godinama istim riječima državnim institucijama Vukosav Jakić, nastavnik kolašinske OŠ Mojsije Stevanović, prevareni žirant. Nadležni u državnim institucijama samo su slijegali ramenima. Jakiću se od 2010. godine od plate odbijala rata u iznosu od 200 eura, iako nikada nije žirirao osobi koja je nosilac kredita. Kredit od gotovo 10 hiljada eura sa kamatama podignut je na ime Sejfija Omerovića u Agroinvest banci u Beranama. „Prvi put sam čuo za tu osobu kada mi je uručena administrativna zabrana i ne znam ni da li se radi o osobi muškog ili ženskog pola”, navodi se u pismu koje je Jakić prije dvije godine uputio inspekciji rada, tražeći od njih da reaguju jer mu se, osim što je prevaren, od plate odbijalo više od trećine zarade, što je zakonski maksimum. Jakić sa manje od 500 eura izdržava porodicu.

„Ne znam kako da preživim i održim porodicu dok se to konačno ne završi”, navodi on u pismu.

Inspekcija rada konstatovala je da se Jakiću nezakonito odbija više od trećine zarade, uz podsjećanje da poslodavac po zakonu o radu od zaposlenog može obustaviti dio zarade samo na osnovu pravosnažne presude i uz njegov pristanak.

Upozorenje inspektora rada nije pomoglo. Jakiću je uprava škole nastavila da odbija ratu, ne obazirući se ni na prijavu koju je Jakić policiji podnio protiv Omerovića, tražeći pri tom od direktora škole da sačeka da se slučaj riješi i dokaže da se radi o prevari.

Policijska istraga je pokazala da je Omerović nosilac kredita koji je u stvari uzela Radmila Jakić, Vukosavova rođaka i da Vukosavov potpis nije krivotvoren, već da je on potpisao dokumentaciju misleći da žirira rođaci za kredit od 2000 eura. Mislio je i da je ona taj kredit otplatila.

Kako je banka izdala kredit za koji žirant nije ni obaviješten ni pozvan da potpiše papire, pitanje je na koje će odgovor možda dati suđenje protiv uprave i službenika u Agroinvest banci u Beranama, koje je u toku. To suđenje rezultat je jedine ovdašnje veće policijske akcije vezane za zloupotrebe banke i prevarene žirante. Na optuženičkoj klupi su šef kancelarije Božina Čukić i kreditni službenici Slobodan Milošević, Stanka Zečević, Ćole Femić, Ana Šekularac, Ranko Vučeljić, Suzana Đurašković, Jelena Stojanović i Vesko Bojović, kao Halil i Omer Kurtagić, izvršni direktor i direktor u DOO Security Guard Europen Union iz Rožaja. Oni se terete da su pronevjerili oko 246 hiljada eura i falsifikovali isprave. Krivicu je negirao samo šef kancelarije Božina Čukić.

„Nijesu samo u Agroinvest banci izdavali kredite na taj način. Sve su banke, a posebno mikrofinansijske institucije MFI manje više to radile. Riječ je o organizovanom kriminalu. Nadležni se ponašaju kao da je jednom policijskom akcijom završeno rješavanje problema prevarenih žiranata u Crnoj Gori”, kaže za Montior Dejana Savićević, predsjednica NVO Građanski bankarski ombudsman.

Ona kaže da u Crnoj Gori postoji od 30 do 50 hiljada prevarenih žiranata. Neki su postali žiranti a da nikada nijesu žirirali, dok su drugi to učinili jednom ili više puta pa im je dokumentacija zloupotrijebljena. Još nema sudske presude donijete u korist žiranta, kojom bi se žirant obeštetio a odgovorni u bankama, a ne samo pojedinci koji su podizali kredite kaznili, kaže Dejana Savićević. „Najveća kazna za službenike koji su tako izdavali kredite je premještaj na drugo radno mjesto. Jasno je da ti službenici nijesu dodjeljivali kredite bez znanja nadležnih. Jasno je da su banke kršile propise uzimajući za žirante kreditno ne sposobne, i odobravajući kredite kreditno nesposobnima, pa i uz falsifikovanu dokumentaciju”, kaže Savićević.

„Tako su desetine hiljada ljudi postali robovi. Samo nekolicina od njih se usudila da pokrene nešto, da traži svoja prava. Većina ćuti, iz različitih razloga. Neki ne vjeruju da se može nešto učiniti, neki od straha, ima onih koji štite bliske ljude, rođake koji su ih prevarili. Ti ljudi nijesu samo egzistencijalno ugroženi. Oni su poniženi. Dešavala su se i samoubistva”. Institucije se ponašaju kao da problem ne postoji. „Kao da je to što ste prevareni samo vaš problem koji sami morate riješiti. Sudovi su potpuno nepripremljeni za ovu situaciju”.

Prosječna crnogorska penzija nije dovoljna da se preživi trećina mjeseca. Kad se od nje odbije tuđa rata, računica je jasna. Penzioneri Božidar Nosović, Jovan Avramović i Predrag Stajić iz Herceg Novog su, kako se navodi u njihovoj prijavi, žirirali Željku Radoviću za jedan kredit, a ispostavilo se da su žiranti na još dva kredita u različitim bankama koja je Radović podigao na tuđa imena. Krediti su podignuti u Podgoričkoj, Prvoj i Erste banci. Trojica penzionera su podnijeli krivičnu prijavu protiv Radovića i njegove supruge Danijele, te protiv još dvojice nosilaca kredita – Mirka Vojinovića i Uglješe Rubežića zbog sumnje da su počinili krivično djelo prevare.

„Nije sporno da sam Radoviću žirirao jednom, za kredit od pet hiljada eura. U međuvremenu sam saznao da je Radović mjenicu iskoristio i za druga dva kredita što je nemoguće bez saučesništva nekog u bankama”, navodi se u prijavi Božidara Nosovića hercegnovskom tužiocu.

Krediti nijesu vraćani, pa su trojici penzioneri počeli odbijati rate. „Mi nijesmo od banaka obaviješteni ni o visini podignutih kredita”, navodi se u zajedničkoj krivičnoj prijavi. „Lica na koja je podigao kredite Radović je upisivao sam na blanko formular ovjeren u Fondu PIO Herceg Novi na naše ime”.

I predsjednica Udruženja je među prevarenim žirantima. Da je žirirala na nekoliko kredita saznala je u banci Agroinvest slučajno.

„U banci su mi objasnili da ne mogu da podignem kredit jer sam žirant na velikom broju kredita. Nijesam uspjela ni da upamtim imena svih onih kojima sam navodno žirirala”, priča ona. Ona napominje da joj banka nije dozvolila da podigne kredit ali jeste da tako kreditno nesposobna bude žirant i da joj plata bude opterećena više nego što je dozvoljeno.

Kada je shvatila da je prevarena, Savićević je podnijela prijave protiv službenika Agroinvest banke Veska Lakovića i Danice Kalezić, odgovornih iz JU Centar za kulturu Danilovgrad, direktora Slavka Sekulovića, i zaposlenih u računovodstvu Dragice Dujović i Marije Grgurević, zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj i Lidije Kadović, Dragane Lazinice, Dragoljuba Lakića, Zorana Žarića i Željka Pavićevića zbog sumnje da su falsifikovali njene isprave.

Tereti ih da su zloupotrijebili njenu ličnu dokumentaciju da bi ostvarili protivpravnu korist od preko 40 hiljada eura. „Nadležni u Centru za kulturu sačinili su izjavu žiranta bez mog znanja. Na osnovu te dokumentacije žirirala sam izvjesnom Zoranu Žariću na iznos od 7000 eura iako ga ni ne poznajem. Ne poznajem ni Dragoljuba Lakića kom sam žirirala za kredit od 8000 eura, kao ni Željka Pavićevića kom sam žirirala za osam hiljada eura, ni Draganu Lazinicu kojoj sam žirant takođe za 8 000 eura, ni Lidiju Kadović kojoj sam žirirala za četiri hiljade eura”, kaže Dejana Savićević

Vještak je utvrdio je da je njen potpis falsifikovan. Presuda je već trebalo da je donesena, ali je sud odložio. Ukoliko presuda ne bude u njenu korist, Dejana Savićević će ići do Strazbura. Godinama se obraćala nadležnim institucijama. „Oni su me tjerali da ja radim njihov posao. Da budem tužilac, da istražujem, da sama tjeram pravdu. Zamjenik Osnovnog tužioca mi je rekao da idem kući i da ništa od toga neće biti.”

Država mora početi da organizovano rješava ovaj problem. Do sada je jedino uspostavljena institucija crnogorskog ombudsmana koji nema ovlašćenja sem savjetodavnih. „Treba obeštetiti prevarene, treba imenovati odgovorne, banke treba da snose odgovornost i stave moratorij na zatezne kamate dok se problem ne riješi, treba donijeti zakon o zaštiti klijenata koji postoji svuda u regionu. Vrlo je važno naglasiti da nije problem samo u falsifikovanju i prevarama. Banke odmah naplaćuju dugovanja od žiranta, umjesto da se pokušaju naplatiti od dužnika”, upozorava Savićevićeva.

Bankarski ombudsman Halil Kalač predložio je nedavno da se donese zakon o ličnom bankrotu građana kojim bi se pomoglo prevarenim žirantima da izađu iz finansijskih teškoća. On je kazao da se zakonom o potrošačkim kreditima, čije se usvajanje uskoro očekuje, mora omogućiti da se svi postojeći kreditni aranžmani između banaka i njihovih klijenata preispitaju kako bi se uklonile nepravilnosti i zaštitila finansijska prava građana. On kaže da je u posljednje vrijeme manje zloupotreba.

„Da, sad je bolje, a ono što se ranije radilo puj pike ne važi. Tako se trenutno država i odnosi prema ovom problemu. Za tendenciju pada prevara i zloupotreba nije zaslužna država, već oprez građana nakon lošeg iskustva”, kaže Dejana Savićević. „Ne može CBCG olako da prelazi preko nepodnošenja izvještaja pojedinih mikrofinansijskih institucija (MFI). Zašto je odobreno da se banke i MFI ponašaju kao zelenaši i kamataši?”, pitala je ona nedavno nadležne podsjećajući da je Agroinvest banka sada preimenovan u Monte kredit koji je, kako kaže, ojadio toliko ljudi širom Crne Gore.

Prevareni žiranti su tek dio priče o jednoj državi čije su institucije štitile jednog vođu i njegovu banku koja je ugrozila ekonomski sistem zemlje, prala novac od narkotika, izdavala kredite mimo ekonomske logike a premijer te zemlje tvrdio da su „i druge banke kršile zakon”. Prevareni žiranti su dio priče o jednoj državi u kojoj se glumi demokratija. A caruje bezakonje i nasilje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVA ZASTUPNICA CRNE GORE PRED STRAZBUROM: Opet Milov i Medeničin kadar

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez obzira da li je prekršen ustav pri smjeni   Valentine Pavličić sa funkcije Zastupnice pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR) u Strazburu,  o čemu sud treba dati svoju riječ, izbor nove  zastupnice  Katarine Peković  sporan je  zbog  dosadašnjeg učinka

 

Prošlog petka Vlada je razriješila je Valentinu Pavličić sa funkcije Zastupnice pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR) u Strazburu. Na tu poziciju postavila  je sutkinju Osnovnog suda u Podgorici Katarinu Peković.

Vlada je krajem decembra prošle godine usvojila izmjenu Uredbe kojom je uveden konkurs za izbor zastupnika sa mandatom najviše dva puta po četiri godine. Po novoj Uredbi sadašnja zastupnica Pavličić će obavljati tu dužnost dok se na javnom pozivu ne izabere novi zastupnik ili zastupnica.

Ministarstvo pravde je 11. januara objavilo oglas za prijavu kandidata za zastupnika i zamjenika zastupnika. Drugi mandat Valentine Pavličić počeo je odlukom DPS-ove Vlade, 23. septembra 2015. godine.

Ustavni sud je 23. januara odlučio, usljed dobijenih inicijativa, da prioritetno razmotri izmjene ove Uredbe. Akcija za ljudska prava (HRA) pozvala je ranije Vladu da odustane od „donošenja neustavnih propisa koji bi omogućili smjenu nepoželjnih državnih službenika“ – u ovom slučaju   Valentine Pavličić. HRA tvrdi da je odredba protivna čl. 147 Ustava, koji ne predviđa da podzakonski akti mogu imati povratno dejstvo, kakvo je tom odredbom propisano, pa je „neustavno zastupnici prekinuti početi treći mandat“. Jedini načini da joj mandat prestane legalno  je ostavka, ispunjenje uslova za starosnu penziju, prestanak državljanstva i osuda na bezuslovnu kaznu zatvora.

U odgovoru Ustavnom sudu, iz Vlade Milojka Spajića je navedeno da drugi mandat Valentine Pavličić nije prestao ni legalno ni legitimno pa time nije ni treći mandat mogao legalno i legitimno početi. Riječ je o „ništavnom mandatu… flagrantnom izigravanju propisa,…i organizovanom ogrješenju o važeće pravo, kako prethodne zastupnice Pavličić tako i ministra pravde Marka Kovača“ što je prošlo neopaženo, a nije se smjelo desiti ni dopustiti.

Vlada je navela, i to nakon postavljenja Katarine Peković  da je Pavličić treći put imenovana za zastupnicu države 20. jula 2023. na prijedlog tadašnjeg SNP ministra Kovača, i to dva mjeseca prije nego je drugi mandat istekao (suprotno tada važećoj Uredbi) – 19. septembra 2023. i da se u tom rješenju ne pominje da joj je prvi put ta funkcija povjerena u septembru 2015.

Bez obzira da li je prekšen ustav pri smjeni   Valentine Pavličić , o čemu sud treba dati svoju riječ, izbor nove  zastupnice je sporan zbog  dosadašnjeg učinka.

Za zamjenicu zastupnice je trebala biti imenovana Ksenija Jovićević – Korać, sekretarka Vrhovnog suda i kadar od visokog povjerenja prethodnog režima. Ksenija je ćerka Vesne Jovićević (pomenute u aferi Stanovi), bliske prijateljice i  saradnice Vesne Medenice. Vesna Jovićević je poznata po vođenju optužnice protiv kontroveznog biznismena Branislava Mićunovića (od skoro na američkoj crnoj listi zbog organizovanog kriminala i korupcije) za teško ubistvo iz bezobzirne osvete ranjenog i na nosilima nošenog Radovana Kovačevića ispred Urgentnog centra KCCG u Podgorici. Medenica je tada bila Vrhovna državna tužiteljka (VDT) i nakon „uspješnog“ okončanja, ovog za DPS državu strateški važnog slučaja, prešla je na mjesto predsjednika Vrhovnog suda. Milivoje Katnić, koji je bio glavna osoba u opravosnaženju oslobađajuće presude, će kasnije postati Glavni specijalni tužilac (GST).

Ksenija Jovićević je, prema istraživanju portal Press i portala RTCG, nezakonito postavljena na funkciju sekretarke Vrhovnog suda (VS). Primljena  je bez obaveznog javnog konkursa i uprkos tome što nije ispunjavala uslov propisan Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji VS-a od 27. jula 2018. godine – da ima „5 godina radnog iskustva od čega 3 godine na poslovima rukovođenja“. Takođe, Medenica je prekršila i Načelni pravni stav Opšte sjednice Vrhovnog suda ( Si I br.205/18-1 ) od 21.09.2018. godine, koji je ona lično potpisala da zaposlenje bez javno objavljenog konkursa „može prestati u svakom trenutku“.

VS je u svom odgovoru portalima izbjegao odgovoriti na pitanja o konkursu i kvalifikacijama i pozvao se na nalaz Upravne inspekcije od 13. aprila 2023.god. Navodi se da je obustavljen inspekcijski nadzor po inicijativi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) jer je u slučaju „pravnog statusa sekretarke VS-a konstatovano da nema nepravilnosti“.

Zapisnik je sačinio i potpisao upravni inspektor Marko Vučinić. On nije  odgovorio na novinarska pitanja o odredbi Zakona o državnim službenicima i namještenicima koji u čl. 10 propisuje da se radni odnos zasniva „na osnovu javnog oglašavanja“. Nije odgovorio ni  da li je tražio od suda dokaz o navodnom konkursu na koji se pozvala Vesna Medenica u svojoj izjavi iz aprila 2021.

Inače svekar  Ksenije  Jovićević  je Radoje Korać, sadašnji predsjednik Sudskog savjeta.  Djever Bojan Korać  je advokat Darka Lalovića nekadašnjeg tjelohranitelja Vesne Medenice protiv koga je SDT  digao optužnicu.

Po pisanju portala Borba.me, Vlada je na sjednici od 2. februara ipak povukla prijedlog o imenovanju Kseniju Jovićević – Korać za zamjenicu Zastupnika pred ECHR u Strazburu nakon pisanja i prezentacije ranijih tekstova.

Za imenovanje Katarine Peković izgleda da nije bilo primjedbi. Sudski savjet ju je 2016. na prijedlog tadašnjeg predsjednika Registra Evropskog suda za ljudska prava uputio u Strazbur. Tamo je „sticala praksu o evropskom konvencijskom pravu ali i prenošenju iskustva sudijama po povratku u Crnu Goru“ gdje se vratila u Osnovni sud u Podgorici, a potom je 2020. godine odlukom Sudskog savjeta, uvrštena na listu mentora Centra za obuku u sudstvu i Državnom tužilaštvu.

Peković je kao sudija u Podgorici vodila slučaj Vjetroelektrane Možura po privatnoj tužbi Vladimira Popovića i Karlesa Palau Kola za plaćanje duga i nadoknade štete protiv španskog Audax Renovables (nekadašnja Fersa Energias Renovables) koji je nekada držao koncesiju za gradnju i eksploataciju energije vjetra na brdu Možura. Tadašnja Fersa je, nakon što su Popović i Kol, kao posrednici i konsultanti odbili učestvovati u šemi „ugrađivanja u projekat“ predsjednika borda Ferse i vrha tadašnjeg crnogorskog režima, prekinula izgradnju i prodala lokalnu firmu Mozura Wind Park (MWP) i koncesiju.

Kupac je bila sumnjiva offshore firma Cifidex sa Sejšela sa osnivačkim kapitalom od 1 dolara iako je to bilo protivno crnogorskom Zakonu o koncesijama (čl.52) jer Cifidex nije imao ni iskustva ni kapital da nastavi projekat. Vlada kojom je tada rukovodio Milo Đukanović je prećutala postojanje Cifidex-a, uz priču da se pregovara direktno sa državnom firmom Enemalta sa Malte, i tiho dala zeleno svjetlo za prodaju. Novac za kupovinu akcija MWP je, prema tvrdnjama Reuters-a, obezbijedio Jorgen Fenek, glavnooptuženi za organizaciju ubistva malteške novinarke Dafne Galicije, preko svoje kompanije 17 Black Limited iz Dubaija. Nakon dvije sedmice Cifidex je preprodao akcije MPW Enemalti za tri puta veću cijenu. Nakon toga je Fenekova firma u Dubaiju dobila natrag posuđeni novac kao i 4.6 miliona „akcijskog profita“ koji odgovara sumi koja je ranije Fersa, shodno priloženom ugovoru na sudu kod Pekovićke, trebala isplatiti „posrednicima u Crnoj Gori“, tj. kako mnogi pretpostavljaju, vrhu crnogorske države. „Ugradili“ su se, prema Panamskim papirima i visoki funkcioneri malteške vlade.

Tokom suđenja u Podgorici je svjedočila Ana Izabela Lopoz Porta, generalna direktorica Audax-a koja je tvrdila da Popović i Kol nikada nisu bili posrednici nekadašnje Ferse već da je Fersa poslove u Crnoj Gori obavljala preko kompanije BWP Europe Consulting iz Barselone. Kada su Popović i Kol tražili da se utvrde reference te firme za koju su tvrdili da je nepostojeća, sud je preko Ministarstva pravde tražio izjašnjenje španskih organa. Nakon dužeg čekanja putem međunarodne pravne pomoći stiglo je saopštenje španskih vlasti da BWP Europe Consulting nije registrovan niti je ikada bio registrovan, bilo u Barseloni ili drugdje u Kraljevini Španiji. Na ovako utvrđeno krivokletstvo na sudu Ane Porte, sudija Peković nije reagovala niti je obavijestila tužilaštvo.

Katarina Peković je presudila  u korist Audax-a uprkos obimnoj dokumentaciji u vidu email prepiske i izjava svjedoka koje su Popović i Kol priložili uz šeme isplate novca, uključujući i mito za glavne igrače sa obje strane. Sutkinja je zaključila da „nema dokaza da su Popović i Kol bili posrednici u projektu“ dok u obrazloženju presude ona kasnije navodi da su oni „zaista na određeni način bili povezani sa projektom… Možura“.

U obrazloženju presude, koja je potvrđena i na Višem sudu, Katarina Peković se preko 17 puta poziva na ugovor između Ferse i nepostojeće BWP Europe Consulting (BWP EC) i da „nije nikada bilo sporno da je zaključen ugovor između drugooptužene i BWP EC jer se takav ugovor nalazi u spisima predmeta“ – iako je jasno iz dopisa španskih vlasti da je tako nešto bilo fiktivno i nezakonito. Sutkinja  Peković je rješenjem koje je donijela u toku postupka 13.09.2021. (P.br.3645/13) i sama priznala fiktivni karakter BWP EC jer je odbacila i tužbeni zahtjev protiv istog jer to „privredno lice nikada nije registrovano u Kraljevini Španiji“. SDT koji vodi maratonski izviđaj (od novembra 2017.) se još nije izjašnjavao na ovakve navode i kontradikcije sutkinje Peković.

Glavni akteri afere Možura, pogotovo oni u Crnoj Gori, mogu biti zadovoljni sa novim Zastupnikom Crne Gore u Strazburu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRUGI OSNOVNI SUD U PODGORICI I DRUGA OBEĆANJA NOVOG MINISTARSTVA PRAVDE: Saga o palati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odluka o izgradnji pravosudnog kvarta na Zabjelu donijeta je u decembru prošle godine.  Tako je prethodna ideja 43. Vlade Dritana Abazovića da se Palata pravde gradi na Ćemovskom polju stavljenja van snage. Ostaje da se vidi hoće li novo obećanje biti ispunjeno ili  će neka nova vlada govoriti o nekoj novoj lokaciji

 

Prethodnih dana stiglo je još jedno obećanje nove Vlade. Ovog puta  ministra pravde Andreja Milovića koji je putem društvenih mreža poručio da će istrajati u namjeri da osnuje drugi Osnovni sud u Podgorici.

“Tek kada budemo sudijama pružili dostojne uslove za rad možemo od njih zahtijevati rad na najprofesionalnijem nivou.  Istrajaću u namjeri da osnujemo drugi Osnovni sud u PG koji bi spasio sistem koji atrofira”, napisao je Milović na društvenoj mreži X.

Nije to jedino što je obećano djeliocima pravde. Prije samo nekoliko dana Milović je u Skupštini poručio da će se Ministarstvo pravde, prilikom razmatranja politika infrastrukture, ozbiljno pozabaviti time da Ustavni sud dobije lokaciju gdje će graditi zgradu.

– Vjerujem da ćemo uz pomoć donatora i međunarodnih partnera obezbijediti sredstva da to što prije krene. Imaju dvije lokacije kod mosta Milenijum, tu je predviđena bila zgrada za Državno tužilaštvo. Ali s obzirom da će zgrada državnog tužilaštva biti u pravosudnom kvartu na Zabjelu, ta parcela će moći da se da Ustavnom sudu i da Ministarstvo pravde i Vlada pomognu oko projektne dokumentacije i pronalaženju partnera da se krene sa nule. Vjerujem da tu zgradu možemo dobiti za pet do sedam godina – kazao je Milović.

Odluka o izgradnji pravosudnog kvarta na Zabjelu donijeta je u decembru prošle godine.  Tako je prethodna ideja 43. Vlade Dritana Abazovića da se Palata pravde gradi na Ćemovskom polju stavljenja van snage.

– Podstičući efikasne reforme i unapređenje infrastrukture pravosuđa kako bi se zadovoljile potrebe pravosudnog sistema u narednim decenijama, Vlada Crne Gore je donijela odluku o usvajanju informacije o predlogu lokacije za budući pravosudni kvart. Ova odluka označava diskontinuitet u odnosu na dosadašnji pristup, jer se opredjeljuje za ideju koja će zadovoljavati i koncept i potrebe predstojećeg vremena, a koja i modernošću i funkcionalnošću daleko prevazilazi dasadašnji koncept Palate pravde – saopšteno je tada iz Ministarstva pravde.

Nova lokacija, koja se nalazi na Zabjelu, sa precizno navedenim katastarskim parcelama površine 35.780 m2 na kojoj je dozvoljena gradnja objekata površine 57.000 kvadratnih metara bruto prostora, predstavlja prostor koji ne samo da zadovoljava pravosudne potrebe, već i ispunjava visoke bezbjednosne zahtjeve.

Kompleks pravosuđa predviđa mjesto za mnoge pravosudne institucije, kao što su Viši sud, Osnovni sud, Privredni sud, Upravni sud, Tužilaštva, kao i esnafske organizacije vezane za pravosuđe kao što su Advokatska komora, Komora izvršitelja, Notarska komora i druge.

Za sada je sve u fazi nacrta, tako da se u narednih pola godine očekuju finansijske projekcije i datum početka radova. Plan da pravosudni kvart obuhvati sve segmnete pravosuđa i tužilštva, pozdravljaju svi iz sistema, jer vjeruju da će rješavanje prostornih kapaciteta ubrzati sudske postupke.

Tokom tri i po decenije od kad je sagrađena poslednja zgrada za pravosuđe uporedo sa brojem obećanja rastao je jedino još broj predmeta. Broj sudnica je ostao isti ili se suđenja održavaju u neuslovnim kancelarijama.

Istu priču o izgradnji Palate pravde crnogorska javnost sluša više od 10 godina. Jedino je, baš kao i sada, lokacija bila druga. Tako je se još prije deset godina u izvještaju Sudskog savjeta konstatovano da se moraju obezbijediti sredstva za izgradnju

„Potrebno je obezbijediti adekvatna budžetska sredstva, u iznosu ne manjem od minimalno potrebnog prema procjeni Sudskog savjeta, za nesmetan rad i razvoj sudskih institucija, što podrazumijeva izdvajanje za zarade zaposlenih, materijalne troškove i obezbjedjivanje sredstava za investicije, prevashodno za izgradnju objekata Palata pravde u Podgorici i Bijelom Polju, što će obezbjediti modernizaciju i informatizaciju sudstva, stoji u godišnjem izvještaju sudskog savjeta čiji član je bila tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica.

Dvije godine kasnije i sama Medenica, iz fotelje šefice crnogorskog sudstva, tvrdila je da se preduzima sve da Palata pravde bude izgrađena.

„Preduzimaju se određene radnje i nadam se da će sa malo strpljenja a uz više razumijevanja i naše potrebe neko sagledati i dozvoliti da imamo adekvatan prostor time što će se praviti nova zgrada palate pravde da li nova zgrada Vrhovnog suda čime bi se oslobodila dva sprata i omogućilo nesmetano obavljanje sudijske funkcije onako kako priliči sudovima kao što su Apelacioni  i Viši sud u Podgorici, kazala je Medenica novinarima u februaru 2016.godine.

Tri godine kasnije, njena priča je bila ista, ali je prst krivice što Palata pravde nije izgrađena uperila u Evropsku komisiju.

Ona je tada tvrdila da vode veliku borbu da obezbijede sredstva za Palatu pravde, da je država spremna, ali da je za to što Crna Gora nema Palatu pravde kriva Evropska komisija (EK).

“EK pravi opstrukcije, preko IPA sredstava želi našminkati crnogorske sudove, a ne dozvoliti da imamo nove moderne sudnice, ali ćemo se izboriti i s organizovanim kriminalom i s EK i njenim stavovima povodom stanja u crnogorskim sudovima”, rekla je tada Medenica.

Tadašnji šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav rekao je, međutim, da Crna Gora nije ni predlagala izgradnju Palate pravde, te da su iz EU “u proteklih pet godina, za reformu crnogorskog pravosuđa donirali 18 miliona eura”, da su u 2018. odvojili gotovo 10 miliona eura za izgradnju i obnovu zgrada crnogorskih sudova, uključujući Viši sud u Podgorici, Viši i Osnovni sud u Bijelom Polju, kao i osnovne sudove u Podgorici, Beranama, Nikšiću i Kotoru.

“EU je najveći donator Crnoj Gori. Crnoj Gori pomažemo sa 40 miliona eura godišnje, a pravosuđe je apsolutno jedna od prioritetnih oblasti”, rekao je Orav i dodao da stvari ne funkcionišu na način da vide da je negdje potreban put, a negdje zgrada i da EU daje novac.

Možda zato i ne čudi pitanje da li će obećanje biti konačno ispunjeno ili će neka nova vlada naći neku novu lokaciju.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo