Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mnogo priče, malo para

Objavljeno prije

na

Perazića do, jedna od najatraktivnijih crnogorskih uvala, posljednjih deset godina se razvila u – simbol neuspjele privatizacije.

Bajka o renomiranom ruskom investitoru koji je obećao da će nekada najluksuzniji hotel ovog dijela Jadrana, prepoznat po specifičnoj arhitekturi, čuveni As pretvoriti u mondensko ljetovalište – pretvorila se u noćnu moru. Sve je počelo kada je grandiozno najavljeno investiranje kompanije iz Moskve – Njega turs – u predivni zaliv nadomak Petrovca krunisano potpisivanjem Ugovora u maju 2002. godine. Hotel je prodat za pet miliona njemačkih maraka, uz obavezu investitora da će ga do kraja 2003. godine otvoriti za goste koji će moći da uživaju na nekom od 17 planiranih spratova. Za to su, po Ugovoru, bili dužni da investiraju u hotel 22 miliona maraka kako bi ,,ispunio međunarodne standarde hotela sa četiri zvjezdice, sa konferencijskim centrom i kazinom”.

Iako od toga nije bilo ništa – u Vladi Crne Gore ni nakon deceniju ne razmišljaju o raskidu ugovora. A ne samo da stavke o ulaganju i završetku hotela nisu ispoštovane – devastirana je okolina hotela, plaža, kanalizacioni sistem… Ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić je obznanio da će hotel biti u funkciji 2013. No, usječena u brdo zgrada dužine 110 metara i dalje čami okružena usidrenim mašinama koje su u Perazića dolu jedini znak da je nekada postojala namjera investitora da nešto uradi.

As nije jedini primjer privatizacionih promašaja u turističkoj privredi. Ima ih posvuda po Crnoj Gori. Od nedovršenih hotela u Herceg Novom, preko Fjorda u Kotoru, obećanog prvog hotela lanca Kempinski nadomak Svetoga Stefana, velike parcele u Bečićima kod hotela Naftagas koju je prije gotovo tri godine kupila ruska korporacija a na kojoj nije niklo – ništa, obećane izgradnje hotela iz lanca Šeraton, pa sve do investicionih planova i najava koje su završile kao puke razvaline u Ulcinju. Ni na sjeveru nije bolje.

Ne treba zaboraviti ni prošlogodišnju izjavu izvršnog direktora Porto Montenegra Olivera Korleta, koji je, dočaravajući prednosti na koje su naišli u administraciji bivšeg premijera Mila Đukanovića, rekao: „Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu: ‘Hajde da mi sada dogovorimo poresko i radnopravno zakonodavstvo vaše države'”.

Zato, iako je uobičajeno da – što je zemlja bliže EU – bude sve privlačnija za strane investitore – kod nas to nije slučaj. Zato je 2011. bilo čak 30 odsto manje novca koji je kroz direktne strane investicije ušao u Crnu Goru nego godinu ranije.

Investitori koji bi pošteno da posluju se žale na korupciju, neriješene imovinske sporove, nepostojeće urbanističke planove, sporu administraciju, sumnjivo sudstvo… Barijere im, tvrde, iskaču na sve strane.

Zato je, valjda, vlast odlučila, nakon dvije decenije, da nešto uradi. Iako od 2005. postoji Agencija sa promociju stranih investicija (MIPA), čiji je direktor Petar Ivanović, bliski saradnik Veselina Vukotića i raniji savjetnik bivšeg premijera Mila Đukanovića, Vlada je proljetos krenula u osnivanje još jedne institucije koja će se baviti investicijama. Biće to Sekretarijat za razvojne projekte čiji je prvi čovjek Nebojša Popović, doskorašnji pomoćnik ministra održivog razvoja i turizma.

Dodatno gomilanje ionako trome i brojne državne administracije ili pokušaj da se, ipak, nešto konkretno uradi? Petar Ivanović, u izjavi za Monitor, tvrdi da se obje institucije bave stranim investicijama ali iz različitih uglova: ,,MIPA je fokusirana na privlačenje investitora, dok je posao Sekretarijata praćenje aktivnosti onih koji su već započeli projekte u Crnoj Gori”. Nebojša Popović, čiji će tim od šest, sedam ljudi tek biti kompletiran, pojašnjava da će Sekretarijat davati ,,podršku realizaciji investicionih projekata obezbjeđujući najveće moguće rasterećenje investitora administrativnih procedura”. Oni bi trebalo, kaže Popović, da imaju stalnu komunikaciju sa investitorima o mogućnostima i načinima realizacije projekta u svim fazama, od izrade plana, pripreme infrastrukture, do izgradnje finalnog proizvoda kroz pripremu pravnih, ekonomskih i drugih analiza uticaja projekta. Uz to – Sekretarijat treba da obezbijedi saradnju i sa lokalnim samoupravama, Morskim dobrom, Upravom za nekretnine Crne Gore i drugim nadležnim institucijama.

Ivanović napominje da je budžet Agencije, koja ima pet zaposlenih, u 2012. godini duplo manji od, na primjer, troškova nastupa predstavnika Crne Gore na Eurosongu!

A ni na tom evropskom takmičenju se nismo proslavili. Baš kao što nismo imali sluha da za svo ovo vrijeme, konačno, kreiramo ambijent koji je privlačan stranim ulagačima. Ivanović tvrdi da najveću prepreku predstavljaju postojeći način razmišljanja i ponašanja. ,,Teško mijenjamo ukorijenjene navike koje su suprotne logici investiranja. Sporo donosimo odluke. Obožavamo da živimo u uvjerenju da smo najatraktivnija investiciona destinacija na svijetu. Ne manje važne prepreke su birokaratske procedure, nezavršeni urbanistički planovi, neodređene tačke konekcije na energetsku mrežu, pristupni putevi, pa sve do alarmantnih izjava predstavnika pojedinih medija, NVO-a i sindikata”.

No, alarmantne izjave su se nerijetko pokazale kao vrlo opravdane jer su iza nekih od spektakularno najavljivanih renomiranih investitora zapravo bile firme bez novca na računima, fantomska preduzeća sa egzotičnih destinacija, povezana sa ovdašnjim biznismenima i političkom vrhuškom.

Da ni sada, kada imamo dvije institucije koje se bave investicijama neće sve lako ići upozorava dugogodišnji turistički radnik i suvlasnik bečićkog hotela The Queen of Montenegro Dragan Purko Ivančević. „Sve te agencije i institucije koje postoje i koje se osnivaju treba prvo da se dogovore sa Vladom i opštinama da se konačno stvori minimum uslova za stvaranje ambijenta pogodnog za investiranje kako bi makar malo bili interesantni kvalitetnim stranim investitorima. Jer – bez čvrste političke odluke – sve je uzalud”. Ivančević objašnjava da mi nismo sigurna destinacija za ozbiljne partnere jer imamo visok stepen sive ekonomije, a nelojalna konkurencija odbija ozbiljne poslovne ljude.

,,Za smanjenje sive ekonomije i eliminisanja nelojalne konkurencije – ne treba ništa sem političke volje i čvrste odluke da će se zaista stati na kraj ovakvoj situaciji. Siva ekonomija i korupcija dovode u pitanje i opstanak postojećih stranih kompanija, a da ne govorim koliko je smanjena mogućnost dolaska onih koji tek treba da se odvaže na ulaganje novca”. Ivančević tvrdi da najčešće dolaze, znajući našu klimu, oni sa lošim namjerama koji ili hoće da peru novac, ili nikada neće završiti ono što su započeli.

,,Krivica ove vlasti je u tome što nikada nije zaštitila ozbiljne poslovne ljude od naših biznis barijera, ali ni građane Crne Gore od loših investitora koji su, nerijetko, devastirali naš prostor i izgubili se”. Baš kao što se to desilo u predivnom Perazića dolu.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo