Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mnogo priče, malo para

Objavljeno prije

na

Perazića do, jedna od najatraktivnijih crnogorskih uvala, posljednjih deset godina se razvila u – simbol neuspjele privatizacije.

Bajka o renomiranom ruskom investitoru koji je obećao da će nekada najluksuzniji hotel ovog dijela Jadrana, prepoznat po specifičnoj arhitekturi, čuveni As pretvoriti u mondensko ljetovalište – pretvorila se u noćnu moru. Sve je počelo kada je grandiozno najavljeno investiranje kompanije iz Moskve – Njega turs – u predivni zaliv nadomak Petrovca krunisano potpisivanjem Ugovora u maju 2002. godine. Hotel je prodat za pet miliona njemačkih maraka, uz obavezu investitora da će ga do kraja 2003. godine otvoriti za goste koji će moći da uživaju na nekom od 17 planiranih spratova. Za to su, po Ugovoru, bili dužni da investiraju u hotel 22 miliona maraka kako bi ,,ispunio međunarodne standarde hotela sa četiri zvjezdice, sa konferencijskim centrom i kazinom”.

Iako od toga nije bilo ništa – u Vladi Crne Gore ni nakon deceniju ne razmišljaju o raskidu ugovora. A ne samo da stavke o ulaganju i završetku hotela nisu ispoštovane – devastirana je okolina hotela, plaža, kanalizacioni sistem… Ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić je obznanio da će hotel biti u funkciji 2013. No, usječena u brdo zgrada dužine 110 metara i dalje čami okružena usidrenim mašinama koje su u Perazića dolu jedini znak da je nekada postojala namjera investitora da nešto uradi.

As nije jedini primjer privatizacionih promašaja u turističkoj privredi. Ima ih posvuda po Crnoj Gori. Od nedovršenih hotela u Herceg Novom, preko Fjorda u Kotoru, obećanog prvog hotela lanca Kempinski nadomak Svetoga Stefana, velike parcele u Bečićima kod hotela Naftagas koju je prije gotovo tri godine kupila ruska korporacija a na kojoj nije niklo – ništa, obećane izgradnje hotela iz lanca Šeraton, pa sve do investicionih planova i najava koje su završile kao puke razvaline u Ulcinju. Ni na sjeveru nije bolje.

Ne treba zaboraviti ni prošlogodišnju izjavu izvršnog direktora Porto Montenegra Olivera Korleta, koji je, dočaravajući prednosti na koje su naišli u administraciji bivšeg premijera Mila Đukanovića, rekao: „Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu: ‘Hajde da mi sada dogovorimo poresko i radnopravno zakonodavstvo vaše države'”.

Zato, iako je uobičajeno da – što je zemlja bliže EU – bude sve privlačnija za strane investitore – kod nas to nije slučaj. Zato je 2011. bilo čak 30 odsto manje novca koji je kroz direktne strane investicije ušao u Crnu Goru nego godinu ranije.

Investitori koji bi pošteno da posluju se žale na korupciju, neriješene imovinske sporove, nepostojeće urbanističke planove, sporu administraciju, sumnjivo sudstvo… Barijere im, tvrde, iskaču na sve strane.

Zato je, valjda, vlast odlučila, nakon dvije decenije, da nešto uradi. Iako od 2005. postoji Agencija sa promociju stranih investicija (MIPA), čiji je direktor Petar Ivanović, bliski saradnik Veselina Vukotića i raniji savjetnik bivšeg premijera Mila Đukanovića, Vlada je proljetos krenula u osnivanje još jedne institucije koja će se baviti investicijama. Biće to Sekretarijat za razvojne projekte čiji je prvi čovjek Nebojša Popović, doskorašnji pomoćnik ministra održivog razvoja i turizma.

Dodatno gomilanje ionako trome i brojne državne administracije ili pokušaj da se, ipak, nešto konkretno uradi? Petar Ivanović, u izjavi za Monitor, tvrdi da se obje institucije bave stranim investicijama ali iz različitih uglova: ,,MIPA je fokusirana na privlačenje investitora, dok je posao Sekretarijata praćenje aktivnosti onih koji su već započeli projekte u Crnoj Gori”. Nebojša Popović, čiji će tim od šest, sedam ljudi tek biti kompletiran, pojašnjava da će Sekretarijat davati ,,podršku realizaciji investicionih projekata obezbjeđujući najveće moguće rasterećenje investitora administrativnih procedura”. Oni bi trebalo, kaže Popović, da imaju stalnu komunikaciju sa investitorima o mogućnostima i načinima realizacije projekta u svim fazama, od izrade plana, pripreme infrastrukture, do izgradnje finalnog proizvoda kroz pripremu pravnih, ekonomskih i drugih analiza uticaja projekta. Uz to – Sekretarijat treba da obezbijedi saradnju i sa lokalnim samoupravama, Morskim dobrom, Upravom za nekretnine Crne Gore i drugim nadležnim institucijama.

Ivanović napominje da je budžet Agencije, koja ima pet zaposlenih, u 2012. godini duplo manji od, na primjer, troškova nastupa predstavnika Crne Gore na Eurosongu!

A ni na tom evropskom takmičenju se nismo proslavili. Baš kao što nismo imali sluha da za svo ovo vrijeme, konačno, kreiramo ambijent koji je privlačan stranim ulagačima. Ivanović tvrdi da najveću prepreku predstavljaju postojeći način razmišljanja i ponašanja. ,,Teško mijenjamo ukorijenjene navike koje su suprotne logici investiranja. Sporo donosimo odluke. Obožavamo da živimo u uvjerenju da smo najatraktivnija investiciona destinacija na svijetu. Ne manje važne prepreke su birokaratske procedure, nezavršeni urbanistički planovi, neodređene tačke konekcije na energetsku mrežu, pristupni putevi, pa sve do alarmantnih izjava predstavnika pojedinih medija, NVO-a i sindikata”.

No, alarmantne izjave su se nerijetko pokazale kao vrlo opravdane jer su iza nekih od spektakularno najavljivanih renomiranih investitora zapravo bile firme bez novca na računima, fantomska preduzeća sa egzotičnih destinacija, povezana sa ovdašnjim biznismenima i političkom vrhuškom.

Da ni sada, kada imamo dvije institucije koje se bave investicijama neće sve lako ići upozorava dugogodišnji turistički radnik i suvlasnik bečićkog hotela The Queen of Montenegro Dragan Purko Ivančević. „Sve te agencije i institucije koje postoje i koje se osnivaju treba prvo da se dogovore sa Vladom i opštinama da se konačno stvori minimum uslova za stvaranje ambijenta pogodnog za investiranje kako bi makar malo bili interesantni kvalitetnim stranim investitorima. Jer – bez čvrste političke odluke – sve je uzalud”. Ivančević objašnjava da mi nismo sigurna destinacija za ozbiljne partnere jer imamo visok stepen sive ekonomije, a nelojalna konkurencija odbija ozbiljne poslovne ljude.

,,Za smanjenje sive ekonomije i eliminisanja nelojalne konkurencije – ne treba ništa sem političke volje i čvrste odluke da će se zaista stati na kraj ovakvoj situaciji. Siva ekonomija i korupcija dovode u pitanje i opstanak postojećih stranih kompanija, a da ne govorim koliko je smanjena mogućnost dolaska onih koji tek treba da se odvaže na ulaganje novca”. Ivančević tvrdi da najčešće dolaze, znajući našu klimu, oni sa lošim namjerama koji ili hoće da peru novac, ili nikada neće završiti ono što su započeli.

,,Krivica ove vlasti je u tome što nikada nije zaštitila ozbiljne poslovne ljude od naših biznis barijera, ali ni građane Crne Gore od loših investitora koji su, nerijetko, devastirali naš prostor i izgubili se”. Baš kao što se to desilo u predivnom Perazića dolu.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo