Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kačamak ili cicvara

Objavljeno prije

na

Vijest da je Milo Kadija, vlasnik Etno sela Kadmi na Njegušima, u subotu veče izbacio iz svog restorana Podgoričanku Veselinku Rajković, njeno petoro maloljetne djece i monahinju Mitropolije crnogorsko-primorske SPC-a, našla se na udarnim stranama crnogorskih i srpskih medija. Po pisanju Vijesti Rajković je sa djecom i vjerskom učiteljicom svoje djece u subotu krenula na more. Svratili su u Kadijino etno selo na Njegušima. Nakon što su od konobarice naručili kačamak, čuli su odgovor od Kadije: ,,Za vas ovdje nema obroka”. Rajkovićeva kaže da je pomislila da se neko našalio s njima: ,,Bio je potpuno ozbiljan i gledao je u vjersku učiteljicu moje djece, koja je bila u crkvenoj odori. Upitao je vjeroučiteljicu, kao da je znao odgovor: ‘Vi radite za srpsku crkvu?’, na šta mu je kratko odgovorila: ‘Radim”. Ponovio je: ‘Za vas ođe nema hrane, ođe je sve crnogorsko”. Rajković je ove tvrdnje ponovila i u policiji.

Nakon što su obavještene o incidentu, Vijesti su kontaktirale Kadiju. Po svjedočenju novinara, nakon što je psovao i spuštio slušalicu, Kadija ga je pozvao i kazao: ,,Napiši da sam crnogorski nacionalista”, i da ,,Srbi ne mogu da jedu kod mene”.

Kadija je kasnije ,,ublažio” stav i demantovao da je ikoga izbacio iz svog restorana: ,,Došle su i tražile srpsku cicvaru, na šta sam im odgovorio da kod nas ima samo crnogorskog kačamaka. Monahinja je kazala da je ovdje „sve pola srpsko, pola crnogorsko”, na šta sam reagovao riječima: ‘Ovo Boga mi nije nego moje, i samo crnogorsko’. Iz restorana su izašle same”. On precizira da im je preporučio kačamak ,,čije spremanje, međutim, moraju sačekati dva-tri sata, s obzirom na tradicionalnu recepturu pripreme”!

,,Nudili smo im pršute, sira, priganica, meda, onoga što ima na Njegušima. Kod mene u restoranu nema pljeskavica, ćevapa i ‘srpskih mućkalica”, precizira Kadija, pozivajući se na svjedoka, „konobaricu iz Srbije”. Kuvarica u restoranu M.M. iz Srbije, u izjavi za policiju, negirala je tvrdnje Rajković i monahinje da ih je Kadija izbacio i izjavila kako je njen šef samo rekao ,,ovo je moj lokal” i produžio dalje.

U svoju odbranu Kadija je istakao da godinama radi sa deset agencija iz Srbije, te da je u njegovom restoranu zaposleno šest radnica iz Srbije.

Poslije medijske objave incidenta Kadija je dobio više od 200 SMS poruka sa prijetećim sadržajem koje policija istražuje. On je policiji na Cetinju predao krivičnu prijavu protiv monahinje i Rajkovićeve, jer su, tvrdi, svojim djelovanjem ugrozile njegovu i bezbjednost njegove porodice i lokala.

Pored burnih medijskih reakcija i novog talasa nacionalističkog prepucavanja, incident je naišao na javnu osudu. Brojne nevladine organizacije su osudile Kadijino ponašanje. Ombudsman Šućko Baković formirao je predmet na sopstvenu inicijativu. ,,Izguraćemo slučaj do kraja. Isto se desilo slabovidom Andriji Samardžiću, kojeg je vlasnik restorana izbacio sa psom, nakon čega se izvinio”, rekao je Baković.

Političari su svak na svoj način iznijeli stavove o incidentu. Tako je SDP istakao da se već 28 godina bori protiv svake netrpeljivosti, a iz NOVE da su se stekli uslovi da vlasnik restorana odmah bude uhapšen, a njegov lokal zatvoren.

Ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić je ocijenio da „nijedan ružan gest ne može negativno da utiče na crnogorsku turističku ponudu”.

Pravna država je odmah izašla na lice mjesta i zapečatila Kadijino Etno selo. Saopštili su da će protiv D00 Kadmi i njenog vlasnika podnijeti ,,zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka po više osnova”. Kadija je reklamirao etno selo iako nije za to imao odobrenje nadležnih, nije imao dokumentaciju za pružanje usluga smještaja u desetak bungalova, i sve tome slično. Do sada o tome, neznaveni, ništa nijesu znali.

Kadija bi državi mogao da posluži kao primjer za trenirane strogoće. A ovakav incident u atmosferi kontrolisanog nacionalizma koju vlast po potrebi podgrijava nije ni prvi ni posljednji.

Država ni nakon mjesec i po dana nije adekvatno reagovala na incidente tokom košarkaške utakmice između Crne Gore i Srbije na Cetinju i skandiranja: „Srbe na vrbe” i „Ubij, zakolji, da Srbin ne postoji!”. Posljednji popis kaže da u Crnoj Gori živi 28,73 odsto građana koji se izjašnjavaju kao Srbi.

A i što bi institucije reagovale kada je fiksiranje spoljašnjih i domaćih neprijatelja, te plansko podgrijavanje nacionalne strasti, jedna od oprobanih tehnika crnogorskog režima.

Majstor u tom poslu je partijski šef Milo Đukanović koji neprijatelje hirurški precizno detektuje još od ‘90-ih. Nedavno je izjavio da su nezavisni mediji produžena ruka srpskih obavještajnih službi i zarobljenici velikosrpskog projekta. Možete samo zamisliti Monitor sa kokardom.

DPS kadrovi su odnedavno počeli i na skupštinskim odborima da određuju ko voli a ko ne voli Crnu Goru i po tome ocjenjuju podobnost za funkcije. Profesor Milan Popović nije prošao crtu.

To što je koalicija DPSDP rasprodala i uništila državne resurse, hiljade radnika opravila kući, što šuruje sa organizovanim kriminalom, se ne broji. Najbitnije je to da oni drže ruku na srce kada se intonira himna. Svak ko zbori o švercu, kriminalu, rasprodaji nacionalnih resursa je go izdajnik i velikosrbin.

Mediji i intelektualci opijeni režimskim crnogorstvom su najzaslužniji za održavanje slike da ništa drugo nije važno sem odbrane tekovina. Tako smo dogurali dotle da Pobjeda one iste nekadašnje Miloševićeve i Đukanovićeve separatističke neprijatelje, sada progoni kao neprijatelje države Crne Gore kao takve. U Pobjedi je moguće pročitati da je – šovinizam kada mrziš Srbe više nego što je potrebno!

Simptomatično je da i u ovakvim i sličnim slučajevima ne reaguju crnogorske institucije koje su tokom ‘90-ih branile principe demokratije – Matica crnogorska, Crnogorski PEN, Helsinški komitet… režimski mediji i intelektualci sada junački brane Đukanovićevu vlast, uz dozu ,,diskretnog” crnogorskog nacionalizma. Upoređuje se herojska crnogorska Tablja i sramna srpska Ćele kula, proziva se Milovan Đilas zbog velikosrpstva, zloupotrebljava se Njegoš da se napadnu domaći i spoljašnji neprijatelji…

Takav ,,patriotizam” nejteže se može osvetiti Crnoj Gori.

A što se tiče incidenta na Njegušima, Više državno tužilaštvo u Podgorici ocijenilo je da u radnjama vlasnika etno sela Kadmi nema elemenata nijednog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, ali će uputiti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Iz Tužilaštva se navodi da je ponašanje Kadije prema monahinji i osobama koje su bile u njenom društvu, ocijenjeno kao diskriminacija po osnovu nacionalne i vjerske pripadnosti u smislu Zakona o zabrani diskrimancije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZA I PROTIV GRAĐEVINSKOG MORATORIJUMA U KOLAŠINU: Preča kasa od zaštite prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu nema većinske političke volje da se uvede polugodišnji moratorijum na gradnju. Zbog toga gradski centar  ostaje na milost ambicijama investitora, omogućenih DUP-om za koji je više puta ocijenjeno da ne garatuje očuvanje najvrednijeg prostora u Kolašinu

 

U najužem dijelu Kolašina biće moguća gradnja još najmanje 11 mjeseci, prema važećem, starom, Detaljnom urbanističkom planu (DUP) Centar za koji je sa više adresa, uključujući i Vladu i lokalnu samoupravu,  ocijenjeno da je loš. Vladajuća većina (Demokrate, Evropa sad, DF, SNP i URA) nije, sredinom marta, prihvatila predlog opozocionog Pokreta Zajedno gradimo Kolašin da se od Vlade zatraži  polugodišnja zabrana gradnje u centralnoj zoni grada.

Vlada je, prije nekoliko sedmica,  donijela odluku o izmjenama i dopunama DUP-a Centar,  ali nije stavila van snage taj dokument. Ocijenjeno je da važeći DUP, koji je na snazi već deceniju I po,  nije do sada donio mnogo koristi Kolašinu. Potom je Vlada posao izrade izmjene i dopuna važećeg DUP-a oročila na 11 mjeseci.

,,U narednom planskom dokumentu, sugerisano je, akcenat treba staviti na rekonstrukciju arhitektonski vrijednih objekata i izgradnju objekata od javnog interesa. Posebna pažnja izmjenama i dopunama DUP-a Centar, između ostalog, trebalo bi da bude posvećana uređenju javnih površina, glavnoj ulici, gradskim parkovima.

Da je 11 mjeseci za revidovanje aktuelnog DUP-a  previše smatra odbornik Pokreta Zajedno gradimo Kolašin Bojan Zeković. Njegov prijedlog o polugodišnjem moratorijumu na gradnju, izuzimajući radove na javnoj infrastrukturi,  podržale su i iz nedavno osnovane Incijative Zeleni Kolašina. DUP Centar, kaže Zeković, ,,direktno je suprotstavljen ciljevima i načelima planiranja i izgradnje definisanim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata”. Prema njegovim riječima, umjesto da štiti prostor, taj dokument ,,daje smjernice za njegovo uništenje i presudno je važno da se do donošenja izmjena i dopuna postojeće odredbe stave van snage”. Iz Inicijative Zeleni Kolašina, objašnjavaju da brinu, ,,na koji će način osjetljivi prostor u centru grada biti tretiran tokom perioda izrade izmjena i dopuna važećeg DUP-a”.

,,Sve i kada bi novi plan bio usvojen kroz 11 mjeseci, to je jako dug period u toku kog ambijent Kolašina, ukoliko se nastavi sa ovakvom izgradnjom,  može biti nepovratno narušen i uništen.  Tokom tog perioda ovaj prostor će nastaviti da se ubrzano mijenja. Ukratko, ne dobijamo ni vremena ni prostora za razmišljanje i strateško planiranje budućeg razvoja Kolašina”, ocjenjuju iz Incijative.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Stop inflaciji – do daljnjeg

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istinsko poboljšanje možemo očekivati tek kada se posvetimo neophodnim privrednim i društvenim reformama. Pošto, koliko god da smanjite trgovačku maržu, ručak treba zaraditi

 

Makar smo u nečemu saglasni: lakše se diše otkako se šest trgovinskih lanaca (Aroma, Franca, Voli, HDL Laković, Mega promet i IDEA), na inicijativu Vlade, uključilo u akciju Stop inflaciji. Sada se u njihovim prodavnicama može trgovati barem po jedan artikal iz palete 25 proizvoda (uglavnom je riječ o osnovnim životnim namirnicama) uz ograničenu trgovačku maržu od pet odsto. Zvanično, akcija traje do kraja aprila mada se već najavljuje da će ona biti produžena do juna.

U medijima se pojavila računica da prosječno domaćinstvo, trgujući proizvode sa sniženom cijenom, mjesečno može uštedjeti od 15 do 40 eura.

Iz Vlade su iskoristili priliku da se pohvale. ,,Moglo je ranije, a moglo je da uopšte ne bude… Vlada je uradila sve što je mogla u datom momentu i ova akcija se samo nadovezuje na prethodne odluke”, kazao je ministar Goran  Đurović. Osvrnuo se i na prve primjedbe o broju i odabiru proizvoda uključenih u akciju. „Da smo stavili 35 bilo bi pitanje zašto nije 36. Ovo je za početak dobar potez, a u narednom periodu ćemo vidjeti kako će se kretati akcija, a možda ćemo u maju izmijeniti listu proizvoda”.

Vlasnici trgovinskih lanaca pohvalili su vlastitu kooperativnost i spremnost da pomognu borbu za kvalitetnije i jeftinije snabdijevanje građana. Još su ustvrdili da su cijene u njihovim radnjama niže nego bilo gdje u regionu te da ponegdje minimalna sniženja nakon ograničene marže ukazuju da ni do sada nijesu zloupotrebljavali pozicije ostvarujući ekstraprofit. Opet, cijene nekih proizvoda (uvozni sirevi, suhomesnati proizvodi) ukazuju da ranije zaračunate marže i nijesu bile tako male, pošto su neki od tih proizvoda od sredine nedjelje u radnjama jeftiniji i za 2-3 eura po kilogramu.

Očekivano, sindikati su pohvalili sniženja. „Pozdravljamo akciju Stop inflaciji za koju se nadamo da će biti prva ali ne i posljednja akcija nadležnih institucija na planu zaustavljanja i smanjenja negativnih efekata inflatornog trenda”, saopšteno je iz USSCG, uz podsjećanje da je Vlada mogla dati veći doprinos akciji obuzdavanja posljedica galopirajuće inflacije (oko 17 odsto na godišnjem nivou). „Pozivamo Vladu da se pridruži antiinflacionoj kampanji tako što će obnoviti Odluku o privremenom umanjenju akciza za promet bezolovnog benzina i gasnih ulja“, predložili su sindikalci.

Čula se i poneka primjedba. Od one da su se na sniženju našli manje kvalitetni i rjeđe traženi artikli, pa do odabira proizvoda među kojima su se našli i neki (čokolada, gazirani sokovi) za koje nas je Vlada, krajem prošle godine, povećavajući akcize ubjeđivala da nijesu zdravi pa većom cijenom želi uticati na njihovu potrošnju.

Postoje i sistemske zamjerke. Među ponuđenim proizvodima sa ograničenom maržom jedva da se može pronaći neki proizveden u Crnoj Gori (jaja, bijeli sir…?). Smanjujući marže, trgovci smanjuju buduću zaradu a izdaci ostaju veliki. Ili su sve veći. Država, istovremeno, ne olakšava njihovo poslovanje. Prije će biti da će zahvat iz tzv. realnog sektora u skoroj budućnosti postati veći. Pošto, prema nekim podacima, već danas  jedan od svaka tri zapošljena u Crnoj Gori radi u javnoj administraciji. Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže kako ne vidi problem u tome što su plate u državnoj administraciji jednake ili veće od onih u privatnom sektoru. Iako država odavno boluje od manjka para i viška zaposlenih, dok se realni sektor suočava sa ozbiljnim problemom manjka radne snage.

Otud sumnja da je i akcija Stop inflaciji, zapravo, dio promotivne i predizborne kampanje ograničenog dometa. Koji dan prije ili kasnije vratićemo se na staro. Pravo poboljšanje možemo očekivati tek kada se istinski posvetimo neophodnim privrednim i društvenim reformama. Koliko god da smanjite trgovačku maržu – ručak treba zaraditi.

Z. RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.

Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.

Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.

Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.

Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.

Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.

U zemljama Evrope, po broju žrtava vršnjačkog nasilja prednjače Litvanija, Latvija, Rumunija, Moldavija, Bugarska…

Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Međutim, prema ranijim analizama, ova vrsta nasilja je u porastu.

Istraživanje NVO Juventas, sprovedeno 2018, pokazuje da je tada svako peto dijete doživjelo nasilje od vršnjaka. Prema tom istraživanju, koje je obuhvatilo 41 srednju i 75 osnovnih škola u 18 opština, gotovo polovina nastavnika srednjih škola te je školske godine potvrdila da su im se učenik ili učenica požalili da su žrtva nasilnog ponašanja.

UNICEF-ovo istraživanje iz 2021. godine pokazalo je da je gotovo svako treće dijete, odnosno, 28 odsto mladih uzrasta od 12 do 17 godina, u našoj zemlji bilo žrtva vršnjačkog nasilja.

„Ovo je zabrinjavajuće. Zahtijeva organizovanje hitne akcije, na čelu sa Vladom koja bi trebalo da preduzme odgovarajuće mjere zaštite djece od nasilja. Treba raditi na jačanju zakona koji imaju za cilj zaštitu djece. Važno je podizati svijest o ovom problemu”, kaže za Monitor psihološkinja Ivana Jokić.

Prema njenim riječima, brojni su razlozi zašto je nasilje u porastu. „Neki od njih su socio-ekonomske okolnosti porodice: siromaštvo, narušeno mentalno zdravlje, frustracije, nasilje u porodici… Djeca, žrtve nasilja u porodici ili vršnjačkoj grupi, često i sama postaju nasilnici. Nije dovoljno raditi samo sa djecom koja su pretrpjela nasilje, nego i sa onima koji pokazuju agresivno i nasilno ponašanje”, ističe Jokić.

Važno je znati i šta se sve podrazumijeva pod nasiljem. Ono može imati oblik prijetnji, tjelesnih povreda, ogovaranja, uzimanja ili uništavanja stvari. Može uključivati i neugodne komentare o djetetovoj porodici ili rodbini.

Jedan od nasilnika ponovio je krivično djelo u roku od samo nekoliko nedjelja. Prvo je sredinom februara ove godine pretukao petnaestogodišnjaka na prostoru nekadašnje kasarne Morača u Podgorici, a početkom marta, uz podršku nekoliko drugova nasilnika, još jednog tinejdžera, takođe u užem centru grada. Zasmetala im je majica sa obilježjima fudbalskog kluba Crvena zvezda. Tražili su mu da je skine, a nakon što je odbio – pretukli su ga palicama. Otac pretučenog dječaka saopštio je da neće odustati dok svi nasilnici ne dobiju zasluženu kaznu.

Zbog sve učestalijih slučajeva nasilja među djecom, članovi Udruženja Roditelji nedavno su organizovali protest na Trgu nezavisnosti u Podgorici. Zatražili su od nadležnih da zaštite djecu u Crnoj Gori od nasilja, pod parolom: Nećemo da živimo u strahu.

Iz Kriminalističke policije za suzbijanje nasilja u porodici i maloljetničke delinkvencije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica najavili su da će biti pojačano prisustvo policije u dvorištima škola.

Krivični zakonik Crne Gore predviđa kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina za one koji grubim vrijeđanjem, zlostavljanjem, vršenjem nasilja, izazivanjem tuče ili drskim ili bezobzirnim ponašanjem remete javni red i mir ili ugroze druge. Maloljetniku starijem od 14 godina se za učinjeno krivično djelo mogu izreći vaspitne mjere, kazna maloljetničkog zatvora ili druge mjere bezbjednosti. Ukoliko nasilnici imaju manje od 14 godina, slučajevi se obično prosljeđuju nadležnim socijalnim službama, koje treba da pruže podršku žrtvama, pružaju savjetovanja počiniocima nasilja i njihovim roditeljima, obavljaju nadzor njihovog ponašanja i ostale zaštitne mjere.

Škole, prema Zakonu o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, mogu da, pored smanjenja vladanja, odrede i vaspitne mjere, poput pismenih opomena, ukora ili premještaja u drugo odjeljenje ili školu.

U istraživanju NVO Juventas iz 2018. kao jednu od najčešćih prepreka sa kojima se suočavaju prilikom rješavanja problema vršnjačkog nasilja, roditelji su naveli generalnu nezainteresovanost cjelokupnog sistema za ovaj problem. Najmanje vjeruju drugim roditeljim i centrima za socijalni rad. Niske ocjene socijalnim službama tada je dalo i nastavno osoblje.

U Lokalnom akcionom planu za prevenciju i borbu protiv vršnjačkog nasilja Opštine Herceg Novi za period od 2020. do 2022. godine konstatuju se problemi nedovoljne angažovanosti postojećih resursa na prevenciji nasilja, nizak stepen informisanosti djece, roditelja i ostalih aktera o prepoznavanju vršnjačkog nasilja i reagovanju u slučajevima nasilja, nedovoljna  saradnja…

UNICEF-ovo istraživanje Global Kids Online iz 2021. pokazalo je da se trećina mladih u dobi od 12 do 17 godina (32 odsto) lako naljuti i da često gubi živce.

Ivana Jokić upozorava da kazna sama po sebi nekada ne daje rezultat. „Sa djecom treba raditi od malena. Rješenje vidim u edukaciji, što djece, što roditelja, što nastavnika. Ne smijemo zatvarati oči pred problemom, a to je čest slučaj u našem društvu”.

Nastavnici bi, ističe ova psihološkinja, trebalo da upute dijete da dobije psihološku pomoć ukoliko primijete da mu nijesu dovoljno razvijene socijalne vještine.

Istraživanje NVO Juventas iz 2018. pokazalo je da se oko 10 odsto đaka osnovnih škola u Crnoj Gori osjećalo povrijeđeno, uplašeno ili postiđeno zbog sadržaja koji je njegov vršnjak podijelio na društvenim mrežama.

Aleksa Janković 10. maja 2011. godine oduzeo je sebi život skokom sa zgrade u Nišu u kojoj je živio. Tada je imao 14 godina. Osam mjeseci trpio je fizičko i psihičko zlostavljanje u školi. Vršnjaci su ga mučili, tukli, hvatali za vrat, udarali mu glavom u drvo. Proživio je potres mozga, nosio je gips, a dobio je i posttraumatski sindrom.

Njegovi roditelji su nadležnim službama i direktorki škole prijavljivali nasilje.  Niko nije reagovao.

Slučaj je, u sudskom postupku, završen – kažnjena je škola i direktorka.

Troje od sedam nasilnika koji su maltretirali Aleksu presudom Višeg suda za maloljetnike u Nišu pravosnažno su osuđeni na vaspitne mjere. U dnevniku su im, međutim, ostale petice iz vladanja.

Da se ovakva tragedija ne bi ponovila, osmišljen je Aleksin zakon, kojim se predviđa pooštravanje kaznenih mjera ne samo za nasilnike, već i nastavnike i roditelje. Na ovaj zakon, ili neki sličan, i dalje se čeka u Srbiji.

U Crnoj Gori ne postoji Strategija za prevenciju neprimjerenog ponašanja djece i mladih i maloljetničke delinkvencije. Nema dovoljno policijskih službenika edukovanih za rad sa maloljetnicima.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo