Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kačamak ili cicvara

Objavljeno prije

na

milo-kadija

Vijest da je Milo Kadija, vlasnik Etno sela Kadmi na Njegušima, u subotu veče izbacio iz svog restorana Podgoričanku Veselinku Rajković, njeno petoro maloljetne djece i monahinju Mitropolije crnogorsko-primorske SPC-a, našla se na udarnim stranama crnogorskih i srpskih medija. Po pisanju Vijesti Rajković je sa djecom i vjerskom učiteljicom svoje djece u subotu krenula na more. Svratili su u Kadijino etno selo na Njegušima. Nakon što su od konobarice naručili kačamak, čuli su odgovor od Kadije: ,,Za vas ovdje nema obroka”. Rajkovićeva kaže da je pomislila da se neko našalio s njima: ,,Bio je potpuno ozbiljan i gledao je u vjersku učiteljicu moje djece, koja je bila u crkvenoj odori. Upitao je vjeroučiteljicu, kao da je znao odgovor: ‘Vi radite za srpsku crkvu?’, na šta mu je kratko odgovorila: ‘Radim”. Ponovio je: ‘Za vas ođe nema hrane, ođe je sve crnogorsko”. Rajković je ove tvrdnje ponovila i u policiji.

Nakon što su obavještene o incidentu, Vijesti su kontaktirale Kadiju. Po svjedočenju novinara, nakon što je psovao i spuštio slušalicu, Kadija ga je pozvao i kazao: ,,Napiši da sam crnogorski nacionalista”, i da ,,Srbi ne mogu da jedu kod mene”.

Kadija je kasnije ,,ublažio” stav i demantovao da je ikoga izbacio iz svog restorana: ,,Došle su i tražile srpsku cicvaru, na šta sam im odgovorio da kod nas ima samo crnogorskog kačamaka. Monahinja je kazala da je ovdje „sve pola srpsko, pola crnogorsko”, na šta sam reagovao riječima: ‘Ovo Boga mi nije nego moje, i samo crnogorsko’. Iz restorana su izašle same”. On precizira da im je preporučio kačamak ,,čije spremanje, međutim, moraju sačekati dva-tri sata, s obzirom na tradicionalnu recepturu pripreme”!

,,Nudili smo im pršute, sira, priganica, meda, onoga što ima na Njegušima. Kod mene u restoranu nema pljeskavica, ćevapa i ‘srpskih mućkalica”, precizira Kadija, pozivajući se na svjedoka, „konobaricu iz Srbije”. Kuvarica u restoranu M.M. iz Srbije, u izjavi za policiju, negirala je tvrdnje Rajković i monahinje da ih je Kadija izbacio i izjavila kako je njen šef samo rekao ,,ovo je moj lokal” i produžio dalje.

U svoju odbranu Kadija je istakao da godinama radi sa deset agencija iz Srbije, te da je u njegovom restoranu zaposleno šest radnica iz Srbije.

Poslije medijske objave incidenta Kadija je dobio više od 200 SMS poruka sa prijetećim sadržajem koje policija istražuje. On je policiji na Cetinju predao krivičnu prijavu protiv monahinje i Rajkovićeve, jer su, tvrdi, svojim djelovanjem ugrozile njegovu i bezbjednost njegove porodice i lokala.

Pored burnih medijskih reakcija i novog talasa nacionalističkog prepucavanja, incident je naišao na javnu osudu. Brojne nevladine organizacije su osudile Kadijino ponašanje. Ombudsman Šućko Baković formirao je predmet na sopstvenu inicijativu. ,,Izguraćemo slučaj do kraja. Isto se desilo slabovidom Andriji Samardžiću, kojeg je vlasnik restorana izbacio sa psom, nakon čega se izvinio”, rekao je Baković.

Političari su svak na svoj način iznijeli stavove o incidentu. Tako je SDP istakao da se već 28 godina bori protiv svake netrpeljivosti, a iz NOVE da su se stekli uslovi da vlasnik restorana odmah bude uhapšen, a njegov lokal zatvoren.

Ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić je ocijenio da „nijedan ružan gest ne može negativno da utiče na crnogorsku turističku ponudu”.

Pravna država je odmah izašla na lice mjesta i zapečatila Kadijino Etno selo. Saopštili su da će protiv D00 Kadmi i njenog vlasnika podnijeti ,,zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka po više osnova”. Kadija je reklamirao etno selo iako nije za to imao odobrenje nadležnih, nije imao dokumentaciju za pružanje usluga smještaja u desetak bungalova, i sve tome slično. Do sada o tome, neznaveni, ništa nijesu znali.

Kadija bi državi mogao da posluži kao primjer za trenirane strogoće. A ovakav incident u atmosferi kontrolisanog nacionalizma koju vlast po potrebi podgrijava nije ni prvi ni posljednji.

Država ni nakon mjesec i po dana nije adekvatno reagovala na incidente tokom košarkaške utakmice između Crne Gore i Srbije na Cetinju i skandiranja: „Srbe na vrbe” i „Ubij, zakolji, da Srbin ne postoji!”. Posljednji popis kaže da u Crnoj Gori živi 28,73 odsto građana koji se izjašnjavaju kao Srbi.

A i što bi institucije reagovale kada je fiksiranje spoljašnjih i domaćih neprijatelja, te plansko podgrijavanje nacionalne strasti, jedna od oprobanih tehnika crnogorskog režima.

Majstor u tom poslu je partijski šef Milo Đukanović koji neprijatelje hirurški precizno detektuje još od ‘90-ih. Nedavno je izjavio da su nezavisni mediji produžena ruka srpskih obavještajnih službi i zarobljenici velikosrpskog projekta. Možete samo zamisliti Monitor sa kokardom.

DPS kadrovi su odnedavno počeli i na skupštinskim odborima da određuju ko voli a ko ne voli Crnu Goru i po tome ocjenjuju podobnost za funkcije. Profesor Milan Popović nije prošao crtu.

To što je koalicija DPSDP rasprodala i uništila državne resurse, hiljade radnika opravila kući, što šuruje sa organizovanim kriminalom, se ne broji. Najbitnije je to da oni drže ruku na srce kada se intonira himna. Svak ko zbori o švercu, kriminalu, rasprodaji nacionalnih resursa je go izdajnik i velikosrbin.

Mediji i intelektualci opijeni režimskim crnogorstvom su najzaslužniji za održavanje slike da ništa drugo nije važno sem odbrane tekovina. Tako smo dogurali dotle da Pobjeda one iste nekadašnje Miloševićeve i Đukanovićeve separatističke neprijatelje, sada progoni kao neprijatelje države Crne Gore kao takve. U Pobjedi je moguće pročitati da je – šovinizam kada mrziš Srbe više nego što je potrebno!

Simptomatično je da i u ovakvim i sličnim slučajevima ne reaguju crnogorske institucije koje su tokom ‘90-ih branile principe demokratije – Matica crnogorska, Crnogorski PEN, Helsinški komitet… režimski mediji i intelektualci sada junački brane Đukanovićevu vlast, uz dozu ,,diskretnog” crnogorskog nacionalizma. Upoređuje se herojska crnogorska Tablja i sramna srpska Ćele kula, proziva se Milovan Đilas zbog velikosrpstva, zloupotrebljava se Njegoš da se napadnu domaći i spoljašnji neprijatelji…

Takav ,,patriotizam” nejteže se može osvetiti Crnoj Gori.

A što se tiče incidenta na Njegušima, Više državno tužilaštvo u Podgorici ocijenilo je da u radnjama vlasnika etno sela Kadmi nema elemenata nijednog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, ali će uputiti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Iz Tužilaštva se navodi da je ponašanje Kadije prema monahinji i osobama koje su bile u njenom društvu, ocijenjeno kao diskriminacija po osnovu nacionalne i vjerske pripadnosti u smislu Zakona o zabrani diskrimancije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo