Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Miloš Pečurica

Objavljeno prije

na

Baranin Miloš Pečurica nedavno je osvojio i posljednju normu za zvanje internacionalnog majstora šaha. Šah je za njega, kako kaže, jedino pravedno mjesto na svijetu, jer je u šahovskoj partiji uvijek pobjedom nagrađen onaj koji ulaže više truda, vještine i znanja

Šta je za Vas šah?

Stara indijska poslovica kaže: Ako želiš da budeš srećan jedan dan, napij se. Ako želiš da budeš srećan nedelju dana, oženi se. Ako želiš da budeš srećan cio život, nauči da igraš šah. Šah je za mene, kao u toj poslovici, doživotna strast. Naučio sam pravila sa četiri godine, ali sam aktivnije počeo da ga igram sa 10 godina u školskoj šahovskoj sekciji kod pokojnog profesora Jovice Vojvodića u Osnovnoj školi (OŠ) Blažo Jokov Orlandić, koja je ujedno bila i škola šaha Šahovskog kluba (ŠK) Rumija. Profesor Vojvodić je najzaslužniji za to što sam prije svega zavolio šah, a onda i dosta brzo napredovao učeći uz njega. Šah ima neprocjenjiv pedagoški značaj za razvoj djeteta, a uči nas i odgovornosti, fer pleju, smirenosti u napetim situacijama. Zbog svega toga, radujem se što će od septembra šah ponovo biti vraćen u škole u saradnji Šahovskog saveza Crne Gore i Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta.

Osvajali ste i pojedine turnire, poput onog iz serije Proljećnog šahovskog festivala koji organizuju Šahovski savez Crne Gore i ŠK Elektroprivreda iz Nikšića. Kakva je organizacija šaha u Crnoj Gori?

Rad Šahovskog saveza na organizovanju jakih turnira u posljednjih nekoliko godina je pravo osvježenje, a ova 2021. i proljećni festival koji ste pomenuli, uz Mediteransko šahovsko prvenstvo koje se odigralo u Petrovcu, su njegova kulminacija. Iako sam svjestan da je s finansijske strane proljećni festival bio možda i veći zalogaj nego što smo očekivali, šansa koju smo mi, domaći igrači, dobili da igramo sa renomiranim velemajstorima poput Aleksandra Delčeva, Bobana Bogosavljevića, našeg Nikole Đukića, ili sa mladim zvijezdama u usponu Sulejmanlijem, Sanalom i Nimanom je nešto u šta je vrijedno uložiti. Sa zadovoljstvom ističem da sam pobjedom na tom turniru osvojio treću intermajstorsku normu i sada mi je za titulu intermajstora još samo potrebno da dođem do rejtinga 2400. Jasno je da bez organizacije jakih turnira nema ni napretka za naše mlade igrače.

Mnoga takmičenja su, zbog pandemije izazvane virusom COVID-19, otkazana i veliki broj je prebačen na internet. Kako biste ocjenili ovu, ali i prošlu godinu u šahovskom smislu u Crnoj Gori, a kako u svijetu?

Mislim da se na svjetskom nivou donijelo mnogo loših odluka, počevši od katastrofalne organizacije turnira, kandidata koji je prekinut na polovini, pa nastavljen nakon godinu dana, što je dovelo u pitanje njegovu regularnost. Sve više turnira se igra preko interneta, puno je i takozvanih hibridnih turnira, pa čak i u organizaciji FIDE, što je, po mom mišljenju, pogubno. Ništa ne može da zamijeni doživljaj igranja za tablom, a tu je i neizbježni problem sa varanjem, koristeći kompjutersku pomoć prilikom igre onlajn. Valja reći da onlajn platforme pružaju nevjerovatne mogućnosti za učenje i napredak, ali i za zaradu, preko držanja časova. Velikom broju šahovskih profesionalaca je to sačuvalo egzistenciju. Drugi talas pandemije naš savez, kao i savezi u okruženju, odlično su iskoristili i organizovali mnogo turnira koji su se odigrali uz maksimalno poštovanje zdravstvenih mjera. Ostaje žal što i na početku nije bilo tako, jer je šah vjerovatno jedini sport koji se može igrati, a da se pri tom ne krše nikakvi zdravstveni propisi.

Zbog čega je medijska zastupljenost šaha i šahista gotovo nepostojeća? Recimo, nakon prikazivanja popularne Netfliksove serije Damin gambit, zabiljezen je rast u prodaji šaha, ali i rast u interesovanju za igranje šaha onlajn…

Šah je po svojoj prirodi zatvoren za gledaoce koji nisu šahisti. To ne oslobađa odgovornosti šahovski svijet koji je prilično nezainteresovan za privlačenje medija, uz izuzetak svjetskog prvaka Magnusa Karlsena. Serija Damin gambit je više uradila za promociju šaha nego svi velemajstori zajedno, što govori o njenom kvalitetu, ali takođe i o tome koliko malo se radi na približavanju šaha nešahistima. Zahvaljujući toj seriji najviše, jedna od najvećih medijskih sportskih kuća koja prenosi i NBA ligu, NBC, otkupila je prava za prenos velikih šahovskih turnira, tako da konačno imamo razloga da i u tom aspektu budemo optimistični i nadamo se većem globalnom interesovanju za šah.

Šta biste posavjetovali mlade šahiste?

Prije svega bih posavjetovao mlade nešahiste da počnu da igraju šah, a mlade šahiste da trud i rad boginja Kaisa uvijek nagradi.

Andrea JELIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Nađa Ašanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nađa Ašanin rođena je 1998. godine i živi u Podgorici. Studentkinja je završne godine novinarstva na Fakultetu političkih nauka na Univerzitetu Crna Gora (UCG). Učesnica je raznih radionica na temu medijske pismenosti, učešća žena u medijima, medijskih sloboda… Kako kaže, država najmanje ulaže u one koji su njena budućnost

 

Studirate na Fakultetu političkih nauka na Univerzitetu Crna Gora. Šta vidite kao nedostatke u procesu obrazovanja u toj ustanovi? 

Konkretno, kada je u riječ o studijskom programu Mediji i novinarstvo, najveći problem jeste nedostatak prakse. Studenti na prvoj i drugoj godini u okviru predmeta imaju praksu u štampanim i elektronskim medijima, međutim, ona nije sprovedena na najbolji način. Pojedini mediji ne angažuju studente dovoljno, kako bi stekli znanje u novinarskom poslu, što se kasnije odražava i na njihov uspjeh u karijeri. Smatram da je praksa jednako bitna kao i ostali predmeti, jer studenti imaju mogućnost da svoje znanje primijene i mimo fakulteta.

Šta zapažate kao glavne probleme u studentskoj zajednici?

Studenti se su se tokom pandemije suočavali sa mnogim problemima – onlajn nastava izazvala je mnogo poteškoća, rokovi za polaganje ispita su bili prilično neogranizovani i slično. Kada govorimo o samom studiranju, moramo podsjetiti i na studente iz drugih opština, koji nisu uspjeli da dobiju pravo na dom, a samim tim nijesu mogli ni da riješe stambeno pitanje tokom studija.

Zatim, novije generacije se suočavaju sa problemima obavljanja stručnog osposobljavanja – pripravničkog staža. Studenti nijesu u mogućnosti da ga odrađuju dok ne završe master studije.

U skladu sa pomenutim činjenicama, dužnost države jeste da uloži napore kako bi studenti bili u boljem položaju.

Gdje su studenti u aktuelnoj političkoj situaciji? Šta bi trebalo donosiocima odluka da bude prioritet, odnosno odakle početi rješavanje nagomilanih problema? 

Studenti su, kao mlade nade i budućnost države, zadnja „rupa na svirali“ kada je riječ o brizi vlasti o građanima. Prije svega, uslovi za život u studentskim domovima, počevši od smještaja i hrane, pa do svega ostalog, su na jako niskom nivou. Takođe, potrebno je povećati standard kada su u pitanju studentski krediti, uslovi za samo studiranje i drugo. I nakon završenih studija, posao u struci je teško pronaći, te se mladi ljudi odlučuju na poslove nižeg ranga. U suštini, država najmanje ulaže u one koji su njena budućnost.

Šta je za Vas novinarstvo?

Novinarstvo je, prije svega, strast i želja za promjenama u društvu. Pored svih poteškoća koje sa sobom nosi bavljenje ovom profesijom, buntovni duh i želja za akcijom uvijek preovlada. Na svijesti našeg društva je neophodno raditi, a mediji gotovo da imaju najjači uticaj na to. Jer, kako kaže jedan od najljepših citata: ,,Narod bez pouzdanih vijesti je, prije ili kasnije, narod bez temelja slobode“.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Marijana Babović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Marijana Babović rođena je 1996. godine u Podgorici. Osnovnu školu i potom gimnaziju završila je u Podgorici, gdje živi i radi. Napisala je mnoge pjesme od kojih su samo neke Pjesma tati, Uspavanka zlatnog dječaka, Ljepša pjesma, Magličasta pjesma, Anđelu, Očeva pjesma, Slovo o majci, Molitveni vhod, Sonet gospodu… Autorka je zbirke poezije Igre ćutanja i članica Udruženja književnika Crne Gore. Pjesme su joj objavljivane u međunarodnoj zbirci Rijeka stihova i u zbirci Snovi sjećanja, kao i u zbornicima Pokrovsko pjesničko saborovanje i Do Hristove pobjede – ne damo svetinje. Poeziju piše od djetinjstva


Šta za Vas znači biti pjesnikinja?

Biti pjesnikinja, znači živjeti pjesmu. Poetski oslikavati život, ljude, osjećanja i empatski zagrliti čovječanstvo.

Šta Vas je pokrenulo da napišete prvu pjesmu?

Još kao djevojčica, pokazivala sam ljubav prema pisanoj riječi. Ne sjećam se koja je bila baš prva, ali znam da su mi pjesme tada bile o ljubavi prema ukućanima i vjeri. Ljubav me oduvijek inspiriše.

Šta želite da kroz pjesme čitaocima poručite?

Moje pjesme uvijek opominju da ma kako podijeljeni, svima su nam boli i radosti istovjetne i svima iste suze i ista krv kapa. Treba zaći unutar, u sebe, te spoznati druge i zalaziti u druge da nađemo sebe. Kako je Milan Rakić rekao: ,,Za mene nema tuđih jada, što boli drugog boli i mene”.

Kako je nastala zbirka poezije Igre ćutanja?

Igre ćutanja su, u suštini, skup pjesama koje govore o onom o čemu ljudi danas stidljivo i sebično ćute iz straha da ne budu ismijani. A ne bi trebalo. Treba živjeti tako da budemo ponosni na svaki ožiljak i svaku emociju jer kroz njih juče, mi smo ovi danas.

Kako njegovati talenat za pisanje?

Pisati ne možemo u svakom trenu, to je stvar inspiracije. Ali možemo čitati, obilaziti krajeve i razgovarati s ljudima koji nas inspirišu. Koristiti svoj talenat najbolje je njegovanje dara datog od Boga.

Šta čitate ovih dana?

U posljednjem periodu sam umnogome posvećena Dostojevskom. Trenutno Braća Karamazovi imaju moju pažnju.

Šta bi svaki mladi autor trebalo da zna?

Svaki mladi autor bi trebalo da zna da dâ svoj lični pečat i uvijek i svuda bude svjestan da to što daje svijetu ne daje on, već Bog kroz njega.

Kada možemo očekivati nove pjesme?

Nove pjesme se rađaju s novim danima i rukopis se polako privodi kraju. Kad će biti zbirka, ne znam, ali bitno je da duša u pjesmama cvjeta.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Dalibor Vuksanović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dalibor Vuksanović je pravnik i građanski aktivista

 

Prethodni period, između ostalog, obilježio je i najnoviji sajber napad na Vladu Crne Gore. Šta su sve mogle biti posljedice po lične podatke građana i građanki i koliko su oni trenutno zaštićeni? 

U dilemi sam da li da u odgovoru na ovako kompleksno pitanje budem ciničan… Sajber napad je ozbiljna stvar i, za razliku od političara, neću gatati da li iza njega stoji neka država ili ,,države u državi” /čitaj: klanovi/ ;). Moguće da je neko odlučio da nam ,,čačka” po podacima pa da konačno utvrdimo koliko nas ima u Crnoj Gori jer, kako sada stvari stoje, popisa teško da će biti još jedno deceniju i po i nećemo znati koliko nas ima. Šalu na stranu, ozbiljna je stvar u pitanju čim smo morali da angažujemo pomoć sa strane da saniramo štetu. Iskreno se nadam da su lični podaci građana zaštićeni i da neće biti većih problema. Nadam se da u institucijama znaju što čine.

Nakon avgustovskih izbora 2020. godine očekivale su se velike promjene. Šta Vas je najviše razočaralo od političkih subjekata koji su trebali da ih donesu? 

Razočaran sam što je ovako mali broj ljudi zapošljen. Moglo je to više i bolje. Ima ova država prostora da još plata isplati iz budžeta. Pa nećemo pustiti ljude da sami razvijaju svoj biznis, da im obezbijedimo uslove za normalno poslovanje, kad već ima mjesta po dubini. Sada ozbiljno, smatram da se 30. avgusta 2020. ukazala velika šansa da promijenimo način ponašanja. Moramo biti realni i reći da se u prethodnih 30 godina nagomilalo mnoštvo problema koje je trebalo rješavati, a svaka ideja o promjeni redovno je sabotirana i zaustavljana u samom startu. Moguće je da smo mi imali prevelika očekivanja ili nijesmo bili svjesni da se borimo protiv onih koji ne bi umjeli da se snađu u uređenom društvu. Haos nam je, očigledno u DNK-u…

U svijetlu pada 43. Vlade i nagodbi oko sastavljanja nove, nameće se pitanje – kako okupiti većinu koja je ,,za”, a ne protiv nekoga ili nečega?

Rijetko kad smo se mi ovdje opredjeljivali ,,za nešto”. Skoro uvijek smo bili ,,protiv nečega”. Tako vidim i ove sadašnje pregovore. Očima se ne mogu vidjeti, ali znaju da, ako makar ne pokušaju da se dogovore, mogućnost je velika da im građani više neće dozvoliti ni trunku nade za buduće dogovore. Pojedinima je ,,ja sam najbitniji…” važnije od svega drugog. Do te mjere je to tako da imam osjećaj da ujutro, prije umivanja, prvo poljube svoj odraz u ogledalu i kažu sebi kako su prebitni, pa tek onda obavljaju jutarnju rutinu. A građanin… Ko? Što je to?

Po Vašem mišljenju, koji je najbolji izlaz iz trenutne političke krize? 

Nažalost, ili na sreću – IZBORI!

U vrtlogu svakodnevne politike – gdje je ,,običan” čovjek? 

Običan šta? Što je to? Zar političari treba da misle na život čovjeka? Svašta. Običan čovjek se nada da će biti bolje. Ima nekih naznaka da će ipak morati da se posvete čovjeku. Iskreno mislim da, bez obzira na sva razočaranja u prethodne dvije godine, više nema ,,krupnih tema” koje će uzeti primat nad životom čovjeka. #DoMeneJe

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo