Povežite se sa nama

OKO NAS

MALOLJETNICI U SVIJETU ORGANIZOVANOG KRIMINALA: Od bušenja guma do krvavih ruku

Objavljeno prije

na

Mladi ljudi sve češće postaju akteri kriminalnih obračuna. Kao žrtve i zločinci. Prema zvaničnim podacima, sve je veći broj mlađih i starijih maloljetnika koji su registrovani kao članovi ozloglašenih kriminalnih grupa

 

„Maloljetnik osumnjičen za ubistvo“, „Uhapšen maloljetnik, osumnjičen za tešku krađu“, „Kod maloljetnika je pronađen eksploziv velike razorne moći“, „Uhapšen maloljetnik sa 2,3 kilograma marihuane“

Ovo su samo neki od naslova koji su se, u skorije vrijeme,  mogli vidjeti u crnogorskim medijima. I niko od nadležnih se nije zapitao, makar ne javno,  kakvu budućnost imaju ova djeca, ali i kakva je budućnost društva u kome su  mladima idoli postala lica s potjernica. Dok su na najvećoj cijeni oni koji su u svijet kriminala zakoračili očevim stopama.

Zato i ne čudi što, prema zvaničnim podacima, nije mali broj ni starijih maloljetnika koji su već registrovani kao članovi ozloglašenih kriminalnih grupa, koje na svojim rukama imaju desetine zločina.

„Njihova obuka za vršenje najtežih zločina počinje još u ranom djetinjstvu. Imamo primjer da je jedan dječak već sa 14 godina obučavan da koristi vatreno oružje, a samo par godina kasnije već je bio spreman da puca u živu metu“, kaže sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova, dodajući da broj takvih slučajeva nije zanemarljiv. On, ipak, iz svoje prakse izdvaja primjer dječaka koji su se dohvatili oružja kako bi, vršeći zločine, skupili novac za liječenje člana svoje porodice.

U razgovoru za Monitor sociolog Ana Ivanović pojašnjava da maloljetnička delinkvencija  podrazumijeva karakteristično prestupničko ponašanje, prije svega nedruštveno i protivdruštveno ponašanje, osoba u razvojnom periodu, koje su odraz njenog poremećenog biološkog, psihološkog i socijalnog razvoja.

„Kada analiziramo ponašanje maloljetnog delinkventa, onda uzimamo u obzir niz faktora koji utiču na njegovo djelovanje i akcije. Prije svega, moraju se uzeti u obzir faktori koji su vezani za samu ličnost, prije svega osionost, egocentričnost, osjećaj da vrijedi više od vršnjaka i osoba iz okruženja, inferiornost, nestabilnost, nizak nivo tolerancije na frustracije, nepostojanje želje da bude odgovoran za bilo kakvo djelovanje ili ponašanje“, navodi Ivanovićeva, „s druge strane, veoma je važan uticaj porodice, jer je ona najvažniji agens u procesu socijalizacije. Ne postoji nijedno mjesto gdje dijete dobija toliko ljubavi, pažnje i gdje se odjeća zaštićeno i sigurno, kao u porodici“.

Ivanovićeva dodaje da će, ako u porodici ima problema, dijete tražiti grupu ili okruženje koje će ga bolje razumjeti, a samim tim to mogu biti vršnjaci iz sličnih porodica. Dodaje da su rizični faktori mnogobrojni i da se mogu posmatrati i u širem društvenom kontekstu. Tu prepoznajemo i djecu iz naše priče.

„Ovakve devijacije mogu biti i posljedica stanja u društvu, manjak aktivnosti, slabo ili potpuno neiskorišteno slobodno vrijeme, uticaj sredstava masovne komunikacije. Na kriminogene radnje i ponašanje, maloljetne delinkvente često podstiču i stariji kriminalci. Mladi vrlo često postavljaju pitanje, da li vrijedi živjeti i djelovati u skladu s normama i zakonom? Uočavaju da se primjenom bezakonja brzo dolazi do materijalnog bogatstva, ugleda i statusa. Vjeruju da se pravda sprovodi veoma sporo, i da su možda upravo oni ti koje neće sustići ista. Posmatraju svoje članove porodice koji se muče, žive u skladu sa zakonom, životare, zadužuju se, imaju skroman standard i život… u takvom društvu ne vide podsticaj i šansu za sebe. Šansa je sa druge strane zakona, alternativa je u destrukciji“, kaže ona.

Sličnog mišljenja je i kriminolog Velimir Rakočević. On je za Monitor kazao da u procesu kriminalizacije ličnosti veoma važnu ulogu ima porodica, naročito ako je ona kriminogeno inficirana ili je mjesto sukoba i emocionalne napetosti.

„Vaspitna zapuštenost u porodici kao i aktivna i pasivna izloženost nasilju jesu važni faktori rizika za nasilničko ponašanje. U takvim slučajevima mladu osobu koja je prepuštena sebi preuzimaju kriminalne grupe i organizacije. U kriminalnim supkulturama takva osoba ima sve uslove za negativno modelovanje i nasilničku identifikaciju“,  zaključuje Rakočević.

Naš sagovornik kaže da nije jednostavno ni lako odgovoriti na pitanje zašto sve više mladih ljudi vrši najteža krivična djela. „Vršenje zločina odavno je prestalo bti problem samo zločinca i njegove žrtve. Danas je fenomen nasilničkog kriminaliteta planetarni problem imajući u vidu razorne posljedice koje izaziva u čitavom svijetu. Zabrinjava činjenica da osobe mlađe životne dobi sve više učestvuju u izvršenju najtežih zločina protiv najvažnijih vrijednosti svakog društva kao što je život čovjeka. Pri tome ispoljavaju visok stepen brutalnosti, obijesti i grubosti prema žrtvi zločina“, kaže Rakočević.

Teško je, zaključuje, uporediti današnje mlađe kriminalce i one delinkvente koji su vršili krivična djela nekoliko decenija ranije. Objašnjava i zbog čega. „Najčešći prestupi koje su vršili mlađi učinioci odnosili su se na znatno blaže forme delinkventog ispoljavanja. U tom periodu, radeći na poslovima sprječavanja i suzbijanja kriminaliteta, sjećam se najviše je bilo mladih ljudi koji su svoju delinkventnu aktivnost počinjali bušenjem guma na vozilu ili lomljenjem izloga na trafici. Rijetki su bili slučajevim masovnijih tuča a o zločinima ubistva na svirep način nije bilo ni govora“, prisjeća se on.

Rakočević ističe: „Današnje teške ubice mlađe životne dobi karakteriše i emocionalna nestabilnost kao i kognitivni deficiti (manjak intelektualnih sposobnosti – prim Monitora), pri čemu izuzimamo visoku obučenost za rukovanje oružjem i eksplozivnim napravama“.

Činjenica da se granica ozbiljnog kriminaliteta, uključujući i organizovani kriminal i članstvo u kriminalnim grupama, sve više pomjera na niže u smislu starosne granice, za pravnika Sergeja Sekulovića, upućuje na više zaključaka. „Jedan od njih je da živimo u vremenu u kojem je došlo do ozbiljne krize porodice i gdje vlada osjećaj ekonomske besperspektivnosti. Naravno, uticaj patološke skrukture ličnosti koja se u ovoj dobi počinje jasno manifestovati ne smije se zanemariti. Ipak, mislim da je kriza vrijednosti i osnovna nesigurnost u primarne obrasce imitacije ponašanja ili bijeg od njih osnovni indikator. Otvaranje mogućnosti da se lako i brzo dođe do zarade i na taj način pokaže lična vrijednost i zasluži poštovanje, nažalost za ne mali broj starijih maloljetnika predstavlja preveliko iskušenje“, kaže Sekulović.

On u razgovoru za Monitor ističe da ovaj problem zahtijeva multidisciplinarni pristup u rješavanju i ozbiljnu društvenu akciju na više nivoa.

„Dakle, potrebno je da sistem odozgo funkcioniše na način da uliva povjerenje, ali i ozbiljna akcija u okviru obrazovnog sistema i jačanje porodičnih vrijednosti“, smatra Sekulović.

Sociolog Ana Ivanović zaključuje da je u svakom društvu važno da postoje organizovani oblici društvene akcije koji će doprinositi suzbijanju neprihvatljivog ponašanja kod mladih. Podsjeća da su u svim školama formirani timovi koji imaju zadatke da postupaju i djeluju u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja i vandalizma, ali da na tom polju treba raditi još.

„Potrebno je osnovati savjetovališta za školsku djecu i omladinu, koji bi u saradnji sa centrom za socijalni rad, centrima za resocijalizaciju, vodili jedinstvenu dokumentaciju i evidenciju, ali i sarađivali sa drugim ustanovama i organizacijama“, zaključuje Ivanovićeva.

Ideja ima. Potrebno je da se nadležni odluče za neke od njih i zavrnu rukave. Do tada, slušaćemo vijesti poput one s početka nedjelje da su u vikend naselju nadomak Podgorice ubijena dva mladića koja, skupa, nijesu imala ni 50 godina života. Uz utisak da smo to već negdje čuli. Prošlog mjeseca. I pretprošlog.

Svetlana ĐOKIĆ 

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo