Povežite se sa nama

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Političari nas vole, ali o našem trošku

Objavljeno prije

na

Predsjednik je rekao da Vlada mora da preispita neproduktivnu budžetsku potrošnju, definiše agendu reforme državnih preduzeća, racionalizuje broj zaposlenih u javnom sektoru, uz „otvaranje pitanja krivično pravne odgovornosti svih koji su zbog partijsko-političkih ili ličnih interesa urušili ove stubove stabilnosti države”. Nadam se da će ga Vlada poslušati, posebno apel da se utvrdi odgovornost, i da će odgovarati  zvaničnici DPS-a i njihovih partnera koji su doveli do sadašnjeg stanja

 

MONITOR: Sa novom vladom stigao je i novi budžet. Prvo „tehnički pa, kako je najavljeno, i „stvarni rebalans. Da li Vas je to začudilo i treba li da nas brine?

SOŠIĆ: Prirodno je da nova vlada želi da ostvari svoje ideje i politike, da se one razlikuju od prethodne vlade i da to ima i svoj budžetski odraz. Žurba i nepromišljenost koji su pratili izmjene važnih sistemskih zakona prošle godine, kako od Vlade tako i od poslanika, sigurno traže da se naprave i određene izmjene u budžetu koje ne bi bile samo tehničke.

Oko 15.000 majki već je počelo da prima naknade, a nije objavljeno koliko nas to košta, a u julu će plate za neke kategorije u zdravstvu i prosvjeti porasti i dovesti do 25 miliona novih troškova. Povećanje minimalne penzije čeka nas u oktobru, skupa sa univerzalnim dječjim dodatkom. Uz neizvjesno finansiranje zdravstva i neke važne komponente prihodne strane programa Evropa sad koje nisu usvojene, odgovorno je da nova vlada oprezno pristupa zaštiti fiskalne stabilnosti.

Previše se, ipak, govori o rastezanju budžeta da pokrije sve nove izdatke, sve dobre i loše ideje koje se realizuju, a premalo o uštedama tamo gdje je to potrebno i gdje je moguće. Uzalud sav trud da se prikupi još novca ako dopuštamo neracionalnu i nedomaćinsku potrošnju.

MONITOR: Kako doći do tih ušteda?

SOŠIĆ: Mi smo godinama tražili od Ministarstva finansija da započne sa dubinskim analizama pojedinih troškova, koji se svake godine povećavaju. Čak je i ovaj tehnički rebalans iskorišćen da se neki od njih značajno povećaju (putovanja, ugovori, reprezentacija, konsultanti itd.). Ove godine trošimo duplo više za ugovore o djelu nego 2016. godine, od nekadašnjih šest došli smo do 12 miliona godišnje bez obrazloženja – Ministarstvo mora pronaći način da se ovakva potrošnja ograniči.

Nova strategija reforme javne uprave ima u ovom pogledu dobrih mjera i ciljeva – od stopiranja zloupotrebe bolovanja, privremenog zapošljavanja, usvajanja novog Zakona o radu kojim će se uvesti kontrole zapošljavanja za pravna lica koja se finansiraju iz javnih prihoda, Zakona o ustanovama koji bi se odnosio na više od 25.000 zaposlenih u tom dijelu javnog sektora. Dugo se radilo na tom dokumentu, potrebna je politička volja da se nešto od toga i sprovede.

Upravljanje državnom imovinom može biti dobar izvor ušteda, ali nas direktor Uprave za katastar i državnu imovinu svako malo pravi ludima. Iako su činjenice neumoljive – troškovi rente za rad državnih organa su u stalnom rastu, čak su i ovim tehničkim rebalansom povećani, direktor Uprave se redovno hvali uštedama koje pravi i borbom protiv tajkuna kojima oduzima ugovore sa državom. U 2021. godini u kojoj je, kaže, trošak za rentu smanjio za 800.000, ona je zapravo porasla za pola miliona u odnosu na plan. Istovremeno, direktor priča da je završen decenijski projekat registra državne imovine, koji niko sem njega nije vidio i za koji ne znaju ni u Ministarstvu finansija. A zahtjeve za slobodan pristup informacijama ignorišu sa istom lakoćom kao njegovi DPS prethodnici.

MONITOR: Tu su i državna preduzeća?

SOŠIĆ: Rješavanje pitanja državnih preduzeća takođe ima direktan odraz na državni budžet. Prošle godine, ako ne računamo EPCG, ostalih 55 državnih preduzeća su ukupno uplatili 1,1 milion dobiti u budžet – četiri puta toliko je država platila samo jednu ratu kredita brodarskih kompanija. Istovremeno, ta preduzeća zapošljavaju preko 12.000 ljudi i na zarade troše gotovo 200 miliona godišnje, više od pola milijarde eura kredita državnih preduzeća garantovani su od države i u svakom trenutku mogu pasti na teret budžeta, a na crnoj listi poreskih dužnika, od prvih 20 pravnih lica, 11 su državna preduzeća.

Polako kreće nova sječa, smjene menadžmenta i vjerovatno imenovanje novih partijskih kadrova. Otpremnine, bonusi, sudski sporovi, donacije i sponzorstva, nove uprave koje će tek učiti posao.

MONITOR: Svjeočimo da je vlastima – aktuelnim, bivšim, onima prije njih –   umjesto ušteda mnogo lagodnije da traže dodatna izdvajanja iz budžeta?

SOŠIĆ: Taj populizam je veoma opasan. Mislim da će poslanici nastaviti da se utrkuju u tome „ko više voli građane” (stvarni citat stvarnog poslanika), opet o trošku građana.

To je njihovo ustavno pravo i ako imaju većinu, niko im to ne može osporiti. Ipak, može se učiniti da se bolje procjenjuju troškovi onoga što se predlaže i usvaja. Što god da je, ali neka je ispravno obračunato, da makar znamo koliko će koštati. Na primjer, još uvijek nije zvanično objavljeno koliko nas košta obeštećenje majkama – mislim da se radi sumi koja je mnogo veća od 25 miliona, na koliko su to poslanici zaokružili. Problem smislenosti reformi je još teže riješiti – kao onaj sa univerzalnim dječijim dodatkom, koji koristi samo partijama koje se njime hvale, a kojim se svoj djeci daje premalo, umjesto da se daje dovoljno onima kojima je to zaista potrebno i da im ublaži siromaštvo.

Novi primjer je i inicijativa za formiranje opštine Zeta, koju su podnijeli poslanici. U obrazloženju kažu da neće biti troškova po budžet, a istovremeno ne dostavljaju Skupštini Studiju o opravdanosti teritorijalne promjene, što je bila njihova zakonska obaveza. Ne dostavljaju ni mišljenja ministarstava iz maja ove godine na tu istu studiju, jer im ne idu naruku – tri ključna ministarstva kritikovala su Studiju: Ministarstvo javne uprave, Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomskog razvoja. Studija nije u skladu sa Pravilnikom, ne sadrži objašnjenje nedostataka postojećeg stanja, sadrži imena naselja koja nisu prepoznata Zakonom, pogrešni prihodi su uzeti u obračun fiskalnog kapaciteta nove opštine, nije odrađena cjelovita analiza fiskalnog kapaciteta… Ništa od toga nije objavljeno – mi smo te podatke zahtjevom tražili od MJU i dobili. Objavićemo ih, ali vjerovatno zaludu jer političke odluke ignorišu činjenice koje im ne odgovaraju.

MONITOR: Kapitalni budžet, godinama, pokazuje najveći raskorak između obećanog i relaizovanog. Ima li načina da se taj dio troškova isprati bolje?

SOŠIĆ: Program Crna Gora odmah, dobar je primjer pogrešnog pristupa prethodne Vlade. Bile su nam potrebne korjenite reforme načina na koji biramo, ocjenjujemo, pripremamo i sprovodimo kapitalne projekte da bi osigurali da kada započnemo projekat, on bude završen na vrijeme i u okviru budžeta. Umjesto toga, dobili smo populističku listu želja, gotovo 130 novih, slabo pripremljenih projekata koji su dodati na 200 već započetih. I to treba da sprovedu dvije Uprave koje su za prvi kvartal ove godine jedva uspjele da potroše sedam odsto planiranog budžeta (bez auto-puta), započevši rad na jedva jednoj desetini projekata za ovu godinu.

Stoga se nadam da će suštinski rebalans značiti i ukidanje programa Crna Gora odmah. To znači odustajanje od svih nezrelih projekata koji su na silu strpani u prošli budžet i preusmjeriti sredstva na već započete projekte kako bi se oni što prije završili. Nadam se da će i novo Ministarstvo krenuti u ozbiljan proces reforme kapitalnog budžeta, kako ne bi uludo rasipali ono malo novca što možemo odvojiti za infrastrukturu.

MONITOR: Možemo li više reda u državnim finansijama očekivati nakon povratka DPS u vladajuću većinu? Ili je to najava povratka doktrini „pare nijesu problem?

SOŠIĆ: Bilo je vrlo zanimljivo slušati obraćanje Predsjednika Crne Gore prošlog mjeseca na Cetinju, dao je novoj vladi dobre ideje. Rekao je da Vlada mora da preispita neproduktivnu budžetsku potrošnju, definiše agendu reforme državnih preduzeća, hitno racionalizuje broj zaposlenih u javnom sektoru, uz „otvaranje pitanja krivično pravne odgovornosti svih koji su zbog partijsko-političkih ili ličnih interesa urušili ove stubove stabilnosti države”.

Ja se nadam da će nova vlada poslušati Predsjednika i sve ovo sprovesti. Posebno mislim na njegov apel da se utvrdi odgovornost, pa se nadam da će odgovarati svi zvaničnici DPS-a i njihovih partnera koji su zbog partijsko-političkih ili ličnih interesa doveli do stanja koje imamo danas – ne jer su „urušili stubove države”, nego što im nisu dali ni da se podignu.

 

Programski budžet je neupotrbljiv

MONITOR: Pratili ste realizaciju prošlogodišnjeg budžeta i izradu „orginalneverzije budžeta za 2022. godinu. Šta biste pohvalili a šta popravili u toj priči?  

SOŠIĆ: Jedna od rijetkih stvari koje je prethodna Vlada uradila za povećanje transparentnosti je mjesečno objavljivanje budžetskih transakcija. Međutim, zbog načina na koji se podaci objavljuju oni su gotovo neupotrebljivi. Radi se o ogromnim, nepreglednim bazama podataka sa po 50.000 transakcija mjesečeno, u kojima je gotovo nemoguće uraditi bilo kakvo kategorisanje i filtriranje. Takođe, kriju se imena onih koji su primili novac, ako se radi o fizičkom licu, a često i ako je u pitanju pravno lice. Kada gledamo ko je dobio novac po ugovoru o konsultantskim uslugama, vidimo kada je i koliko plaćeno, koja institucija je platila ali ne i kome – umjesto imena primaoca stoji ime banke u kojoj on ima račun.

Upravo radimo (Institut Alternativa – pri. Monitora) na aplikaciji koja će omogućiti jednostavnu pretragu i „prelistavanje” ovih podataka koji se objavljuju, neku vrstu „otvorenog budžeta”. Za drugi dio problema je potrebna promjena rada Trezora, ali za sada se samo mi bunimo, pa ne vjerujem da nas iko čuje. Kada baza bude pretraživija uz našu aplikaciju, valjda će se taj pritisak pojačati.

Programski budžet je za sada neupotrebljiv. U prethodnoj vladi, služio je kao PR alatka ministara koji ga nisu razumjeli, zaludni dodatni posao za administraciju i novac za angažovane konsultante. Sasvim je nepovezan sa programom rada Vlade, kvalitet indikatora koji se koriste je loš, mnogi programi ih i nemaju, ne zna se ko je odgovoran za izvršenje određenog programa, a što je najvažnije – nema izvještavanja o postizanju zacrtanih ciljeva. Biće potrebno puno rada ako se on želi pretvoriti u koristan alat.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Izbori su ključ za stabilnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije dobro što su predsjednički izbori raspisani bez Ustavnog suda, jer je on nadležan za sudsku kontrolu izbornog postupka od momenta raspisivanja izbora. Smatram i da je očigledan promašaj što istovremeno nisu raspisani i vanredni parlamentarni izbori, oni su ključni za stabilnost

 

MONITOR: Najave restriktivnih mjera Crnoj Gori zbog institucionalne krize izostale su nakon sjednice Savjeta za vanjsku politiku SE. Ipak, čule su se ocjene da je Crna Gora „rak rana“, Gabrijel Eskobar definisao je stanje u zemlji kao „institucionalni kolaps“.  Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Sadašnja nestabilna situacija u Crnoj Gori ne odgovara ni Evropskoj uniji ni SAD-u, kao što ne odgovara ni njenom stanovništvu. Crnogorske političke partije i pojedinci aktivno doprinose toj nestabilnosti uz providne politikantske izgovore. Pravo pitanje je za što i za koga oni to rade, da li male partije samo grčevito drže nelegitimnu vlast, a velike se samo plaše izbora ili svi rade za neke strane faktore kojima odgovara poraz Crne Gore kao ozbiljne države.  EU je u Crnu Goru, kao najozbiljnu kandidatkinju za članstvo, već mnogo investirala. Nestabilna država nikako ne odgovara ni SAD-u ni drugim članicama NATO-a, jer ih užasava problem u sopstvenim redovima. Iako ove međunarodne organizacije gledaju istini u oči, koju su njihovi predstavnici i saopštili, još se nadaju proviđenju izbora crnogorskih državnih organa najkasnije tokom februara, i, u perspektivi, uspostavljanju stabilne vlasti s jasnim evropskim i evroatlantskim kursom.

MONITOR: Da li je u zemlji institucionalni kolaps?

GORJANC PRELEVIĆ:  Jeste, zato što nije normalno da Ustavni sud praktično ne funkcioniše, da Vrhovni državni tužilac nije izabran već tri godine, predsjednik Vrhovnog suda već dvije godine, tri člana Sudskog savjeta nisu izabrani već petu godinu, drugim rečima, vrh pravosuđa je u produženom v.d. stanju, uostalom kao i Vlada. Da ne zaboravimo da i predsjedniku države ističe mandat, i da je moguće da sadašnja predsjednica Skupštine preuzme i tu funkciju kao v.d., ako, na primjer, dođe do izbornog spora oko izbora predsjednika, a Ustavni sud ne bude osposobljen da ga reši. Za zemlju koja je istovremeno na ivici bankrota i sa izraženim nacionalnim i verskim podelama ovo je izuzetno veliki problem. Igraju se vatrom svi koji zbog svojih 5 minuta vlasti održavaju i produbljuju ovu krizu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA I KOMENTATOR IZ HRVATSKE: Vječno pitanje – gdje je crta preko koje i legitimna obrana postaje agresija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj ko izumi metodu i tehniku zaustavljanja rata bez upotrebe sile bio bi spasilac ili spasiteljica čovječanstva

 

MONITOR: Dinamika „kohabitacije“ u hrvatskom državnom vrhu, dovela je nedavno do izjave Andreja Plenkovića da je Hrvatska ozbiljno podijeljena i da je katalizator te podjele u odnosu prema ratu u Ukrajini. Kako da to razumijemo?

DVORNIK: Rat u Ukrajini je Plenkovićeva zgodna priča, jer se tu, gledano površinski nalazi na „strani“ koju  za hrvatsku elitu referentna grupa (SAD i EU) smatra ispravnom. Kada je veći dio opozicijskih zastupnika u Saboru odbio glasati za Vladin prijedlog da Hrvatska daje obuku pripadnicima ukrajinske vojske, to nije učinio zbog toga što bi podržavao Rusiju. Plenković je još prije tog glasanja odao da mu je svejedno kako će prijedlog proći, jer ako i padne, to će mu dati municiju protiv opozicije.

Kad bismo se pitali da li ova razmirica u Saboru i na relaciji Vlada-predsjednik zaista govori o podjeli društva, morali bismo objasniti kako to „podijeljeno“ društvo u ispitivanju javnog mnijenja dvotrećinski odbacuje angažman koji je predlagala Vlada. Opoziciji je smetalo to što se Plenkovićev utjecaj proširio mnogo dalje od HDZ-a, pa ga je na ovom pitanju uspjela osujetiti. Plenković i Milanović ne zastupaju bitno različite, pogotovu ne suprotstavljene koncepcije politike RH, nego se bore za to čiji će utjecaj biti veći i tko će gdje namjestiti svoje ljude. Dovoljno je pogledati što zastupaju u odnosu na BiH pa da otpadnu sve iluzije o principijelnim podjelama.

MONITOR: U jednom intervjuu ste rekli da je u EU „kritična zona“ u zemljama koje su u nju ušle iz perioda socijalizma a koje nemaju dovoljno razvijen politički pluralizam i sklone su autoritarnosti. Hrvatska je bila dio SFRJ-a koja je imala „sopstveni put u socijalizam“. Koliko je to danas čini drugačijom od zemalja nekadašnjeg Varšavskog ugovora?

DVORNIK: I danas bih to zaključio. Pa podsjetimo se što je bio socijalizam – sistematsko gušenje i sprečavanje autonomnih odnosa i razvojnih procesa u društvu. Kako se tu pojavila ta famozna demokracija, kad nije bilo nijednog sloja, nijedne – ako hoćete – klase, nijedne značajne grupacije u usponu? Svima je samo bilo dosta starog režima (pa i samim njegovim akterima), a nije bilo mnoštva raznolikih društvenih snaga koje bi se slagale oko demokracije i vladavine prava kao zajedničke osnove. To nije bila kriza, nego logična posljedica vladajućeg modela. Zbog toga se čak i danas, nakon tri i po decenija, ta društva s mukom i jako sporo odvajaju od autoritarnog vladanja.

Postjugoslavenske su se zemlje razlikovale od drugih postsocijalističkih manje nego što bi se očekivalo. Dapače, veći dio postjugoslavenskih se povijesno vratio unatrag, u etničke ratove. U Jugoslaviji je nacionalistički monizam stalno tinjao, polako rastao, od kraja šezdesetih i sa u početku stidljivom, a onda otvorenom podrškom partijskih vodstava po republikama.

MONITOR: Hrvatska je nedavno ponovo osuđena u Sudu za ljudska prava u Strazburu u vezi sa postupanjem prema migrantima. Od početka rata u Ukrajini i solidarnosti koju zemlje  Evrope pokazuju prema ukrajinskim izbjeglicama, postao je još upadljiviji odnos Evrope prema migrantima iz Azije i Afrike. Koliko to ima veze sa recidivima rasizma, ultra desničarskom propagandom ili vjerskim predrasudama?

DVORNIK: Institucije EU i zemalja članica nisu uvijek popustljive prema takvim sentimentima populacije (i sreća je da ECTHR osuđuje državnu ksenofobiju Hrvatske), ali  već duže ta ksenofobija raste. Ovakve se stvari, s usponima i padovima, događaju već barem pola stoljeća. Globalne ekonomske promjene uključuju prvo doseljavanje radne snage (i populacije bivših kolonija) u razvijenije zemlje, a onda seljenje industrijskih investicija van najbogatijeg dijela svijeta. Tako ni u najrazvijenijim zemljama, pogotovu u onima s nerazvijenom socijalnom državom kakve su SAD, nije zajamčena puna zaposlenost.

Najavljena reindustrijalizacija Evrope mogla bi donijeti nove, interesantne promjene – reindustrijalizacija s drukčijom, ekološki uvjetovanom tehnologijom, materijalima, interakcijom sa živim i neživim okolišem. Nisam siguran koliko su društva koja tako uporno njeguju svoje predrasude sposobna bez većih muka – prije svega za najslabije – probaviti predstojeće promjene.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Poslednji čas za reformu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj pojimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji

 

MONITOR: Pokušaj formiranja vlade sa vama na čelu, propao je. Rekli ste da je teško razumjeti racionalnim putem miniranje svega od strane URA-e i SNP-a. Odgovornost za neuspjeh tog projekta, dakle, vidite na tim političkim partijama?

LEKIĆ:  Činjenice su poznate i tu nemam šta da dodam. Niti želim da se bavim temom zašto su dvije stranke poslije mnogih dogovora, pa i onih potpisanih, odustali od formiranja nove vlade, opredjeljući se za nastavak aktuelne Vlade u ostavci.

Meni ostaje da se zahvalim na povjerenju većine u parlamentu za dodjeljivanje statusa mandatara, za koji se, kao što je poznato, nisam lično kandidovao. A koji sam pokušao da obavim na ozbiljan, javan i demokratski način. I jedino u interesu zemlje. Bez – i to tvrdim –  uplitanja drugih, iz zemlje ili inostranstva.

MONITOR: Formiranje te vlade nije imalo podršku međunarodnih partnera. Vidite li u tome možda razlog?

LEKIĆ: Ne znam, niti su me interesovale moguće igre iza kulisa.

Znam da smo u usvojenom i potpisanom Programskom sporazumu svih stranka nedvosmisleno naveli otvorenost za međunarodnu saradnju, primarno sa Evropskom unijom i spremnost za poštovanje i ispunjavanje svih ugovornih sporazuma sa međunarodnim partnerima.

Iskren da budem nisam ni čuo stav o nepovjerenju iz inostranstva, barem ne ozbiljan, jer bi se to kosilo sa osnovnim načelima međunarodnih pravila. U suprotnom Crna Gora bi i formalno pristala na status protektorata, drugim rječima na svoje samoponištavanje, posebno statusa suverene države.

Uostalom nova vlada nije bila ni formirana, pa bi najava o nesaradnji na neviđeno, bila dodatno apsurdna.

Ako ste mislili na izjave u nedovoljno ozbiljnom, lobističkom, dakle mešetarskom stilu, one su kao takve irelevantne. Mogle su samo nanijeti štetu ugledu zemalja odakle takvi predstavnici dolaze.

Za nas su mnogo značajnije demokratske vrijednosni tih zemalja, proklamovani prijateljski odnosi bazirani na recipročnom uvažavanju – nego što je neko u stilu specijalnih službi ovdje nešto rekao i impresionirao domaće poltrone. I to suprotno važećim demokratskim pravilima koja se poštuju u njihovim državama.

Uostalom dio gostiju je imao razloga i za zabrinutost zbog utiska da su njihovim izjavama najviše bili zadovoljni u Crnoj Gori nosioci hibridnog režima i mafijaško-korupcionaških struktura.

MONITOR:  Koliko će taj, međunarodni faktor biti značajan u formiranju naredne Vlade?

LEKIĆ: Sve zavisi od domaćih aktera koji budu autonomno ili neautonomno sastavljati takvu vladu.

MONITOR: Kako vidite u tom smislu pokušaj formiranja predizbornih koalicija prije određivanja datuma vanrednih izbora? Demokate su ponudile savez Evropi sad, ali i dogovor oko zajedničkog kandidata za predsjedničke izbore raspisane za mart ove godine.

LEKIĆ: Ne smatram da treba da dajem sugestije, još manje upustva drugima kako da se pozicioniraju u daljim političkim procesima. Svako će preuzeti odgovornost za svoje odluke.

MONITOR: I Vas mediji pominju kao jednog od potencijalnih predsjedničkih kandidata?

LEKIĆ: I ja sam to pročitao u medijima.

MONITOR: Jedan dio stranaka vladajuće većine pozvao je da se nastupi sa zajedničkim kandidatom. Koliko je to realno?

LEKIĆ:  Nije rijetka praksa u demokratskim društvima da stranke kandiduju svoje lidere na predsjedničkim izborima. I to je sasvim legitimno. S druge strane, treba koliko je moguće realno sagledavati šanse za uspjeh, i ne priređivati eventualne poklone protivničkoj strani.

MONITOR: Sa evropskih adresa stižu najave mogućeg zaustavljanja evoprskog procesa ukoliko ne bude odblokiran Ustavni sud.  Ko će biti odgovoran ukoliko se taj proces zaustavi?     

LEKIĆ: Takav scenario bi se mogao vidjeti na dva načina: Kao novi čin u anatomiji crnogorske (auto)destrukcije. Ili kao nova i konkretna odgovornost konkretnih aktera koje treba sankcionisati. Mislim na kažnjavanje od strane  građana, prije svega na izborima.

U ovako teškim situacijama kada u  parlamentu nema konsenzusa, kada je vlada u ostavci, kada predsjednik države nije predsjednik svih građana već jedne stranke i gravitirajućih satelita i zato ga ne intersuje opšti interes, već institucionalne blokade – treba vjerovatno sagledati prava i dužnost i preostaloj, trećoj grani vlasti, dakle nazavisnom sudskom sistemu da na neki način zaštiti pravno funkcionisanje države.

MONITOR:  Kako komentarišete nedavni boravak predsjednika Đukanovića u St. Moricu u jeku krize u zemlji, sa novim troškovima, rekordrnim cijenama soba?

LEKIĆ: S jedne strane ništa novo, potvrđuje se kombinacija visokog stepena otuđenja od realnosti i nezaustavljive skorojevićke motivacije provoda po cijenu blamiranja države i materijalnu cijenu na račun crnogorskih građana.

A sve se dešava – kako je zvanično objavljeno – u vremenu tužilačkog izviđaja o jednoj od mnogih Đukanovićevih afera, takozvanog prvog miliona čije problematične zaplete su izgleda i obični građani savladali.

Građanima možda ostaje da preko privatnih provoda predsjednika male i siromašne države savladaju geografsku razliku između St. Tropea i St. Morica. Razliku između ranijeg Đukanovićevog provoda u St. Tropeu, čak sa javnim slikama baškarenja u bazenu sa kumovima i tajkunima, i ovog provoda u St. Moricu sa skupim hotelskim troškovima.

Povodom iste teme zanimljivo je da se boravak u elitnom St. Moricu dešava u vremenu kada Đukanović u Crnoj Gori poziva građane u šumu, organizuje proteste, sve za odbranu države i njenog istorijsko-etičkog dostojanstva. Proteste koji prijetećim porukama idu i ispred tužilaštva, onog koje danas skoro jedini liči na ozbiljnu i autonomnu državnu instituciju.

Istina, neodgvorna i nedovljno transparentna putovanja, sa takođe visokim finansijskim izdacima se ne završavaju sa Đukanovićem i uopšte sistemom koji je stvorio.

MONITOR: Da li mislite na period nove vlasti, poslije 20. avgusta 2020?

    LEKIĆ:  Da, upravo mislim na taj period, jer je sistem neopravdanog, nekontrolisanog trošenja državnog novca  nastavljen.

U svojstvu poslanika i predsjednika Odbora za međunarodne odnose zatražio sam u periodu Krivokapićeve Vlade – dakle u vremenu kada sam još imao posljednje nade ili iluzije o moguće ozbiljnom zaokretu u vođenju državnih poslova –  izvjestaj o putovanjem i troškovima Vlade i ministartava.

Na osnovu onoga što sam dobio, a nisam sve, uočio sam da se nastavila praksa, nedopustive ležernosti, sa zbirom velikih i nepotrebnih troškova, često bez elemenatnih izvještaja.

Uostalom, dio najgorih praksi DPS-a su nastavljene sve do danas, a možda su neke i prevaziđene.

MONITOR:  Kako komentarišete posjete crnogorskih gradonačelnika iz redova Demokratskog fronta Beogradu, te posjetu dvojice ministara proslavi u Republici Srpskoj?

LEKIĆ:  Bez namjere da relativizujem konkretnu temu, jer je ozbiljna, ona je dio mnogo kompleksnijeg pitanja stanja, pa i sistemskog karaktera naša države.

Odavno se dominantan proces uređenja i funkcionisanja  crnogorskog društva odvija, ne u pravcu integrativno-vrijednosne cjeline, već modelu države kao zbira nacija. Sa takozvanim identitetskim bitkama koje se nerijetko i tragikomično pretvaraju u bitke za bolju prošlost, a ne budućnost. Zapravo nastavak tog procesa vodi federalizovanju zemlje, njenoj  državno-duhovnoj dezintegraciji sa svim daljim posljedicama.

Sada smo u fazi kada nijedna etnička grupa ne želi da odustane od svojih nacionalnih centara u drugim zemljama, koje neko otvoreno zove maticama. A sav taj pravac zapravo postaje matica naše duboke državno-političke krize.

Pritom je država bez institucionalnih i personalnih autoriteta, bez autoriteta javne riječi, pa je problem još izraženiji. Tako izlasci zvaničnika iz naše zemlje, kao i ulasci drugih u nju – sve bez pravila, čini zemlju, najblaže rečeno,  nedovoljno ozbiljnom.

Kako vratiti stanje integrisane zemlje, pritom bez asimilacije bilo koje etničke grupe, kako državnu politiku voditi na poznatim pravilima ozbiljnih i uređenih zemlja jeste jedno od najurgentnijh pitanja u našoj državi.

MONITOR: A pojačanu retoriku devedesetih?

LEKIĆ:  Devedesetih se padom Berlinskog zida mijenjao međunarodni sistem, mjenjao unutrašni sistem našeg društva, i što je najteže – ratovima raspadala zajednička država. Ove dramatične oklonosti ne mogu pravdati mnoge teške vrijednosne poremećaje, pa i retoričke, ali negdje u balkanskim istorijama nisu sasvim nepoznate.

Međutim danas 2023. ponavljanje slične retorike mržnje govore o porazu državne politike. Govore o ,,pobjedi” cinične politike podjela, da bi se na podjelma i njenoj primitivnoj retorici, vladalo. I skrenule teme kriminala i korupcije, te ipak ontološke bolesti crnogorskog društva.

MONITOR:  Kako izaći iz političke i institucionalne krize u Crnoj Gori?

LEKIĆ: Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj poimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji.

Uprkos svemu, i dalje smatram da konačno zrelom političkom vlasti, ozbiljnom državnom politikom, nezavisnim institucijama, sve uz pomoć Evropske unije, Crne Gora može ostvatiti svoju veliku društvenu i moralnu reformu.

Utisak je, da je posljednji čas za to.

 

    Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo