Povežite se sa nama

FOKUS

MI, VLAST i SEZONA 2021.: Koristi i štete masovnog turizma

Objavljeno prije

4 godine

na

,,Došlo je vrijeme da je ležaj jeftiniji od ležaljke na plaži”. Zato i sadašnje brojke o stotinama hiljada regionalnih hodočasnika na ovdašnje plaže treba uzeti sa rezervom sve do momenta kada ne budemo imali i finansijski iskaz njihove posjete

 

Septembar je na pragu, pa se lagano bliži i kraj ovogodišnje sezone prebrojavanja turista, inače omiljene discipline ovdašnjih predstavnika vlasti, opozicije i analitičara svih profila. Turističi radnici, za to vrijeme, i dalje pokušavaju namaći po koji euro, nadaju se prihodima u postsezoni, pa svođenje računa ostavljaju za neka mirnija vremena.

Iako polako jenjavaju, gužve na crnogorskom primorju svjedoče o jednoj, uglavnom su svi saglasni, dobroj sezoni. Čak i iznenađujuće dobroj uzmu li se u obzir okolnosti – covid, ekonomska kriza, domaća i regionalna politička trvenja – i siromašna predsezona tokom koje su ovdašnje plaže, hoteli i ugostiteljski objekti, mahom, zvrjali prazni.

Računovođe i statističari tek treba da svedu račune o finansijskim efektima ljeta 2021. ali to političarima ne smeta da se, unaprijed, zaogrnu plaštom pobjednika.

,,Prema podacima Uprave policije oko 740 hiljada stranaca ušlo je u Crnu Goru u julu, što je na nivou 2019. godine”, pohvalio se neki dan resorni ministar ekonomije Jakov Milatović (Crna Gora spada među izuzetno rijetke zemlje koje nemaju ministarstvo turizma iako ova privredna grana donosi oko četvrtine bruto društvenog proizvoda) pa slavodobitno poentirao da je za prvih 15 dana avgusta u Crnu Goru ušlo 380 hiljada stranaca, a to je za pet odsto više od 2019″.

Ovo je nevjerovatan rezultat i uspjeh za Crnu Goru, pohvalio se Milatović. ,,Činjenica je da nama sezona cvjeta, a za to je zaslužna Vlada Crne Gore, ali sad svako hoće dio zasluga”.

Ministar ekonomije nije ostao usamljen u svojoj radosti. „Odgovorno tvrdim da, otkad se vrši metrika u Crnoj Gori, špic sezone nikad za nikad nije bio bolji”, kazao je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović pa, da uveliča uspjeh, dodao kako smo postigli ,,najbolji mogući rezultat” od svih država na Mediteranu.

Ljestvicu je, za koji stepenik više, podigao premijer Zdravko Krivokapić. ,,Najvažnija je činjenica da je Crna Gora turistički hit u čitavoj Evropi. O tome govore činjenice. Vi znate da smo budžet projektovali na 65 odsto, projekcija MMF-a je bila na 70 odsto 2019. Sve je to prevaziđeno…”, pohvalio se Krivokapić u parlamentu, pa iskoristio priliku da opoziciji održi još jednu lekciju: ,,Da li je Crna Gora samo destinacija za ekskluzivni turizam kao što vi često želite da predstavite? Činjenica je da je u svim opštinama, čak i na sjeveru, broj turista iznenađenje za sve koji rade u turističkim organizacijama. Svi su očekivali mnogo niže brojke. Ali brojke su ovdje neupitne. One iskazuju sve i niko ih nije štelovao, a vi ste ih štelovali…”.

Oni koji od turista žive na riječima su dosta škrtiji. Mada ne spore da je posjeta, a ponegdje i potrošnja, prevazišla njihova očekivanja i omogućila da se djelimično saniraju posljedice prošlogodišnje katastrofe. Ne dijele, ipak, euforiju zvaničnika izvršne vlasti. Nego ukazuju na fakte i trendove koji upozoravaju. Počev od toga da smo, drugu godinu zaredom, ostali bez najplatežnijih gostiju iz Rusije. A završno sa podatkom da, po prvi put u ovom vijeku, zvanična statistika pokazuje da ljetnja turistička sezona nije dovela do povećanja broja zaposlenih.

Sličnu ,,anomaliju” registrovali su i u Hrvatskoj. Ali uz različita obrazloženja. Naši zapadni susjedi računaju da je dio osoblja u hotelima i restoranima, posebno onaj koji je sezonski angažovan iz BiH, Srbije i Crne Gore, uposlen na crno. Dotle se ovdašnji ugostitelji žale da u, ekstremnim situacijama, nijesu mogli da otvore objekte u punom kapacitetu zbog nedostatka kvalitetne radne snage. I pored rekordnog broja zvanično nezaposlenih.

Između se smjestilo sijaset malih i velikih problema.

Turisti troše manje, prihodi se ne mogu porediti sa 2019. godinom ustvrdio je, sredinom jula, suvlasnik Montenegrostarsa Žarko Radulović: ,,Sezona je dobra, predsezone nije ni bilo, a za postsezonu ćemo da vidimo. S obzirom na to da nema Rusa i Bjelorusa dobro prolazimo”.

Goste koji su došli teško je, ili nemoguće prebrojati požalio se direktor Turističke organizacije Ulcinj Gzim Hajdinaga, navodeći da je očigledno kako je stvarni broj gostiju u Ulcinju dva-tri puta veći od broja registrovanih. ,,Prema paušalnim procjenama, najposjećenija smo primorska opština, ali zvanično se to ne pokazuje jer je u drugim gradovima registracija gostiju bolja”.

Bolja – možda. Ali ne i dovoljno dobra. U prilog tome ide podatak koji bi valjalo predočiti i ministru ekonomije. Podaci Monstat pokazuju da je, od 11,3 miliona putnika koji su 2019. prešli crnogorsku granicu, samo njih 2,6 miliona (ili tek svaki četvrti) registrovan kao turista. Ostali su stanovnici Crne Gore, dijaspora, prolaznici kroz Crnu Goru, vlasnici ili zakupci stambenih objekata i – neprijavljeni turisti od kojih država nema ni centa prihoda. Izuzmemo li naplaćeni PDV na ono što potroše u samoposluzi, na pijaci, u kafiću ili restoranu. Zato i sadašnje brojke o stotinama hiljada regionalnih hodočasnika na ovdašnje plaže treba uzeti sa rezervom sve do momenta kada ne budemo imali i finansijski iskaz njihove posjete.

A on bi nas mogao poprilično razočarati. ,,Imamo sezonu koja neodoljivo podsjeća na turizam iz 90-ih godina”, upozorava dekan Fakulteta za biznis i turizam Rade Ratković dok jedan ugostitelj ljeto 2021. sažima u prostoproširenu rečenicu: ,,Došlo je vrijeme da je ležaj jeftiniji od ležaljke na plaži”.

Ministar Milatović ne mari za te primjedbe. Nego nam podastire računice prema kojima će efekti ovogodišnje turističke sezone znatno premašiti (optimistička) očekivanja Vlade i primaći se rekordnoj sezoni 2019. ,,…Ovo znači da se prihod od turizma u drugom kvartalu 2021. godine može procijeniti na 120 miliona eura. Kada ovoj cifri dodamo 25 miliona eura, koliko je iznosio prihod od turizma u prvom kvartalu ove godine, činjenice su neumoljive: u prvoj polovini 2021. godine, ostvareno je 145 miliona eura prihoda…”. Tako smo, u samo dvije rečenice, procjene pretvorili u neumoljive činjenice. Kada su iste osporene koji dan kasnije, zvanično mjerodavnim podacima Centralne banke, ministar se nije korigovao već je CBCG optužio za fingiranje podataka.

Inače, u trouglu CBCG – Monstat – Vlada već traje tihi rat o načinu na koji će se procjenjivati broj tursita i ostvareni prihodi. Sporan je broj neprijavljenih gostiju (on se procjenjuje na 30 do 50 odsto zvanično registrovanih mada, kao u slučaju Ulcinja, može biti i mnogo veći. A još više njihova dnevna potrošnja. Za prvi podatak zadužen je Monstat a za drugi CBCG. I u oba slučaja ne baratamo stvarnim brojkama već poprilično paušalnim procjenama. I to je standard koji važi duže od 15 godina.

Prema tim procjenama, prosječan turista je 2019. u Crnoj Gori trošio skoro 80 eura dnevno. A prošle godine jedva 50. Sada se koplja lome na pitanju da li je ovogodišnji prosječni gost (moglo bi se pokazati da je to član četvoročlane porodice sa dvoje male djece) po dnevnoj potrošnji bliži prošloj ili pretprošloj godini – kada su dobrostojeći Rusi i Ruskinje i te kako dizali prosjek. Ministar se već izjasnio – naš turista troši 80 eura dnevno. Što znači da dan na moru porodicu sa dvije makanje košta  250 eura. I ko drugačije kaže taj je – protiv Vlade. Demokratske i ekspertske.

Da se, na ovom mjestu, vratimo tvrdnjama po kojima smo turistički šampioni Mediterana i cijele Evrope. Pa da pogledamo kako u susjednoj Hrvatskoj računaju prihode od turizma.

,,Od početka godine do jučerašnjeg dana u Hrvatskoj je ostvareno 74 posto noćenja iz istog razdoblja 2019, dok je vrijednost fiskaliziranih računa u djelatnostima izravno vezanih za turizam 79 posto”, saopštila je u srijedu  ministrica turizma i sporta u Vladu RH Nikolina Brnjac, uz opasku da je ,,trenutno prerano za davanje procjene ukupnog prihoda od turizma u ovoj godini”. Iz daljeg teksta saznajemo da hrvatska javnost efekte sezone prati na osnovu podataka sa fiskalnih računa u djelatnostima pružanja smještaja, posluživanja hrane i pića i poslovanja turističkih agencija. I da te podatke imaju, praktično, u realnom vremenu. Dok u njihovom susjedstvu ministar finansija djeci koja prodaju limunadu na ulici traži fiskalni račun. A advokate oslobađa te obaveze.

Da je to jedina razlika.

Ko se još sjeća kako smo u ovu sezonu ušli sa Vladinim sloganom I zdravlje i ekonomija. I ko mari za to što je Crna Gora danas zemlja sa najviše kovid oboljelih na 100 hiljada stanovnika u Evropi? Premijer Krivokapić taj podatak pokušava iskoristiti u aktulenoj bici za Cetinje pa nam, skoro pa zadovoljan, najavljuje kako ćemo početkom septembra imati i hiljadu novooboljelih dnevno.

Koliko košta dan bolničkog liječenja kovid pacijenta? A koliko njegov oporavak, da ne pominjemo izgubljene živote? Mogu li se te računice priključiti saldu ovogodišnje turističke sezone?

,,Naša želja je zadržati status zemlje s najpovoljnijom epidemiološkom situacijom na Mediteranu i zato ćemo kao i dosad kontinuirano stavljati fokus na sigurnost kako bi se turistička i društvena zbivanja u ostatku godine mogla što kvalitetnije odvijati”, poručuje hrvatska ministrica turizma.

A naš potpredsjednik Vlade kaže: „Ja podržavam da mi sezonu odradimo do kraja na način koji je započet uz povećanje doza opreznosti i djelovanja svih inspekcijskih službi, ali naročito ugostitelja da nam pomognu u sistemu bolje kontrole i onemogućavanja te veće transmisije virusa…”.

Pa šta mislite, ko će imati bolju postsezonu?

Naše vlasti imaju veći problem. Kako podijeliti zasluge. ,,Zahvaljujući našim sunarodnicima iz Srbije i RS, turistička sezona u Crnoj Gori je spašena. Plaže su pune sa stotinama hiljada Srba. Upravo je DF učinio ove ključne korake ka uspjehu sezone. Zbog toga smo im iskazali poštovanje i javnu zahvalnost na putevima koji vode ka našem primorju”, objavio je Andrija Mandić, sve sa slikom bilborda na kome se DF braći Srbima zahvaljuje na posjeti.

Umjesto da se bavi ozbiljnijim stvarima, ministar Milatović je ušao u klinč sa DF-om, tvrdeći da njihove bilborde niko nije vidio. Nego da DF uz pomoć propagande pokušava da prisvoji Vladine zasuge za uspješnu sezonu. Tek da se zna, autor ovog teksta vidio je jedan DF-ov bilbord na Zlatici, i dobro ga osmotrio čudeći se količini primitivizma koju su raznorazni rialiti darovali ovom društvu.

Važnija je, ipak, priča o Vladinim zaslugama.

Vlada Zdravka Krivokapića usvojila je Plan priprema ljetnje turističe sezone za 2021. godinu u maju, na svojoj 23. sjednici. Na vrijeme? A tamo piše da ,,planirane aktivnosti, pored ostalog, obuhvataju radove na unapređenju infrastrukture, unapređenju kvaliteta usluga u turizmu i povezanim sektorima, povećanje raznovrsnosti turističkog proizvoda, smanjenje sive ekonomije i podsticanje zapošljavanja domaće radne snage“.

Dobili smo aviokompaniju koja je, samo dijelom, nadomjestila grubo prizemljenje Montenegrerlajnsa (da ne bude zabune sudbina MNA je zasluga DPS vlasti), granice u jeku korona pandemije otvorene i za zdrave i za bolesne; radove na putevima od granice sa Srbijom do Boke i Ulcinja, deponije smeća koje su, umjesto da budu sanirane, ljetos zapaljene, manjak radne snage i višak nezaposlenih. Nesmanjenu sivu ekonomiju. I, najvažnije, najavu da će broj novozaraženih kovid pacijenata, već u septembru, preći hiljadu dnevno.

Ljetnja turistička sezona bila je dobra, iako još ne znamo koliko su novca turisti ostavili u Crnoj Gori,  ko će ga trošiti i koliko će nas to koštati kada je zdravlje u pitanju. Šta ćemo kada se sklope suncobrani?

 

Vještina nemogućeg

Jednom dimenzijom problema ne/zaposlenih pozabavio se Miloš Vuković osnivač Fideliti konsaltinga. ,,Monstat poentira podacima: broj zaposlenih u junu rekordne 2019. godine iznosio je 213.488 što je za 64.117 više nego u junu ove godine! Pošto je to prilično nemoguće, red je da pogledamo ostale javno  dostupne podatke koje možemo povezati za brojem zaposlenih”, navodi Vuković u analizi objavljenoj na društvenim mrežama.

,,Prema javno dostupnim podacima, plaćeni porezi i doprinosi za zaposlene u junu 2019. godine iznosili su 55,4 miliona eura dok su u junu ove godine bili veći i iznosili su 59,5 miliona eura. Dobro ste pročitali”, zaključuje Vuković uz pitanje kako je moguće da je zvaničan broj zaposlenih manji za 30 odsto dok su porezi i doprinosi koji se plaćaju za zaposlena lica su junu bili veći za deset odsto od istog mjeseca 2019?

Jedno objašnjenje bi bilo – rast zarada. Zvanični podaci, međutim, ne ukazuju na takvu mogućnost. Prema drugom tumačenju, u pitanju su statističko-političke igre oponenata Krivokapićeve Vlade. Šta je stvarno po srijedi valjalo bi da objasni neko od nadležnih iz Vlade, Monstata, Zavoda za zapošljavanje…

Ili to treba da bude još jedna vječna tema za svakodnevna nadgornjavanja. a ne u svakom momentu neupitan podatak na osnovu koga se prave sve ekonomske projekcije jedne zemlje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

PRVI MAJ U ZEMLJI UHLJEBA: Sve živo počiva

Objavljeno prije

4 sata

na

1 Maja, 2025

Objavio:

Između dva praznika rada, upozoravaju sindiklaci, posebno je ugroženo pravo na štrajk. Srećom po vlast, štrajkova nešto i nema. Dok se broj zaposlenih smanjuje, a u sezoni uvozimo radnu snagu, jedino raste – državna uprava

 

 

Prošli Prvi maj  proslavili smo  uz nadu da će vlast ispuniti svoja predizborna obećanja o povećanju plata i sedmočasovnom radnom vremenu. Skor je – pola. Plate su povećane a sedam sati rada još ćemo sačekati.

Od oktobra prošle godine poslodavci su u obavezi da obračunaju zarade u skladu sa izmjenama zakona iz programa Evropa sad 2 i Opštim kolektivnim ugovorom.

,,Prvi maj crnogorski radnici i radnice dočekuju sa značajno većom minimalnom zaradom i većom prosječnom zaradom u odnosu na prošlogodišnji praznik rada. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je do povećanja minimalne, pa samim tim i prosječne zarade, došlo usljed političke volje, odnosno ispunjenjem predizbornih političkih obećanja, a ne kroz socijalni dijalog’’, kaže za Monitor Ivana Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore(USSCG).

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 319 000  aktivnog stanovništva, od kojih je 282 000  ili 88,6 odsto zaposlenih. I pored povećanja, platu  ispod 700 eura u Crnoj Gori prima skoro jedna trećina zaposlenih –  oko 90.000. Čak dvije trećine prima manju zaradu od prosječne. A za potrošačku korpu, sindikalnu koja je bliža realnosti od Monstatove, potrebne su dvije prosječne plate.

Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2025. godine, za četvoročlanu porodicu, iznosi 2.000 eura.

,,Činjenica je da je standard zaposlenih i građana/iki ugrožen jer troškovi života rastu brže nego zarade’’, naglašava Ivana Mihajlović. To potvrđuje i podatak  da je potrošačka korpa u odnosu na kraj prošle godine povećana za 30 eura, a čak za 100 eura u odnosu na prvi kvartal 2024. godine.

Vlada je najavila produžetak akcije Limitirane cijene od 15. maja. Da se preživi.

,,Prosječna plata u Crnoj Gori dva mjeseca uzastopno pada (bila je 1.012, pa 1.004, a u februaru 1.002 eura), broj zaposlenih se smanjuje umjesto da raste, dok je deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) iznad 120 miliona eura”, oslikao je nedavno stanje direktor Fideliti konsaltinga Miloš Vuković.

I dok se broj zaposlenih smanjuje, u sezoni uvozimo radnu snagu. I pored višegodišnjih obećanja tek sada, pred početak turističke sezone, pri kraju je donošenje Zakona o stalnom sezoncu. ,,Donošenje zakona o stalnom sezoncu uslovljeno je potrebom pravnog regulisanja statusa zaposlenih na sezonskim poslovima u sektorima kao što su turizam, ugostiteljstvo, trgovina, građevinarstvo i poljoprivreda”, saopšteno je iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.

Od sezonskog, svakako je primamljivljiji stalni posao u državnoj upravi. Prema dostupnim podacima broj zaposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima povećao se za više od pet hiljada od 2020. do kraja 2023. godine, dok se lokalna samouprava od  2017. do 2023. uvećala za više od tri i po hiljade.

Svaki peti zaposleni radi u državnoj upravi, odnosno platu prima iz državnog ili lokalnog budžeta. Prema podacima Ministarstvo javne uprave, u decembru 2024. godine u državnoj upravi bilo je zaposleno 47.284 ljudi, dok je na lokalnom nivou taj broj iznosio 7.092. To znači da u javnoj upravi radi gotovo 55.000 ljudi.

Premijer Milojko Spajić je još prije par mjeseci najavio da Vlada planirada otpusti 20 odsto radnika u javnoj upravi. Predlog rješenja su već dva puta slali Evropskoj komisiji (EK) – što je odbijeno. On je naglasio da je laž da je nastavljeno partijsko zapošljavanje, te da se ukupan broj zaposlenih u državnoj upravi smanjio za 150 od novembra 2023. do istog mjeseca prošle godine!

Za zaposlene u javnoj upravi budžet raste iz godine u godinu. Prema analizi Instituta Alternativa, kada je vlada DPS premijera Duška Markovića počela mandat 2016. godine, bruto zarade zapošljenih na državnom nivou godišnje su iznosile 422 miliona, a u posljednjoj godini mandata – 2020. skoro pola milijarde.Nova vlast je 2021. povećala ove izdatke na 535 miliona eura, da bi u prošloj godini ta cifra dostigla rekordnih 643 miliona eura.

,,Nepostojanje jednakih šansi i mogućnosti, posebno u pogledu zapošljavanja, ostaje jedan od najevidentnijih problema sa kojima se tržište rada suočava. Isto je posebno izraženo u javnom sektoru, gdje politička i partijska pripadnost diktiraju trend zapošljavanja, a u drugi plan se stavlja profesionalizacija i optimizacija javne uprave’’, ističe Mihajlović.

Konstanta je i diskriminacija.

,,Armija naših građana/ki koji su decenijama angažovani po prekarnim ugovorima (ugovorima o djelu; privremenim i povremenim poslovima i dr.) na sistematizovanim radnim mijestima dočekuju i ovogodišnji praznik rada, bez nade da će donosioci odluka preduzeti bilo kakav korak ka rješavanju njihovog radnog statusa, uprkos inicijativi USSCG koja datira od 2015. godine i koja je aktuelna i danas. Značajan broj ovih lica angažovan je u organima državne uprave gdje se država pojavljuje u ulozi poslodavca. Takava je slika koju Država kao najveći poslodavac šalje privatnom sektoru“, kaže Mihajlović. Ona dodaje da ništa manji problem predstavlja  klasična i sveprisutna zloupotreba instituta rada na određeno vrijeme. „Koji bi trebalo da bude izuzetak, a ne pravilo’’.

Podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG)  pokazuju da je od ukupno 6.742 oglašenih slobodnih radnih mjesta u periodu od početka ove godine do 31. marta 2025. godine, njih 5.994 oglašeno je na određeno, a svega 748 na neodređeno vrijeme.

Mihajlović upozorava da je nedostatak ravnoteže između privatnog i poslovnog života i dalje  ključni izazov zaposlenih u Crnoj Gori, budući da prekovremeni rad i dalje ostaje pravilo, a ne izuzetak. „Primoranost značajnog broja zaposlenih da rade dopunske poslove radi obezbjeđivanja pristojne egzistencije dodatno osujećuje mogućnost postizanja naprijed pomenute ravnoteže“,  ističe ona.

Nije mnogo boljhe ni sa opštim pravima radnika. Pa tako i ovaj 1. maj zaposleni u bankarskom, trgovinskom, medijskom, drvoprerađivačkom i brojnim drugim sektorima dočekuju bez granskih kolektivnih ugovora, a zanemarljiv je i dalje broj onih kolektiva u ovim sektorima koji posjeduju pojedinačne kolektivne ugovore.

Podaci ZZZCG govore o zapostavljanju sjevera. Tako je na kraju prošle godine najviše nezaposlenih, u odnosu na ukupan broj stanovnika, zabilježeno u Andrijevici, Rožajama i Plavu, gdje oko 20 odsto stanovnika nema posao. Na jugu je drugačije. U Kotoru krajem prošle godine na Birou rada je bilo svega 218 ljudi, oko jedan odsto ukupne populacije. U Tivtu od 16,34 hiljade stanovnika 240 nema posao.U Herceg Novom je 411 nezaposlenih od 31,47 hiljada stanovnika.

U Podgorici, u kojoj se grade stanovi i doseljava se, bez posla je 5,62 hiljade stanovnika od ukupno 180,19 hiljada.

U procesu izmjena i dopuna trenutno je nekoliko ključnih zakona:  Zakon o radu, Zakon o štrajku, Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova, Zakon o Fondu rada, Zakon o stalnom sezoncu, a očekuje se početak pregovora o produženju važenja Opšteg kolektivnog ugovora ili zaključivanje novog.

,,Možda kao nikada ranije, u periodu između dva međunarodna praznika rada, napadnuto je pravo na štrajk kao ključnog, legitimnog, oblika sindikalne i radničke borbe posebno u situacijama kada socijalni dijalog izostaje“, kaže Mihajlović.

Srećom, po vlast, štrajkova nešto i nema. Sporna radnička pitanja iz prethodnog perioda rješavaju se sporo ali temeljno. Tako je, između dva praznika rada, za preko 700 radnika bivše Košute država isplatila zaostale zarade. Nakon trideset godina od uvođenja stečaja u ovoj cetinjskoj fabrici.

 

I dalje neophodno braniti tri osmice

Ivana Mihajlović iz Unije sslobodnih sindikata upozorava da  vještačka inteligencija i digitalizacija neviđenom brzinom mijenjaju svijet rada, te da rad u tzv. digitalnom dobu doprinosi brisanju granice između privatnog i profesionalnog života dok se isto pokušava predstaviti kao fleksibilizacija u interesu zaposlenih.

,,Dakle, danas je i dalje neophodno braniti tzv „tri osmice“ za koje su, plativši to velikim žrtvama, izborili radnici i radnice davne 1886. godine”.

Da podsjetimo: davne 1886. godine u Čikagu je tadašnja radnička klasa prvog i drugog maja izašla na ulice demonstrirajući i tražeći osmočasovno radno vrijeme. Čuvena je i krilatica koja je najbolje oslikavala borbu za radnička prava – „Osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja”. Krajem 19. vijeka radnici su imali jako male nadnice, radili su između 12 i 18 sati, a većina njih je bila na ivici siromaštva i bijede

 

U medijima zarade ispod državnog nivoa

,,Zarade se sporadično i povećavaju, češće odlukama na državnom nivou, pa se moraju i u medijima usklađivati, nego što je to odluka na nivou neke redakcije, ali generalno boljitka nema jer inflacija ‘pojede’ ta povećanja i i dalje je prosjek zarade u novinarstvu ispod onoga na državnom nivou”, kaže za Monitor Marijana Camović Veličković.

Ona navodi da su lokalni javni emiteri uskladili zarade sa programom Evropa sad 2 i da sada gotovo svi zaposleni koji imaju srednji stepen obrazovanja primaju 600 eura, a visokobrazovani 800 eura.

,,U javnom servisu postoji određeno gradiranje u skladu sa njihovim Kolektivnim ugovorom ali slična je situacija i tu je preosjek na novou medija blizu državnog ali problem je što se do tog prosjeka dolazi zahvaljujući ogromnim zaradama i dodacima na zaradu onih koji su na rukovodećim pozicijama, dok ‘obični’ zaposeni ne primaju ni blizu tog prosjeka. U privatnim medijima ima najviše oscilacija u zaradama ali većina zaposlenih ipak prima zarade manje od državnog prosjeka. Sve to naravno da nije ni dovoljno ni motivišuće”, zaključuje Camović Veličković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

Objavljeno prije

6 dana

na

25 Aprila, 2025

Objavio:

Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti  drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ

 

 

Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji,  u oblasti turizma i razvoja nekretnina.

Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.

Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.

To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o  poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.

Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).

Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.

Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.

Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?

Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.

Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.

Sporazum predviđa i da će svi  poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.

Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su,  pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi  to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.

ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.

Dakle,  Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od  kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.

Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.

„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.

Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“

Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.

„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.

Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.

Koalicija organizacija  civilnog društva iz Crne Gore obratila se  Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.

„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.

Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.

Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.

Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

EHO IZBORA: Đukanović opet porazio DPS

Objavljeno prije

2 sedmice

na

18 Aprila, 2025

Objavio:

Đukanović je svojim i zvaničnim povratkom dokusurio  koalicioni kapacitet DPS-a , koji je, ipak, u vrijeme podgoričkih izbora počeo da raste. Poništio je ono što je napravio Nermin Abdić. I nastavio da gura Crnu Goru sve dublje u rascjep između dva identitetska bloka. U prošlost

 

 

Rezultati lokalnih izbora održanih u nedjelju u Nikšiću i Herceg Novom  pričaju dvije različite  priče.   U Nikšiću su najveći broj glasova odnijela dva suprotstavljena bloka, koja su i ovu predizbornu kampanju vodila insistirajući na identitetskim pitanjima. Za razliku, u Herceg Novom  vlast, matematički,  može  biti formirana bez Demokratske partije socijalista (DPS) i partija bivšeg Demokratskog fronta (DF). Najveći broj glasova, dovoljan za samostalno formiranje vlasti, osvojile su Demokrate i  Novska lista koju podržava PES.

Te dvije liste zabilježile su  istovremeno rast u Herceg Novom, a  DPS  i partije okupljene oko bivšeg DF pad povjerenja.

Lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić iz Demokrata osvojila je dva mandata više nego na izborima 2021., a Novska lista  tri mandata više.   Demokrate sa sadašnjih 12  i  Novska lista sa 10 mandata,  mogu bez problema formirati vlast, pošto je za većinu u lokalnom parlamentu potrebno 18 mandata. Oni imaju četiri više.  Vlast su u prethodnom mandatu obavljali  sa  partijama bivšeg DF, odnosno ZBHN (NSD, DNP,  Pravom Crnom Gorom i Ujedinjenom Crnom Gorom) kao i sa  SNP i GP URA.

ZBHN je na ovim izborima pao sa sedam na pet mandata, gotovo kao i DPS, koji je sa osam pao na  pet mandata.  SNP nije prešla cenzus, URA je osvojila jedan mandat. Jedan mandat pripao je Evropskom savezu i Građanskom pokretu Idemo, a Bokeški forum nije prešao cenzus.

Nikšićki izbori su u potpunosti zasijenili  Hercegnovske. I postizborno stanje je znatno  uzbudljivije.  Osim jačanja identitetskih glasova, na uštrb građanskih opcija,  Nikšiću predstoje komplikovaniji pregovori o formiranju vlasti.

Najbolji pojedinačni rezultat u tom gradu ostvario je DPS sa 35,12 odsto glasova, odnosno 16 mandata.  Na prethodnim lokalnim izborima DPS je u tom gradu išao sa SD, LP i PKS i osvojio 18 mandata, odnosno oko 40 posto podrške.  Evropski savez (SD, LP, SDP) sada je izašao samostalno i osvojio dva mandata.  DPS je, kad se tako pogleda, ostao  okvirno na istom nivou kao i prije tri godine.

Za DPS-om ide ZBNK, lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, koja je u odnosu na izbore iz 2021. osvojila oko 1.600 glasova više, ukupno 15 mandata.

Demokrate sa kojima je ZBNK vršio vlast, su drastično pale: sa deset na  tri mandata.  Neki analitičari ocjenjuju da ih je podrške koštala tragedija na Cetinju. Ipak, u Herceg Novom su porasli.

Partija premijera Milojka Spajića, PES, prvi put se oprobala u nikšićkoj izbornoj trci osvojivši pet mandata.  URA je ostala ispod cenzusa. Lider URA Dritan Abazović je na prethodnim izborima u Nikšiću, kada je  SDP ostao ispod cenzusa, kazao: “Cilj je ispunjen – DPS je pao s vlasti, SDP je nestao sa političke scene”. Sada nije imao komentar. Evropski savez,  svejedno, ima ozbiljne razloge da obnovi štivo: prevelika bliskost sa nereformisanim DPS-om, je – preveliki rizik.

Dosadašnja nikšićka vlast (ZBNK i Demokrate) izgubila je većinu u lokalnom parlamentu. U posljednjem sazivu, nakon izbora iz 2021. godine imali su ukupno 22 mandata, većinu u gradskom parlamentu. Skupa  sada imaju 18 mandata, a za formiranje vlasti neophodno je imati najmanje 21 ruku.   Pošto nedostaju tri mandata, analitičari  PES vide kao tas na vagi. Sa svojih pet mandata partija premijera Spajića imaće  značajnu ulogu u formiranju nove većine u Nikšiću.

ZBNK bi, naravno  sa Demokratama i PES-om, sa kojima na državnom nivou vrše  vlast, imao većinu u lokalnom parlamentu. Da li je to i konačni scenario  još nije definitivno saopšteno.  Iz PES-a se, dok se načelno ne dovodi u pitanje formiranje vlasti u Nikšiću sa ZBNK i Demokratama,  čuju različiti  glasovi kada je u pitanju izbor gradonačelnika , odnosno ostanak Kovačevića na toj poziciji.

Zoran Mrkić, koji je predvodio listu PES-a u Nikšiću saopštio je da je prirodno da ta stranka napravi lokalnu vlast s koalicionim partnerima s državnog nivoa, ali da nije siguran da će PES podržati ostanak nosioca liste Za budućnost Nikšića Marka Kovačevića na čelu Opštine. “Cijeneći određene aktivnosti koalicije koju predvodi Kovačević i možda neke njegove postupke, dozvolite da još uvijek razmislimo”, kazao je. Požalio se: “U okršaju velikih, radikalnih polova naše političke scene,  uvijek strada građanska Crna Gora i oni ljudi koji su umjereniji u svemu”.

Njegov kolega poslanik PES-a Darko Dragović bio je konkretniji. Otkrio je,  u nedjelju veče na RTCG,  da u toj partiji postoji neslaganje oko podrške Kovačeviću.’’U svoje ime kažem da PES niti treba, niti smije, kao građanski pokret, da u ovom momentu podrži Kovačevića”, rekao je. I on je napomenuo da ne postoji sumnja da li treba ili ne ići sa ZBNK ili Demokratama u Nikšiću.

Premijer Spajić se nije odredio po tom pitanju, dok predsjednik parlamenta Andrija Mandić inistira da neće odustati od Kovačevića kao lidera. Kovačević je u prethodnom periodu prepoznat po brojnim ispadima i govoru mržnje, te snažnim konekcijama, kao i njegovi partijski saborci, sa režimom Aleksandra Vučića u Srbiji i Milorada Dodika u RS.

Metodolog i analitičar Miloš Bešić ocijenio je da je jedna od važnih poruka nikšićkih izbora „to što su i dalje dominantna dva politička bloka, DPS i prosrpske partije, zbog čega, prema njegovim riječima, najviše gube građanske stranke”. . Prema njegovim riječima, Nikšić pokazuje da građanska Crna Gora mora da se probudi.  On je ocijenio i da ta dva bloka “rastržu PES”.

Dobar rezultat Kovačevića i ZBNK, Bešić  vidi i u izlaznosti koja je bila iznad očekivane. Izlaznost u Nikšiću bila je u nedjelju 71,04 odsto, na prethodnim izborima  81,8 odsto, a na parlamentarnim – 56,4 odsto.

’’Ta izlaznost  je suprotna mojim očekivanjima, što je odgovaralo ZBNK-u. To je posljedica mobilizacije birača  kod kojih je i dalje izražen anti-DPS osjećaj. Očigledno je da još postoji taj sentiment kod jednog dijela biračkog tijela, koji ne bih rekao da je zadovoljan rezultatima nakon smjene DPS-a, ali je taj sentiment još dovoljno snažan da neko može da ih mobiliše’’, ocijenio je Bešić.

Optužbe opozcije da  su se u Nikšiću spremali i glasači iz RS i Srbije, nijesu dokazane.

Još jedan je posebno važan eho ovih izbora  o kome se gotovo i ne govori. Milo Đukanović opet porazio DPS. Neposredno pred izbore, Đukanović se vratio na političku scenu i kroz formalnu titulu počasnog predsjednika DPS, a potom  preuzeo kampanju u rodnom Nikšiću. Igrao je na sve ili ništa. Pojavljivao se na predizbornim skupovima u tom gradu, uz snažne identitetske poruke, predstavljajući lokalne izbore kao presudnu borbu protiv srpskog sveta, odnosno borbu za Crnu Goru.

U DPS –u su navodno zadovoljni najvećim pojedinačnim rezultatom u Nikšiću (dok o hercegnovskom padu ne govore). Zavjetno ćute o tome da je Đukanović svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a, koji je bio počeo da raste nakon njegovog formalnog odlaska sa čela te partije.

Iako nije bilo suštinske reforme Đukanovićeve partije, a novo rukovodstvo nije jasno napravilo otklon od Đukanovića i njegovih nekadašnjih najbližih saradnika,  nova lica bez hipoteke prošlosti ipak su uticala na, drugačiju vizuru prema partiji koja je tri decenije obnašala vlast, uspostavljajući neslućene monopole, i normalizujući organizovani kriminal srastao s državnom aparaturom.  Podgorički lokalni izbori, na kojima je ubjedljivi pobjednik bio nosilac liste DPS  Nermin Abdić, to su pokazali. Formiranje vlasti DPS-a i jednog dijela avgustovskih pobjednika, odnosno jednog dijela nekadašnjeg PES-a povezanog sa predsjednikom Jakovom Milatovićem, zamalo nije postalo realnost.

Đukanovićevim povratkom, to više nije ni  opcija.  O tome da bi PES u Nikšiću   mogao ući u koaliciju sa DPS-om, gotovo se i ne govori.  Đukanović je poništio ono što je nagovijestio  Abdić.

Lider Preokreta Srđan Perić, ocijenio je nakon ovih izbora da će zdravljenje političke scene početi onda kada svi ostali politički subjekti odbiju koaliranje i sa DPS i sa ZBCG. “I kada oni tako budu natjerani da sami naprave koaliciju DPS – ZBCG. Ova koalicija bi bila prirodna jer bi značila preuzimanje pune odgovornosti za podjelu koju sami stvaraju. Oni, naravno, ne žele preuzimanje pune odgovornosti – uvijek im je potrebno opravdanje koje imaju u onom drugom. Jednostavno je: ako su najveći, neka preuzmu i najveću odgovornost. Time bi nestao i ucjenjivački potencijal “malih” na koji se upravo oni neprestano žale”, napisao je Perić na svojoj FB stranici.  “Sve dok se to ne desi, Crna Gora će biti nesretno podijeljena zajednica i ništa novo neće moći da se održi. Dakle, hrabrosti treba. Ovo već može da krene od Nikšića, ali nemam iluziju da hoće”, kazao je.

Iz PES-a u tom pravcu za sada nijesu išli. Demokrate su, pojasnila je  funkcionerka te partije i ministarka kulture i medija Tamara Vujović, u statut upisale da neće u koaliciju sa DPS-om. O ZBCG  nijesu ništa upisivali.

„Većina građana Nikšića i Herceg Novog misli da Crna Gora ide u dobrom smjeru, i da su protiv politike DPS-a“, kazala je Vujović. Žmireći na jedno oko.  U Nikšiću se  ne bi reklo da birači misle da Demokrate idu u dobrom smjeru. A posebno pitanje je šta bi se desilo da se sada raspišu državni izbori. Kad bi se nikšićkim rezultatu, okvirno, na nivo države, pridodali i izborni rezutati manjinskih partija.

Sigurno je:  Dva bloka koja insistiraju na identitetskim pitanjima guraju Crnu Goru u prošlost. Formalni povratak Đukanovića na čelo DPS, pokazali su i nikšićki izbori, samo je dublje gura u taj rascjep. Herceg Novi,  uz mali broj drugih opština, , nagovještava,  da može i drugačije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo