Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG BAJKOVIĆ, ARHITEKTA: Neviđeni zločin nad kulturnom baštinom

Objavljeno prije

na

Za učinjeni kulturocid u Crnoj Gori kriva je Srpska pravoslavna crkva – Mitropolija crnogorsko primorska, ali kriva je ništa manje i vlast Crne Gore

 

 

MONITOR: Tokom 2004. godine bili ste član Komisije za utvrđivanje stanja nepokretne baštine kulture Crne Gore, a 2013. član Stručnog tima za izradu elaborata o revalorizaciji nepokretnih kulturnih dobara.   U studiji o devastiranju crnogorskih sakralnih objekata od strane  Srpske pravoslavne crkve i njenih eparhija u Crnoj Gori  ukazali ste na brojne primjere devastiranja crkava i manastira. Koji su to posebno drastični primjeri?

BAJKOVIĆ: Opisujući i analizirajući nelegalno, na divlje ili (kako se još veli) na crno učinjeno od manastira: Dobrilovina, Ostrog, Ždreba(o)nik, Starčevo i Beška – upravo sam ukazao na posebice drastične primjere.

Način na koji je SPC devastirala nabrojane manastire, tj. rezultat ili novonastala slika našijeh svetinja, izgradnjom u fizičkom prostoru u njihovoj neposrednoj okolici – karakteristično je i važi za doste druge manastire na prostoru Crne Gore.

Matematičkim rječnikom rečeno: učinjeno od ovijeh pet manastirah stoji u imeniocu svega onoga što je, nažalost i na sramotu Crne Gore, realizovano i kod ostalijeh, a čija imena se komotno mogu poređati u brojiocu. Primjerice radi – svakoji na svoj način, drastično su devastirani još i manastiri: Ćelija Piperska, Orahovo, Kom, Moračnik, Stanjevići, Dajbabe, Podlastva…

Ono što su namjerili izgraditi na lokaciji Manastira Sveti Arhanđel Mihailo na Prevlaci kod Tivta, liše ”znamenite” krstionice, spada pomeđu nevjerovatnih arhitektonskih ”zamisli”. U III milenijumu na pjenu od mora planiraju graditi manastirsku crkvu po uzoru (i) na Manastir Visoki Dečani.  Manastir Visoki Dečani je nešto rijetko lijepo i u arhitektonskom smislu izuzetno vrijedno i uzvišeno djelo, ali to ne znači da je treba poslije 700 godinah (imitirajući je) ”selit” na crnogorsko primorje, pa taman to bilo i u rodno okruženje njegovog glavnog majstora i graditelja Fra Vita iz Kotora.

Sve spomenuto (i ostalo nespomenuto) do prosto nevjerovatnih razmjera ruži i bestragava nekadašnja izuzetno vrijedna dobra kulture.

Nijesu ovđe u pitanju neka urbanističko-arhitektonska neuspjela i grdna sta-n-bena naselja. U pitanju je blago jedne nacionalne kulture i to u (civilizovanoj) Evropi!

MONITOR: Vjerovatno nijedna zemlja u Evropi nije dopustila da se njena kulturna dobra u posljednjih nekolike decenije toliko upropaste, kao što je to dozvolila Crna Gora.

BAJKOVIĆ: Ajmo pokušajmo nekojemu i prośečno obrazovanom (recimo) Norvežaninu, Čehu, Slovencu ili Grku – objasniti da je uopšte mogućno to ”činjenje” i takvo na divlje ”čerečenje” dobara kulture, na prijelomu II i III milenijuma! Njihove moždane ćelije jednostavno ne bi mogle ”apsorbirati”: da jedna institucija (SPC) na tlu Evrope može vršiti kulturocid i – da vlast nekoje evropske države dozvoljava da ta SPC sprovodi kulturocid na njezinoj teritoriji!?!

Da bi vaši čitaoci znali o čemu zborim, tj. o kakvim silnim zločinima nad crnogorskom kulturom zborim – potrebito je bilo pročitati moju Studiju, koju je, u 11 nastavaka objavio i Monitor prije godinu i po.

MONITOR: Ko je glavni krivac što se crnogorska kulturna baština temeljito razara?

BAJKOVIĆ: Za učinjeni kulturocid, samijem tijem i uništeni kulturni pejzaž, kriva je Srpska pravoslavna crkva – Mitropolija crnogorsko primorska, tj. Risto Radović i njegovi  – kriva je ništa manje vlast nesretnje Crne Gore. Kad velim vlast – mnim na 3-4 čoeka koji su ”vodili” i/ili još uvijek ”vode” ovu državu, a to se vremenski neđe približno poklapa sa trenutkom odkad je Risto, zasio na oni – nekad sveti – stolovač Svetog Petra Cetinjskog!

MONITOR: Da li je tačno da  je od 357 registrovanih nepokretnih spomenika kulture blizu 70 odsto upropašćeno?

BAJKOVIĆ: Ne mogu Vam tačno reći o kojemu se procentu radi, ali je od toga broja, (važno je naglasiti) kad su u pitanju pravoslavni manastiri – na vaskolikom prostoru Crne Gore, taj procenat u svakojem slučaju znatno natpolovičan. Zato su manastiri u basenu Skadarskog jezera – 80 odsto njih – degradirani i devastirani ili zanavijek uništeni – poput Manastira Beška! No, može im bit da čine što čine, a odlično znaju što čine!

MONITOR: Zašto je  dopušteno Srpskoj pravoslavnoj crkvi da nanese trajnu štetu najvećem broju manastira, uključujući kompleks čuvenog Ostroškog manastira? 

BAJKOVIĆ: Državne institucije nijesu obavljale svoj posa’ (na čem ih je obaveziva’ i Ustav i razni zakoni) i tijem je ova država dopuštila da se uništavaju i unište mnoga dobra (blago) crnogorske kulture – a dopuštila je zarad njihove (mnim na ličnosti na vlasti)  bajagi pragmatične političke ”igranke” sa SPC (čitajte: sa Ristom Radovićem ).

Danas, kad je to takvo njihovo ”šurovanje” počelo da im se (ovijema ličnostima na vlasti) ozbiljno obija o glavu, tj. pošto su sami dozvolili samovolju SPC i ka’ takvu već opasnu ”državu u državi” – danas moraju ”vući” (barem najavljene) radikalne poteze, a jedine koje Crna Gora, Crnogorci i Crnogorke zaslužujemo da konačno i dočekamo i tako ispravljaju užasnu povjesnu nepravdu.

Neviđeni zločini 1918., 1919., 1920., i tako godinama redom, pa u ova doba druga vrsta zločina od onijeh koji podržavaju ove zločine unazad 100-njak godinah – mnogo je vala zla i grijeha pred Gospodom Bogom. No, i nad dobrijem popom mora bit pop!

MONITOR: Prije godinu Crnogorska partija je protiv SPC zbog devastacije Manastira Dajbabe podnijela krivičnu prijavu. Da li Vam je poznato šta se desilo sa tom prijavom?

BAJKOVIĆ: Nije mi poznato. Vjerovatno je sve u skladu sa onijem – da državne institucije ne rabotaju svoju rabotu. Pomislite na tren: da li je moguće da se u (recimo) Švedskoj, Austriji, Italiji ili Rusiji – pojavi investitor iz nekoje druge evropske države i bez jednoga jedinoga papira, znači – mimo svih zakona, planova, dozvola i saglasnosti (te – moram opetovati) Švedske, Austrije, Italije ili Rusije – u zaštitnoj zoni zaštićenog dobra kulture izgradi crkvu i još u ”stilu” arhitektonske tradicije njegovoga naroda, koja je sasma nešto stosedamnaesto u odnosu na mediteransku graditeljsku tradiciju naroda đe se obreo ka’ ”dobronamjerni gost”?!?

MONITOR: Zašto se malo ko oglašava povodom skoro sistematskog  zatiranja spomenika kulture iz prošlosti Crne Gore?

BAJKOVIĆ: U javnosti se (i stručnoj) jako malo zna o onome što se zaista izdogađalo od i oko naših manastira u potonje skoro će tri decenije. Od laičke javnosti, tj. od stanovnika naše Crne Gore, koji su pośećujući manastire imali prilike da vide dio toga, ne može se ni očekivati kritički stav u vezi sa učinjenim, zarad toga što (mora se razumjet) nemaju dovoljno stručnog znanja i estetskog-likovnog obrazovanja u smislu našeg sakralnog arhitektonskog našljeđa!

Zašto se našim studentima arhitekture na fakultetu o tome ne predaje; zašto moje koleginice i kolege to ne (ili nedovoljno) interesuje, tj. zašto ćute oni pomeđu njih koji znaju za ove devastacije i (pouzdano znam) teško im, što se veli, ”padaju” – ne umijem vam reć! Moram uz ovo potonje naglasit – čast rijetkijema izuzecima! Može bit da je dio odgovora i to što je potrebito ”malo” više: znanja, etike do struke, nacionalne odgovornosti i (može bit) – bastadurstva!

 

                                 Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo