Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG BAJKOVIĆ, ARHITEKTA: Neviđeni zločin nad kulturnom baštinom

Objavljeno prije

na

Za učinjeni kulturocid u Crnoj Gori kriva je Srpska pravoslavna crkva – Mitropolija crnogorsko primorska, ali kriva je ništa manje i vlast Crne Gore

 

 

MONITOR: Tokom 2004. godine bili ste član Komisije za utvrđivanje stanja nepokretne baštine kulture Crne Gore, a 2013. član Stručnog tima za izradu elaborata o revalorizaciji nepokretnih kulturnih dobara.   U studiji o devastiranju crnogorskih sakralnih objekata od strane  Srpske pravoslavne crkve i njenih eparhija u Crnoj Gori  ukazali ste na brojne primjere devastiranja crkava i manastira. Koji su to posebno drastični primjeri?

BAJKOVIĆ: Opisujući i analizirajući nelegalno, na divlje ili (kako se još veli) na crno učinjeno od manastira: Dobrilovina, Ostrog, Ždreba(o)nik, Starčevo i Beška – upravo sam ukazao na posebice drastične primjere.

Način na koji je SPC devastirala nabrojane manastire, tj. rezultat ili novonastala slika našijeh svetinja, izgradnjom u fizičkom prostoru u njihovoj neposrednoj okolici – karakteristično je i važi za doste druge manastire na prostoru Crne Gore.

Matematičkim rječnikom rečeno: učinjeno od ovijeh pet manastirah stoji u imeniocu svega onoga što je, nažalost i na sramotu Crne Gore, realizovano i kod ostalijeh, a čija imena se komotno mogu poređati u brojiocu. Primjerice radi – svakoji na svoj način, drastično su devastirani još i manastiri: Ćelija Piperska, Orahovo, Kom, Moračnik, Stanjevići, Dajbabe, Podlastva…

Ono što su namjerili izgraditi na lokaciji Manastira Sveti Arhanđel Mihailo na Prevlaci kod Tivta, liše ”znamenite” krstionice, spada pomeđu nevjerovatnih arhitektonskih ”zamisli”. U III milenijumu na pjenu od mora planiraju graditi manastirsku crkvu po uzoru (i) na Manastir Visoki Dečani.  Manastir Visoki Dečani je nešto rijetko lijepo i u arhitektonskom smislu izuzetno vrijedno i uzvišeno djelo, ali to ne znači da je treba poslije 700 godinah (imitirajući je) ”selit” na crnogorsko primorje, pa taman to bilo i u rodno okruženje njegovog glavnog majstora i graditelja Fra Vita iz Kotora.

Sve spomenuto (i ostalo nespomenuto) do prosto nevjerovatnih razmjera ruži i bestragava nekadašnja izuzetno vrijedna dobra kulture.

Nijesu ovđe u pitanju neka urbanističko-arhitektonska neuspjela i grdna sta-n-bena naselja. U pitanju je blago jedne nacionalne kulture i to u (civilizovanoj) Evropi!

MONITOR: Vjerovatno nijedna zemlja u Evropi nije dopustila da se njena kulturna dobra u posljednjih nekolike decenije toliko upropaste, kao što je to dozvolila Crna Gora.

BAJKOVIĆ: Ajmo pokušajmo nekojemu i prośečno obrazovanom (recimo) Norvežaninu, Čehu, Slovencu ili Grku – objasniti da je uopšte mogućno to ”činjenje” i takvo na divlje ”čerečenje” dobara kulture, na prijelomu II i III milenijuma! Njihove moždane ćelije jednostavno ne bi mogle ”apsorbirati”: da jedna institucija (SPC) na tlu Evrope može vršiti kulturocid i – da vlast nekoje evropske države dozvoljava da ta SPC sprovodi kulturocid na njezinoj teritoriji!?!

Da bi vaši čitaoci znali o čemu zborim, tj. o kakvim silnim zločinima nad crnogorskom kulturom zborim – potrebito je bilo pročitati moju Studiju, koju je, u 11 nastavaka objavio i Monitor prije godinu i po.

MONITOR: Ko je glavni krivac što se crnogorska kulturna baština temeljito razara?

BAJKOVIĆ: Za učinjeni kulturocid, samijem tijem i uništeni kulturni pejzaž, kriva je Srpska pravoslavna crkva – Mitropolija crnogorsko primorska, tj. Risto Radović i njegovi  – kriva je ništa manje vlast nesretnje Crne Gore. Kad velim vlast – mnim na 3-4 čoeka koji su ”vodili” i/ili još uvijek ”vode” ovu državu, a to se vremenski neđe približno poklapa sa trenutkom odkad je Risto, zasio na oni – nekad sveti – stolovač Svetog Petra Cetinjskog!

MONITOR: Da li je tačno da  je od 357 registrovanih nepokretnih spomenika kulture blizu 70 odsto upropašćeno?

BAJKOVIĆ: Ne mogu Vam tačno reći o kojemu se procentu radi, ali je od toga broja, (važno je naglasiti) kad su u pitanju pravoslavni manastiri – na vaskolikom prostoru Crne Gore, taj procenat u svakojem slučaju znatno natpolovičan. Zato su manastiri u basenu Skadarskog jezera – 80 odsto njih – degradirani i devastirani ili zanavijek uništeni – poput Manastira Beška! No, može im bit da čine što čine, a odlično znaju što čine!

MONITOR: Zašto je  dopušteno Srpskoj pravoslavnoj crkvi da nanese trajnu štetu najvećem broju manastira, uključujući kompleks čuvenog Ostroškog manastira? 

BAJKOVIĆ: Državne institucije nijesu obavljale svoj posa’ (na čem ih je obaveziva’ i Ustav i razni zakoni) i tijem je ova država dopuštila da se uništavaju i unište mnoga dobra (blago) crnogorske kulture – a dopuštila je zarad njihove (mnim na ličnosti na vlasti)  bajagi pragmatične političke ”igranke” sa SPC (čitajte: sa Ristom Radovićem ).

Danas, kad je to takvo njihovo ”šurovanje” počelo da im se (ovijema ličnostima na vlasti) ozbiljno obija o glavu, tj. pošto su sami dozvolili samovolju SPC i ka’ takvu već opasnu ”državu u državi” – danas moraju ”vući” (barem najavljene) radikalne poteze, a jedine koje Crna Gora, Crnogorci i Crnogorke zaslužujemo da konačno i dočekamo i tako ispravljaju užasnu povjesnu nepravdu.

Neviđeni zločini 1918., 1919., 1920., i tako godinama redom, pa u ova doba druga vrsta zločina od onijeh koji podržavaju ove zločine unazad 100-njak godinah – mnogo je vala zla i grijeha pred Gospodom Bogom. No, i nad dobrijem popom mora bit pop!

MONITOR: Prije godinu Crnogorska partija je protiv SPC zbog devastacije Manastira Dajbabe podnijela krivičnu prijavu. Da li Vam je poznato šta se desilo sa tom prijavom?

BAJKOVIĆ: Nije mi poznato. Vjerovatno je sve u skladu sa onijem – da državne institucije ne rabotaju svoju rabotu. Pomislite na tren: da li je moguće da se u (recimo) Švedskoj, Austriji, Italiji ili Rusiji – pojavi investitor iz nekoje druge evropske države i bez jednoga jedinoga papira, znači – mimo svih zakona, planova, dozvola i saglasnosti (te – moram opetovati) Švedske, Austrije, Italije ili Rusije – u zaštitnoj zoni zaštićenog dobra kulture izgradi crkvu i još u ”stilu” arhitektonske tradicije njegovoga naroda, koja je sasma nešto stosedamnaesto u odnosu na mediteransku graditeljsku tradiciju naroda đe se obreo ka’ ”dobronamjerni gost”?!?

MONITOR: Zašto se malo ko oglašava povodom skoro sistematskog  zatiranja spomenika kulture iz prošlosti Crne Gore?

BAJKOVIĆ: U javnosti se (i stručnoj) jako malo zna o onome što se zaista izdogađalo od i oko naših manastira u potonje skoro će tri decenije. Od laičke javnosti, tj. od stanovnika naše Crne Gore, koji su pośećujući manastire imali prilike da vide dio toga, ne može se ni očekivati kritički stav u vezi sa učinjenim, zarad toga što (mora se razumjet) nemaju dovoljno stručnog znanja i estetskog-likovnog obrazovanja u smislu našeg sakralnog arhitektonskog našljeđa!

Zašto se našim studentima arhitekture na fakultetu o tome ne predaje; zašto moje koleginice i kolege to ne (ili nedovoljno) interesuje, tj. zašto ćute oni pomeđu njih koji znaju za ove devastacije i (pouzdano znam) teško im, što se veli, ”padaju” – ne umijem vam reć! Moram uz ovo potonje naglasit – čast rijetkijema izuzecima! Može bit da je dio odgovora i to što je potrebito ”malo” više: znanja, etike do struke, nacionalne odgovornosti i (može bit) – bastadurstva!

 

                                 Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Pravosudni sistem i svi u njemu zreli za ozbiljno preispitivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni i Glavni specijalni tužilac morali  su da se prema  slučaju optužbi da je VDT primao mito, postave kao i prema svakom drugom. Vrhovni državni tužilac morao je  dati iskaz u izviđaju, i moral ase istražiti sumnja u odnosu na njega kao što bi i u odnosu na svakog drugog u toj situaciji. Međutim, izjave Glavnog specijalnog tužioca da VDT  nije ispitan niti će biti, govore samo o tome kako je on dobar drug Vrhovnom državnom tužiocu, a ne i da je spreman da radi svoj posao

 

MONITOR: U crnogorskim udžbenicima preskočene su neke sramne epizode crnogorske ratne istorije, od napada na Dubrovnik, do deportacije Muslimana/Bošnjaka. Šta to znači za buduće generacije?

GORJANC-PRELEVIĆ: Time su oštećeni i djeca i šanse za mirnu budućnost Crne Gore. Još gore je što se u udžbeniku podmeću netačni podaci poput onoga da crnogorska vlast nije imala uticaja na politiku Slobodana Miloševića prema Hrvatskoj i BiH, iako je zajednička država Crne Gore i Srbije, SR Jugoslavija, i zajednička vojska učestvovala u ratovima u tim državama, i u svemu tome zdušno učestvovali i predstavnici crnogorske vlasti. To su istorijske činjenice. Šteta što je na snazi politika da se budućnost države kompromituje zarad ličnih interesa pojedinaca na vlasti, umjesto da se ona gradi na iskrenom suočavanju sa greškama iz prošlosti.

MONITOR: Vlast očito pokušava da izbriše sopostvenu odgovornost za te zločine. Da li je zbog toga I  predstava Deportacija, čije predstavljanje pomažete, najprije igrana u Novom Pazaru, Sarajevu, pa tek ovdje?

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKO POPOVIĆ, PLANINAR IZ PODGORICE: Izlaskom u planinu ne pobjeđujete nju već sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je planinarenje bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima, susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu planine

 

MONITOR: Zašto ste se posvetili planinarenju? 

POPOVIĆ: Kao zaljubljenik u prirodu i druženje sa istomišljenicima prvo sam počeo da idem sa ocem i njegovim društvom u lov. Vrlo brzo sam shvatio  da lov i ubijanje divljači nije ono što ja želim, jer hoću da budem u prirodi i uživam a da nikome ne nanesem zlo. Tako sam se povezao sa starijim iskusnim planinarima od kojih sam mogao puno  da naučim i koji su me “zarazili” planinarstvom. Od njih sam i naučio da pravi  planinari (većina njih) imaju  kvalitet više od običnih smrtnika. A i Crnogorcima je prirodno usađeno da  više od svih drugih naroda na svijetu  vole, prosto  obožavaju svoje planine, kako kaže poznati planinar dr Željko Poljak.

MONITOR: Šta je za Vas planirarenje?

POPOVIĆ: Bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima. Vođenje laganih prijatnih dijaloga i mijenjanje teme sa partnerima iz kolone. Kad se krene u planinu treba zaboraviti na brige. Sve ostaviti dolje iza sebe. Izlaskom u planinu vi ne pobjeđujete nju već sebe,dokazujete se, a da nikoga ne ugrožavate, niti je taj uspjeh na nečiji tuđi račun . Susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja koji uvijek ostaju u dragom sjećanju, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu sa divnim pogledom… Dok sjedimo i odmaramo na vrhu poslije napornog uspona, uživajući u pogledu na okolinu , moj prijatelj ima običaj da kaže:”Ovakav  ručak danas nema ni predsjednik Obama”, iako se radi o parčetu hljeba i konzervi ribe. Umor i osjećaj ispunjenosti po povratku. Sve je to za mene planinarenje.

MONITOR: Koliko ste do sada popeli ili osvojili planinskih vrhova u Crnoj Gori?  

POPOVIĆ: Posjetio sam u posljednjih tridesetak godina sa svojim planinarskim drugovima , jedan ili više puta – većinu važnijih planina i vecinu  malih i velikih vrhova u našoj zemlji .

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20- SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo