Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Moćnici uništili fabriku

Objavljeno prije

na

Pravosnažna sudska presuda nije pomogla bivšim radnicima bjelopoljske vojne fabrike Prva petoljetka da naplate svoja potraživanja od crnogorske Vlade, nekadašnjeg vlasnika njihove firme. Sada su svakodnevno ispred ulaznih vrata zgrade bjelopoljske opštine gdje traže isplatu duga. Kao akcionari preduzeća u kojem su radili, zajedno sa zaostalim dugovanjima primili su početkom 2007. po pet hiljada eura. Ostatak duga do deset hiljada eura, koji im je pripadao po nekadašnjem zakonu, nijesu dobili. Štrajk započet prije skoro tri godine prekinuli su 12. jula 2008. kada im je prilikom boravka premijera Mila Đukanovića u Bijelom Polju, na otvaranju Siti centra u krugu njihove nekadašnje firme obećana isplata preostalog novca.

IZIGRALA IH VLADA: Živana Šebek je prethodno kao predsjednica štrajkačkog odbora sa skoro dvije stotine svojih nekadašnjih kolega punu godinu dana provela u protestnim šetnjama od centra Bijelog Polja do nekadašnje firme koju je otkupilo slovenačko – crnogorsko preduzeće Hektas za milion i šesto hiljada eura.

,,Povjerovali smo tada i predstavnicima lokalne uprave i ljudima iz Vlade koji su nam tvrdili da ćemo konačno biti isplaćeni i odustali od nauma da svojim tijelima blokiramo dolazak zvaničnika na svečanost priređenu povodom otvaranja poslovnog centra”, sjeća se Šebek.

Od tada pa do danas više im se niko nije obratio, osim gradonačelnika Bijelog Polja Tarzana Miloševića. On je posavjetovao radnike da još jednom tuže Vladu, odnosno Ministarstvo odbrane, kako bi pokušao da posreduje da u vansudskom poravnanju namire dug. ,,Ni nama ni pravnicima koje smo pozvali nije jasno zašto pored već dobijene i pravosnažne presude opet predajemo tužbu, ali mi smo na ivici nerava i prinuđeni smo da radimo bilo šta samo da dođemo do svog novca”, kaže Živana Šebek.

Njihovu novu i paradoksalnu tužbu, već nekoliko ročišta, jednako kao i isplatu duga, ignorišu predstavnici Vlade koji se i ne odazivaju na ročišta.

,,Koga da pozovemo da nas zaštiti od ovakvog odnosa Vlade”, pita se Živana Šebek.

Ona danas osjeća posebnu odgovornost jer je uticala na svoje kolege da prekinu štrajk pred premijerov dolazak u Bijelo Polje, kada su svojim naumom da blokiraju svečanost privukli veliku medijsku pažnju. ,,Tu grešku nikada sebi ne mogu oprostiti. Povjerovala sam im iako smo bili, sada mi se čini, na jedan korak do cilja da konačno namirimo dug”, kaže Šebek.

NA IVICI EGZISTENCIJE: Danas je većina bivših radnika Prve petoljetke na evidenciji Biroa rada i na ivici egzistencije, kaže i Vladimir Obradović. On je, kao i većina njegovih kolega, proveo skoro četvrt vijeka, koliko je fabrika radila, u Prvoj petoljetci.

,,Mnoge naše porodice danas su bukvalno gladne. Novac nam duguje Vlada i ne vidimo način da se izborimo sa tom nepravdom”, kaže Obradović.

On i njegove kolege kažu da je posebno pitanje zašto je prodata njihova firma koja je imala veoma dobru perspektivu. ,,Preživjeli smo sankcije, osvajali nove proizvodne programe i onda, kada smo mislili da smo prebrodili krize, uveden nam je stečaj i uništena naša firma”, kaže Obradović.

To tvrdi i Slobodan Šćekić, prvi i posljednji direktor Prve petoljetke. On je u toj firmi, koju je i osnovao, proveo punih dvadeset pet godina. Šćekić je početkom 2005. uoči tada uvedenog stečaja, bio akter afere kada je sa još dvojicom saradnika optužen za krađu čak milion eura. Prije pola godine optužba je pala i Šćekić i kolege su oslobođeni, ali direktna posljedica njegovog hapšenja je to što Prva petoljetka danas ne postoji, kaže Šćekić.

,,Nije pao što je krao”, tvrdio je tada Monitor, predvidjevši da je atraktivna imovina u predgrađu Bijelog Polja nekom moćnom zapela za oko.

,,Šta drugo sada mogu da mislim, nego da se radilo upravo o tome da je neko želio da razruši fabriku i jeftino uzme njenu imovinu”, kaže Slobodan Šćekić.

PRIVREDNICI PROTIV FIRME: Tokom posljednje godine rada njegovo je preduzeće sa nekoliko proizvodnih programa uspjelo da se nametne zapadnoevropskom tržištu izradom preciznih mašinskih elemenata za razne proizvode.

,,Radili smo bukvalno danonoćno kako bismo očuvali saradnju sa luksemburškom, belgijskom i austrijskom firmom. Trud se isplatio, jer smo dobili posao u američkom gigantu Moog posredstvom Hidroluksa iz Luksemburga. Uradili smo probnu proizvodnju šest mašinskih elemenata za hidraulične mašine i dogovorili smo takozvanu nultu seriju. Za mjesec dana u poslu je trebalo da bude najmanje četiri stotine ljudi u našoj fabrici. Višegodišnji posao je bio sasvim izvjestan i svi su proračuni govorili da nam prosječna zarada mora biti oko hiljadu eura. Tada sam ja uhapšen, u sred izrade nulte serije, ispostavilo se neosnovano”, kaže Šćekić.
On tvrdi da je od privrednih čelnika Crne Gore i vladinih funkcionera, osim premijera Mila Đukanovića, doživljavao opstrukcije koje su rezultirale gašenjem i prodajom firme. ,,I ministar privrede Miodrag Gomilanović i ministar Darko Uskoković, zajedno sa Vojinom Đukanovićem i Blagojem Lučićem, godinama su opstruirali naše angažmane. Uskoković je sa svojim pomoćnikom Božom Bulatovićem i direktorom Jugoimport monta Zoranom Damjanovićem, onda kada nam je bilo najteže, pokušao da uništi naš tada jedini vojni program, dovevši nas na rub rentabiliteta. Kada sam uspijevao da o problemu obavijestim Mila Đukanovića on je pomagao i sprečavao uništenje fabrike. Kada su me uhapsili, on nije imao pravu informaciju i nije spasio firmu”, objašnjava Šćekić.

KRAH MEGALOMANSKOG PROJEKTA: Šćekić je u zatvoru proveo dva i po mjeseca. Sada, nakon oslobađanja od krivice, prvi put govori da je njegovoj firmi sa odličnom perspektivom voljom državnih moćnika nametnut likvidacioni stečaj.

,,Odradili su to preko suda i nezakonito. Dužan sam i svojim radnicima to javno da kažem, mada su neki od njih manipulisali prvim radničkim protestima koje ja, sa montiranom optužbom za vratom, nisam mogao da spriječim. Radili su i protiv sebe pomažući zakulisne radnje koje su uništile našu firmu”, kaže Šćekić.

Radnici su sada svakodnevno ispred opštinskih vrata. Više ne razmišljaju o novom radnom angažmanu i samo traže mrvice duga koje im ni nakon svega ne da Vlada. Ni Siti park otvoren na zemlji Prve petoljetke praktično ne radi. Megalomanski zamišljen projekat tržnog centra sa svjetskim brendovima – propao je. Ostao je samo objekat centra sa višemilionski vrijednim zemljištem oko sebe. U centru danas radi samo jedna samoposluga sa dvadesetak zaposlenih. A moglo je u toj fabrici sa izvoznim programom preciznih mašinskih elemenata da radi čak četiri stotine radnika. Ne dade se.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo