Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Moćnici uništili fabriku

Objavljeno prije

na

Pravosnažna sudska presuda nije pomogla bivšim radnicima bjelopoljske vojne fabrike Prva petoljetka da naplate svoja potraživanja od crnogorske Vlade, nekadašnjeg vlasnika njihove firme. Sada su svakodnevno ispred ulaznih vrata zgrade bjelopoljske opštine gdje traže isplatu duga. Kao akcionari preduzeća u kojem su radili, zajedno sa zaostalim dugovanjima primili su početkom 2007. po pet hiljada eura. Ostatak duga do deset hiljada eura, koji im je pripadao po nekadašnjem zakonu, nijesu dobili. Štrajk započet prije skoro tri godine prekinuli su 12. jula 2008. kada im je prilikom boravka premijera Mila Đukanovića u Bijelom Polju, na otvaranju Siti centra u krugu njihove nekadašnje firme obećana isplata preostalog novca.

IZIGRALA IH VLADA: Živana Šebek je prethodno kao predsjednica štrajkačkog odbora sa skoro dvije stotine svojih nekadašnjih kolega punu godinu dana provela u protestnim šetnjama od centra Bijelog Polja do nekadašnje firme koju je otkupilo slovenačko – crnogorsko preduzeće Hektas za milion i šesto hiljada eura.

,,Povjerovali smo tada i predstavnicima lokalne uprave i ljudima iz Vlade koji su nam tvrdili da ćemo konačno biti isplaćeni i odustali od nauma da svojim tijelima blokiramo dolazak zvaničnika na svečanost priređenu povodom otvaranja poslovnog centra”, sjeća se Šebek.

Od tada pa do danas više im se niko nije obratio, osim gradonačelnika Bijelog Polja Tarzana Miloševića. On je posavjetovao radnike da još jednom tuže Vladu, odnosno Ministarstvo odbrane, kako bi pokušao da posreduje da u vansudskom poravnanju namire dug. ,,Ni nama ni pravnicima koje smo pozvali nije jasno zašto pored već dobijene i pravosnažne presude opet predajemo tužbu, ali mi smo na ivici nerava i prinuđeni smo da radimo bilo šta samo da dođemo do svog novca”, kaže Živana Šebek.

Njihovu novu i paradoksalnu tužbu, već nekoliko ročišta, jednako kao i isplatu duga, ignorišu predstavnici Vlade koji se i ne odazivaju na ročišta.

,,Koga da pozovemo da nas zaštiti od ovakvog odnosa Vlade”, pita se Živana Šebek.

Ona danas osjeća posebnu odgovornost jer je uticala na svoje kolege da prekinu štrajk pred premijerov dolazak u Bijelo Polje, kada su svojim naumom da blokiraju svečanost privukli veliku medijsku pažnju. ,,Tu grešku nikada sebi ne mogu oprostiti. Povjerovala sam im iako smo bili, sada mi se čini, na jedan korak do cilja da konačno namirimo dug”, kaže Šebek.

NA IVICI EGZISTENCIJE: Danas je većina bivših radnika Prve petoljetke na evidenciji Biroa rada i na ivici egzistencije, kaže i Vladimir Obradović. On je, kao i većina njegovih kolega, proveo skoro četvrt vijeka, koliko je fabrika radila, u Prvoj petoljetci.

,,Mnoge naše porodice danas su bukvalno gladne. Novac nam duguje Vlada i ne vidimo način da se izborimo sa tom nepravdom”, kaže Obradović.

On i njegove kolege kažu da je posebno pitanje zašto je prodata njihova firma koja je imala veoma dobru perspektivu. ,,Preživjeli smo sankcije, osvajali nove proizvodne programe i onda, kada smo mislili da smo prebrodili krize, uveden nam je stečaj i uništena naša firma”, kaže Obradović.

To tvrdi i Slobodan Šćekić, prvi i posljednji direktor Prve petoljetke. On je u toj firmi, koju je i osnovao, proveo punih dvadeset pet godina. Šćekić je početkom 2005. uoči tada uvedenog stečaja, bio akter afere kada je sa još dvojicom saradnika optužen za krađu čak milion eura. Prije pola godine optužba je pala i Šćekić i kolege su oslobođeni, ali direktna posljedica njegovog hapšenja je to što Prva petoljetka danas ne postoji, kaže Šćekić.

,,Nije pao što je krao”, tvrdio je tada Monitor, predvidjevši da je atraktivna imovina u predgrađu Bijelog Polja nekom moćnom zapela za oko.

,,Šta drugo sada mogu da mislim, nego da se radilo upravo o tome da je neko želio da razruši fabriku i jeftino uzme njenu imovinu”, kaže Slobodan Šćekić.

PRIVREDNICI PROTIV FIRME: Tokom posljednje godine rada njegovo je preduzeće sa nekoliko proizvodnih programa uspjelo da se nametne zapadnoevropskom tržištu izradom preciznih mašinskih elemenata za razne proizvode.

,,Radili smo bukvalno danonoćno kako bismo očuvali saradnju sa luksemburškom, belgijskom i austrijskom firmom. Trud se isplatio, jer smo dobili posao u američkom gigantu Moog posredstvom Hidroluksa iz Luksemburga. Uradili smo probnu proizvodnju šest mašinskih elemenata za hidraulične mašine i dogovorili smo takozvanu nultu seriju. Za mjesec dana u poslu je trebalo da bude najmanje četiri stotine ljudi u našoj fabrici. Višegodišnji posao je bio sasvim izvjestan i svi su proračuni govorili da nam prosječna zarada mora biti oko hiljadu eura. Tada sam ja uhapšen, u sred izrade nulte serije, ispostavilo se neosnovano”, kaže Šćekić.
On tvrdi da je od privrednih čelnika Crne Gore i vladinih funkcionera, osim premijera Mila Đukanovića, doživljavao opstrukcije koje su rezultirale gašenjem i prodajom firme. ,,I ministar privrede Miodrag Gomilanović i ministar Darko Uskoković, zajedno sa Vojinom Đukanovićem i Blagojem Lučićem, godinama su opstruirali naše angažmane. Uskoković je sa svojim pomoćnikom Božom Bulatovićem i direktorom Jugoimport monta Zoranom Damjanovićem, onda kada nam je bilo najteže, pokušao da uništi naš tada jedini vojni program, dovevši nas na rub rentabiliteta. Kada sam uspijevao da o problemu obavijestim Mila Đukanovića on je pomagao i sprečavao uništenje fabrike. Kada su me uhapsili, on nije imao pravu informaciju i nije spasio firmu”, objašnjava Šćekić.

KRAH MEGALOMANSKOG PROJEKTA: Šćekić je u zatvoru proveo dva i po mjeseca. Sada, nakon oslobađanja od krivice, prvi put govori da je njegovoj firmi sa odličnom perspektivom voljom državnih moćnika nametnut likvidacioni stečaj.

,,Odradili su to preko suda i nezakonito. Dužan sam i svojim radnicima to javno da kažem, mada su neki od njih manipulisali prvim radničkim protestima koje ja, sa montiranom optužbom za vratom, nisam mogao da spriječim. Radili su i protiv sebe pomažući zakulisne radnje koje su uništile našu firmu”, kaže Šćekić.

Radnici su sada svakodnevno ispred opštinskih vrata. Više ne razmišljaju o novom radnom angažmanu i samo traže mrvice duga koje im ni nakon svega ne da Vlada. Ni Siti park otvoren na zemlji Prve petoljetke praktično ne radi. Megalomanski zamišljen projekat tržnog centra sa svjetskim brendovima – propao je. Ostao je samo objekat centra sa višemilionski vrijednim zemljištem oko sebe. U centru danas radi samo jedna samoposluga sa dvadesetak zaposlenih. A moglo je u toj fabrici sa izvoznim programom preciznih mašinskih elemenata da radi čak četiri stotine radnika. Ne dade se.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo