Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Iza zatvorenih vrata

Objavljeno prije

na

Tolstoj je rekao, a bilbordi ovih dana u Crnoj Gori ponavljaju, kako djeci treba objasniti da biti snažan ne znači i biti nasilan prema ženama. U patrijarhalnoj Crnoj Gori nasilje u porodici je još uvijek tabu tema, žene godinama trpe da ih muževi, sinovi psuju, da im prijete, tuku. Istraživanja pokazuju da je svaka druga žena žrtva verbalnog, a svaka treća fizičkog nasilja. Posljednjih godina žene, ipak, češće prijavljuju nasilje. U prvih pet mjeseci ove godine u Crnoj Gori, prema podacima Uprave policije, registrovano je 194 krivičnih djela nasilja u porodici. Žene rijetko žele da pričaju o nasilju koje trpe. I kada se odluče da progovore, traže anonimnost zbog osude sredine. ,,Godinama sam trpjela da me muž maltretira, nijesam radila, živjela sam u njegovom stanu. Pijan je često znao sve da polupa, da mene udari, prijetio je da će mu uzeti dijete. Zvala sam policiju nekoliko puta, ali se on vrati sjutradan, još gori”, ispričala je za Monitor žrtva nasilja. Naša sagovornica kaže da nije imala podršku porodice, prijatelja, da su svi govorili da treba da ćuti i trpi. Odlučila je da prekine agoniju kada je jedne noći njen muž udario dvogodišnje dijete. Pobjegla je kod prijateljice u drugi grad, pokrenula postupak protiv njega zbog nasilja u porodici i brakorazvodnu parnicu.

Žrtvama koje su se odlučivale da nasilje prijave policiji zakon do sada nije išao na ruku. Nasilje u porodici tretirano je Krivičnim zakonom koji predviđa da će osoba koja ugrožava tjelesni ili duševni integritet članova svoje porodice ili porodične zajednice, biti kažnjena novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Kazna je strožija ako je nasilnik koristio oružje ili opasno oruđe. U tom slučaju mogao bi biti u zatvoru tri mjeseca do tri godine.

Dug je, međutim, u ovoj zemlji put dok nasilnih završi iza rešetaka. U praksi, kada se žrtva odluči da prijavi nasilje, nasilnik u pritvoru ostane najviše 48 sati. U vrlo rijetkim slučajevima, kada postoji strah od bjekstva ili uticaja na svjedoka, bude sproveden u istražni zatvor na mjesec dana, objasnili su Monitoru u Pravnom centru. Nakon pritvora, nasilnik se vrati kući, žena, iz straha ili zbog nade da će biti bolje, odustaje od krivične prijave. Agonija se nastavlja. Rijetke odluče da svjedoče i da se pridruže krivičnom gonjenju, što je uslov da nasilnik završi u zatvoru.

,,Dodatni problemi su to što nema državnih skloništa za podršku i pomoć žrtvama, država im ne obezbjeđuje besplatnu pravnu niti materijalnu pomoć. Socijalni radnici, policajci, tužioci koji dolaze u kontakt za žrtvama često nijesu dovoljno senzibilisani i obučeni”, kaže za Monitor Miljana Peković iz Centra za zbrinjavanje žena i djece žrtava nasilja koji radi u okviru SOS telefona u Nikšiću.

U Crnoj Gori postoje dva skloništa za žene i djecu žrtve nasilja – Sigurna ženska kuća u Podgorici i Centar za zbrinjavanje žena i djece žrtava nasilja u Nikšiću. Pekovićeva kaže da u njihovom skloništu trenutno borave dvije žene, a da su im se ove godine za pomoć obratile šezdeset dvije. Za pomoć se najčešće obraćaju žene između 30 i 50 godina, srednjeg obrazovanja. Sklonište radi zahvaljujući donatorima -OAK fondaciji. Žrtvama pružaju besplatnu pravnu, advokatsku i psihološku pomoć. U skloništu, po pravilu, žrtve mogu ostati do mjesec dana, ali, kako kaže Pekovićeva, nekada borave i duže, dok se za njih ne nađe odgovarajuće rješenje.

Vlast u Crnoj Gori nasiljem u porodici se obično pozabavi za praznike. ,,Država Crna Gora neće zatvarati oči pred problemom nasilja u porodici i odlučna je u namjeri da se takve pojave ne tolerišu”, rekao je predsjednik Filip Vujanović u predsjedničkoj rezidenciji na Cetinju, na prijemu kojim je označen početak kampanje 16. dana aktivizma protiv nasilja u porodici. Vujanović je najavio i skoro usvajanje zakona o zaštiti od nasilja u porodici, kojeg mnogi očekuju kao spas.

Zakon bi u Skupštini, kako je rečeno Monitoru, trebao da se nađe u martu. Najznačajnija novina je uvođenje zaštitnih mjera koje predviđaju da nasilnik može biti udaljen iz stana, da mu se može zabraniti približavanje žrtvi, uznemiravanje i uhođenje, kao i obavezno liječenje od zavisnosti i obavezni psihosocijalni tretman. Bitna novina je i što se nasilnik može udaljiti iz stana i u slučaju kad je u njegovom vlasništvu. Mjere zaštite mogu trajati do šest mjeseci ili godinu dana.

Prema Nacrtu zakona, policijski službenik je dužan, na zahtjev žrtve, da je prati u stan prilikom uzimanja ličnih stvari koje su joj neophodne u svakodnevnom životu. Nacrtom je predviđeno da u zatvor do deset dana može otići čak i ako opsuje člana porodice.

Na Nacrt zakona stigle su brojne primjedbe. Da se kazne moraju pooštriti, produžiti trajanje zaštitnih mjera, da država hitno mora obezbijediti sklonište za žrtve, da se u krug osoba na koja se zakon odnosi uključe i one koje su bile ili su u emotivnim vezama.

Miljana Peković iz Centra za zbrinjavanje žena i djece žrtava nasilja u Nikšiću kaže da se je ipak najbitnije da se obazbijedi da se zakon na pravi način tumači i primjenjuje. Upućeni kažu da su džaba svi zakoni, ako žrtvu štiti policajac ili sudija koji i sam bije ženu ili iz nekog razloga smatra da to nije ništa strašno. I oni koji trpe nasilje i oni koji se trude da im pomognu, kažu da je najveći problem opšteprihvaćeno mišljenje da ono što se dešava kada se zatvore vrata kuće ne treba da interesuje nikoga sa strane, pa ni državu.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo