Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Na eure razbrojs!

Objavljeno prije

na

Kabinet ministra odbrane Bora Vučinića ima ukupno pet službenika i svi su prvom većom nabavkom dobili po jedan novi automobil na korišćenje. Linijom subordinacije, ministra i načelnika Generalštaba, razumije se, zapala su najluksuznija vozila, po jedan džip land kruzer – nabavna cijena oko 50.000 eura. Kupovinu 32 „civilna” vozila za 735.000 eura Ministarstvo odbrane je pravdalo prosječnom starošću vozila Vojske Crne Gore (VCG) od 20-25 godina. Ipak, svega 14 vozila je raspoređeno po formacijskim jedinicama VCG, dok je veći dio od 18 vozila stavljen na raspolaganje službenicima Ministarstva odbrane. Snažan socijalni kontrast kupovini luksuznih automobila predstavlja činjenica da čak 70 odsto pripadnika Ministarstva odbrane i VCG nemaju svoje stanove, dok dodatnih oko 19 odsto nema adekvatno riješeno stambeno pitanje. U sjenci kampanje za NATO, sa hiperinflacijom proizvoljnih tvrdnji i nazdravičarskih obećanja, kilavoj reformi odbrane i oružanih snaga se kraja ne nazire. REFORMA I PRIORITETI: O ,,kvalitetu reformi” i koordinaciji crnogorskog sektora bezbjednosti svjedoči i činjenica da je MUP trenutno dva i po puta brojniji od VCG (2.345 ljudi). Potpuno bespotrebno su duplirane snage za istu namjenu, poput specijalnih i helikopterskih jedinica, kao i jedinice obalske straže.
Crnogorski oj-ha princip prepoznat je i kroz davanja nerealnih obećanja. Od NATO-a je krajem 2007. zatražena i dobijena realizacija 69 različitih aktivnosti Ministarstva odbrane i VCG kroz Partnerstvo za mir da bi, nepunu godinu kasnije, taj broj morao biti smanjen na 48 aktivnosti. Prioriteti su stavljanje VCG u funkciju tzv. mirovnih misija, poput one u Avganistanu, čime su odškrinuta vrata za ubrzani prijem Crne Gore u pridruženo članstvo NATO-u (MAP – Akcioni plan za članstvo).
U jednom izvještaju Nansen dijalog centar je procijenio da će prijem u MAP “ipak biti politička odluka država NATO-a, a ne dokaz da je Crna Gora u svim segmentima reforme dostigla nivo da postane kandidat za članstvo u Alijansi”.
Struktura budžeta Ministarstva odbrane za 2009. od ukupno 50 miliona eura, predviđa svega 10,8 miliona za finansijsku osnovu reforme – kapitalne izdatke. Nabavke modernog naoružanja, opreme i izgradnje infrastrukture za VCG tako je u drugom planu, dok se najveći dio budžeta od oko 40 miliona troši na plate, tekuće izdatke i svega 612.000 eura na socijalne programe. Proteklih godina odnos između trošenja i investiranja u razvoj savremene VCG bio je još nepovoljniji, iako se za kapitalne izdatke za reformu oružanih snaga u drugim zemljama izdvaja i do 2/3 ukupnog budžeta.

MUTNA BARA: Za svega godinu i po, dvaput je mijenjana formacija VCG. Od sticanja nezavisnosti to je treća promjena strukture vojnih snaga u Crnoj Gori – što je vjerovatno evropski rekord. Dvije baze, mornarička (Bar) i vazduhoplovna (Golubovci) su postale posebni vidovi oružanih snaga, a od dvije postojeće, Lake pješadijske i Specijalne brigade, formirana je Brigada kopnene vojske.
Takva promjena je uslijedila iako za VCG, osim kontingenta pušaka tipa hekler, nije nabavljeno neko novo naoružanje, značajnija količina opreme, niti borbena sredstva poput oklopnih transportera ili helikoptera, artiljerije ili brodova. Direktna posljedica učestalih prekompozicija jeste da sve jedinice nižeg ranga nemaju knjigu formacije – ukratko, nemaju definisanu veličinu i sređeni popis naoružanja i inventara s kojim raspolažu.
Normativni haos je uočljiv kroz činjenicu da u Skupštini od kraja godine čeka na usvajanje potpuno novi zakon o vojsci, dok će se amandmanima mijenjati Zakon o odbrani. Oba zakona su imala kratak rok upotrebe; usvojena su koliko juče, sredinom 2007, i tada iz Ministarstva odbrane propraćena salvama medijskih samohvala.
Neusaglašeni propisi u domenu odbrane i oružanih snaga i sporna dugovanja rezultiraju i rekordnim brojem tužbi, od strane bivših službenika, vojnika i dobavljača. Ministarstvo odbrane vodi čak 6.000 (slovima: šest hiljada!) sudskih sporova, uglavnom parničnih, od kojih je u oko 5.400 sporova u statusu tuženog.
Kao rezultat nepoštovanja propisa akumulira se mutna bara finansijskog poslovanja i transakcija Ministarstva odbrane. Na tu temu je Državna revizorska institucija (DRI) prošle godine objavila podatke kako je ministar Vučinić, kao odgovorno lice, kroz javne nabavke i druge poslove kršio zakon i zloupotrebljavao službeni položaj.
Iako je izvještaj DRI-a mjesecima „usaglašavan”, svejedno sadrži podatke poput onih da su i za nabavku suvenira ili teretane korišćene „povjerljive nabavke”, odnosno, nabavke koje ne podliježu obavezujućem Zakonu o javnim nabavkama.
Revizijom je ustanovljeno da se najveći broj ,,povjerljivih nabavki” uopšte nije odnosio na nabavku vojnog materijala, već za plaćanje najbanalnijih usluga, poput kupovine avionskih karata za službenike Ministarstva. Jedna od posljedica izvještaja DRI-a bilo je pokretanje istrage u Ministarstvu odbrane. Još nema vijesti o tome da li će biti pokrenut sudski postupak.
Ustav Crne Gore u čl. 129 precizira da je VCG ,,pod demokratskom i civilnom kontrolom”, što podrazumijeva da Ministarstvo odbrane, u čijem je sastavu VCG, finansijski menadžment vodi na zakonit, transparentan i provjerljiv način.
Ali, Ministarstvo odbrane i dalje posluje suprotno Zakonu o javnim nabavkama. Ministar Vučinić sam određuje pravila trošenja povjerenog mu vojnog budžeta na osnovu sopstvene Uredbe o povjerljivim nabavkama predmeta i usluga od posebnog značaja za odbranu. Iako takva uredba nije dovoljna za jasno razgraničenje između javnih, povjerljivih i tajnih nabavki – u Ministarstvu odbrane tvrde kako se “povjerljive nabavke predmeta i usluga za odbranu vrše u skladu sa zakonodavstvom Evropske unije, što nije slučaj sa Zakonom o javnim nabavkama koji je još neusklađen”.

SKANDAL SA UNIFORMAMA: Takva praksa nabavki – po kojoj je uredba “starija” od zakona, a ne obratno – imala je za posljedicu i zataškani skandal s nabavkom novih uniformi za VCG. Ministar Vučinić je u prvoj polovini 2008. sklopio milionski posao izrade kompleta novih svečanih, službenih i radnih uniformi sa srpskom privatnom kompanijom Uno Martin.
Medijska promocija uniformi Una Martina je bila za Dan vojske, 7. oktobra prošle godine, a svega dva mjeseca kasnije, ispostavilo se kako se uniforme “nijesu pokazale kao najbolje rješenje”. U tom periodu, srpska policija je uhapsila vlasnika Una Martina pod optužbama “u vezi sa mahinacijama na tenderima za nabavke”. Ministar Vučinić je požurio da, za 1,2 miliona eura, sklopi novi ugovor o nabavci uniformi, sada s hrvatskom kompanijom Kroko kako bi vod VCG za Avganistan imao u čemu tamo da otputuje. Niko nije snosio posljedice zbog poslovanja sa Uno Martinom i nabavkom nekvalitetnih uniformi.
Nikakvo objašnjenje nije ponuđeno ni za pitanje zbog čega je odbijena potpuno besplatna usluga treninga voda VCG za Avganistan od strane njemačke vojske (Bundesvera), a ministar Vučinić istovremeno potpisao ugovor kojim ćemo platiti 2,5 miliona eura da naše vojnike, za istu misiju, tri mjeseca obučava američka privatna kompanija MPRI?

KUPI ME, PRODAJ ME: Dileme postoje i oko prodaje 4.400 tona crnogorskog naoružanja, municije i opreme od 2006. godine i novcu koji je po tom osnovu zaradilo Ministarstvo odbrane, a koje nije evidetirano u Glavnoj knjizi Trezora. Radi se o višemilionskim iznosima. Na primjer, u 2006. je Iraku prodato 17.650 kalašnjikova i 175 komada mitraljeza M-84 sa tronošcem i pratećim priborom za 1,1 milion eura, Avganistanu (iako nije pomorska zemlja!) je prodata oprema i remontni dijelovi za torpeda 56-65 KE (460.000 eura), a Sjedinjenim Američkim Državama, preko Izraela, prodati su dijelovi za puške i puškomitraljeze u vrijednosti 700.000 eura.
Komercijalni izvoz crnogorskog naoružanja je 2007. uvećan. U javnosti se zna da je Avganistanu, kao donacija, Ministarstvo odbrane isporučilo 1.600 pušaka i puškomitraljeza sa 250.000 metaka, ali je manje poznato da je u toj godini Avganistanu iz magacina VCG prodato dodatnih 25.875 mitraljeza M-84, puškomitraljeza, postolja za mitraljeze i rezervnih dijelova kao dio kontingenta eksportovanog preko Kipra u ukupnoj vrijednosti od 1,5 miliona eura.
Tu su i drugi krupniji poslovi prodaje arsenala VCG, na primjer: Kamerunu je za 224.000 eura prodato 370.000 metaka, Kirgiziji dijelovi za torpeda (542.000 eura), za SAD je otišlo 27,3 miliona metaka (1,2 miliona eura), na Filipine 18.666 mina M72 i M73 (980.000 eura), Jermeniji su prodate haubice i dijelovi u vrijednosti od 474.000 eura.
Ni ovi prihodi Ministarstva odbrane nijesu evidentirani u Glavnoj knjizi Trezora, niti su uplaćivani na za to zakonom predviđeni račun.
Za razliku od prethodnih godina, Ministarstvo odbrane je za 2009. prijavilo plan prihoda od prodaje viškova naoružanja i vojne opreme od tri miliona eura, zatim dodatnih 800.000 eura od prodatih dijelova skinutih s rashodovanih ,,pokretnih stvari” i 1,5 miliona od zakupa i prodaje poslovnih prostora i stanova.
Depozite i novac, na najmanje dva računa kod poslovnih banaka, koje Ministarstvo odbrane prihoduje po ovim osnovama trebalo bi da kontroliše Ministarstvo finansija. Ali, postoje ozbiljne sumnje da je to do kraja moguće obaviti, jer Ministarstvo finansija, u čijem je sastavu Direkcija za javne nabavke, toleriše “povjerljive nabavke” Ministarstva odbrane na bazi uredbe koja je u suprotnosti sa Zakonom o javnim nabavkama.
Ovako stanje stvari teško da može biti neopaženo od strane naših glavnih vojnih partnera, NATO-a i SAD, koji su ne jednom pozvali crnogorske zvaničnike da “racionalizuju izdatke za bezbjednost”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo