Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Vlast prevazišla državne vile

Objavljeno prije

na

vila-toplis-milocer

Spisak reprezentativnih objekata koji stoje na raspolaganju najvišim državnim funkcionerima Crne Gore za njihov odmor i protokolarne susrete sa gostima iz zemlje i inostranstva spao je na svega četiri vile, preostale simbole moći nekadašnje zajedničke države i posebnih privilegija njenih zvaničnika.

ČETIRI REPERZENTATIVNE VILE: Kao reprezentativne vile Crne Gore vode se vila Gorica u Podgorici, vila Topliš u Miločeru, Njivice u Herceg Novom i vila Žabljak na Žabljaku. Sa ovog spiska nedavno je skinuta vila Igalo u Igalu, poznatija kao Blažova vila. Radi se o privatnoj predratnoj vili porodice doktora Jovanovića, koja je nacionalizacijom postala državno vlasništvo.

U martu 2008. godine Ministarstvo finansija raspisuje tender za prodaju vile površine 239.40 m2, po početnoj cijeni od 2,5 miliona eura. Prodaja je stopirana kada su nasljednici doktora Jovanovića, američki državljani uz angažovanje američke ambasade u Crnoj Gori, pokrenuli postupak restitucije, kojim je imovina u katastru nepokretnosti opterećena.  Brigu o imovini koja služi za reprezentaciju, rezidencijama, gostinskim vilama, zemljištu i drugim nepokretnostima vodi vladina Uprava za zajedničke poslove državnih organa Crne Gore.

„Rezidencijalni objekti se koriste prema Uredbi Vlade koja definiše objekte za reprezentaciju i način njihovog korišćenja”, kaže za Monitor Mevludin Nuhodžić, direktor Uprave.

On naglašava da je najfrekventnije korišćenje podgoričke vile Gorica, dok se ostale vile održavaju u korektnom stanju.

Pravo na korišćenje prema podacima Uprave, imaju predsjednici Republike, Skupštine i Vlade Crne Gore, državni tužilac, predsjednik Ustavnog suda, podpredsjednici parlamenta i ministri. Reprezentativne vile mogu biti korišćene za boravak gostiju iz zemlje i inostranstva, kada su im domaćini pomenuti nosioci javnih funkcija.

BEZ STAROG SJAJA I ZNAČAJA: Sa izuzetkom vile Gorica, ostale vile izgubile su nekadašnji sjaj i značaj. Oronule i zapostavljene, samo svojom pozicijom, spoljnom fasadom i vrtovima podsjećaju na nekadašnji luksuz i komfor kojim su raspolagale.
Mali je broj funkcionera koji ih danas koristi. Potrebe današnjih državnih čelnika veće su i sofisticiranije od želja i potreba njihovih prethodnika. Unutrašnjost, veličina prostora i oprema vila odavno ne odgovaraju prohtjevima aktuelnih nosilaca vlasti čije su privatne vile, hacijende i stanovi veći i raskošniji od svih državnih vila koje im stoje na raspolaganju.
Crnogorski funkcioneri odavno su prevazišli privilegije tipa besplatno ljetovanje u nekoj od pomenutih domaćih vila. Oni ljetuju na luksuznim jahtama, svojim ili svojih moćnih prijatelja. Obilaze Jadransko, Egejsko i Sredozemno more. Borave u elitnim hotelima na Azurnoj obali, Monte Karlu ili Antaliji u Turskoj. Putuju vladinim i privatnim lir-džetovima.
Kada su u zemlji, odmor provode u svojim hotelima sazidanim po biranim lokacijama duž Crnogorskog primorja. Kupaju se na zaštićenim i običnom svijetu zabranjenim plažama. Pojedini ministri imaju svoje plaže i apartmane koji po luksuzu odskaču od ostalih.

ZABORAVLJENA VILA TOPLIŠ: U sezoni kolektivnih odmora državne administracije, zatvorena je i utonula u mir i debelu hladovinu borove šume, poznata vila Topliš u Miločeru. Niko u njoj ovoga ljeta nije boravio.
Na placu od 1.076 kvadrata na kraju Miločerskog parka, iza visoke ograde od klesanog kamena, dvospratnu vilu od 289 kvadrata sazidala je kraljica Marija Karađorđević daleke1938. godine. Vila je bila dio kompleksa ljetnjikovca Karađorđevića, današnjeg hotela Miločer.
Vila Topliš nacionalizovana je nakon Drugog svjetskog rata od kada je koristi crnogorska vlada.
Najčešći gost vile Topliš bio je Veselin Đuranović, predsjednik Izvršnog vijeća Republike Crne Gore. Sam, bez pratnje, bez momaka sa torbicom ispod pazuha, kupao bi se na velikoj miločerskoj plaži. Đuranovića su naslijedili „mladi, lijepi i pametni”, ali samo na kratko. Kapacitet ove lijepe kamene vile nije zadovoljio njihove standarde.

OMILJENA RIVIJERA: Najveći broj luksuznih vila za odmor i uživanje visokih funkcionera nalazio se u omiljenom mediteranskom ambijentu hercegnovske rivijere.
U vlasništvu Vlade ostala je samo vila Njivice u istoimenom naselju kod Herceg Novog. Raspolaže sa 7-8 apartmana i par dvokrevetnih soba. Vilu u Njivicama sagradio je početkom sedamdesetih izvjesni srpski državljanin i ubrzo prodao preduzeću HTP Boka.
Desetak godina kasnije vilu otkupljuje Savezni SUP SFRJ. Služila je za odmor funkcionera i radnika SSUP-a. U Njivicama su boravili Stane Dolanc, Milan Kučan, Sergej Krajger, Franjo Herljević… kao i funkcioneri republičkih MUP-ova. SSUP je vilu koristio i za radne sastanke i operativne poslove.U njoj su početkom devedesetih održavani sastanci i pregovori sa hrvatskom delegacijom.
Od 1991. najviše je koriste funkcioneri crnogorske policije.
U njoj se svakoga ljeta odmara Filip Vujanović, predsjednik Crne Gore. Vilu je koristio i bivši predsjednik Momir Bulatović.
U vili Njivice tokom 1992. boravio je i Dobrica Ćosić, tadašnji predsjednik SR Jugoslavije.U svojim dnevničkim bilješkama o boravku u Herceg Novom Ćosić navodi osjećanje nelagode „zbog privilegija na hercegnovskoj rivijeri čijoj se lepoti teško odoleva.”

GALEB ČEKA PRODAJU: Najpoznatija i najluksuznija rezidencijalna vila u Crnoj Gori bila je Titova vila Galeb.
Sagrađena je 1976. godine kao zvanični reprezentativni rezidencijalni objekat predsjednika Tita u kojoj je često tokom godine boravio. Zemljotres iz 1979. zatekao je Tita u njegovoj vili Galeb. Vila je smještena odmah pored Instituta Dr Simo Milošević, na lokaciji uz more koja je sa posebnom pažnjom birana.
Pored komfornih apartmana za Tita i Jovanku Broz, nekoliko salona, maršalovog kabineta, uređena su i tri veća apartmana na spratu, zvana Kardeljev, Žarkovićev i Stambolićev apartman, sa više soba za potrebe garde JNA, koja se starala o bezbjednosti predsjednika Tita.
Vila je opremljena bazenom dugim 15 metara sa pokretnim dnom čije su pumpe obezbjeđivale prijem slane morske vode ili mineralne sa obližnjih izvora. Ugrađen je i sistem za pravljenje talasa u bazenu, ali ni taj kao ni sistem hlađenja i grijanja odavno ne funkcionišu. Vila Galeb u Igalu ima i veoma savremeno atomsko sklonište izgrađeno po standardima za predsjednika države.
Galeb je veličine 5,5 hiljada kvadrata sa jednim od najljepših parkova u zemlji koji se prostire na oko sedam hektara.
Odlukom Savezne vlade 1986. godine vila Galeb je bez ikakve nadoknade ustupljena Institutu Dr Simo Milošević u čijem je vlasništvu i danas.
Institut nije godinama ulagao u rekonstrukciju i održavanje vile. Vila je posljednjih godina zatvorena za javnost, dok je nekadašnji park obrastao u korov.
Tokom 12 godina vila Galeb je izdavana pod zakup četiri puta. Prvi zakupac bio je američki biznismen srpskog porijekla Ken Stanojević, a posljednji ruska agencija Travel centar Krsta Markovića iz Budve.
Tokom petogodišnjeg zakupa ruski turisti masovno su dolazili specijalnim čarter letovima u Crnu Goru radi obilaska Titove vile, uživajući u prilici da prilegnu na Titovom ili Jovankinom krevetu i okupaju se u maršalovom bazenu.
U vili je u dva navrata boravio ruski kosmonaut Leonov. Koristio je i premijer Milo Đukanović.
Nakon 33 godine oronula i pomalo zastarjela Brozova vila Galeb čeka prodaju u paketu sa Institutom. Njena najveća vrijednost zapravo je ona istorijska koja stranom kupcu ne znači gotovo ništa u poređenju sa lokacijom i atraktivnim zemljištem kojim raspolaže. Tu vrijednost ne prepoznaje ni država Crna Gora koja očigledno nema potrebu za reprezentativnom rezidencijom na Crnogorskom primorju.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo