Povežite se sa nama

OKO NAS

NADE ULCINJSKIH RIBARA I VLASNIKA PLOVILA: Čeka se luka spasa

Objavljeno prije

na

Ulcinj je danas vjerovatno jedini grad na Mediteranu koji nema luku. Vlasnici čamaca i ribari se nadaju da će obećanje o izgradnji luke, konačno, ipak biti  realizovano

 

U Ulcinju su prije gotovo pet vjekova, 1553. godine, boravili zastupnici vladara iz Venecije koji su predlagali da se današnja Mala plaža ogradi gatom kako bi bila zaštićena od južnih vjetrova i postala sigurno utočište za brodove. No, ova ambiciozna ideja je ubro propala, jer je trebalo graditi lukobran dužine oko 180 metara na pijesku čiji sloj doseže i do 30 metara dubine.

Grad je u Osmanskoj imperiji postao znamenito gusarsko uporište, a nakon toga stoljećima i čuveno pomorsko mjesto, ali ni tada nije imao svoju luku. Razvoj trgovine i povećana potražnja za poljoprivrednim proizvodima u 19. vijeku je dodatno stimulisala ulcinjsko pomorstvo, što za posljedicu ima blagostanje porodica pomoraca i sveopšti razvoj grada. Nema značajnijeg trgovačkog centra na Mediteranu u kojem se ne susrijeću ulcinjski pomorci i trgovci. U njihovoj floti je na početku 19. stoljeća bilo oko 250 velikih i malih brodova koji su se sidrili uglavnom u Šinđonu. Više brodova na Jadranu imali su samo Venecija i Dubrovnik.

„Kada smo primili Ulcinj, Ulcinjani su imali 145 brodova male i velike plovidbe”, zapisao je upravnik Primorja, vojvoda u Knjaževini Crnoj Gori Simo Popović.

Danas, 140 godina kasnije, Ulcinj ima tek toliko običnih barki, a na realizovanje nebrojenih obećanja o izgradnje luke se još čeka.

Ovih dana je iz Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore saopšteno da će u sklopu unapređenja kopnene infrastrukture za ribare, krenuti izgradnja ribarske luke u opštini Ulcinj na lokalitetu Rt Đerane.

Riječ je o projektu na samom početku ulcinjske Velike plaže, na ušću kanala Port Milena. Kako se predviđa, ta luka će imati 50 vezova, sa potrebnom obalnom infrastrukturom tzv. mjesta prvog iskrcaja.

U Udruženju profesionalnih ribara nadaju se da za njih dolaze bolji dani. „Godinama se mučimo i dovijamo na razne načine, jer nemamo adekvatna mjesta da vežemo barke. Ulazimo u rijeku Bojanu i Port Milenu, ali često uz velike probleme, nekad i uz dosta opasnosti. Zato će izgradnja ove ribarske luke biti velika stvar za nas, ali i za cijeli grad. Mnogo će nam značiti jer ćemo nesmetano moći da izlazimo na more i vraćamo se, a barke će biti zaštićene i sigurne”, kaže predsjednik te strukovne asocijacije Ivo Knežević.

On očekuje da će čitav ovaj posao biti završen najkasnije do 2023. godine, dok je crnogorska Vlada najavila da će za podršku sektoru ribarstva, kroz Agrobudžet ove godine biti odvojeno 2,24 miliona eura. Navodi se i da profesionalni ribari na moru mogu dobiti bespovratnu podršku u iznosu do 50 odsto prihvatljivih investicija  za rekonstrukciju i opremanje ribolovnih objekata, generalnu opravku ili nabavku novih motora, nabavku opreme za ribolov i plovidbu, te opremu za čuvanje ribe u cilju podizanja standarda bezbjednosti hrane.

No, dok ne bude bar te male luke, ulcinjski ribari će moći da  samo neznatno koriste sredstva Vlade i evropskih fondova, baš kao što nema ni uslova da se nabavljaju veći brodovi. U privezištu Kacema može da stane tek 50-ak manjih plovila, ali je ona, u slučaju nevremena, sasvim nefunkcionalna.

Takođe, u Ulcinju ne postoji ni granični prijelaz na moru, pa tokom sezone tek sporadično, samo ukoliko je more mirno, navraćaju turistički brodovi, jahte ili jedrilice. U zimskom periodu čamci i manji brodice se izvlače na suvo ili se sklanjaju u rijeku Bojanu i u marine u susjednim gradovima.

Projektom Južni Jadran iz 1967. godine bilo je predviđeno da se velelepna marina sa oko 300 vezova izgradi u Port Mileni, a pet decenija kasnije je izložena ideja da takav objekat bude u Limanu, ispod zapadnih zidina Starog grada.

„Vjerujem da smo dobro planirali, dakle ne pompezno. Ona bi trebalo da ima 160 vezova. Sada tražimo investitora. Gotovo toliko bi imao i turistički kompleks koji smo predvidjeli u Mavrijanu“, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Ljoro Nrekić.

Odavno postoje planovi da uvala Valdanos, odlično zaštićena od južnih i sjevernih vjetrova, postane ratna luka. Tako je, na primjer, predsjednik crnogorske Vlade, dr Lazar Tomanović, ponudio 1909. godine Sjedinjenim Američkim  Državama „zauvijek i besplatno, bezuslovno i bez rezerve“ Valdanos sa obalnim pojasom koji bi obuhvatio oko 25 kvadratnih milja, s ciljem da SAD „uspostave pomorsku bazu i stanicu za snabdijevanje u evropskim vodama“.

No, američko Ministarstvo mornarice se u tom vremenu bavilo osvajanjem baza u Karipskom i Južnom kineskom moru, pa nije vidjelo nikakvu potrebu da imaju bazu na Crnogorskom primorju.

Sedam decenija kasnije, neposredno zaleđe u toj predivnoj uvali maslina je oduzeto od 204 ulcinjske porodice i od vjerskih zajednica pod izgovorom da će se tu graditi vojno-pomorska luka za potrebe Jugoslovenske narodne armije. No, kako je za taj projekat trebalo oko 200 miliona dolara, Valdanos je pretvoren u vojno odmaralište gdje su od maja do oktobra uživali oficiri, zapošljeni u vojnim službama i njihovi prijatelji.

I navodna nasljednica JNA, Vojska Jugoslavije je 1995. godine objavila slične planove, a mediji su pisali da je i NATO planirao da uspostavi bazu za svoje brodove u toj uvali.

Ali, ni tih brodova nema u luci spasa, kako su pomorci kroz vjekove nazivali Valdanos, a Ulcinjani još čekaju na sasvim običnu luku. Za bezbjedan vez malih brodova, dok ribari sanjaju svoju luku spasa od koje im zavisi privređivanje i sudbina.

                                                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo