Povežite se sa nama

OKO NAS

NADE ULCINJSKIH RIBARA I VLASNIKA PLOVILA: Čeka se luka spasa

Objavljeno prije

na

Ulcinj je danas vjerovatno jedini grad na Mediteranu koji nema luku. Vlasnici čamaca i ribari se nadaju da će obećanje o izgradnji luke, konačno, ipak biti  realizovano

 

U Ulcinju su prije gotovo pet vjekova, 1553. godine, boravili zastupnici vladara iz Venecije koji su predlagali da se današnja Mala plaža ogradi gatom kako bi bila zaštićena od južnih vjetrova i postala sigurno utočište za brodove. No, ova ambiciozna ideja je ubro propala, jer je trebalo graditi lukobran dužine oko 180 metara na pijesku čiji sloj doseže i do 30 metara dubine.

Grad je u Osmanskoj imperiji postao znamenito gusarsko uporište, a nakon toga stoljećima i čuveno pomorsko mjesto, ali ni tada nije imao svoju luku. Razvoj trgovine i povećana potražnja za poljoprivrednim proizvodima u 19. vijeku je dodatno stimulisala ulcinjsko pomorstvo, što za posljedicu ima blagostanje porodica pomoraca i sveopšti razvoj grada. Nema značajnijeg trgovačkog centra na Mediteranu u kojem se ne susrijeću ulcinjski pomorci i trgovci. U njihovoj floti je na početku 19. stoljeća bilo oko 250 velikih i malih brodova koji su se sidrili uglavnom u Šinđonu. Više brodova na Jadranu imali su samo Venecija i Dubrovnik.

„Kada smo primili Ulcinj, Ulcinjani su imali 145 brodova male i velike plovidbe”, zapisao je upravnik Primorja, vojvoda u Knjaževini Crnoj Gori Simo Popović.

Danas, 140 godina kasnije, Ulcinj ima tek toliko običnih barki, a na realizovanje nebrojenih obećanja o izgradnje luke se još čeka.

Ovih dana je iz Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore saopšteno da će u sklopu unapređenja kopnene infrastrukture za ribare, krenuti izgradnja ribarske luke u opštini Ulcinj na lokalitetu Rt Đerane.

Riječ je o projektu na samom početku ulcinjske Velike plaže, na ušću kanala Port Milena. Kako se predviđa, ta luka će imati 50 vezova, sa potrebnom obalnom infrastrukturom tzv. mjesta prvog iskrcaja.

U Udruženju profesionalnih ribara nadaju se da za njih dolaze bolji dani. „Godinama se mučimo i dovijamo na razne načine, jer nemamo adekvatna mjesta da vežemo barke. Ulazimo u rijeku Bojanu i Port Milenu, ali često uz velike probleme, nekad i uz dosta opasnosti. Zato će izgradnja ove ribarske luke biti velika stvar za nas, ali i za cijeli grad. Mnogo će nam značiti jer ćemo nesmetano moći da izlazimo na more i vraćamo se, a barke će biti zaštićene i sigurne”, kaže predsjednik te strukovne asocijacije Ivo Knežević.

On očekuje da će čitav ovaj posao biti završen najkasnije do 2023. godine, dok je crnogorska Vlada najavila da će za podršku sektoru ribarstva, kroz Agrobudžet ove godine biti odvojeno 2,24 miliona eura. Navodi se i da profesionalni ribari na moru mogu dobiti bespovratnu podršku u iznosu do 50 odsto prihvatljivih investicija  za rekonstrukciju i opremanje ribolovnih objekata, generalnu opravku ili nabavku novih motora, nabavku opreme za ribolov i plovidbu, te opremu za čuvanje ribe u cilju podizanja standarda bezbjednosti hrane.

No, dok ne bude bar te male luke, ulcinjski ribari će moći da  samo neznatno koriste sredstva Vlade i evropskih fondova, baš kao što nema ni uslova da se nabavljaju veći brodovi. U privezištu Kacema može da stane tek 50-ak manjih plovila, ali je ona, u slučaju nevremena, sasvim nefunkcionalna.

Takođe, u Ulcinju ne postoji ni granični prijelaz na moru, pa tokom sezone tek sporadično, samo ukoliko je more mirno, navraćaju turistički brodovi, jahte ili jedrilice. U zimskom periodu čamci i manji brodice se izvlače na suvo ili se sklanjaju u rijeku Bojanu i u marine u susjednim gradovima.

Projektom Južni Jadran iz 1967. godine bilo je predviđeno da se velelepna marina sa oko 300 vezova izgradi u Port Mileni, a pet decenija kasnije je izložena ideja da takav objekat bude u Limanu, ispod zapadnih zidina Starog grada.

„Vjerujem da smo dobro planirali, dakle ne pompezno. Ona bi trebalo da ima 160 vezova. Sada tražimo investitora. Gotovo toliko bi imao i turistički kompleks koji smo predvidjeli u Mavrijanu“, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Ljoro Nrekić.

Odavno postoje planovi da uvala Valdanos, odlično zaštićena od južnih i sjevernih vjetrova, postane ratna luka. Tako je, na primjer, predsjednik crnogorske Vlade, dr Lazar Tomanović, ponudio 1909. godine Sjedinjenim Američkim  Državama „zauvijek i besplatno, bezuslovno i bez rezerve“ Valdanos sa obalnim pojasom koji bi obuhvatio oko 25 kvadratnih milja, s ciljem da SAD „uspostave pomorsku bazu i stanicu za snabdijevanje u evropskim vodama“.

No, američko Ministarstvo mornarice se u tom vremenu bavilo osvajanjem baza u Karipskom i Južnom kineskom moru, pa nije vidjelo nikakvu potrebu da imaju bazu na Crnogorskom primorju.

Sedam decenija kasnije, neposredno zaleđe u toj predivnoj uvali maslina je oduzeto od 204 ulcinjske porodice i od vjerskih zajednica pod izgovorom da će se tu graditi vojno-pomorska luka za potrebe Jugoslovenske narodne armije. No, kako je za taj projekat trebalo oko 200 miliona dolara, Valdanos je pretvoren u vojno odmaralište gdje su od maja do oktobra uživali oficiri, zapošljeni u vojnim službama i njihovi prijatelji.

I navodna nasljednica JNA, Vojska Jugoslavije je 1995. godine objavila slične planove, a mediji su pisali da je i NATO planirao da uspostavi bazu za svoje brodove u toj uvali.

Ali, ni tih brodova nema u luci spasa, kako su pomorci kroz vjekove nazivali Valdanos, a Ulcinjani još čekaju na sasvim običnu luku. Za bezbjedan vez malih brodova, dok ribari sanjaju svoju luku spasa od koje im zavisi privređivanje i sudbina.

                                                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo