Projekat novog hotela „Durmitor“ na Žabljaku ponovo je predstavljen kao velika investicija i budući simbol luksuznog planinskog turizma. Međutim, iza novih najava krije se gotovo deceniju stara priča o nezavršenoj gradnji, probijenim rokovima i kontroverznoj privatizaciji jednog od najpoznatijih hotela u Crnoj Gori

„Žabljak dobija najmoderniji i najluksuzniji planinski hotel u Evropi“, objavili su minule sedmice  mediji u vlasništvu kompanija Petrosa Statisa. Ne radi se o novom projektu i novom investitoru. Najava se odnosi na prije više godina započetu i još nezavršenu građevinu na mjestu nekadašnjeg, srušenog hotela „Durmitor“. Započeti objekat i 37.000 kvadratnih metara zemljišta oko njega vlasništvo su Statisove kompanije „Adriatic Properties“, a biznismen ih je kupio prije 10 godina za svega 650.000 eura.

Hotel „Durmitor“, u blizini Crnog jezera, bio je među pionirima crnogorskog hotelijerstva. Sagrađen je 1939. godine, tokom Drugog svjetskog rata zapaljen, a po oslobođenju ponovo izgrađen.Tokom rata u njemu je bila I partizanska bolnica. Jedinstvena arhitektura motivisala je mnoge organizacije i pojedince da pred državnim institucijama iniciraju postupak proglašenja ovog zdanja spomenikom kulture. Iz NVO Expeditio godinama su upozoravali da se objekat ne smije rušiti, već samo rekonstruisati, a 2013. godine podnijet je i zvaničan zahtjev Upravi za zaštitu kulturnih dobara da se „Durmitor“ zaštiti kao kulturno dobro. Uprava je iste godine prihvatila tu inicijativu.

No, pet godina kasnije Uprava za zaštitu kulturnih dobara obustavila je taj postupak.  Razlog je, kako je tada saopšteno, bio nalaz sudskih vještaka koji su procijenili da je objekat zbog lošeg stanja opasan i predložili njegovo potpuno rušenje, pozivajući se na zakon koji dozvoljava uklanjanje dotrajalih i nestabilnih objekata. Ponos Žabljaka  srušen je u proljeće 2018. godine.

Prema onome što su prije nekoliko dana prenijeli mediji, novo idejno rješenje predviđa i novi hotel „Durmitor“, koji će „spojiti autentični izgled nekadašnjeg hotela sa najsavremenijim standardima luksuznog turizma, što će ga učiniti najluksuznijim i najmodernijim planinskim hotelom u Evropi“. Navodno će „uz potpuno očuvanje spoljašnjeg identiteta starog zdanja, kompleks sa 12 luksuznih vila i bungalova koji okružuju hotel biti projektovan tako da se gotovo neprimjetno uklopi u prirodni ambijent Durmitora“.

Trenutno, kako su objavili mediji u vlasništvu Statisovih kompanija, arhitektonski timovi zajedno sa Amanom rade dodatnu reviziju projekta. Navodno su „pojedina tehnička rješenja predviđena prvobitnim planovima u međuvremenu zastarjela zbog višegodišnje arbitraže i pauze u realizaciji“. Na projektu, navodi se, rade neki od najpoznatijih i najskupljih arhitektonskih biroa na svijetu. Za hotelskog operatera ponovo je predviđen prestižni brend Aman, „koji upravlja najekskluzivnijim hotelima na svijetu, uključujući veliki broj objekata smještenih u UNESCO-om zaštićenim zonama“.

„Radovi nijesu zaustavljeni odmah nakon političkih promjena 2020. godine. Gradnja je nastavljena sve do izbijanja incidenta na Svetom Stefanu, kada je grupa građana, predvođena tadašnjim predsjednikom Opštine Budva Markom Carevićem, nasilno uklonila ogradu i ušla na hotelsku plažu. Nakon toga Aman je odlučio da zatvori hotel „Sveti Stefan“, navodeći da više ne može garantovati bezbjednost i privatnost gostima. Radovi na „Durmitoru“ trajali su još određeno vrijeme i nakon zatvaranja Svetog Stefana, sve dok kompanija „Sveti Stefan hoteli“ AD nije pokrenula arbitražni postupak protiv „Adriatic Propertiesa“ i Amana, nakon čega je projekat privremeno zaustavljen“, prenijeli su mediji.

Do sada je, navodno, realizovan veći dio grubih građevinskih radova, u koje je već investirano oko pet miliona eura. Da je priča o „novom“ hotelu stara više godina i po više osnova problematična, podsjeća za Monitor građanski aktivista Aleksandar Dragićević. Ukazuje da je ugovorom sa Statisom bilo predviđeno da, ukoliko investitor u roku od tri godine ne uloži 10 miliona eura i ne završi projekat, zemljište i hotel budu vraćeni u državno vlasništvo.

„To se nije desilo. Građevinskom dozvolom planirano je da se hotel završi do 2022. godine. Lično ovaj proces pratim od 2016. godine. Prisustvovao sam svim javnim raspravama 2017. i 2018. godine, a bio sam i jedini aktivista koji je bio prisutan kada je srušen hotel „Durmitor“, objekat koji godinama nije mogao biti proglašen spomenikom kulture, iako je to zasluživao“, podsjeća Dragićević.

Na posljednjoj licitaciji, prije 10 godina, na oglas za prodaju imovine Ski-centra „Durmitor“ stiglo je šest ponuda, od kojih se čak pet odnosilo na hotel „Durmitor“. Tadašnji vlasnik Lutrije Crne Gore Sava Grbović, koji je ponudu dostavio kao fizičko lice, ponudio je za cjelokupnu imovinu ski-centra 760.246 eura, odnosno početnu cijenu definisanu oglasom. Za treći dio imovine, koji obuhvata hotel „Durmitor“, njegova ponuda iznosila je 643.739 eura. Grbović je uz to najavio investicije vrijedne čak 30 miliona eura, uključujući izgradnju hotela sa pet zvjezdica.

Značajno veću ponudu dostavila je kompanija „Nemeses“, čiji je vlasnik Nikola Perović, poznat po hotelu „Hemera“ i lokalu „Astorija“. Ukupna vrijednost njihove ponude za sva tri dijela imovine iznosila je 817.210 eura. Za hotel „Durmitor“ ponuđeno je 700,1 hiljada eura, uz investicioni plan vrijedan 4,5 miliona eura.

Za hotel su interesovanje pokazale i druge kompanije. „Komp komerc“ iz Nikšića ponudio je 701 hiljadu eura i investicije od tri miliona eura, dok je „Top fors sistem“ dostavio ponudu od 680 hiljada eura uz plan ulaganja od 9,9 miliona eura u naredne tri godine. Kompanija „Adriatic Properties“, zakupac hotela „Sveti Stefan“, „Miločer“ i Kraljičine plaže, ponudila je 650.000 eura i investicije vrijedne deset miliona eura.

Kompanija „Adriatic Properties“ ipak je  postala vlasnik vrijedne imovine.

„Pored ponuđenog iznosa, kupac je obavezan i da u rekonstrukciju hotela, u naredne tri godine, uloži 10 miliona eura. Nadamo se da je hotel prodat uspješno i da će se konačno valorizovati na dobro cijele turističke privrede, države, Žabljaka i njegovog stanovništva. Uz hotel, predmet kupovine je 37.000 kvadrata pripadajućeg zemljišta i 14 bungalova“, kazala je tada stečajna upravnica u Ski-centru „Durmitor“ Snežana Jović.

Dragićević kaže da je „posebno važno to što ovaj oglas stečajne uprave nikada nije bio međunarodni“. On podsjeća da je „Statis zemljište uz hotel dobio po cijeni od 17 eura po kvadratu, u vrijeme kada se zemlja na Žabljaku prodavala po 200 eura po kvadratu“.

„Praktično, hotel i zemlja su mu poklonjeni. Ono što do sada nisam javno govorio jeste da su nakon kupovine hotela 2016. godine sa objekta uklonjeni prozori i vrata, kako bi voda i snijeg godinama uništavali unutrašnjost. Tako je hotel sistematski doveden u stanje u kojem je rušenje postalo jedina opcija, umjesto rekonstrukcije. I tako je nestao još jedan simbol Žabljaka i još jedan spomenik jednog vremena… Deset godina nakon potpisivanja ugovora, Žabljak i dalje nema hotel, iako su stari porušili“, kaže Dragićević.

Da je državi zaista bilo stalo da ozbiljan investitor dođe na Žabljak, uloži novac i izgradi hotel, raspisala bi međunarodni tender i postigla mnogo veću cijenu, kao i boljeg i odgovornijeg investitora, poručuje on, Žabljak bi do danas već imao moderan hotel. On tvrdi da su radovi na hotelu „od izbora 2020. godine stali, u iščekivanju da Statis ponovo uspostavi dobre odnose sa novom vlašću, što je, kaže Dragićević, i učinio.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Planirana rekonstrukcija saobraćajnice od Kolašina do skijališta na Bjelasici odgođena je zbog spora oko vlasništva nad dijelom puta. Preduzeće Ski centar Bjelasica u stečaju traži nadoknadu, dok Opština čeka sudsku odluku kako bi započela radove za koje je već obezbijeđen novac. U međuvremenu, jedna od ključnih  turističkih  ruta ostaje u lošem stanju

Projektna dokumentacija je spremna, novac obezbijeđen, volje i potrebe ne fali, ali rekonstrukcija puta od Kolašina do skijališta na Bjelasici, odnosno tunela Klisura, ne može uskoro početi. Razlog: sudski postupak kojim preduzeće Ski centar Bjelasica u stečaju nastoji da dobije nadoknadu za put, jer je „na papiru“ u vlasništvu tog kolašinskog preduzeća.

Vrlo su nejasne okolnosti pod kojima je ta, formalno lokalna saobraćajnica, skoro dvije decenije ostala u vlasništvu nekadašnje kolašinske firme, čija je ostala imovina prodata u bescjenje Zoranu Ćoću Bećiroviću.  Kako je Monitoru kazao potpredsjednik Opštine Kolašin Vasilije Ivanović, Opština Kolašin „više od dvije godine intenzivno radi na rješavanju višedecenijskog problema puta od Kolašina do Bjelasice“.

„Sticajem okolnosti, dio te saobraćajnice od restorana Savardak do skijališta, je dio stečajne mase nekadašnjeg kolašinskog preduzeća. U međuvremenu su stigle tužbe od punomoćnika stečajnog upravnika, koji traži da se isplate sredstva za eksproprijaciju tog puta, uprkos činjenici da to preduzeće nema više dugova. Tako, ukoliko sud odluči da im se isplate određena sredstva, ona neće imati svoju namjenu“, objašnjava Ivanović.

Iz Opštine Kolašin, koja je preko Ministarstva javnih radova obezbijedila 16 miliona eura za kompletnu rekonstrukciju puta, očekivali su da sudski spor bude završen do maja. Međutim, kaže potpredsjednik, za sada je neizvjesno kada bi spor mogao da se završi. Da je put njihovo vlasništvo, te da je logično da im se plati njegova vrijednost prije rekonstrukcije, tvrde u kolašinskom Ski centru Bjelasica u stečaju. Kako za Monitor kaže stečajni upravnik Ski centra Bjelasica d.o.o. Nenad Amidžić, naredno ročište pred Osnovnim sudom u Kolašinu zakazano je za kraj juna.

„Tada bi trebalo da se vještak geodetske struke izjasni o vrijednosti puta. Neophodno je bilo da tražimo eksproprijaciju i nadoknadu vrijednosti. Vidjećemo na koji način će vještak procijeniti“, kaže on.

Tužba je uslijedila nakon vijesti da će put, koji je već duže vrijeme crna tačka kolašinskog turizma, biti saniran, a zatim rekonstruisan. Amidžić objašnjava da zemljište koje je korišćeno za taj put obuhvata parcele ukupne površine od 35.156 metara kvadratnih, u katastarskim opštinama Mušovića Rijeka i Drpe, koje su vlasništvo kolašinskog preduzeća u stečaju. U tužbi iz Ski centra Bjelasica navodi se da je imovina tog preduzeća oduzeta bez naknade, zbog čega traže 210.000 eura „po osnovu faktičke eksproprijacije, odnosno faktičke deposedacije (izuzimanje zemlje iz posjeda vlasnika i dodjeljivanje drugom na korišćenje), na nepokretnoj imovini“.

„Pravni osnov našeg zahtjeva je jasan. Zakon o državnoj imovini propisuje da su putevi i prateći objekti dobro u opštoj upotrebi, kojim mogu raspolagati isključivo država i opštine, a ne privatna ili pravna lica. Naša imovina je faktički oduzeta bez naknade, što je protivno Ustavu i zakonu“, poručuju iz Ski centra Bjelasica u stečaju.

Tvrde da Opština Kolašin i država, prilikom izuzimanja zemlje iz posjeda vlasnika i dodjeljivanja drugom na korišćenje, nijesu sproveli zakonom propisanu proceduru eksproprijacije. Put je već duže vrijeme, i pored sporadičnih manjih intervencija na dotrajalom asfaltu, u vrlo lošem stanju, a zimi ga čisti preduzeće „Crnagoraput“. Stanje na kolovozu dodatno je pogoršano frekventnim saobraćajem nakon otvaranja tunela Klisura, ali i teretnim saobraćajem, s obzirom na veliki broj gradilišta na Bjelasici.

Zimsko održavanje puta do sada je takođe finansirala država, iako u ugovoru o prodaji imovine Ski centra Bjelasica iz 2007. godine piše da je obaveza održavanja na kupcu imovine stečajnog dužnika, odnosno vlasniku sadašnjeg Ski-centra „Kolašin 1450“.

Prema kopiji ugovora, između ostalih obaveza, kompanija „Beppler Jacobson“, koja je kupila imovinu nekadašnjeg kolašinskog preduzeća, uključujući i skijalište, preuzela je i obavezu da u periodu od 20 godina održava put Kolašin–Jezerine. Nema zvanično dostupnih podataka o tome da je, eventualno, tokom minulih 19 godina sadašnji vlasnik skijališta na bilo koji način oslobođen te obaveze. Kompanija „Beppler Jacobson“ je 2007. godine za pola miliona eura od Ski centra Bjelasica kupila 147.654 metara kvadratnih zemljišta, žičaru, restoran i ski-liftove na Jezerinama.

Odluku o hitnoj sanaciji puta od Kolašina do skijališta, privatnog „Kolašin 1450“ i državnog „Kolašin 1600“ , Vlada je donijela lani. To je  zatražilo Ministarstvo turizma, kako bi se „osigurali optimalni uslovi za predstojeću zimsku sezonu i u potpunosti iskoristili turistički kapaciteti dva skijališta na Bjelasici“. Sanacija je pokazala samo kratkoročne rezultate, pa je put tokom minule zimske sezone bio koliko-toliko u boljem stanju nego ranije. Međutim, već s prvim proljećnim danima jasno je bilo da je rekonstrukcija puta neophodna što prije. Opština, pored rekonstrukcije kolovoza, planira da u trup puta ugradi i kanalizacione cijevi od turističkih objekata na Bjelasici do budućeg postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV).

„U međuvremenu je Opština pripremila tehničku dokumentaciju za rekonstrukciju saobraćajnice. Takođe je, nakon konsultacija sa stručnjacima, zaključeno da je poželjno projektovati u trupu puta fekalnu kanalizaciju od Bjelasice do tačke spajanja na budući PPOV, kao i zamjenu dotrajalih cijevi koje idu trasom saobraćajnice od gradskog vodovodnog izvorišta do grada“, piše u prošlogodišnjem izvještaju o radu predsjednika Opštine Petka Bakića.

Prema nezvaničnim informacijama, put je dospio u vlasništvo Ski centra Bjelasica kako bi se uvećala stečajna masa, ali zvaničnih dokaza o tome nema. Navodno, dogovor je bio da se put nakon toga vrati u vlasništvo opštine. Pored svega, već skoro dvije decenije država i opština su tolerisale činjenicu da je formalni vlasnik važne saobraćajnice preduzeće koje odavno ne postoji. Sada je na sudu da odredi da li će i koliko Opštinu koštati da kupi ono što joj je nekada pripadalo.Pod sličnim okolnostima, u vlasništvu te firme je i put koji nema nikakve veze sa skijalištima, a vodi vrhom sela Mušovića Rijeka do istoimene državne hidrocentrale.

                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Slučaj Hotel Fjord  mnogo je više od spora između dva poslovna partnera. Irski biznismen  Luis Megvajer tvrdi u nedavnom razgovoru za Monitor da je samo u tom slučaju oštećen za gotovo šest miliona eura. Ponavlja da se ne miri s onim što je doživio u Crnoj Gori kao investitor

Irski biznismen Luis Megvajer (Louis Maguire) već godinama tvrdi i bori se dokazati da mu je u Crnoj Gori, kroz mrežu spornih sudskih odluka, sumnjivih registracija i institucionalnog ćutanja, oteta milionska imovina. Samo u slučaju Hotela Fjord Megvajer tvrdi da je oštećen gotovo šest miliona eura. U nedavnom razgovoru za Monitor je ponovio da se ne miri s onim što je doživio u Crnoj Gori kao investitor i da je obavijestio irsku vladu da ima u vidu vladavinu prava i zakona kada dođe na red crnogorsko članstvo u Evropskoj Uniji (EU). Kaže da će kontaktirati i Evropsku komisiju (EK). Slične primjedbe i upozorenja Crnoj Gori je nedavno istakla i Hrvatska, a vezano za imovinu koja je sudskim i drugim manipulacijama oteta bokeljskim Hrvatima, najviše u doba vladavine Mila Đukanovića i njegove klike.

U središtu slučaja Megvajer se nalazi nekadašnji Hotel Fjord u Kotoru, jedna od najatraktivnijih lokacija na crnogorskom primorju. Hotel je 2006. godine kupila kompanija New Fjord Developments (NFD) za 5,5 miliona eura od HP Fjord u stečaju. Radi se o parceli od 16,005 m2 na obali mora preko puta starog kotorskog grada. Prema osnivačkom ugovoru, Maguire je imao 25 odsto vlasništva preko komapnije UEP Montenegro čiji je bio osnivač, dok je većinski vlasnik sa 75 odsto bio irski biznismen Majkl Finglton (Michael Fingleton). Po novom statutu od 25.06.2007. godine u članu 8 predviđeno je da se odluke o promjeni Statuta, zastupniku društva i zaključivanju dugoročnih zajmova moraju donositi jednoglasno.

Međutim, NFD kao kupac nekretnine nije izvršio sa svojih računa nijednu transakciju u korist računa prodavca.Uplata od 5.5 miliona je izvršena od strane pravnog lica iz Irske za koje nije utvrđen poslovni odnos sa prodavcem Fjorda.

Megvajer je kao manjinski vlasnik upozorio Fingltona da NFD kompanija radi nezakonito i da su netransparentni finansijski izvještaji i prikaz porijekla novca kojim je kupljen hotel. Nakon toga se odnosi između osnivača pogoršavaju. Finglton je 18.11.2008. sazvao vanrednu sjednicu akcionara na kojoj je bez učešća Megvajera donio odluke o mijenjanju Statuta i zastupanju društva. Takođe je zatražio od Centralnog registra privrednih subjekata Crne Gore (CRPS) da unese promjene koje je sam donio i čemu je udovoljeno.

Uprava Crne Gore za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma je zapisnikom o izvršenom inspekcijskom nadzoru 29.12.2011. godine ustanovila da kupac nekretnina nije izvršio sa svojih računa nijednu transakciju u korist računa prodavca HP Fjord AD Kotor u stečaju. Navodi se da je kupac po ugovoru upisan kao vlasnik nekretnina kod Uprave za nekretnine,ali sa teretom ograničenja zbog pokrenutih tužbi vezano za upis vlasništva, da je kupac vršio na svojim računima transakcije bez jasnog osnova itd. Ova dokumentacija, u koju je Monitor imao uvid, dostavljena je kabinetu potpredsjednika Vlade Crne Gore 2021. godine.

Rješenjem Privrednog suda 167/11 od 29.11.2011. otvoren je stečajni postupak protiv društva NFD, u okviru kojeg je Finglton prijavio potraživanje prema NFD u iznosuod 7.24 miliona eura, najvećim dijelom na osnovu upitnog ugovora o zajmu od 30.05.2006. koji je Fingleton kao izvršni direktor društva NFD potpisao sa svojim sinom Majkl Džuniorom (Michael Junior Fingleton). Upravni odbor je taj zajam navodno odobrio na sastancima koji nisu zavedeni u poslovnim knjigama NFD –a, niti ih je prilikom inspekcije pronašla Uprava Crne Gore za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma.Dati novac nije primijećen ni u jednoj transakciji društva NFD dok Megvajer tvrdi da nije nikada prisustvovao navodnim sjednicama. Takođe je na brojne nezakonitosti u poslovanju društva NFD ukazao i nezavisni revizor, kojeg je stečajni sud imenovao u stečajnom postupku.

Posebno sporna bila je odluka iz 2014. godine kada je, bez urednog obavještavanja manjinskog vlasnika i mimo statuta društva, usvojeno povećanje kapitala kojim je Fingltonov udio porastao na 99,9994 odsto, dok je Megvajerov preko firme UEP Montenegro sveden na 0,0006 odsto. Uslijedila je registracija tih promjena u CRPS-u uprkos ranijim sudskim zabranama raspolaganja tim udjelom i činjenici da je nad UEP-om otvoren stečaj.

Maguire tvrdi da je time faktički izbrisan iz vlasništva nad projektom.

U septembru 2017. godine Megvajer doživljava novi šok.Prima informaciju da će se Fjord prodati kupcu Cem Habib Bahidiru, čiji je advokat bila Ana Kolarević. Megvajer je obavijestio Bahidira i njegovog lokalnog partnera Orhana Pelinkovića o navedenim nezakonitostima. U predstavci Vladi 2021. napisao je da mu je Pelinković odgovorio da ih podržava tadašnji ministar Branimir Gvozdenović i da ako ima problem kontaktira ili Gvozdenovića ili Mila Đukanovića. U januaru 2018. Fjord je prodat Bahadiru, odnosno njegovoj crnogorskoj kompaniji Boka BayInvestments za 10,43 miliona eura. Od ovog iznosa Megvajer nije dobio ni centa.

Na osnovu procjene nezavisnog vještaka, vrijednost hotela iznosila je 16 miliona eura, pa je Megvajer izračunao da mu po osnovu njegovih 25 odsto, pripada najmanje četiri miliona, odnosno sa kamatama ukupno 5,92 miliona eura.

U javnost je slučaj snažno odjeknuo 2018. kada je Megvajer u pismu Đukanoviću otvoreno optužio tadašnjeg ministra održivog razvoja Gvozdenovića da je od njega tražio mito od dva miliona eura. U pismu je   naveo da mu je ministar tražio novac kako bi obezbijedio plansku dokumentaciju, podršku i „zaštitu“ za projekat u Kotoru.„Odbio sam da dam dva miliona,rekao sam mu da nikada nikoga nijesam podmićivao” naveo je Megvajer u pismu Đukanoviću koje su prenijele podgoričke Vijesti. “Od tog dana sve je u Crnoj Gori krenulo protiv mene“, naveo je Megvajer.

Fingleton je Vijestima 2018. rekao da “ne zna za optužbe” protiv njega od strane Megvajera. Demanti je dao i turski biznismen Bahadir nazivajući Megvajerove navode “apsolutnom laži” i da ga nikad nije sreo. Optužbe protiv Boka Bay Investment  Privredni sud kojim je rukovodio tada Blažo Jovanić je odbacio kao neosnovane.

Gvozdenović je tada oštro odbacio optužbe, navodeći da ako“takva skandalozna optužba zaista postoji …predmetnu optužbu smatram krajnje prljavim i lažnim podmetanjem sa namjerom diskreditacije moje ličnosti”. Dodao je da je“činjenica da autor navodnih optužbi nije koristio institucionalne mogućnosti, potvrđuje u kojoj mjeri je sama eventualna optužba lažna, skandalozna i skaredna.”

Dan nakon što je pisao Đukanoviću, Megvajer je obaviješten da je Upravni sud na zatvorenoj sjdenici kojoj nije prisustvovao njegov advokat, odlučio da njegovoj firmi UEP-u ne vrati 25 odsto dionica za Hotel Fjord. Isti sud prethodno je dva puta donosio presudu da se te dionice vrate Megvajeru. Šef kabineta Đukanovića je odgovorio“da ne postoji nadležnost institucije Predsjednika, a stranka je poučena na mogućnosti i upućena na obraćanje nadležnim organima sudske vlasti.”

Od 2013. do 2019. Maguire je podnio ukupno osam krivičnih prijava i više dopuna protiv fizičkih i pravnih lica, uključujući Fingltona, NFD, advokatsku kancelariju Moravčević, Vojnović i partneri, Poslovni biro i druge. Podnio je i zahtjeve za privremene mjere, imovinskopravni zahtjev i neposrednu optužnicu.

U dopisu Vladi 2021. godine navodi da po većini tih prijava nije bilo postupanja, uprkos zakonskom roku od tri do šest mjeseci propisanom članom 256a ZKP-a .

Megvajerovi advokati tvrde da su nadležni organi godinama uglavnom odgovarali samo da je predmet proslijeđen drugom organu ili nijesu odgovarali uopšte. Megvajer je više puta slao urgencije, ali bez rezultata.

Megvajer tvrdi da ne traži političku zaštitu, već da država omogući zakonito rješavanje slučaja i povrat onoga što smatra svojom imovinom.

Slučaj Hotela Fjord je postao mnogo više od spora između dva poslovna partnera. Postavlja se pitanje koliko su u ovom i sličnim slučajevima zaštićeni strani i domaći investitori kada se njihovi interesi sudare sa domaćim moćnim poslovnim strukturama.

Jovo MARTINOVIĆ