Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Neka leti vlada

Objavljeno prije

na

Za potrebe propalog avioprevoznika platićemo mnogo,  bez garancija da će to biti dovoljno da kompanija ostane na nogama. Aerodrome, istovremeno, nudimo u zakup. Da drugi odlučuju ko, kad i kako može u Crnu Goru

 

Početkom nedjelje obaviješteni smo kako je Vlada utvrdila Predlog zakona o konsolidaciji i razvoju Montenegroerlajnsa (MNA). Kompanije koja, napisaše, “svojim poslovanjem utiče na ekonomski razvoj Crne Gore u cjelini”.

Vlada je od parlamenta zatražila da predloženi zakon usvoji po ubrzanoj proceduri, pravdajući se potrebom da „u što hitnijem roku isplate zaostale obaveze prema državi, dobavljačima, Aerodromima, SMATS-i (Kontrola leta Srbije i Crne Gore), kako se ne bi ugrozilo redovno obavljanje prevoza putnika”. Cijena, „prava sitnica“, 155 miliona.

Koliko je ta stvar hitna svjedoči podatak da MNA državi duguje 25 miliona na ime poreza i doprinosa na plate za poslednjih 20 godina. I još devet miliona „za druga davanja“. To je crnogorsko državno knjigovodstvo: na strani rashoda „ostali troškovi“ a u prihodima „i druga davanja“.  Šta tu može biti nejasno?

Bilo bi zabavno kada bi se parlament oglušio o vladin zahtjev da predloženi zakon zbrzi i usvoji pod svjetlošću novogodišnjih lampiona. Šteta je da se sa ovakvom pričom i zakonom ne pozabavimo na tenane.

Svega tu ima. Država će, kao kompenzaciju za ulog (kažu: dokapitalizacija!?) od 155 miliona dobiti akcije MNA. Vlada u toj kompaniji već posjeduje 99,92 akcijskog kapitala, pa proizilazi da je vrijednost akcija nacionalne avio kompanije malo manja od 200 milijardi. To je deset puta više od ukupno procijenjenog imetka na prostoru Crne Gore (nekretnine, akcije, novac…).

Vlada namjerava da prvo potroši naš novac a tek onda provjeri ispravnost svojih poslovnih promišljanja. „Ovaj model će nam već iduće godine pokazati da li su naše procjene dobre“, predočio je premijer Duško Marković, „Ako te procjene ne budu dobre i ako ne budu davale rezultate, likvidacije i stečaj su uvijek na stolu“.

A gdje će tada biti naših 100-155 miliona?

Mmožda je važnije da priču o budućnosti MNA počnemo od osnovnog: treba li nam aviokompanija u ovakvom stanju ili je moguće druge avioprevoznike podstaći da preuzmu posao Montenegroerlajnsa?

Premijer je predočio svoju računicu. MNA na crnogorske aerodrome doveze 30 odsto od ukupnog broja putnika. „To je preko 75 miliona prihoda MNA i to je 180 miliona posrednog doprinosa crnogorskoj ekonomiji i javnim finansijama”, kaže Marković uz poentu da je novac dat MNA ulaganje a ne potrošnja. „Ako svake godine nemamo 200 miliona eura prihoda koje nam donosi MNA, onda nam dolaze u rizik i plate i penzije…“.

Između „crnogorske ekonomije“ i „javnih finansija“ postoji značajna razlika. Ako MNA „posredno“ svake  godine preveze turiste koji ovdje potroše 180 miliona zašto u njegovom spašavanju ne učestvuju oni koji uzmu taj novac. Ili hotelijerima nije bitno ko prevozi njihove goste, a vjeruju da će ih neko svakako prevesti.

Da li smo te opcije razmotril na valjan način?

U obrazloženju predloženog zakona o pomoći MNA Vlada navodi kako bi bile potrebne dvije – tri godine da drugi avioprevoznici preuzmu postojeće linije MNA, a da bi do tada turistička privreda imala pad od 120 miliona.

Jesmo li sigurni da je to gora opcija u odnosu na ideju da u rupu u koju smo već bacili više od 100 miliona sada položimo i dodatnih 155?

Dok izdvaja desetine i stotine miliona da spasi nacionalnu aviokompaniju kojoj, možda, i nema spasa, Vlada se svim silama trudi da iz državnih ruku izuzme jedan od naših najdragocjenijih resursa – aerodrome.

Zbog navodnog nedostatka novca za modernizaciju (oko 80  miliona) vlast je naumila da u višedecenijski zakup da oba crnogorska aerodroma. Oni, trenutno, na raspolaganju imaju više od 30 miliona. Vlada će im, na ime vraćanja duga  MNA, dodati još toliko. Onda će sve to umotati u veliku mašnu i predati nekome za avansno plaćene koncesije reda veličine 100-110 miliona.

To liči na vozača koji neumorno popravlja svoj stari automobil u dvorištu gubeći i vrijeme i novac dok dvorišnu kapiju daje u dugoročni zakup nekome za koga ne može tvrditi da tu istu kapiju vremenom neće pretvoriti u pješački prolaz ili zatvoriti dijelom dana/noći. Onako kako smo već vidjeli da zakupci rade na aerodromima u regionu.

Uglavnom, priča o budućnosti aviosaobraćaja u Crnoj Gori nije za hitne postupke. A ako neko, već, treba da leti po ubrzanoj proceduri, neka leti Vlada.   I pad je let.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Zdravlje i tvitovanje

Objavljeno prije

na

I prije korone u Crnoj Gori je konstatovan  pad sloboda, posebno medijskih. Nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, počela su  hapšenja zbog lažnih vjesti i širenja panike. A onda je došla korona. Policijski čas, spiskovi, vojska i tvitovi. Ako se obistine svjetske  zebnje da će posle pandemije mnoge zemlje biti manje demokratične, mi ćemo kad ovo prođe, biti – zdravi sužnji

Vlada je u nedjelju veče, nekih petnaestak minuta prije 19 sati, tvitnula i uvela nešto što običnim smrtnicima nedoljivo liči na policijski čas. Tek tako. Na tviter nalogu Vlade objavljeno je da se od 19 do 5 ujutru ne smije iz kuće. Radnim danima. Subotom od 13 do ponedjeljka u 5, takođe. „Uskoro ostale mjere“, najavili su. Kao da se radi o novoj sezoni turske sserije, a ne o uvođenju ozbiljnih restriktivnih mjera. I kao da svi  građani dan-noć čame na tviteru. Uskoro je objavljeno i da se zabranjuje okupljanje u privatnim stanovima. Šta god to značilo.

Posvećeni tviteraši koji su odmah vidjeli objavu, ostali su uskraćeni za raznorazna pitanja. Kao i ostali, koji su  o mjerama saznali iz medija. Recimo: kada počinju da važe te mjere? Da li da, ako si se našao na ulici u vrijeme tvita, odmah kreneš da trčiš kao manijak put stana, ili ćeš biti uhapšen? I šta, kukavče, ako si podstanar? Smiješ li sa familijom boraviti u tuđem stanu, koji plaćate, ali nemate prijavljen boravak. Hoće li vam  policija upadasti i hapsiti kao ilegalce?  Može li  se to čak i u ovako dibdus sređenoj državi. Tako, redom.

Pitanja su se narednih dana zakomplikovala. Da li se može uvesti policijski čas, a da se prethodno ne uvede vanredno stanje? Da li je Nacionalno koordinaciono tijelo, koje vedri i oblači Crnom Gorom, formirano u skladu sa ustavom i zakonom? Civilne organizacije i stručnjaci su djelimično razjasnili dileme, objasnivši da se sloboda kretanja može ograničiti u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, ali su pozvale Ustavni sud da se uključi u cijeli drugi niz dilema vezanih za primjenu najnovijih mjera i ostalih pravnih pitanja koja su ostala bez odgovora. Svi su primijetii i da je Vladino tvitovanje neprimjeren način komunikacije sa građanima. Ustavni sud se nije oglašavao. Možda nemaju tviter. Sigurno je: Vladine tvit mjere izazvale su novi val panike. Redove  na pumpama, u prodavnicama, gužve na ulicama. Socijalna distanca manja nego ikad.

Tvitovanje se nastavilo. I panika. U Izvještaju o sigurnosno obavještajnom djelovanju za vrijeme pandemije Covid -19, koji je ove nedjelje objavio Ifimes iz Ljubljane, navodi se da je Crna Gora skrivala broj zaraženih od korone, te lansirala lažne kontraobavještajne informacije o tome da joj je Srbija konfiskovala tri respiratora, želeći, navodno, da prikrije pravo stanje u kom se nalazi crnogorski zdravstveni sistem. Vlada je uzvratila tvitom. U kom stoji da je sve to – fejk njuz. Možda. No okument na koji se poziva Ifimes, u kom Crna Gora od NATO traži međunarodnu pomoć u cilju borbe protiv korone je autentičan. U njemu stoji da nam treba – 4000 peškira. Ako neko i nije bio u panici kad smo saznali da medicinske maske koje imaju djeca ministra zdravlja Kenana Hrapovića nemaju ljekari, sada sigurno jeste. A Vladino tvitovanje ne umiruje.

Još jedna Vladina mjera ove je nedjelje  izazvala pažnju.  Vlada je radi zaštite zdravlja građana angažovala Vojsku Crne Gore. U civilnom sektoru,  smatraju da je prije toga trebalo proglasiti vanredno stanje. Kako god, crnogorske ulice danas sliče više nego ikad na mnoge svjetske. Koje mirišu na manjak sloboda.

Zbog svega, osim brige šta ove mjere znače danas, jedno je važno pitanje otvoreno i kod nas, a i širom svijeta. Šta će se dogoditi sa slobodama nakon korone? Hoće li demokratija preživjeti ovaj virus?

U traganju za tim odgovorima, Crna Gora se opet našla u međunarodnim  analizama. Forin polis konstatuje bojazan da privremeno smanjenje sloboda može postati stalno. I da će, kada pandemija prođe, mnoge zemlje biti manje demokratične nego što su bile prije marta 2020.  Među  primjerima pada sloboda u doba korone, u tekstu se navodi i nedavna odluka Vlade Crne Gore da objavi imena svih onih koji su bili u izolaciji.

I prije korone u Crnoj Gori je konstatovan  pad sloboda, posebno medijskih. Nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, počela su  hapšenja zbog lažnih vjesti i širenja panike. Onda je, na plodno tlo, došla korona. Policijski čas, spiskovi, vojska, tvitovi. Ako se obistine svjetske zebnje da će posle pandemije mnoge zemlje biti manje demokratične, mi ćemo  ćemo, kad ovo prođe biti – zdravi sužnji.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Tri priče o bahatosti

Objavljeno prije

na

Proći će  korona. Poslije loma svjetskih dimenzija, ništa neće biti isto.  Danas polažemo testove hoćemo li kad  izađemo iz kuća, biti još poslušniji podanici a vlast još oholija. Ili ćemo pokazati da vrijeme samoizolacije nijesmo uzalud utrošili

 

Dok sije strah svijetom,  korona, nepogrešivo, pokazuje i boljke svakog društva u koje se useli. Kod nas je pokazala ovo – politička klasa oboljela od bahatosti, hronični manjak ljudskih prava, kritika nepoželjna, ozbiljan nedostatak solidarnosti i odgovornosti. Uz  dvodecenijski nedostatak odgovorne vlasti koja nas je lišila bolje opremljenog zdravstvenog sistema i životnog  standarda, između ostalog.

Tri ovonedeljne priče o koroni, u stvari su priče o našim društvenim boljkama. Prva je ona o ministru zdravlja Kenanu Hrapoviću. Nakon što je objavljena forografija njegove djece koja se selfiraju na društvenim mrežama sa najboljim medicinskim maskama, o kojima ovdašnji zdravstveni radnici mogu da sanjaju, ministar ne samo da se nije izvinio, ili ne daj bože podnio ostavku, nego se – naljutio. Zbog kritike i kršenja prava na privatnost njegove djece.

Ministar se izbrecao na Sindikat doktora. Koji je u otvorenom pismu premijeru Markoviću konstatovao da se  „u ovakvoj situaciji gdje pojedini ljekari nemaju čak ni hirurške maske, da ne govorimo o maskama sa P2/P3 nivoom zaštite, djeca ministra Hrapovića slikaju sa istima i koriste ih za zabavu”. Optužio ih je da skupljaju političke poene u doba korone, a potom se pokušao opravdati pričom da mu supruga radi u zubarskoj ordinaciji, i da zato kod kuće imaju maske, a da su djeca dizala  svijest javnosti o važnosti mjera zaštite protiv korone.  Ono, uspjeli su da podignu svijest, ali o tome koliko je ovo društvo – društvo nejednakih. U kom je normalno da u ministarskoj kući ima viška  najboljih maski, za zajebanciju po društvenim mrežama, dok ih u apotekama i zdravstvenim ustanovama – nema.  Hrapović je digao i svijest o tome da naši ministri hronično pate od nedostatka odgovornosti, empatije, i da nema toga doba u kom bi podnijeli ostavku. Ni prihvatili kritiku.

Premijer je u odgovoru Sindikatu doktora koristio malo prikladniji jezik. Poručio je isto – nije vrijeme za kritiku nadležnih. O tome ćemo kad mine korona. Nije bilo davno kad virusa nije bilo, a bilo je isto: bez kritike, molim. Tek, priča se završila. Hrapović je i dalje ministar, ljekari i dalje nemaju maske, ministrova djeca imaju, a kritički glasovi su i dalje nepoželjni.  Srećom, uvijek ima i onih u zdravstvu koji će javno da pohvale Vladu. Jevto Eraković,  direktor Kiničkog centra, na primjer. Zapeta puška.

Druga priča.  Dok se ministar zdravstva borio za sopstvenu i privatnost svoje zaigrane djece, ni on,  ni Vlada nijesu pokazali razumijevanje za pravo na privatnost potencijalno oboljelih od korone. Vlada je objavila spisak onih kojima je određena mjera samoizolacije, kršeći tako njihovo  pravo na privatnost. Izlažući ih neprijatnostima svih onih ilija čvorovića u našem društvu. U kojima ne oskudijevamo.  Premijer je objasnio: procijenili su da je pravo na zdravlje građana preče od prava na privatnost. Dobro, izuzev ministra Hrapovića i njegovih. Ni ovoga puta kritika civilnih organizacija i pojedinih medija nije bila dobro došla.

Na testu, nije pala samo Vlada. Pali su i oni koji su kršili mjere samoizolacije, dovodeći tako brojne ljude u opasnost. Ni njih nije malo. Vlada je, recimo, morala uvesti mjeru da se vjerski obredi ne smiju više služiti, jer popovi nikako nijesu odustajali od njih. Ni od metalne kašike koja se u doba korone gura vjernicima u usta.

Živahno nam je i političko poltronstvo. Izolacija je, Andrija Mandić ne može u Beograd, al se može u pismu zahvaljivati “predsjedniku Vučiću”, što nas hrani. I molio da nastavi. Za kontinuitet imamo i mladog Vladimira Dajkovića, koji je takođe pisao Vučiću. Kad poraste, biće Mandić.

Treća priča je o sudbini porodice Đurišić iz podgoričkog naselja Zabjelo.  Po ko zna koji put, evo i u doba korone, policija je pokušala da ukloni  barikade  te porodice koja tako  godinama štiti imovinu koja je pod sporom. Iako spor nije okončan, policija je, ne zna se na osnovu čega, i po čijem nalogu, krenula u akciju i na kraju uhapsila članove porodice Đurišić, među njima i trudnicu, optuživši ih uz sve i za ugrožavanje javnog zdravlja. Skup od petnaestak policajaca, koji ne drže socijalnu distancu, valjda nikog ne ugrožava. Kao ni hapšenje mimo zakona.

Proći će  korona. Poslije loma svjetskih dimenzija, ništa neće biti isto.  Danas polažemo testove hoćemo li kad  izađemo iz kuća, biti još poslušniji podanici a vlast još oholija. Ili ćemo pokazati da vrijeme samoizolacije nijesmo uzalud utrošili.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Solidarnost liječi 

Objavljeno prije

na

Vlast nije  brinula za zdravstvo, zbog čega danas imamo toliko malo kreveta, medicinske opreme, respiratora. I ljekara. Korona je i njih na to podsjetila, pa su poslušali struku i uveli preventivne mjere. Građani najviše  mogu da pomognu  zdravstvu da se izbori sa koronom. Solidarnost liječi. I ugrožene virusom, i razoreno društvo

 

Stigla je korona. Znali smo da hoće. Ipak, čim je objavljeno da su dvije osobe zaražene, i to potvrđeno sa zvaničnih adresa, društvenim mrežama krenule su horde „korona policajaca“ , koji su odmah znali ko su zaražene osobe,i kuda su se sve šetale. Prošao je tek koji sat od objave da je i Crna Gora zabilježila prve slučajeve korona virusa, a već je ta a brojna  internet vojska, spremna da razapinje i kažnjava dvije oboljele žene. Kao da je bilo moguće da se virus uopšte ne pojavi. I kao da su ti prvi registrovani pošli  u bijeli svijet, da   namjerno  zarade virus  i ugroze sve nas. Ni trunke brige o tome kako im je, kako su njihove porodice, hoće li dobro podnijeti virus koji je uplašio svijet.  Internet vojska natjerala je, konačno, supruga jedne od oboljelih da se obrati javnosti, i „opravda“ se. Kao da je kriv.

Prethodno, nakon što je Vlada uvela mjere socijalne distance, i zatvorila škole, gledali smo viojske pomamljenih kupaca brašna, ulja, toalet papira i sredstava za dezinfekciju kako pustoše prodavnice i apoteke, kao da je sudnji dan, ne obazirući se  hoće li ostalima ostati i ono osnovno za sjutra. Da li će i oni imati čime da dezinfikuju ruke.

Tu su i oni sa druge strane štapa, oni odlučni da ignorišu situaciju, da se ljube i rukuju i kad se odmičeš, i ismijavaju tuđu brigu za zdravlje. Pa ugostitelji koji su, bez obzira na zabranu, otvorili e kafane.

Mnoštvo je slika koje govore jedno –  svako za sebe. Da se ja spasim, pa drugom kako bude.

Baš je ta logika pomogla da virus napravi veću štetu u mnogim  zemljama. Dok se širom svijeta testira na koronu, korona testira cijeli svijet. Neke od evropskih zemalja, poput Njemačke, zaustavile su izvoz medicinskog materijala, kad je Italiji bio najpotrebniji. Kad se na našem parčetu Evrope, pojavio virus, desilo se isto. Srbija je obustavila izvoz osnovnih životnih namirnica i dezinfekcionih sredstava. Uz zabrane izvoza iz evropskih zemalja, to bi i ovdje mogao biti problem u borbi sa korona virusom. Zemlja sa pedesetak respiratora, u kojoj maski  nema u apotekama, zemlja u kojoj maske nemaju ni zdravstveni radnici, jedino i može da računa na solidarnost.

Vlada je preduzela mjere prevencije, kao jedinu mjeru za spas. Kad se virus proširi ionako bolesnim zdravstvenim sistemom, malo šta može da se uradi. Tek ćemo vidjeti hoće li se preduzeti mjere da se oporave oni koje će Vladine mjere ekonomski ugroziti.

Istovremeno, kao da se zaboravlja, da su najbolje mjere širom svijeta preduzete zbog korone, preduzete baš da bi se spasili oni ranjivi. Stari, osobe  sa hroničnim oboljenjima… Suština svih valjanih mjera je – solidarnost. Socijalna distanca ne znači –  uzeću stotinu kila brašna, i praviti,  zatvoren u kući,  priganice do kraja krize, dok mnogi stari i bolesni,  čekaju u redovima, u kojima mogu da dobiju koronu, za osnovne namirnice.  Socijalna distanca  znači – suzdržavaću se da bi sačuvao sebe od drugih, i druge od sebe.

Danima slušamo apele ljekara građanima da se pridržavaju mjera i zbog njih. Da bi zdravstveni sistem mogao da funkcioniše. Da bi ljekari mogli da  sačuvaju nečije najbliže.

Ova vlast nije brinula za zdravstvo. Zbog toga danas imamo toliko malo kreveta, medicinske opreme, respiratora. I ljekara. Korona je i vlastodržce na to podsjetila. Svjedočimo trenucima, da predstavnici vlasti bez pogovora prihvataju odluke Instituta, i uvode mjere znajući da nam je zdravstveni sistem ranjiv. Znamo i mi to. Još kako.  Dok su moćnici svoje zdravstvene nevolje rješavali u inostranstvu, većina građana je mjesecima ovdje čekala preglede.  Znaju oni koji decenijama upravljaju ovom zemljom  kako su opremljene naše bolnice. Danas, dok se epidemija širi,  crnogorski građani najviše mogu da pomognu ljekarima i medicinskom osoblju da se izbore sa koronom. I sebi. Solidarnost liječi. I ugrožene virusom, i razoreno društvo.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo