Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NEMA ODGOVORNOSTI ZA TEŠKE  SLUČAJEVE KORUPCIJE: Zastarama čiste biografije kriminalcima

Objavljeno prije

na

Nakon što nastupi zastara, niko ih više, po Zakonu o krivičnom postupku, ne može goniti za to krivično djelo. Okrivljenom ostaje pravo da od države traži obeštećenje. To se sve češće događaju u Crnoj Gori  pogotovu u predmetima korupcije ili potencijalnim krivičnim djelima javnih funkcionera za koje javnost pokazuje veliko interesovanje

 

Na pravosudnom ispitu jedan podgorički sudija često je mlade pravnike, koji karijeru žele da grade u sudnici, pitao jedno pitanje – da li bi kao okrivljeni više voljeli da ih sud pravosnažno oslobodi krivice ili da im u predmetu nastupi zastara? Sudija bi drugi odgovor smatrao tačnim.

Ukoliko bi ih sud oslobodio krivice, postoji šansa da se pronađu novi dokazi ili nastupe nove okolnosti, zbog kojih bi se suđenje ponovilo. Nakon što nastupi zastara, niko ih više, po Zakonu o krivičnom postupku, ne može goniti za to krivično djelo. Okrivljenom ostaju sva druga prava da od države traži obeštećenje.

Upravo se takve situacije sve češće događaju u Crnoj Gori, pogotovu u predmetima korupcije ili potencijalnim krivičnim djelima javnih funkcionera za koje javnost pokazuje veliko interesovanje. Tako su možda najdrastičniji slučajevi afera Limenka, Solana, prebijanje boksera Aleksandra Pejanovića, zatvorska kazna Miloša Marovića, predmet prebijanja novinara Tufika Softića, kojem prijeti i apsolutna zastara…

Posljednji slučaj dogodio se u predmetu Baranina, vlasnika robne kuće „DŽEMO“ Džemala Babačića, koji je zbog utaje poreza pravosnažno osuđen na tri godine zatvora i novčanu kaznu od 5.000 eura. On neće ići na izdržavanje zatvorske kazne, na koju je osuđen presudama Višeg suda i Apelacionog suda, jer je Vrhovni sud krajem novembra utvrdio da je u njegovom slučaju došlo do apsolutne zastarjelosti izvršenja kazne.

„Zastarjelost izvršenja kazne nastaje u svakom slučaju kada protekne dvostruko vrijeme koje se po zakonu traži za zastarjelost izvršnja kazne, proizilazi da je 31. 03. 2020. godine nastupila apsolutna zastarjelost izvršenja kazne zatvora na koju je okrivljeni Dž.B. pravosnažno osuđen, jer je proteklo 6 godina od pravosnažnosti presude kojom je osuđen na tu kaznu. Imajući to u vidu Vrhovni sud je utvrdio da nije dopušteno izvršenje kazna zatvora u trajanju od 3 godine na koju je Dž.B. pravosnažno osuđen presudom Višeg suda u Podgorici Ks.br.6/2013 od 17. 12. 2013. godine i odlučio kao u izreci ove presude“, navodi se u presudi Vrhovnog suda. Vijeće koje je donijelo presudu činili su predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i sudije Stanka Vučinić, Petar Stojanović, Miraš Radović i Svetlana Vujanović.

Na isti način zastarjela je i zatvorska kazna Miloša Marovića, sina nekadašnjeg visokog funkcionera Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozara Marovića. Marovići su uhapšeni krajem 2015. godine, a naredne godine u julu potpisali sporazume o priznanju krivice, gdje su priznali da su učestvovali u nekoliko korupcionaških afera kojim je budvanska kasa oštećena za milionske iznose. Obojici je odobreno da napuste istražni zatvor kako bi se liječili u Beogradu, odakle se nijesu vraćali. Milošu Maroviću je kazna zastarjela polovinom septembra, dok će se isto desiti sa kaznom njegovog oca u septembru naredne godine, ukoliko se nešto ne promijeni. Prema saopštenjima Ministarstva pravde, Crna Gora je od Srbije tražila izručenje Marovića, ali je njihova vlada ignorisala  zahtjev.

„Čujem sada pozive novoj vlasti da se izruči Svetozar Marović. A sve i da se sada izruči ponovo bi odležao nekoliko mjeseci i bio bi slobodan čovjek. A oštetio državu za toliko miliona. Da li je to pravda?“, upitala je izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović – Marković.

Ona je Monitoru kazala da naše pravosuđe zastarama čisti biografije tim ljudima, a pojedinima, usput, omogući i da se debelo obeštete od države. Smatra da u tim slučajevima najveću ulogu ima tužilac i to kako će kvalifikovati krivično djelo – da li je teži ili blaži oblik, u produženom trajanju ili jednom učinjeno, od toga zavisi koliku kaznu će da traži…

„U dosadašnjim slučajevima korupcije uvijek su to bili neki najblaži oblici, pa su i zatvorske kazne bile manje, zbog čega je i zastara brže nastupala. Niko nikada nije odgovarao zbog zastare“, navela je.

Ćalović – Marković tvrdi da nijedan tužilac još nije snosio disciplinsku ili krivičnu odgovornost zbog zastare predmeta, iako u zakonu stoji da je to jedan od razloga zbog kojeg mogu da odgovaraju disciplinski. Tvrdi da su, između ostalog, tome razlog i kratki rokovi za pokretanje disciplinskog postupka, koji bi se trebali mijenjati.

Najveći broj krivičnih prijava protiv nepoznatih počinilaca u posljednjih pet godina – odbačen je zbog zastare. Prema Krivičnom zakoniku zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa, u zavisnosti od zaprijećene kazne, u periodu od dvije za lakša, do 25 godina za najteža krivična djela, za koja prijeti kazna i do 40 godina.

Advokat Dalibor Tomović pojašnjava da se mora praviti razlika između relativne i apsolutne zastare, a da obje zavise od zatvorske kazne koja je predviđena za počinjeno krivično djelo. Relativna zastara, nastupa ukoliko u određenom roku od trenutka izvršenja krivičnog  djela nadležno tužilaštvo ne pokrene krivični postupak kod težih, ili podnese optužni predlog kod lakših djela. Apsolutna zastara, nastupa, ukoliko se od trenutka izvršenja krivičnog djela u određenom roku pravosnažno ne okonča krivično-pravni postupak.

„Uzmimo teoretski da je za neko krivično djelo zaprijećena kazna od godinu. U tom slučaju relativna zastara nastupa u roku od dvije godine, dok bi apsolutna zastara nastupila u roku od četiri godine“, pojasnio je on.

Novi potpredsjednik Vlade Dritan Abazović kazao je nedavno da više neće moći da se predmeti za koje je javnost posebno zainteresovana prebacuju od jedne do druge sudske instance dok slučaj ne zastara.

„Ne možemo da živimo u državi gdje će neko u državi da isplati deset miliona eura iz državnog budžeta i da niko ne bude kriv. Mora se pristupiti izmjenama nekoliko zakona. Tužilaštvo je u ovom trenutku mnogo više na udaru, jer je to organ koji se više vezuje za izvršnu vlast od sudstva“, kazao je Abazović.

Novi ministar pravde Vladimir Leposavić nije odgovarao na pozive i SMS novinara Monitora, dok Vrhovno državno tužilaštvo od ponedjeljka ne odgovara na pitanja. Oni su prećutali odgovore o broju zastara u ovoj godini i broju tužilaca koji su odgovarali zbog toga.

 

Solana, Limenka, KAP…

Posljednjih godina zastarjelo je više postupaka u kojima su osumnjičeni ili optuženi bili državni službenici i funkcioneri. Tako su zastarjele, između ostalog, krivična prijava MANS-a za hipoteku zemljišta Solane, postupak za masovno prebijanje pritvorenika u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS), nestanak dvoje djece iz Javne ustanove Komanski most, dio prijave za mučenje Aleksandra Pejanovića…

Nastupila je zastara i u aferi Limenka.  Ugovor Vlade  sa bratom bivšeg premijera Acom Đukanovićem,  o kupoprodaji zemljišta na lokaciji objekta CB Podgorica, zaključen je 20. maja 2008. godine. U tom slučaju nastupila je zastara gotovo godinu prije nego su im dostavljeni spisi predmeta. Tom tužilaštvu, kolege iz Specijalnog državnog tužilaštva, spise su dostavili 8. aprila 2016.

Đukanović je zaradio u slučaju Limenka 10.598.610,21 eura, a u taj iznos se ne računa povraćaj novca uloženog u posao, koji je propao jer Vlada nije poštovala ugovor. Osim Veljovića, zbog tog posla neće odgovarati ni nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović, ni njegov prethodnik Jusuf Kalamperović.

Zastara je nastupila i u slučaju državnih garancija za KAP: Vlada je 2009. godine, ne poštujući proceduru, izdala državne garancije za KAP od 132 miliona eura, koje su pale na teret budžeta Crne Gore. Državna revizorska institucija (DRI) u Izvještaju o reviziji državnih garancija za 2010. i 2011. godinu utvrdila je da je garancije Kombinatu aluminijuma (KAP) Vlada dala bez izrade procjene opravdanosti davanja pomoći, mimo propisa i bez kontragarancija. Tužilaštvo je taj slučaj izviđalo gotovo osam godina.

 

Sudovi nijesu znali da važi zakon u vrijeme izvršenja djela

U presudi Vrhovnog suda piše da su Osnovni sud u Baru i podgorički Viši sud odbili zahtjev  pravnog zastupnika  Džemala Babačića da se njegov klijent oslobodi zatvorske kazne jer je krivično djelo zastarjelo. Odbijanje tog zahtjeva sudovi su obrazložili time da krivično djelo utaja poreza ne zastarijeva od 2013. godine, kada je izmijenjen Krivilni zakonik.

Sudije Vrhovnog suda, nijesu bile saglasne sa tim stavom. Oni su u presudi napisali da se na taj način nije mogao primjenjivati Krivični zakonik, jer u vrijeme kada je krivično djelo izvršeno nije bilo propisano da utaja poreza ne zastarijeva.

„Dakle, izmjene Krivičnog zakonika iz 2013. godine nijesu se mogle primijeniti na okrivljenog Dž.B. koji je krivično djelo utaje poreza i doprinosa izvršio u periodu od 01.01. 2004. godine do 04. 06. 2008. godine jer taj zakon nije blaži za njega od zakona koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, a jedino pod tim uslovom se mogao primijeniti. Stoga su Osnovni sud u Baru i Viši sud u Podgorici primjenjujući u osprovanim rješenjima izmjene Krivičnog zakonika iz 2013. godine povrijedili Krivični zakonik na štetu okrivljenog, kako se osnovano ukazuje zahtjevom za zaštitu zakonitosti“, navodi se u presudi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo