Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nevidljivi u udžbenicima, nepoželjni u društvu

Objavljeno prije

na

Nakon odluke da se javno deklariše kao gej, Zdravko Cimbaljević je svakodnevno izložen rizicima. Hrabar je, bez obzira na sve hrabro, i priželjkuje dan kada će slobodno šetati rodnim Nikšićem. Jedino obrazovanje javnosti, kaže on, može omogućiti dolazak boljih dana. Zaključak je logičan – dok se o ljudskim pravima LGBT osoba ne bude učilo u školama predrasude i mržnja prema homoseksualnim osobama će i dalje stanovati u glavama dvije trećine crnogorskih građana. Prema istraživanjima javnog mnjenja Crna Gora spada među najhomofobnije zemlje u Evropi. Država je poručila a CEDEM, maja ove godine, sproveo istraživanje u kojem su homoseksualci bili jedna od obuhvaćenih referentnih grupa. Rezultati ovog, kao ni prethodnih istraživanja CEMI-ja i Akcije za ljudska prava, nijesu nikog iznenadili. LGBT zajednica tvrdi da ona potvrđuju stvarno raspoloženje i stanje na terenu. Građani smatraju da su LGBT osobe, uz Rome i osobe sa invaliditetom (OSI), najdiskriminisanija društvena grupa. Nakon OSI i Roma u Crnoj Gori, kažu rezultati istraživanja, najteže je biti homoseksualac. Nakon narkomana, homoseksualac je i najnepoželjniji komšija. Podatak da građani, mahom homofobni, smatraju da se političke partije i državne institucije dovoljno ne zalažu za prava homoseksualnih osoba podstakao je i novu projektnu inicijativu Centra za građansko obrazovanje (CGO).

„Političke partije igraju značajnu ulogu u našem društvu. Brojni primjeri, na žalost, identifikuju partije kao dominantne faktore odlučivanja čak i u onim domenima gdje su politički uticaji nedopustivi, poput pravosuđa i policije. Jedan od prioriteta CGO-a jeste da konačno institucije dobiju šansu za sprovođenje zakona i garantovanje ljudskih prava. Iz tih razloga pokrenuli smo zajednički projekat sa LGBT Forumom Progres, uz podršku kanadske ambasade, kojim pokušavamo da ojačamo kapacitete državnih institucija da se nose sa izazovima diskriminacije i nasilja nad LGBT osobama, ali i da prava seksualnih manjina učinimo vidljivijim u ukupnom političkom diskursu”, kaže za Monitor Daliborka Uljarević, direktorka CGO.

Do kraja godine biće završen rad na istraživanju o tome kako političke partije percipiraju, kao i kako u praktičnom smislu zastupaju LGBT populaciju i koliko su ljudska prava LGBT osoba prisutna u školskim programima i udžbenicima.

Monitor je razgovarao sa nekoliko pripadnika LGBT zajednice. Slažu se da u Crnoj Gori nije lako biti homoseksualac. Nijeste, kažu oni, ni poželjan prijatelj, član porodice, ni komšija, ni glasač, niti član partije. Mlađi producent iz Podgorice, kaže, da se homoseksualnost, u nedostatku drugih optužbi ili argumenata, uvijek izvuče kao kec iz rukava.

,,To čini LGBT populaciju pasivnom i nepostojećom. Djeca od malena uče o homoseksualnosti kao nečemu što je nastrano i bolesno. Dok se to ne promijeni i homoseksualnost ne izjednači sa heteroseksualnom orijentacijom mi ćemo biti nevidljiva i nepoželjna manjina”, kaže psiholog iz Podgorice, takođe iz LGBT populacije.

Građani, njih čak 63%, su uvjereni da nevladine organizacije najsnažnije štite prava homoseksualnih i transrodnih osoba. Prvoj transparentnoj LGBT grupi, koja intenzivno zastupa interese i prava LGBT osoba, to vide kao priznanje kompletnom NVO sektoru. Poražavajući je podatak da svega 11% građana podržava Povorku kao pravo na slobodu okupljanja. Predsjednica Upravnog odbora Progresa, koja još nije javno deklarisana lezbejka, smatra da je to opomena sistemu koji tvrdi da počiva na demokratskim načelima. To je i signal političarima da snažnije nego do sada ustanu za prava LGBT osoba. ,,Taj podatak opravdava očekivanja da na povorci zajedno sa nama moraju biti vodeći političari. Takva podrška i prisutnost šalju poruku naše prihvaćenosti”, kaže ona.

Za sociologa prof. dr Srđana Vukadinovića „pojava i tretman homoseksualnosti kao jedne od čovjekovih različitosti, a ne bolesti, je nešto što se otežano mijenja u svijesti građana Crne Gore i tu je ključna tradicijska zapriječenost po ovom pitanju”. Homofobi se često, zbog njihovog ponašanja, smatra on, izvlače tako što tvrde da su im prava ugrožena u momentu kada homoseksualci javno izražavaju svoja osjećanja. Vukadinović smatra „da se tu ne radi ni o kakvom pravu homofoba sve dok oni ne ugroze neko pravo drugog čovjeka (pravo na život i slično). Budući da ugrožavanja prava homofoba kod nas nije bilo, prije se može govoriti o ugroženosti prava na životni izbor svih ljudi u crnogorskom društvu, posebno onih sa različitom seksualnom orijentacijom”, zaključuje Vukadinović.

U Pravnom timu LGBT Foruma Progres ističu da skromna sudska praksa potvrđuje mišljenje dr Vukadinovića i najavljuje nova opravdanja. Na nedavnom ročištu pred Osnovnim sudom u Podgorici jedan homofob, tužen zbog diskriminacije, pravdao se da riječ „peder” za njega ima afirmativno značanje i da ga navodno koristi kada svojim prijateljima, djeci i dragim osobama upućuje kompliment.

Protiv stereotipa i predrasuda nije laka borba. Toga su bili svjesni i u Koaliciji Zajedno za LGBT prava kada su kreirali i Vladi na usvajanje ponudili Akcioni plan za borbu protiv homofobije. Analiza crnogorskih školskih programa i udžbenika pokazala je potpunu nevidljivost seksualnih manjina u crnogorskoj obrazovnoj politici i praksi. Zbog tretiranja LGBT prava i osoba u odobrenim udžbenicima za osnovnu i srednju školu, Ekvista i Progres, podnijeli su pritužbu Ombudsmanu. Ove NVO tvrde da udžbenici nisu u skladu sa ciljevima vaspitanja i obrazovanja, i zapostavljaju postojanje LGBT osoba. „Tako se, u obrazovnom sistemu, ćuti o postojanju i pravima LGBT osobama i time dodatno doprinosi stigmatizaciji i dugoročnoj netoleranciji i diskriminaciji”, kaže za Monitor Milan Šaranović, direktor Ekviste.

Održavanje Povorke ponosa biće test za državu da u praksi, uz rizike, garantuje osnovna ljudska prava. Nekoliko evropskih parlamentaraca, poput Kacina i Lunaček, ukazalo je na politički značaj povorke u emancipaciji LGBT populacije. Institucija Ombudsmana, koja uživa veliko povjerenje LGBT populacije, podržava održavanje povorke.

„Povorke ponosa u svijetu se organizuju da bi se ukazalo na kršenje ljudskih prava, diskriminaciju i nasilje koje pripadnici seksualnih manjina doživljavaju svakodnevno. Smatramo značajnim održavanje povorke u Crnoj Gori, tim prije što je crnogorsko društvo tradicionalno i sklono njegovanju stereotipa i predrasuda”, kaže za Monitor zamjenica Ombudsmana Marijana Laković.

Manje važno

Istraživač kršenja ljudskih prava mr Aleksandar Zeković mišljenja je da se crnogorsko društvo jedino obrazovanjem može uspješno boriti protiv veoma izražene homofobije. Zeković, koji je autor analize udžbenika, za Monitor tvrdi da su školski programi široki i autorima udžbenika daju stvaralačku slobodu za afirmisanje rodnog i seksualnog obrazovanja i tema važnih za građenje tolerantne mlade ličnosti. Međutim, dodaje on, nisu svi autori udžbenika iskoristili, datu slobodu. „Obrazovnu i udžbeničku politiku, ne možemo posmatrati izolovano od ukupnog konteksta. Zato programi i udžbenici, koji ih prate, nijesu, neutralni. LGBT prava u ukupnom političkom kontekstu se ignorišu. To je tema koja spada u ‘drugo’, ‘ostalo’ i ‘manje važno’. Takav pristup se nastavlja i u obrazovanju. Da su udžbenici neutralni i profesionalni oni bi bili jednako orijentisani, s odgovarajućim sadržajima, na usvajanje i poštovanje svih ljudskih prava i sloboda”. Zekovićeva analiza pokazala je da crnogorski udžbenici u cjelini promovišu ljudska prava, usmjeravaju razvoj demokratske političke kulture mladih, ali oni zapostavljaju raspravu o brojnim osjetljivim temama poput prava seksualnih manjina ili teme kao što su različita seksualna orijentacija, istopolne zajednice i porodice. Domaći udžbenici uglavnom nemaju negativnih sadržaja o seksualnoj orijentaciji ali je ignorišu. Time se, prema Zekoviću, Crna Gora, u pozitivnijem kontekstu legitimiše u odnosu na neke regionalne primjere.

Biljana ALKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo