Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Uprkos Dvoru i njegovim braniocima

Objavljeno prije

na

Kada bi se ukoričilo u jednu knjigu svih 1096 brojeva Monitora ona bi imala preko 70.000 stranica. Od te zanimljivosti mnogo je značajnije da je to dragocjeno svjedočanstvo o istorijskim i političkim lomovima, nevjerovatnim ljudskim sudbinama, kulturnim i drugim posrtanjima i pregnućima u Crnoj Gori u proteklih 21 godinu. Nije nam poznato da postoji nešto slično u ovoj državi. Ta osobena hronika nezaobilazni je izvor istoričarima i svim drugim koji istražuju i zbivanja u Crnoj Gori od oktobra 1990. do danas, ali i izuzetan doprinos crnogorskom novinarstvu.

Monitor je bio i ostao nezgodni i pouzdani svjedok turbulentnog vremena i njegovih aktera koji bi rado zauvijek retuširali svoje prljave biografije. Neće u tome nikad uspjeti. Profesionalno radeći svoj posao, istražujući i analizirajući važne teme i pokrećući pitanja koja su bila od suštinskog značaja za građane Crne Gore, na stranicama Monitora zauvijek su ostali zapisi koje više niko ne može prebrisati.

Monitor je preživio smrt Jugoslavije, sve političke vratolomije Momira Bulatovića, Mila Đukanovića i Svetozara Marovića, da pomenemo samo tu vodeću trojku crnogorskih političara iz protekle dvije decenije.

Kad je god trebalo, a trebalo je često, Monitor je davao znak za uzbunu demokratskoj javnosti da u ovoj državi vlada haos.

Monitor je pisao o događanjima na dubrovačkom i ostalim ratištima, ali to nisu bili Pobjedini ratni izvještaji sabrani u trotomnu ratnohuškačku enciklopediju Rat za mir. Kad se sve ovo završi, ostaćemo sami i stidjeti se popaljenih Konavala – poručivao je tada naš nedjeljnik.

Monitor je godinama ispisivao hroniku i o ubijanju Bosne dok su drugi mediji o tamošnjoj tragediji lagali ili je prećutkivali. Otmica nedužnih putnika u Štrpcima, etničko čišćenje Bukovice, deportacija bosanskih izbjeglica – samo su neke od tema o kojima se javnost istinito obavještavala uglavnom iz Monitora.

Na Monitorovim stranicama ostalo je zabilježeno u kakvoj je nemašitini živio običan svijet, a kako su se na drugoj strani vrhovi vlasti i njima bliski prijatelji bezobzirno bogatili.

Kad se pojavio prvi broj Monitora prije dvadeset i jednu godinu, Crna Gora je bila korumpirana i ubrzano gazila u sve dublje vode kriminala.

Naš nedjeljnik je ispisao stotine stranica o švercu nafte i cigareta, o pljačkaškoj privatizaciji, o desetinama nerasvijetljenih ubistava…

Zbog toga je, uz LSCG, ondašnji SDP i antiratno orijentisane intelektualce bio svjetionik u mraku kojim je bila prekrivena Crna Gora Momira Bulatovića, Mila Đukanovića, Svetozara Marovića…

Dok su mladi, pametni i lijepi bezrezervno podržavali velikosrpske ratne pohode i Crnu Goru uvlačili u zločine kakve ne pamti njena istorija, Monitor je bio glas sasvim druge Crne Gore – demokratske, evropske, prosperitetne… Bio je glas manjine koja je nije pristajala na moralno sljepilo.

Monitor su zbog istrajavanja na istini vlast i njena logistika ratnih devedesetih prozvali ustaškom novinom. To je bio signal našim neistomišljenicima da nam prijete, provociraju, tuže, bacaju bombu na redakciju…

Za režim je kako tada tako i danas, Monitor je dosljedno – neprijatelj. Nekad neprijatelj vlasti i njihove SRJ, danas neprijatelj i vlasti i države Crne Gore, koju su oni iz ogromne ljubavi strpali u svoje džepove. Kao neprijatelje nas etiketriraju čak i neki nekadašnji suverenisti, koji su se prilagodili i pristali da u služe režimu Mila Đukanovića u njegovoj bici za očuvanje moći i krečenje krvave prošlosti.

Na nas kidišu sudstvo, tužilaštvo, Glas Čepuraka i patriotsko jato od nekoliko tv i radio stanica, portala i bivših novinara našeg lista koji bi i dalje bili anonimni da im nije bilo Monitora. Sa naše strane možemo im poručiti da Monitor nije ništa od onoga što mu podmeću ti kritičari, ali jeste sve ono što oni ne smiju javno da mu priznaju.

Oni ne mogu da nam oproste što i dalje, poštujući novinarske standarde, glasno i jasno govorimo da ovo nije Crna Gora za kakvu se zalagao Monitor. Kao da smo mi krivci što je Crna Gora danas jedna od najkorumpiranijih zemalja na svijetu i što je kriminal u njoj dostigao neslućene razmjere.

Režim nas sve rigoroznije kažnjava zato što kad podsjećamo na rat i ratne zločine prvo prstom upiremo na njegove čelne ljude kao inspiratore i rata i ratnih zločina. Kad pišemo o pljačkaškoj privatizaciji opet ne možemo da zaobiđemo vrh vlasti. Kako pisati o korupciji i organizovanom kriminalu, o narkobiznisu i socijalnoj bijedi a za to kao glavnog krivica ne prozvati vlast nesmjenjivu od početka Monitorovog izlaženja? Desilo se, eto, da zajedno stasavamo, ali dvjema stazama udaljenim nekoliko svjetlosnih godina.

Kada je Monitor počeo da izlazi, nadali smo se da poslije 21 godine neće morati da bije bitku za Drugu Crnu Goru i piše o kriminalu, korupciji, sumnjivoj rasprodaji državnog bogatstva… I da se nosi s istim onim ljudima koji su u sve to bili umiješani početkom devete decenije. Kad smo počinjali, nismo mogli pretpostaviti da će danas zastrašivanje slobodnih novinara i medija biti žešće nego ikad, u čemu, kao udarne pesnice vlasti učestvuju i naši nekadašnji urednici, novinari i saradnici. Hvala im što istrajno javno dokazuju da ne pripadamo istom društvu. Monitor je i danas ono što je bio devedesete: slobodno, nepokorno parče Crne Gore.

Nikada nećemo potcjenjivati naše čitaoce servirajući im režimske bajke da bi nas hajkači ostavili na miru. Svoju misiju uznemiravanja savjesti i ukazivanja na demokratske i civlizovane puteve nastavićemo uprkos svemu.

S tim u vezi valja podsjetiti na staro pitanje zašto se iznova pišu istorije. Ne pišu se zato zato što su se promijenile činjenice, nego zato što su se promijenili ljudi koji ih tumače. To je i objašnjenje zašto je Monitor i dalje u nemilosti vlasti i svakom vremenu prilagodljivih slugu vlasti.

Kad je riječ o napadima drugih medija na nas neminovna je asocijacija na recept francuskog imperatora i američkog predsjednika velikog borca za demokratiju.

Napoleon je, kažu, kada se vojnim udarom dokopao vlasti, pristalicama rekao: „Ako ne obuzdam štampu, neću vladati ni tri mjeseca”. Vladao je sve do Vaterloa, ne računajući relativno kratki „odmor” na Elbi.

Čuvena Džefersonova misao o slobodi štampe glasi: „Da je na meni bilo da donesem odluku o tome da li nam treba vlada bez štampe ili zemlja sa štampom bez vlade, ni za trenutak ne bih oklijevao već bih se odlučio za ovo drugo”.

Režimski mediji u Crnoj Gori zaklinju se u Džefersonove ideje, a slijepo slijede Napoleonovo „obuzdavanje štampe”.

Monitor, koji je ugled stekao spremnošću da, uz visoku cijenu, svjedoči o svemu što se dešavalo u Crnoj Gori i van nje, remeti idilu koju produkuju vlast i njeni mediji.

Uz ovaj 21. rođendan Monitora valja odgovoriti i na pitanje kako smo opstali uprkos svemu rečenom i nepomenutom? Recept je u suštini prost. Vlasnici Monitora nikada se nisu miješali u posao novinara i urednika. I drugo – Monitor je sačuvao distancu od vlasti, i ne trguje sa oglašivačima. Mediji, kojima tekstove šapuću vlasnici, vlast i moćnici se gase ili tavore bez ikakvog uticaja i značaja.

Naš nedjeljnik prkosi, znajući tajnu: Od Monitora su bolji samo Monitorovi čitaoci.

Presude i tužbe

Protiv Monitora su u toku četiri sudska procesa. A više slučajeva koji su pravosnažno presuđeni čekaju odluku na naše žalbe viših sudskih instanci.

Ivica Stanković, bivši predsjednik Višeg suda u Podgorici, tužio je našeg novinara Petra Komnenića za klevetu. Viši sud je izrekao Komneniću kaznu od 3.495 eura. Novačana kaza je ovih dana preinačena u kaznu zatvora od četiri mjeseca.

Monitor je prvostepenom presudom osuđen na 4.340 eura po tužbi sudije Čedomira Janjevića. U ovoj godini po pravosnažnim presudama Monitor je isplatio novčanu kaznu biznismenu Dejanu Banu 4.188,86 eura.

Stanko Subotić Cane, tužio je Monitor za povredu časti i ugleda i traži odštetu od jednog eura.

Duško Knežević, crnogorski biznismen, i Atlas banka tužili su naš list za povredu časti i ugleda i povredu ugleda i prava ličnosti pravnog lica. Odštetni zahtjev iznosi 40. 000 eura.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo