Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Uprkos Dvoru i njegovim braniocima

Objavljeno prije

na

Kada bi se ukoričilo u jednu knjigu svih 1096 brojeva Monitora ona bi imala preko 70.000 stranica. Od te zanimljivosti mnogo je značajnije da je to dragocjeno svjedočanstvo o istorijskim i političkim lomovima, nevjerovatnim ljudskim sudbinama, kulturnim i drugim posrtanjima i pregnućima u Crnoj Gori u proteklih 21 godinu. Nije nam poznato da postoji nešto slično u ovoj državi. Ta osobena hronika nezaobilazni je izvor istoričarima i svim drugim koji istražuju i zbivanja u Crnoj Gori od oktobra 1990. do danas, ali i izuzetan doprinos crnogorskom novinarstvu.

Monitor je bio i ostao nezgodni i pouzdani svjedok turbulentnog vremena i njegovih aktera koji bi rado zauvijek retuširali svoje prljave biografije. Neće u tome nikad uspjeti. Profesionalno radeći svoj posao, istražujući i analizirajući važne teme i pokrećući pitanja koja su bila od suštinskog značaja za građane Crne Gore, na stranicama Monitora zauvijek su ostali zapisi koje više niko ne može prebrisati.

Monitor je preživio smrt Jugoslavije, sve političke vratolomije Momira Bulatovića, Mila Đukanovića i Svetozara Marovića, da pomenemo samo tu vodeću trojku crnogorskih političara iz protekle dvije decenije.

Kad je god trebalo, a trebalo je često, Monitor je davao znak za uzbunu demokratskoj javnosti da u ovoj državi vlada haos.

Monitor je pisao o događanjima na dubrovačkom i ostalim ratištima, ali to nisu bili Pobjedini ratni izvještaji sabrani u trotomnu ratnohuškačku enciklopediju Rat za mir. Kad se sve ovo završi, ostaćemo sami i stidjeti se popaljenih Konavala – poručivao je tada naš nedjeljnik.

Monitor je godinama ispisivao hroniku i o ubijanju Bosne dok su drugi mediji o tamošnjoj tragediji lagali ili je prećutkivali. Otmica nedužnih putnika u Štrpcima, etničko čišćenje Bukovice, deportacija bosanskih izbjeglica – samo su neke od tema o kojima se javnost istinito obavještavala uglavnom iz Monitora.

Na Monitorovim stranicama ostalo je zabilježeno u kakvoj je nemašitini živio običan svijet, a kako su se na drugoj strani vrhovi vlasti i njima bliski prijatelji bezobzirno bogatili.

Kad se pojavio prvi broj Monitora prije dvadeset i jednu godinu, Crna Gora je bila korumpirana i ubrzano gazila u sve dublje vode kriminala.

Naš nedjeljnik je ispisao stotine stranica o švercu nafte i cigareta, o pljačkaškoj privatizaciji, o desetinama nerasvijetljenih ubistava…

Zbog toga je, uz LSCG, ondašnji SDP i antiratno orijentisane intelektualce bio svjetionik u mraku kojim je bila prekrivena Crna Gora Momira Bulatovića, Mila Đukanovića, Svetozara Marovića…

Dok su mladi, pametni i lijepi bezrezervno podržavali velikosrpske ratne pohode i Crnu Goru uvlačili u zločine kakve ne pamti njena istorija, Monitor je bio glas sasvim druge Crne Gore – demokratske, evropske, prosperitetne… Bio je glas manjine koja je nije pristajala na moralno sljepilo.

Monitor su zbog istrajavanja na istini vlast i njena logistika ratnih devedesetih prozvali ustaškom novinom. To je bio signal našim neistomišljenicima da nam prijete, provociraju, tuže, bacaju bombu na redakciju…

Za režim je kako tada tako i danas, Monitor je dosljedno – neprijatelj. Nekad neprijatelj vlasti i njihove SRJ, danas neprijatelj i vlasti i države Crne Gore, koju su oni iz ogromne ljubavi strpali u svoje džepove. Kao neprijatelje nas etiketriraju čak i neki nekadašnji suverenisti, koji su se prilagodili i pristali da u služe režimu Mila Đukanovića u njegovoj bici za očuvanje moći i krečenje krvave prošlosti.

Na nas kidišu sudstvo, tužilaštvo, Glas Čepuraka i patriotsko jato od nekoliko tv i radio stanica, portala i bivših novinara našeg lista koji bi i dalje bili anonimni da im nije bilo Monitora. Sa naše strane možemo im poručiti da Monitor nije ništa od onoga što mu podmeću ti kritičari, ali jeste sve ono što oni ne smiju javno da mu priznaju.

Oni ne mogu da nam oproste što i dalje, poštujući novinarske standarde, glasno i jasno govorimo da ovo nije Crna Gora za kakvu se zalagao Monitor. Kao da smo mi krivci što je Crna Gora danas jedna od najkorumpiranijih zemalja na svijetu i što je kriminal u njoj dostigao neslućene razmjere.

Režim nas sve rigoroznije kažnjava zato što kad podsjećamo na rat i ratne zločine prvo prstom upiremo na njegove čelne ljude kao inspiratore i rata i ratnih zločina. Kad pišemo o pljačkaškoj privatizaciji opet ne možemo da zaobiđemo vrh vlasti. Kako pisati o korupciji i organizovanom kriminalu, o narkobiznisu i socijalnoj bijedi a za to kao glavnog krivica ne prozvati vlast nesmjenjivu od početka Monitorovog izlaženja? Desilo se, eto, da zajedno stasavamo, ali dvjema stazama udaljenim nekoliko svjetlosnih godina.

Kada je Monitor počeo da izlazi, nadali smo se da poslije 21 godine neće morati da bije bitku za Drugu Crnu Goru i piše o kriminalu, korupciji, sumnjivoj rasprodaji državnog bogatstva… I da se nosi s istim onim ljudima koji su u sve to bili umiješani početkom devete decenije. Kad smo počinjali, nismo mogli pretpostaviti da će danas zastrašivanje slobodnih novinara i medija biti žešće nego ikad, u čemu, kao udarne pesnice vlasti učestvuju i naši nekadašnji urednici, novinari i saradnici. Hvala im što istrajno javno dokazuju da ne pripadamo istom društvu. Monitor je i danas ono što je bio devedesete: slobodno, nepokorno parče Crne Gore.

Nikada nećemo potcjenjivati naše čitaoce servirajući im režimske bajke da bi nas hajkači ostavili na miru. Svoju misiju uznemiravanja savjesti i ukazivanja na demokratske i civlizovane puteve nastavićemo uprkos svemu.

S tim u vezi valja podsjetiti na staro pitanje zašto se iznova pišu istorije. Ne pišu se zato zato što su se promijenile činjenice, nego zato što su se promijenili ljudi koji ih tumače. To je i objašnjenje zašto je Monitor i dalje u nemilosti vlasti i svakom vremenu prilagodljivih slugu vlasti.

Kad je riječ o napadima drugih medija na nas neminovna je asocijacija na recept francuskog imperatora i američkog predsjednika velikog borca za demokratiju.

Napoleon je, kažu, kada se vojnim udarom dokopao vlasti, pristalicama rekao: „Ako ne obuzdam štampu, neću vladati ni tri mjeseca”. Vladao je sve do Vaterloa, ne računajući relativno kratki „odmor” na Elbi.

Čuvena Džefersonova misao o slobodi štampe glasi: „Da je na meni bilo da donesem odluku o tome da li nam treba vlada bez štampe ili zemlja sa štampom bez vlade, ni za trenutak ne bih oklijevao već bih se odlučio za ovo drugo”.

Režimski mediji u Crnoj Gori zaklinju se u Džefersonove ideje, a slijepo slijede Napoleonovo „obuzdavanje štampe”.

Monitor, koji je ugled stekao spremnošću da, uz visoku cijenu, svjedoči o svemu što se dešavalo u Crnoj Gori i van nje, remeti idilu koju produkuju vlast i njeni mediji.

Uz ovaj 21. rođendan Monitora valja odgovoriti i na pitanje kako smo opstali uprkos svemu rečenom i nepomenutom? Recept je u suštini prost. Vlasnici Monitora nikada se nisu miješali u posao novinara i urednika. I drugo – Monitor je sačuvao distancu od vlasti, i ne trguje sa oglašivačima. Mediji, kojima tekstove šapuću vlasnici, vlast i moćnici se gase ili tavore bez ikakvog uticaja i značaja.

Naš nedjeljnik prkosi, znajući tajnu: Od Monitora su bolji samo Monitorovi čitaoci.

Presude i tužbe

Protiv Monitora su u toku četiri sudska procesa. A više slučajeva koji su pravosnažno presuđeni čekaju odluku na naše žalbe viših sudskih instanci.

Ivica Stanković, bivši predsjednik Višeg suda u Podgorici, tužio je našeg novinara Petra Komnenića za klevetu. Viši sud je izrekao Komneniću kaznu od 3.495 eura. Novačana kaza je ovih dana preinačena u kaznu zatvora od četiri mjeseca.

Monitor je prvostepenom presudom osuđen na 4.340 eura po tužbi sudije Čedomira Janjevića. U ovoj godini po pravosnažnim presudama Monitor je isplatio novčanu kaznu biznismenu Dejanu Banu 4.188,86 eura.

Stanko Subotić Cane, tužio je Monitor za povredu časti i ugleda i traži odštetu od jednog eura.

Duško Knežević, crnogorski biznismen, i Atlas banka tužili su naš list za povredu časti i ugleda i povredu ugleda i prava ličnosti pravnog lica. Odštetni zahtjev iznosi 40. 000 eura.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZAGAĐENJE VAZDUHA: Dvije trećine naših građana zimi udiše otrov

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadležni su se probudili i konačno su primijetili višegodišnje trovanje stanovnika Pljevalja. Ponudili su kratkoročna rješenja, s obećanjem da će problem biti riješen ekološkom rekonstrukcijom termoelektrane i toplifikacijom grada. Za stanovnike Bijelog Polja, Podgorice, Nikšića rješenja još nema

 

U brojnim tekstovima o jednom od najzagađenijih gradova u svijetu – Pljevljima provukao se i detalj da je dječje odjeljenje pljevaljske bolnice popunjeno bebama do jedne godine. ,,Uglavnom se radi o bebama do godinu starosti sa respiratornim infekcijama”, izjavio je direktor pljevaljske bolnice Saša Grbović.

U gradu iz kojeg se iseljava i čiji se stanovnici decenijama truju, termoelektrana proizvede preko 50 odsto ukupne električne energije u Crnoj Gori, a rudarsko-energetski kompleks godišnje donosi blizu 400 miliona eura. Sve to decenijama nije pomoglo da se nevolje sa  zagađenjem vazduha počnu rješavati.

Da djeljenje maski i besplatan prevoz do Žabljaka nijesu dovoljni, konačno su uočili  nadležni. Povodom zagađenja vazduha, ove sedmice u Pljevljima je održana sjednica skupštinskog Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje.

Ministarka Ana Novaković – Đurović je najavila da će se toplifikacija Pljevalja proglasiti projektom od javnog interesa. Najavila je i  postepeni prelazak sa uglja na druge izvore energije, uz eventualnu zabranu uglja, kada se za njega nađe alternativa.

Na sjednici Odbora, Borko Bajić iz Instituta za javno zdravlje je kazao da zagađenje vazduha i PM 10 i PM 2.5 čestice  doprinose umiranju od bolesti srca i karcinoma pluća. Napomenuo je da zagađenje vazduha u Crnoj Gori ostavlja više posljedica po zdravlje od konzumacije alkohola.

Bajić je ranije istakao da se procjenjuje da na nivou države ukupan broj prijevremenih smrti zbog zagađenog vazduha prelazi 500. Očekivani životni vijek skraćuje se u Pljevljima za oko 2,5 godina, Nikšiću za godinu i po, i u Podgorici za oko osam mjeseci.

Vlada je donijela urgentne mjere koje se odnose na subvenciju cijene električne energije, finansijsku pomoć u nabavci prečišćivača vazduha za bolnice, vrtiće i škole, zatim javne institucije i domaćinstva. Najavljeno je i da će u u Pljevljima biti otvorena kancelarija Agencije za zaštitu životne sredine, te imenovan ekološki inspektor za ovaj grad, a do njegovog imenovanja inspektori iz Podgorice i Berana će konstantno vršiti nadzor u tom gradu.

Nadležni najavljuju da će u Pljevljima toplifikacijom biti poboljšan kavalitet vazduha. Izvršni direktor Elektroprivrede (EPCG) Nikola Rovčanin najavio je da će Termoelektrana 2024. godine biti moderno i ekološki prihvatljivo postrojenje u skladu sa direktivama EU, te da će tada ovaj izmučeni grad nakon 40 godina imati toplovod i trajno riješiti problem zagađenja vazduha. Kako je najavio Veselin Sekulić iz EPCG do toplifikacije i gašenja kolektivnih i individualnih ložišta u tom gradu moglo bi da dođe tek 2025, kada se toplifikacijom pokrije centar grada i ugasi kotlarnica od šest megavata kod Miletbašte.

Iz NVO sektora sve su glasniji u tvrdnjama da se upotreba uglja treba izbaciti i u krajnjem zabraniti. Iz NVO Eko tim saopštili su da Vlada treba hitno pomoći Pljevljima i drugim ugroženim opštinama Crne Gore da osmisle i razviju detaljne projekte daljinskog grijanja u mikro mrežama, bazirane na solarnoj i drugim održivim obnovljivim izvorima, uz podršku sezonskih skladišta i toplotnih pumpi. Pojasnili su da investicioni fondovi i banke iz EU pomažu zemljama Zapadnog Balkana u tome. Navode da je u decembru 2022, Vlada Kosova obezbijedila 80 miliona eura paket finansiranja iz ovih fondova, za izgradnju 50MW solarne elektrane i mreže daljinskog grijanja za 38000 građana Prištine, čime je obezbijedila buduće jeftino i održivo rješenje za hronično zagađenje grada, ali i energetsku sigurnost za građane.

Preko ovih fondova obezbjeđena je i tehnička pomoć za razvoj projekata grijanja baziranih na energiji sunca i tehnologiji velikih toplotnih pumpi za više od 20 gradova Zapadnog Balkana, poput Novog Sada, Kragujevca, Sarajeva… ,,Riječ je o lako dostupnim sredstvima koje spretne zemlje regiona već naveliko koriste, dok Crna Gora na jedinstvenoj listi prioritetnih projekata nema još uvijek nijedan projekat u oblasti daljinskog grijanja”, saopštili su iz Eko tima.

,,Saglasni smo da je toplifikacija Pljevalja neohodna, ali proglašavanje postojećeg projekta toplifikacije javnim interesom, koji donosi nove decenije sagorijevanja uglja u Pljevljima, terminalne bolesti građana, ekonomske i rizike za ostvarivanje klimatskih ciljeva Crne Gore bi moglo biti opasno i neodgovorno. Vlada sa Opštinom treba pripremiti detaljni projekat toplifikacije bez fosilnih goriva i zatražiti što veći udio dostupne bespovratne pomoći iz Investicionog fonda za Zapadni Balkan”, kazala je Nataša Kovačević iz CEE Bankwatch Network.

Dok se za Pljevljacima, koji najduže tokom godine udišu zagađeni vazduh, nude neka rješenja za ostale gradove ih nema. U Bijelom Polju početkom ovog mjeseca registrovano je veće zagađenje nego u Pljevljima kada su PM čestice prešle 380. Još crnje je u Podgorici gdje su na mjernoj stanici u Bloku pet 2. januara  izmjerene koncentracije od PM 10 čestica u iznosu od čak 441 g/m3, što je skoro devet puta više u odnosu na dozvoljenu srednju dnevnu vrijednost.

Protekle nedjelje je predsjednik Opštine Bijelo Polje Petar Smolović pozvao Vladu da što prije donese set mjera kojima će se ublažiti zagađenje vazduha  i u tom gradu, kao i da se što prije uđe u realizaciju projekta toplifikacije grada, za koju postoji studija opravdanosti, koju su uradili stručnjaci iz Austrije. U Podgorici i Nikšiću, gdje se bilježe isto tako velika zagađenja još nema ovakvih poziva niti planova za poboljšanje.

,,Svavako i opštine poput Bijelog Polja, Nikšića, Podgorice, za koje postoje podaci, a osnovano sumnjamo i druge opštine naročito na sjeveru, zatim Cetinje, gdje ne postoji stalno praćenje kvaliteta vazduha, imaju izražen problem. Možemo reći da je više od dvije trećine građana Crne Gore izloženo aerozagađenju tokom zimskih mjeseci. Građani zaokupljeni preživljavanjem i oskudicom, nijesu u mogućnosti da ulažu u svoje zdravlje i domove onoliko koliko bi se trebalo kako bi imali pomake koji su vidljivi i mjerljivi”, kaže za Monitor Aleksandar Perović iz NVO Ozon.

On kaže da i u  primorskim opštinama postoji povremeno problem, što potvrđuju podaci iz Bara i Kotora, ali ne kao u pomenutim opštinama iz centralnog i sjevernog regiona.

U Crnoj Gori postoji devet mjernih stanica za kvalitet vazduha – tri su u Podgorici, dvije u Pljevljima i po jedna u Nikšiću, Kotoru, Baru i Bijelom Polju. Iz Agencije za zaštitu životne sredine najvalju proširenje postojeće mreže mjernih stanica.

Agencija je preporučila da se u skladu sa mogućnostima države i organa lokalne uprave pomogne ekološko-energetski efikasno opremanje objekata, obavi zamjena stolarije i izrada izolacije. Time bi se smanjila potrošnja energenata potrebna za zagrijavanje prostorija. Takođe da se ne spaljuje  bilo koja vrsta otpada (posebno plastike i sličnih derivata) u ložištima, jer su njihovi produkti sagorijevanja visoko kancerogeni. Da se umjesto uglja i sirovog drveta koristiti ekološki prihvatljivija goriva (pelet i brikete), vodi računa o vozilima – redovno ih servisirati i održavati, koristiti alternativne vrste prevoza (biciklo), kao i javni prevoz gdje je god to moguće.

Perović čija organizacije godinama prati zagađenje vazduha u Crnoj Gori kaže da je tužno što pojedini predstavnici nadležnih institucija tvrde da ima pomaka u kvalitetu vazduha u posljednjih desetak godina. ,,Svakom ko realno analizira stanje jasno je da je broj dana sa prekomjernim aerozagađenjem manji zbog zatvaranja ili znatno sniženog obima rada fabrika koje su bile prljave tehnologije, poput Željezare, KAP-a i dugih metalskih industrija. Po nama, ako se prate trendovi savremenih standarda u razvijenim sredinama, pa ako hoćemo i civilizacijskih dostignuća, kulture življenja i obrazovanja, prethodnih dvadesetak godina stanje je sve gore“.

On navodi da hitno treba postaviti elektonske bilborde na svim centralnim prostorima u gradovima koji imaju problem sa kvalitetom vazduha. Na njima bi se u realnom vremenu moglo  pratiti stanje i vidjeti savjeti kako je moguće smanjiti rizike po zdravlje.

Ove sedmice, Agencija za zaštitu životne sredine je najavila da će u saradnji sa Zavodom za hidrometeorologiju i seizmologiju prezentovati stanja kvaliteta vazduha u okviru redovnih meteo-biltena u medijima. I to je pomak, da bar znamo koliko se trujemo tokom zimskih mjeseci.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo