Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Uprkos Dvoru i njegovim braniocima

Objavljeno prije

na

uob-monitor

Kada bi se ukoričilo u jednu knjigu svih 1096 brojeva Monitora ona bi imala preko 70.000 stranica. Od te zanimljivosti mnogo je značajnije da je to dragocjeno svjedočanstvo o istorijskim i političkim lomovima, nevjerovatnim ljudskim sudbinama, kulturnim i drugim posrtanjima i pregnućima u Crnoj Gori u proteklih 21 godinu. Nije nam poznato da postoji nešto slično u ovoj državi. Ta osobena hronika nezaobilazni je izvor istoričarima i svim drugim koji istražuju i zbivanja u Crnoj Gori od oktobra 1990. do danas, ali i izuzetan doprinos crnogorskom novinarstvu.

Monitor je bio i ostao nezgodni i pouzdani svjedok turbulentnog vremena i njegovih aktera koji bi rado zauvijek retuširali svoje prljave biografije. Neće u tome nikad uspjeti. Profesionalno radeći svoj posao, istražujući i analizirajući važne teme i pokrećući pitanja koja su bila od suštinskog značaja za građane Crne Gore, na stranicama Monitora zauvijek su ostali zapisi koje više niko ne može prebrisati.

Monitor je preživio smrt Jugoslavije, sve političke vratolomije Momira Bulatovića, Mila Đukanovića i Svetozara Marovića, da pomenemo samo tu vodeću trojku crnogorskih političara iz protekle dvije decenije.

Kad je god trebalo, a trebalo je često, Monitor je davao znak za uzbunu demokratskoj javnosti da u ovoj državi vlada haos.

Monitor je pisao o događanjima na dubrovačkom i ostalim ratištima, ali to nisu bili Pobjedini ratni izvještaji sabrani u trotomnu ratnohuškačku enciklopediju Rat za mir. Kad se sve ovo završi, ostaćemo sami i stidjeti se popaljenih Konavala – poručivao je tada naš nedjeljnik.

Monitor je godinama ispisivao hroniku i o ubijanju Bosne dok su drugi mediji o tamošnjoj tragediji lagali ili je prećutkivali. Otmica nedužnih putnika u Štrpcima, etničko čišćenje Bukovice, deportacija bosanskih izbjeglica – samo su neke od tema o kojima se javnost istinito obavještavala uglavnom iz Monitora.

Na Monitorovim stranicama ostalo je zabilježeno u kakvoj je nemašitini živio običan svijet, a kako su se na drugoj strani vrhovi vlasti i njima bliski prijatelji bezobzirno bogatili.

Kad se pojavio prvi broj Monitora prije dvadeset i jednu godinu, Crna Gora je bila korumpirana i ubrzano gazila u sve dublje vode kriminala.

Naš nedjeljnik je ispisao stotine stranica o švercu nafte i cigareta, o pljačkaškoj privatizaciji, o desetinama nerasvijetljenih ubistava…

Zbog toga je, uz LSCG, ondašnji SDP i antiratno orijentisane intelektualce bio svjetionik u mraku kojim je bila prekrivena Crna Gora Momira Bulatovića, Mila Đukanovića, Svetozara Marovića…

Dok su mladi, pametni i lijepi bezrezervno podržavali velikosrpske ratne pohode i Crnu Goru uvlačili u zločine kakve ne pamti njena istorija, Monitor je bio glas sasvim druge Crne Gore – demokratske, evropske, prosperitetne… Bio je glas manjine koja je nije pristajala na moralno sljepilo.

Monitor su zbog istrajavanja na istini vlast i njena logistika ratnih devedesetih prozvali ustaškom novinom. To je bio signal našim neistomišljenicima da nam prijete, provociraju, tuže, bacaju bombu na redakciju…

Za režim je kako tada tako i danas, Monitor je dosljedno – neprijatelj. Nekad neprijatelj vlasti i njihove SRJ, danas neprijatelj i vlasti i države Crne Gore, koju su oni iz ogromne ljubavi strpali u svoje džepove. Kao neprijatelje nas etiketriraju čak i neki nekadašnji suverenisti, koji su se prilagodili i pristali da u služe režimu Mila Đukanovića u njegovoj bici za očuvanje moći i krečenje krvave prošlosti.

Na nas kidišu sudstvo, tužilaštvo, Glas Čepuraka i patriotsko jato od nekoliko tv i radio stanica, portala i bivših novinara našeg lista koji bi i dalje bili anonimni da im nije bilo Monitora. Sa naše strane možemo im poručiti da Monitor nije ništa od onoga što mu podmeću ti kritičari, ali jeste sve ono što oni ne smiju javno da mu priznaju.

Oni ne mogu da nam oproste što i dalje, poštujući novinarske standarde, glasno i jasno govorimo da ovo nije Crna Gora za kakvu se zalagao Monitor. Kao da smo mi krivci što je Crna Gora danas jedna od najkorumpiranijih zemalja na svijetu i što je kriminal u njoj dostigao neslućene razmjere.

Režim nas sve rigoroznije kažnjava zato što kad podsjećamo na rat i ratne zločine prvo prstom upiremo na njegove čelne ljude kao inspiratore i rata i ratnih zločina. Kad pišemo o pljačkaškoj privatizaciji opet ne možemo da zaobiđemo vrh vlasti. Kako pisati o korupciji i organizovanom kriminalu, o narkobiznisu i socijalnoj bijedi a za to kao glavnog krivica ne prozvati vlast nesmjenjivu od početka Monitorovog izlaženja? Desilo se, eto, da zajedno stasavamo, ali dvjema stazama udaljenim nekoliko svjetlosnih godina.

Kada je Monitor počeo da izlazi, nadali smo se da poslije 21 godine neće morati da bije bitku za Drugu Crnu Goru i piše o kriminalu, korupciji, sumnjivoj rasprodaji državnog bogatstva… I da se nosi s istim onim ljudima koji su u sve to bili umiješani početkom devete decenije. Kad smo počinjali, nismo mogli pretpostaviti da će danas zastrašivanje slobodnih novinara i medija biti žešće nego ikad, u čemu, kao udarne pesnice vlasti učestvuju i naši nekadašnji urednici, novinari i saradnici. Hvala im što istrajno javno dokazuju da ne pripadamo istom društvu. Monitor je i danas ono što je bio devedesete: slobodno, nepokorno parče Crne Gore.

Nikada nećemo potcjenjivati naše čitaoce servirajući im režimske bajke da bi nas hajkači ostavili na miru. Svoju misiju uznemiravanja savjesti i ukazivanja na demokratske i civlizovane puteve nastavićemo uprkos svemu.

S tim u vezi valja podsjetiti na staro pitanje zašto se iznova pišu istorije. Ne pišu se zato zato što su se promijenile činjenice, nego zato što su se promijenili ljudi koji ih tumače. To je i objašnjenje zašto je Monitor i dalje u nemilosti vlasti i svakom vremenu prilagodljivih slugu vlasti.

Kad je riječ o napadima drugih medija na nas neminovna je asocijacija na recept francuskog imperatora i američkog predsjednika velikog borca za demokratiju.

Napoleon je, kažu, kada se vojnim udarom dokopao vlasti, pristalicama rekao: „Ako ne obuzdam štampu, neću vladati ni tri mjeseca”. Vladao je sve do Vaterloa, ne računajući relativno kratki „odmor” na Elbi.

Čuvena Džefersonova misao o slobodi štampe glasi: „Da je na meni bilo da donesem odluku o tome da li nam treba vlada bez štampe ili zemlja sa štampom bez vlade, ni za trenutak ne bih oklijevao već bih se odlučio za ovo drugo”.

Režimski mediji u Crnoj Gori zaklinju se u Džefersonove ideje, a slijepo slijede Napoleonovo „obuzdavanje štampe”.

Monitor, koji je ugled stekao spremnošću da, uz visoku cijenu, svjedoči o svemu što se dešavalo u Crnoj Gori i van nje, remeti idilu koju produkuju vlast i njeni mediji.

Uz ovaj 21. rođendan Monitora valja odgovoriti i na pitanje kako smo opstali uprkos svemu rečenom i nepomenutom? Recept je u suštini prost. Vlasnici Monitora nikada se nisu miješali u posao novinara i urednika. I drugo – Monitor je sačuvao distancu od vlasti, i ne trguje sa oglašivačima. Mediji, kojima tekstove šapuću vlasnici, vlast i moćnici se gase ili tavore bez ikakvog uticaja i značaja.

Naš nedjeljnik prkosi, znajući tajnu: Od Monitora su bolji samo Monitorovi čitaoci.

Presude i tužbe

Protiv Monitora su u toku četiri sudska procesa. A više slučajeva koji su pravosnažno presuđeni čekaju odluku na naše žalbe viših sudskih instanci.

Ivica Stanković, bivši predsjednik Višeg suda u Podgorici, tužio je našeg novinara Petra Komnenića za klevetu. Viši sud je izrekao Komneniću kaznu od 3.495 eura. Novačana kaza je ovih dana preinačena u kaznu zatvora od četiri mjeseca.

Monitor je prvostepenom presudom osuđen na 4.340 eura po tužbi sudije Čedomira Janjevića. U ovoj godini po pravosnažnim presudama Monitor je isplatio novčanu kaznu biznismenu Dejanu Banu 4.188,86 eura.

Stanko Subotić Cane, tužio je Monitor za povredu časti i ugleda i traži odštetu od jednog eura.

Duško Knežević, crnogorski biznismen, i Atlas banka tužili su naš list za povredu časti i ugleda i povredu ugleda i prava ličnosti pravnog lica. Odštetni zahtjev iznosi 40. 000 eura.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo