Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Strah bez nade

Objavljeno prije

na

Zvanična Podgorica čekala je u stavu mirno. Crnu Goru je pohodio Sergej Šojgu, ruski ministar za vanredne situacije sa dvodecenijskim stažom u svim moskovskim vladama, general armije (četiri zvjezdice), član Savjeta nacionalne bezbjednosti upućen u državne, vojne, obavještajne i poslovne tajne i, konačno, kopredsjedavajući rusko-crnogorskog Komiteta za ekonomsku i trgovinsku saradnju. U tom tijelu se, skupa sa crnogorskim ministrom inostranih poslova Milanom Roćenom, bavi problemima sa kojima se u Crnoj Gori suočavaju ruski oligarsi bliski Vladimiru Putinu – od Zavale, As-a i Avale do Kombinata aluminijuma. Podgorički Kombinat aluminijuma bio je centralna tema razgovora koje je Šojgu u srijedu vodio sa starim znancem. On je Milanu Roćenu u avgustu 2006. uručio odlikovanje Ministarstva za vanredne situacije Rusije „za doprinos humanitarnim aktivnostima organizovanim u saradnji sa Ujedinjenim nacijama”.

Ima i onih koji vjeruju da je nekadašnji diplomata u Moskvi orden zaslužio drugim, više ekonomskim aktivnostima, obezbjeđujući koridore za transfer novca između Moskve, Beograda i Podgorice… Uvijek aktuelna priča o KAP-u ne dozvoljava da zaboravimo kako je baš Roćenu i Zoranu Bećiroviću, njegovom čovjeku od povjerenja u moskovskim vremenima, pripala čast i obaveza da u Podgoricu 2005. dovedu Olega Deripasku, budućeg vlasnika KAP-a i Rudnika boksita…

Prisjećajući se tih vremena Roćen je objasnio: ,,Ja nijesam stručnjak ni za aluminijsku, ni naftnu industriju, ni za turizam…Trudio sam se da pomognem u uspostavljanju kontakata sa ruskim partnerima…”. Sliku partnerstva je upotpunio njegov prijatelj Sergej. Ljut što se ruske investicije (pokazalo se mahom neuspješne) dovode u vezu sa pranjem novca, Šojgu je odbrusio ovdašnjim privrednicima: „Kada se, tokom sankcija većina vaših para premjestila kod nas u Rusiju, mi nikad nijesmo govorili da je to prljavi ili crni novac dobijen tokom rata”.

A sva je prilika, bio je baš to.

Šojgu je, uglavnom, došao da nam predoči kako „u najkraćem periodu treba pronaći rješenje za KAP”. Istup je začinio tvrdnjom da je „ruski vlasnik u KAP do sada uložio 300 miliona”. Prećutno, za pravo mu je dao i naš ministar, braneći pozicije zvanične Moskve konstatacijom da je u javnosti formiran „pogrešan” utisak da Vlada pomaže ruskom investitoru. „Ne radi se ni o kakvoj pomoći nekom privilegovanom investitoru”, kaže Roćen.

Znaju li Šojgu i Roćen o tih 300 miliona nešto što mi ne znamo? Na primjer – gdje je taj novac, ako ga je uopšte bilo?

Slušajući ruskog generala i crnogorskog diplomatu zaključujemo da Crnoj Gori služi na ponos što je privatizacijom KAP-a dobila ,,strateškog investitora” koji je ugasio oko 2,5 hiljade radnih mjesta u KAP-u i nikšićkim Boksitima (isplaćujući otpremnine novcem crnogorskih poreskih obveznika), proizvodnju u kupljenim preduzećima sveo na minimum, troškove podigao do neslućenih visina, dugove udvostručio (ili utrostručio), prekršio sve obavezujuće klauzule kupoprodajnog ugovora… U međuvremenu, država je subvencijama, oprostom dugova, tolerisanjem neplaćanja državnim dobavljačima, direktnim finansijskim injekcijama iz budžeta i bankarskim garancijama koje prijete da zemlju povuku u zonu nelikvidnosti, u privatizovanu kompaniju uložila više od pola milijarde eura. I sva je prilika – još će.

,,Konstrukcija oko KAP-a liči na namirivanje određenih ljudi, a ne na ozbiljan pokušaj privatizacije”, ustvrdio je profesor Milenko Popović, ,,Ukoliko to nije slučaj, ako se ne radi o izvlačenju novca, onda je riječ o ludacima koji ništa ne znaju”.

Podaci idu u prilog ove izjave. Početkom godine, u vrijeme kada je rusko izdanje magazina Finans objavilo da je Deripaska svoj imetak uvećao sa 13 na 19 milijardi dolara, Vlada Crne Gore je bila prinuđena da novcem poreskih obveznika plati 700 hiljada eura koje je mađarska OTP banka potraživala od KAP-a.

Milo Đukanović je imao razumijevanja za ,,nemar” strateškog partnera. Istog onog koji je svoju stručnost i dobre namjere prethodno dokazao varajući državu (višemilionska utaja poreza), otimajući novac iz sidnikalne kase, pljačkajući manjinske akcionare falsiifikovanjem podataka o poslovanju… Pominjemo samo prestupe koji su zvanično ustanovljeni, a ni jedan nije sankcionisan.

Sve to nije pokolebalo Šojgua i njegov tim za zavrtanje ruke. Po pravilu, on nam dolazi kad god se, mimo ugovora i ekonomske logike, treba izboriti za nastavak postojećih ili za nove privilegije za vlasnike KAP-a. Po pravilu, to mu polazi za rukom.

Početkom mjeseca, Deripaskini emisari su od Vlade zatražili da ona, kao suvlasnik KAP-a, preuzme još 130 miliona eura Kombinatovog duga i obezbijedi nastavak subvencija za struju. Crna Gora je, zahvaljujući nesposobnosti vlasti, u poziciji da mora uslišiti makar drugi zahtjev (uz moguće modifikacije modela koji će prikriti suštinu – struju koju potroši KAP plaćaju građani i privreda Crne Gore).

Još ozbiljnije djeluje činjenica da o najvećem rashodu države Crne Gore odlučuje ministar druge zemlje. Šojgu je 2009. izjavio da su ,,nova rješenja za KAP rezultat dugih savjetovanja vlada dviju država”. Tada je, nakon njegove posjete Podgorici, zaživio model prema kome država plaća troškove, a Deripaska (ili neko ko stoji iza njega) prisvaja novac od prodaje aluminijuma. Godinu ranije, nakon što je objelodanjeno da Deripaska pred međunarodnom arbitražom od Vlade Crne Gore potražuje više od 300 miliona, Šojgu se pravio neobaviješten i nezainteresovan: „To je privatni spor kompanija”.

Možda su problemi KAP-a i njegovih vlasnika „privatni”. Čudi da se Vlada Rusije toliko interesuje za privatnu kompaniju koja je hiljadama kilometara daleko, zapošljava jedva nešto više od hiljadu radnika, i pravi godišnji obrt od 200 – 300 miliona eura.

A možda je KAP školski primjer državno-privatnog partnerstva po ruskom modelu?

Spremnost Olega Deripaske da se stavi u službu ruskih vlasti nije tajna. ,,Spreman sam da svoje kompanije ustupim državi Rusiji, ukoliko to bude potrebno. Pa ja sam dio te države i nemam drugih interesa”, kazao je 2007. Njegova imovina se tada procjenjivala na 16,8 milijardi eura.

Šta ako je Deripaska zaista svoju imovinu ustupio državi Rusiji? Makar dio koji se nalazi u Crnoj Gori. Za njega, to nije ni ,,kap u moru”. Na drugoj strani, potvrđuje se, da onaj ko gazduje KAP-om ima moć da pritiska ovdašnje vlasti i oblikuje njihove stavove – ne samo ekonomske – po svojoj volji.

Uporedimo publicitet koji je u medijima dobila zvanična posjeta premijera Igora Lukšića Vašingtonu, gdje se sreo sa potpredsjednikom Džozefom Bajedenom i državnom sekretarkom Hilari Klinton, sa publicitetom koji je pratio pripreme i posjetu Šojgua Roćenu. Stavimo to u finansijsku ravan: na jednoj strani su stotine miliona eura i dolara koje su SAD i zemlje EU dale Crnoj Gori (dobar dio u vidu bespovratne pomoći) plus priželjkivane evro-atlantske integracije; naspram njih je 50-tak miliona kojima su kupljeni KAP i Rudnici boksita. Da li je to srazmjerno strahu koji u zvaničnoj Podgorici zavlada kad stigne glas da Putinovi izaslanici kreću iz Moskve? Ili neko odavde, ipak, zna gdje su onih 300 miliona o kojima govori Šojgu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji kao rukovodilac tima za izradu potpisuje beogradski arhitekta Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi

 

 

Otvaranje ponuda sa Javnog poziva JP Morsko dobro za zakup plaža Crnogorskog primorja donijelo je mnogo nezadovoljstva i tenzija među dosadašnjim korisnicima djelova morskog dobra. Najveće tendersko iznenađenje bila je ponuda poznate kompanije Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja je licitirala za čak 18 kupališta, od čega je, kao najbolji ponuđač dobila devet popularnih ulcinjskih plaža kojima će gazdovati u naredne četiri godine, po cijeni zakupa u ukupnom iznosu od 1,9 miliona eura na godišnjem nivou.

Od tog momenta počinje priča o nesvakidašnjem ulasku arapskog kapitala u Crnu Goru, o namjerama osnivača i vlasnika  kompanije, šeika Mohameda Alabara koje su pokrivene velom tajne.  Postavlja se pitanje zašto se jedna bogata i uspješna firma odlučila da se javnosti u zemlji u kojoj želi da investira, u koju će, kako mediji otkrivaju, uložiti stotine miliona a možda i milijarde eura, ukaže preko zakupa velikog broja plaža.

Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera Burdž Kalifa u Dubaiu i Beograda na vodi u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.

Za ulazak u Crnu Goru Mohamed Alabar izabrao je čudan redosled poteza. Prvo je zauzeo plaže, a da prethodno nije obezbijedio zakup ili kupovinu  zemljišta u njihovom zaleđu, na kome, kako izgleda, želi da realizuje nove projekte.

Iznenadnom pojavom mega investitora čija se finansijska snaga može mjeriti sa kompanijama koje su već prisutne u Crnoj Gori, poput investitora marine Porto Montenegro u Tivtu, ili Orascoma na Luštici, građani Ulcinja su zatečeni, ali ima i onih koji nisu.

Nadležni u Vladi Crne Gore i JP Morsko dobro bili su upoznati sa dolaskom Alabara, jer su zbog njegove kompanije iznenada produžili tender i omogućili da firma Eagle Hills Montenegro koja se u Podgorici registrovala 6. marta ove godine, par dana kasnije licitira za zakup kupališta.

Premijer Milojko Spajić ugostio je nedavno Mohameda Alabara, ali je javnost ostala uskraćena za informacije o temama koje su bile na dnevnom redu i lokacijama za koje je njegova kompanija zainteresovana.

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji obezbjeđuje preduslove za razvoj turizma visoke kategorije na većem dijelu Velike plaže.

Ovaj planski dokument, kao rukovodilac tima,  potpisuje beogradski arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana „Beograd na vodi“. Kao razlog za izradu tog plana navodi se – Belgrade Waterfront Concept Masterplan Eagle Hills, iz jula 2016. godine.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina  koja budi sumnju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Eagle Hills Montenegro  registrovana je u Crnoj Gori 6.marta. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Od Ministarstva pravde traže uvjerenja da se ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi potvrdu da su  izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana

 

 

Puna netransparentnost uz svesrdnu institucionalnu podršku Vlade Crne Gore i njenih organa, to je ono što, po riječima Ulcinjana, karakteriše „slučaj tender“ za ulcinjske plaže.

„Velika plaža je veliki resurs Crne Gore, a kada su u pitanju važne teme, poput ove, neophodna je puna transparentnost. Ono što sam vidio iz medija je da se jedna firma koja se prijavila, registrovala ovdje u Crnoj Gori nakon što je bio istekao prvobitni rok za taj tender. Zamislite recimo da se takva stvar desila za vrijeme režima Mila Đukanovića – kako bi opozicija reagovala”, saopštio je i  predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.

Slučajno ili ne, premijer Spajić je sredinom februara boravio na Svjetskom samitu u Dubaiu. Vlada Crne Gore i  Ujedinjenih Arapskih Emirata potpisale su tamo  Memorandum o razumijevanju, koji predviđa razmjenu iskustava o razvoju i modernizaciji državne uprave, te jačanje ekonomske saradnje.

Nekoliko dana kasnije, 18. februara, Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom otvorilo je  tender za zakup plaža u Ulcinju. Tender je, kako je prvobitno najavljeno, trebao da bude zatvoren 4. marta. Produžen je za još sedam dana –  “zbog velikog interesovanja i kako bi se izašlo u susret svim zainteresovanim licima”.

Upravo u tom periodu, 6.marta,  kompanija Eagle Hills Montenegro (EHM) registrovana je u Crnoj Gori. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Istovremeno se obraćaju Ministarstvu pravde kako bi dobili uvjerenja da se ta firma, kao i ovlašćeno lice ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi za potvrdu da su uredno izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana.

Zakupac plaže “Miami” Džavid Hodžić tvrdi da mu je  uz sredstva koja je imao na računu u banci, a koja su bila veća od onih za potrebnu garanciju, trebalo  punih 10 dana da dobije taj dokument.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore

 

 

Da je pijesak prirodnih plaža Crnogorskog primorja zlata vrijedan, pokazale su vrtoglavi iznosi novca ponuđeni za zakup kupališta od Ulcinja do Herceg Novog. Nakon nedavnog otvaranja ponuda po završenom Javnom pozivu za zakup plaža za period 2024-2028, za plaže Ulcinja, Bara i Budve, učesnici, nadležni u JP Morsko dobro i cijela crnogorska javnost šokirani su ponudama koje su pristigle za pojedine djelove morske obale. U zatvorenim kovertama budući zakupci ponudili su astronomske svote  koje su se uveliko razlikovale od minimalnih početnih cijena. Učešće poznate arapske kompanije na licitaciji za kupališta na Velikoj plaži izazvalo je i političke tenzije između Vlade i albanskih partija.

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore.

Za manje kupalište na Slovenskoj plaži u Budvi, dugom 79 metara, površine 1.453 kvadratnih metara  izvjesni V.V. ponudio je cijelih 2,7 miliona eura. Minimalna sezonska zakupnina ove plaže na tenderu je bila 33.885 eura. Stigle su četiri ponude, jedna od 34 hiljade od A.P. lica, kompanija SUR Blue Coco doo ponudila je 90 hiljada, kompanija Falkon V&S doo 155 hiljada i lice V.V. 2,7 miliona eura.

Milionske sume ponuđene su i za plaže petrovačke rivijere.

Izdvaja se javno-party kupalište Lučice dužine 215 metara, sa 5.750m2 i minimalnom cijenom sezonskog zakupa od 44.570 eura, za koje  je privatno lice S.P. ponudilo 1 milion eura. Ostale tri ponude bile su podgoričke firme Profart 200.002 eura, Life Style Development iz Tivta 153.200 eura i firme Pešter Co 45.000 eura.

Duga petrovačka pješčana plaža podijeljena je na četiri javno-porodična kupališta za koja su ponuđene nevjerovatne sume od više stotine hiljada eura do milion. Za najkraću plažu stigla i najviša cijena.

Milion eura dostigla je popularna plaža Ponta dužine samo 39 metara, sa početnom cijenom zakupa od 20.957 eura. Svaka od tri ponude bila je višestruko veća od početne, firma Žuti zec ponudila je 89.000 eura, firma Ponta doo iz Petrovca ponudila je 3 eura više od minimalne, da bi kompanija Neimar doo iz Bara ponudu zaokružila na 1 milion eura.

Za dio petrovačke plaže, dužine 73 metra, sa početnom cijenom zakupa 7.992 eura, pristigle su četiri ponude i to: R.V. 45.000 eura, J.Z. 30.000, a V.M. 8.000 eura i lica A.S. koje je za nešto više od hiljadu kvadrata pijeska ponudilo 950.000 eura.

Za kupalište sa najmanjom početnom cijenom od 3.291 euro, dužine 62m, ponuđeno je nevjerovatnih 800.000 eura. Za susjedni dio petrovačke plaže dužine 110 metara, na početnih 7.609 eura, stigle su tri ponude, N.A. 7.700 eura, M.B. 18.000, dok je izvjesni M.Š. ponudio 800.000 eura.

Iza ovakvih nerealnih ponuda stoji  oprobana taktika tenderskih mućki iz prethodnog perioda. U pitanju su već viđene paralelne ponude starih zakupaca koje po pravilu budu odbačene, ili odabrani ponuđač odustane. Posebnim sistemom bodovanja i matematike sa referencama, plažu na kraju dobija onaj sa manjom ponudom.

Iz Morskog dobra je rečeno da ovoga puta neće vrednovati milionske ponude ako se ispostavi da su dio smišljene igre starih zakupaca plaža, kako bi se preko fantomskih ponuđača ponovo domogli vrijednih djelova obale.

S tim u vezi upućen je poziv Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) da se uključi u ovaj slučaj i da ispita milionske ponude za zakup plaža. Zvanično je zatraženo i od Uprave policije – Sektora za finansijsko obavještajne poslove (FOJ), da ispita porijeklo novca ponuđača koji su se javili na tender ovog državnog preduzeća i ponudili državi milione za zakup plaža.

Međutim, pravo iznenađenje stiglo je otvaranjem ponuda za iznajmljivanje kupališta na Velikoj plaži u Ulcinju.

Na licitaciji se pojavila nova kompanija, Eagle Hills Montenegru, iza koje stoji arapski kapital, koja je dala najveće ponude za desetak plaža od ukupno 32 kupališta, na 13 kilometara dugoj pješčanoj obali. Riječ je o kompaniji iz Abu Dabija specijalizovanoj za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, koja je gradila poznati neboder Burdž Kalifa u Dubaiju i kompleks Beograd na vodi u Srbiji.

Firma Eagle Hills Montenegro registrovana je 6. marta ove godine na adresi u Podgorici.

Arapska kompanija konkurisala je na javnom pozivu Morskog dobra za zakup 19 kupališta na Velikoj plaži, međutim, njihova ponuda bila je najveća za 10 plaža. Riječ je o popularnim plažama Saranda, Adriaica, Imperial, Hill, Mojito, Habana, Safari, Tropikana, Koral, dio Pearle beach i plaža Barbose.

Kako se saznaje u Morskom dobru, osnivač i predsjednik kompanije Eagle Hills, Mohamed Alabar, nije ponudio milione za zakup kupališta nego realne iznose do 150.000 eura, koji su bili nešto viši od konkurencije. Navode primjer plaže na kojoj je Eagl Hills ponudio 190 hiljada i izgubio na licitaciji od bivšeg korisnika čija je ponuda iznosila 220 hiljada eura.

Najveća cijena koju je ta plaža postigla na tenderu 2019. bila je 40.000 eura. To pokazuje, navode u Morskom dobru, kako je državna imovina bila podcijenjena u poslednjih 30 godina. Ove godine očekuju najveći prihod od zakupa morske obale od kako postoji Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom.

Vijest da je arapska firma najbolje rangirana za 10 kupališta na Velikoj plaži izazvala je negodovanje i bijes kod dosadašnjih zakupaca i lokalnih vlasti Ulcinja.  Najavljeno je nepoštovanje tenderskih rezultata. Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu zatražio je poništenje tendera i zaprijetio pozivom svim albanskim partijama da napuste Vladu, ukoliko se njegov zahtjev ne ispuni.

„Vlada ne vidi pravni osnov po kome bi tender za zakup plaža u Ulcinju mogao biti poništen, ali ukoliko neko smatra da je došlo do kršenja propisa i može to da dokaže, spremna je da to razmotri. Tender je bio otvoren i transparentran i  pravila su bila jasna“, kazao je premijer Milojko Spajić, na sastanku koji je u srijedu uslijedio sa predstavnicima Opštine Ulcinj.

“Bitno je, prije svega, da lokalna zajednica bude zadovoljna, ali i da sve bude zakonito. Na osnovu dosadašnjih informacija, u ovom postuku nije bilo proceduralnih propusta. Sa druge strane, razumijemo zabrinutost dijela lokalne zajednice i otvoreni smo za dalji dijalog koji bi uključio i potencijalne nove zakupce”, poručio je Spajić

Kako izgleda u Ulcinju nisu spremni na scenario po kome višegodišnji zakupci koji su plaže koristili decenijama, mogu da ostanu bez njih. Ne slažu se sa načinom bodovanja koji im ne priznaje kontinuitet i preče pravo korišćenja državne imovine.

Nema objašnjenja zašto Ulcinjani ne žele dolazak velike kompanije poput Eagle Hills koja je poznata po svojim projektima u nizu zemalja širom svijeta, kao i u bliskom okruženju. Pored izgradnje čuvene kule Burdž Kalifa, gradili su i Centar Dubaija, marine Dubai i novih naselja na toj lokaciji. Posjeduju lanac od 70 luksuznih hotela i rizorta u Ujedinjenim arapskim emiratima. Jedan od većih projekata planiran je u Albaniji u kojoj Alabar ima jaku podršku premijera Edi Rame.  Riječ je o strateškoj investiciji albanske Vlade, izgradnji najveće marine za luksuzne jahte na Mediteranu, Porto Durres u luci Drač.

Takođe, nije poznat ni motiv velike kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata da učestvuje na tenderu za zakup plaža u Ulcinju. Ukoliko iza toga ne stoje neki drugi planovi i projekti.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo