Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Strah bez nade

Objavljeno prije

na

Zvanična Podgorica čekala je u stavu mirno. Crnu Goru je pohodio Sergej Šojgu, ruski ministar za vanredne situacije sa dvodecenijskim stažom u svim moskovskim vladama, general armije (četiri zvjezdice), član Savjeta nacionalne bezbjednosti upućen u državne, vojne, obavještajne i poslovne tajne i, konačno, kopredsjedavajući rusko-crnogorskog Komiteta za ekonomsku i trgovinsku saradnju. U tom tijelu se, skupa sa crnogorskim ministrom inostranih poslova Milanom Roćenom, bavi problemima sa kojima se u Crnoj Gori suočavaju ruski oligarsi bliski Vladimiru Putinu – od Zavale, As-a i Avale do Kombinata aluminijuma. Podgorički Kombinat aluminijuma bio je centralna tema razgovora koje je Šojgu u srijedu vodio sa starim znancem. On je Milanu Roćenu u avgustu 2006. uručio odlikovanje Ministarstva za vanredne situacije Rusije „za doprinos humanitarnim aktivnostima organizovanim u saradnji sa Ujedinjenim nacijama”.

Ima i onih koji vjeruju da je nekadašnji diplomata u Moskvi orden zaslužio drugim, više ekonomskim aktivnostima, obezbjeđujući koridore za transfer novca između Moskve, Beograda i Podgorice… Uvijek aktuelna priča o KAP-u ne dozvoljava da zaboravimo kako je baš Roćenu i Zoranu Bećiroviću, njegovom čovjeku od povjerenja u moskovskim vremenima, pripala čast i obaveza da u Podgoricu 2005. dovedu Olega Deripasku, budućeg vlasnika KAP-a i Rudnika boksita…

Prisjećajući se tih vremena Roćen je objasnio: ,,Ja nijesam stručnjak ni za aluminijsku, ni naftnu industriju, ni za turizam…Trudio sam se da pomognem u uspostavljanju kontakata sa ruskim partnerima…”. Sliku partnerstva je upotpunio njegov prijatelj Sergej. Ljut što se ruske investicije (pokazalo se mahom neuspješne) dovode u vezu sa pranjem novca, Šojgu je odbrusio ovdašnjim privrednicima: „Kada se, tokom sankcija većina vaših para premjestila kod nas u Rusiju, mi nikad nijesmo govorili da je to prljavi ili crni novac dobijen tokom rata”.

A sva je prilika, bio je baš to.

Šojgu je, uglavnom, došao da nam predoči kako „u najkraćem periodu treba pronaći rješenje za KAP”. Istup je začinio tvrdnjom da je „ruski vlasnik u KAP do sada uložio 300 miliona”. Prećutno, za pravo mu je dao i naš ministar, braneći pozicije zvanične Moskve konstatacijom da je u javnosti formiran „pogrešan” utisak da Vlada pomaže ruskom investitoru. „Ne radi se ni o kakvoj pomoći nekom privilegovanom investitoru”, kaže Roćen.

Znaju li Šojgu i Roćen o tih 300 miliona nešto što mi ne znamo? Na primjer – gdje je taj novac, ako ga je uopšte bilo?

Slušajući ruskog generala i crnogorskog diplomatu zaključujemo da Crnoj Gori služi na ponos što je privatizacijom KAP-a dobila ,,strateškog investitora” koji je ugasio oko 2,5 hiljade radnih mjesta u KAP-u i nikšićkim Boksitima (isplaćujući otpremnine novcem crnogorskih poreskih obveznika), proizvodnju u kupljenim preduzećima sveo na minimum, troškove podigao do neslućenih visina, dugove udvostručio (ili utrostručio), prekršio sve obavezujuće klauzule kupoprodajnog ugovora… U međuvremenu, država je subvencijama, oprostom dugova, tolerisanjem neplaćanja državnim dobavljačima, direktnim finansijskim injekcijama iz budžeta i bankarskim garancijama koje prijete da zemlju povuku u zonu nelikvidnosti, u privatizovanu kompaniju uložila više od pola milijarde eura. I sva je prilika – još će.

,,Konstrukcija oko KAP-a liči na namirivanje određenih ljudi, a ne na ozbiljan pokušaj privatizacije”, ustvrdio je profesor Milenko Popović, ,,Ukoliko to nije slučaj, ako se ne radi o izvlačenju novca, onda je riječ o ludacima koji ništa ne znaju”.

Podaci idu u prilog ove izjave. Početkom godine, u vrijeme kada je rusko izdanje magazina Finans objavilo da je Deripaska svoj imetak uvećao sa 13 na 19 milijardi dolara, Vlada Crne Gore je bila prinuđena da novcem poreskih obveznika plati 700 hiljada eura koje je mađarska OTP banka potraživala od KAP-a.

Milo Đukanović je imao razumijevanja za ,,nemar” strateškog partnera. Istog onog koji je svoju stručnost i dobre namjere prethodno dokazao varajući državu (višemilionska utaja poreza), otimajući novac iz sidnikalne kase, pljačkajući manjinske akcionare falsiifikovanjem podataka o poslovanju… Pominjemo samo prestupe koji su zvanično ustanovljeni, a ni jedan nije sankcionisan.

Sve to nije pokolebalo Šojgua i njegov tim za zavrtanje ruke. Po pravilu, on nam dolazi kad god se, mimo ugovora i ekonomske logike, treba izboriti za nastavak postojećih ili za nove privilegije za vlasnike KAP-a. Po pravilu, to mu polazi za rukom.

Početkom mjeseca, Deripaskini emisari su od Vlade zatražili da ona, kao suvlasnik KAP-a, preuzme još 130 miliona eura Kombinatovog duga i obezbijedi nastavak subvencija za struju. Crna Gora je, zahvaljujući nesposobnosti vlasti, u poziciji da mora uslišiti makar drugi zahtjev (uz moguće modifikacije modela koji će prikriti suštinu – struju koju potroši KAP plaćaju građani i privreda Crne Gore).

Još ozbiljnije djeluje činjenica da o najvećem rashodu države Crne Gore odlučuje ministar druge zemlje. Šojgu je 2009. izjavio da su ,,nova rješenja za KAP rezultat dugih savjetovanja vlada dviju država”. Tada je, nakon njegove posjete Podgorici, zaživio model prema kome država plaća troškove, a Deripaska (ili neko ko stoji iza njega) prisvaja novac od prodaje aluminijuma. Godinu ranije, nakon što je objelodanjeno da Deripaska pred međunarodnom arbitražom od Vlade Crne Gore potražuje više od 300 miliona, Šojgu se pravio neobaviješten i nezainteresovan: „To je privatni spor kompanija”.

Možda su problemi KAP-a i njegovih vlasnika „privatni”. Čudi da se Vlada Rusije toliko interesuje za privatnu kompaniju koja je hiljadama kilometara daleko, zapošljava jedva nešto više od hiljadu radnika, i pravi godišnji obrt od 200 – 300 miliona eura.

A možda je KAP školski primjer državno-privatnog partnerstva po ruskom modelu?

Spremnost Olega Deripaske da se stavi u službu ruskih vlasti nije tajna. ,,Spreman sam da svoje kompanije ustupim državi Rusiji, ukoliko to bude potrebno. Pa ja sam dio te države i nemam drugih interesa”, kazao je 2007. Njegova imovina se tada procjenjivala na 16,8 milijardi eura.

Šta ako je Deripaska zaista svoju imovinu ustupio državi Rusiji? Makar dio koji se nalazi u Crnoj Gori. Za njega, to nije ni ,,kap u moru”. Na drugoj strani, potvrđuje se, da onaj ko gazduje KAP-om ima moć da pritiska ovdašnje vlasti i oblikuje njihove stavove – ne samo ekonomske – po svojoj volji.

Uporedimo publicitet koji je u medijima dobila zvanična posjeta premijera Igora Lukšića Vašingtonu, gdje se sreo sa potpredsjednikom Džozefom Bajedenom i državnom sekretarkom Hilari Klinton, sa publicitetom koji je pratio pripreme i posjetu Šojgua Roćenu. Stavimo to u finansijsku ravan: na jednoj strani su stotine miliona eura i dolara koje su SAD i zemlje EU dale Crnoj Gori (dobar dio u vidu bespovratne pomoći) plus priželjkivane evro-atlantske integracije; naspram njih je 50-tak miliona kojima su kupljeni KAP i Rudnici boksita. Da li je to srazmjerno strahu koji u zvaničnoj Podgorici zavlada kad stigne glas da Putinovi izaslanici kreću iz Moskve? Ili neko odavde, ipak, zna gdje su onih 300 miliona o kojima govori Šojgu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo