Prekompozicije u vlasti i snagama donedavno lojalnim Beogradu će odrediti i pravac  i pogotovo tempo kojim će Crna Gora ići prema EU

U srijedu poslije podne u Vašingtonu je, u zakupljenoj sali Hotela Willard Intercontinental, održana svečanost povodom 120 godina uspostave diplomatskih odnosa između tadašnje Knjaževine Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Državni mediji su javili da su svečanosti pored predsjednika Jakova Milatovića, “prisustvovale brojne zvanice američke administracije, Kongresa i diplomatskog kora”. Od “brojnih zvanica administracije” je bio prisutan Danijel Loton, zamjenik pomoćnika državnog sekretara za zapadnu srednju Evropu i južnu Evropu u Birou za evropska i evroazijska pitanja Stejt dipartmenta. Od kongresmena su bili prisutni republikanski kongresmen iz Ohaja Majkl Tarner i demokratska kongresmenka iz Mejna Šeli Pingri. Pingri je inače jedini preostali član crnogorskog kokusa u Kongresu (koji je nekada brojao preko 40 kongresmena uključujući i tri predsjedavajuća kongresnih komiteta).

Predsjednik je, nakon uvodnih osvrta na 1905. godinu, naglasio da su Sjedinjene Države “bile među prvim državama koje su priznale našu nezavisnost i od tog trenutka dosljedno stoje kao principijelan i pouzdan partner.“ Milatović je dodao da je “naš politički dijalog procvjetao, a saradnja se produbila u oblasti bezbjednosti, odbrane, energetike, infrastrukture, investicija, kulture i obrazovanja“.

Sudeći po navodno “brojnim zvanicama američke administracije” i njihovom rangu na svečanosti u Vašingtonu, prije se može reći da je dijalog zamro umjesto “procvjetao”. Letargija traje od kada je u crnogorsku ambasadu stigao Jovan Mirković,  prijatelj sadašnjeg premijera ali i prethodnog vladara Crne Gore i njegovog glavnog savjetnika koji se slovi za osobu blisku Kremlju.

O  dometima  crnogorske diplomatije govori i činjenica da za obilježavanje ovakvog jubileja nije osigurana jedna od sala u kompleksu Kongresa (zgrade Cannon ili Ford), ili makar sala Biblioteke Kongresa, što je uobičajena praksa za događaje ovakvog ranga. To bi u normalnim okolnostima bila stvar formalnosti da je to traženo preko crnogorskog kokusa u Kongresu koji sada ne postoji. Ambasadu, Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) i premijera očigledno ne zanimaju ni kokus ni lobiranje za dobre odnose sa SAD-om u trenutku kada druge zemlje u našem okruženju (od kojih neke imaju pretenzije prema Crnoj Gori) marljivo rade da osnaže svoje kokuse.

Ambasada i ministarstvo Ervina Ibrahimovića su tražili sastanke sa najvišim američkim zvaničnicima još sredinom ljeta i za predsjednika Milatovića i premijera Milojka Spajića čija ranija posjeta SAD-u je doživjela fijasko. Po pouzdanim informacija našeg lista, Milatović je pokušavao osigurati od sredine jula prisustvo državnog sekretara Marka Rubia za svečanost u srijedu. On se  u maju, prilikom obilježavanja 30 godina Dejtonskog sporazuma u Ohaju, sreo sa Rubiovim zamjenikom Kristoferom Landauom zahvaljujući intervencijama u zadnjem trenu mimo neupućenih savjetnika Milatovića i ambasadora Mirkovića. Ove srijede Milatović se morao zadovoljiti sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara Lotonom. Isti dan je u Stejt dipartmentu direktor srbijanskog Telekoma Vladimir Lučić primljen od Brendona Hanrahana koji ima viši rang od Lotona. Postoje neke najave, dok ovaj broj izlazi u štampu, da će Hanrahan kasnije primiti i Milatovića. To je opet daleko ispod nivoa predsjednika jedne NATO države.

Monitor neformalno saznaje da su u Stejt dipertmentu izrazili čuđenje što predsjednik države ne proslavlja ovaj značajni jubilej u svojoj zemlji gdje bi upriličio prijem za američkog ambasadora i ostale zvanice. Milatovićeva proslava jubileja u Americi bi, po rezonima američkih diplomata, imala smisla jedino ako bi je organizovao domaćin i pozvao svog crnogorskog kolegu da zajedno nazdrave dobrim odnosima.

U septembarskom intervjuu za portal RTCG Brajan Lanza, bivši šef predsjedničkog tranzicionog tima i osoba bliska predsjedniku Donaldu Trampu, je upozorila da Crna Gora “pokazuje slom diplomatskog djelovanja i propuštene prilike MVP-a i njene ambasade u Vašingtonu”. Lanza je ukazao da je “slabo primjetno da ambasada Crne Gore ostvaruje kontakte s uticajnim donosiocima odluka u Vašingtonu” i rekao da je čuo puno kritika na račun sadašnjeg ambasadora i državne vanjske politike zbog neprilagođavanja značajnim promjenama u američkoj politici od povratka Trampa.

Da se trend nastavlja bilo je vidno na sjednici Vlade od 6. novembra kada je za generalnog konzula u Njujorku imenovana Snežana Jonica, zvaničnica MUP-a. Jonica nema nikakvog iskustva u diplomatiji i konzularnim poslovima i, po nekim informacijama, slabo se služi engleskim. Pogurana je od Demokrata (koji upravljaju MUP-om) i ministra Ibrahimovića koji je dosadašnjeg konzula i kolegu u Bošnjačoj stranci Amera Cikotića prebacio u Frankfurt. Cikotića je Ibrahimović  držao u Njujorku protivno Zakonu o vanjskim poslovima. Član 92 Zakona predviđa da “vrijeme rada u diplomatsko-konzularnom predstavništvu može neprekidno trajati najduže šest godina”. Cikotić je tamo ostao osam godina.

Ibrahimović je nedavno okupio na radnom doručku i bivše ministre njegovog ministarstva radi razmjena mišljenja u okviru procesa izrade Strategije spoljnih poslova 2026–2029. Bili su prisutni i bivši DPS ministri Milan Roćen, Miodrag Vlahović i Nebojša Kaluđerović od kojih su zadnja dva bili i ambasadori u SAD-u poznati po neaktivnosti.  Ostaje pitanje da li njihova neaktivnost ima veze sa proruskom političkom orjentacijom i kriminalnim vezama njihovih nadređenih u partiji i državi.

Srđan Darmanović (nasljednik Vlahovića) i Nebojša Todorović (došao nakon Kaluđerovića) su  ostali upamćeni po saniranju nerada njihovih prethodnika i snažnom lobiranju za crnogorske interese u Americi. Darmanović je osnovao snažan crnogorski kokus koji je otvorio vrata članstvu Crne Gore u NATO-u. Brajan Lanza je u intervjuu za RTCG rekao da je Todorovićev “diplomatski rad veoma cijenjen u SAD-u”. Može biti za utjehu da sadašnji ambasador za godinu i nešto mora u penziju. Pitanje je ima li država vremena da izgubi još godinu.

U SAD su trebali nedavno putovati i politički mentori Jonice iz Demokrata CG – Boris Bogdanović i Aleksa Bečić na skup koji je organizovala Transatlantska mreža za liderstvo (TLN). Iza TLN-a koje stoji amerikanizirani Bosanac Saša Toperich (ranije Toperić). Ipak, dvojica lidera Demokrata su odustali od puta cijeneći da neće donijeti korist. Bečić je već posjetio Vašington u maju i bio govornik na skupu u privatnom Capitol Hill klubu koji je organizovao Toperich. Glavni govornik na majskom događaju je bio isti Vladimir Lučić koji je u srijedu primljen u Stejt dipartmentu. Potpredsjednik Vlade je tada zapanjio diplomatsku zajednicu neistinitom objavom na portalu stranke da je održao govor u američkom Kongresu pred članovima Kongresa. Kasnije je Bečić izbrisao dio snimka na kome se vidi publika u kojoj nije bio ni jedan kongresmen i gdje niko nije stavio slušalice za prevođenje jer su ga svi razumjeli na našem jeziku. Istina, Bečić je dan kasnije imao susret sa nekoliko kongresmena.

U Americi je nedavno bio i Andrija Mandić, predsjednik Skupštine i lider vučićevske Nove srpske demokratije (NSD). Međutim, sve je vidljiviji otklon Mandića od Prve familije Srbije čiji favorit je već neko vrijeme Milan Knežević. Mandić se oslanja na vlastite kontakte u vođenju vanjske politike nezavisno od vučićevskog Ministarstva spoljnih poslova. U tome veliku ulogu igra njegova savjetnica Nina Ofner Bokan koja je potpredsjednica Svjetskog jevrejskog kongresa (WJC) i predsjednica jevrejske zajednice u Crnoj Gori. Mandić je bio počasni gost na svečanoj dodjeli nagrade Teodor Hercl u organizaciji Svjetskog jevrejskog kongresa u Njujorku. Na skupu se Mandić sreo i sa republikanskom kongresmenkom i bliskom saradnicom američkog predsjednika Elis Stefanik. Iako nije primljen u Stejt dipartmentu, tiha voda brijeg roni. Mandićeve veze preko jevrejske zajednica, koje otvaraju mnoga vrata na Zapadu i otvorena podrška Trampovoj politici u ovom momentu možda su i jače nego crnogorska diplomatija i lobisti.

Raslojavanje u srpskom svetu u Crnoj Gori prati i raslojavanje u pravoslavnoj crkvi. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je nedavno javno podržao pristupanje Crne Gore Evropskoj Uniji (EU) uz sve, kako je rekao ,  njene mane. S druge strane novi vučićevski “mitropolit” nikšičko – budimljanski Metodije predano radi na distanciranju Crne Gore od evropskog puta,  i na veličanju srbijanskog gospodara.

Prekompozicije u vlasti i snagama donedavno lojalnim Beogradu će odrediti i pravac kojim će Crna Gora ići.

Jovo MARTINOVIĆ

Od prve akcije limitirane cijene do danas troškovi prehrambenih proizvoda iz Sindikalne potrošačke korpe (135 namirnica) porasli su sa 570 na 645 eura. To je 75 eura ili nekih 12 odsto. Ili, više od desetog dijela minimalne zarade

Nakon ljetnje pauze, Vlada se vratila akciji Limitirane cijene pokušavajući tako da stane na put ¸za većinu građana sve teže podnošljivom, rastu cijena.

„Dijalogom smo došli do rješenja“, pohvalio se potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj predstavljajući nove-stare mjere. Do njih je Vlada došla,  kazao je, nakon razgovora sa predstavnicima Privredne komore, trgovaca i proizvođača. „Akcija će biti skoro ista kao što je bila prethodna, skoro isti proizvodi, sa rokom do 31. marta“, naveo je Đeljošaj.

U odnosu na akciju koja je počela u septembru prošle godine, spisak artikala koji će pojeftiniti proširen je peletom za grijanje. Ali na njemu više nema svježeg voća i povrća. Iz Vlade objašnjavaju da je to urađeno „zbog zahtjeva poljoprivrednih proizvođača, jer su se žalili da su oni bili na udaru tih cijena“.

Ta konstatacija pokazuje kako se u timu premijera Milojka Spajića uzdaju u kratko pamćenje potrošača.  Pa vjeruju da su zaboravljeni proljetošnji podaci da se u Crnoj Gori voće i povrće prodaje uz obračun pune/najveće stope poreza na dodatu vrijednost (PDV) od 21 odsto. U Hrvatskoj  se, na primjer, na voće i povrće naplaćuje PDV po stopi od pet odsto.

Kad je ta informacija postala javna, iz Vlade su obećali da će razmotriti uvođenje slične mjere i u našim trgovinama. Potom se od smanjenja PDV-a na voće i povrće – odustalo. Nije to jedini primjer da ovdašnji kupci plaćaju namete kojima je jedini smisao punjenje državne kase.

Za jedan takav slučaj saznali smo proljetos (Reflektor, TV Vijesti). Nakon konstatacije Miloša Vukovića da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu. Nema informacije da je urađeno nešto na korist domaćih potrošača. Kada su proizvođači, već, postali žrtve uvozničkih lobija i dampingovanih cijena.

Da neko ne pomisli da se anomalija besmislenih nameta odnosi na dva, tri ili desetak specifičnih proizvoda. Tokom akcija bojkota trgovina s početka ove godine, iz jednog od ovdašnjih trgovačkih lanaca predočen je podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize…) koji utiču na cijenu proizvoda. Čineći ih skupljim, bez izuzetka.

Vlada je te prozivke dostojanstveno odćutala. Razumljiv potez, ima li se u vidu da je najveći dio narativa o uspjesima Spajićeve Vlade zasnovan na tvrdnjama da je povećanje plata i penzija (Evropa sad I i II) u Crnoj Gori dovelo da značajnog povećanja standarda. Kontinuiran rast cijena i inflacija, približno dvostruko veća od prosječne u euro zoni, ne idu u prilog tim tvrdnjama.

Tu se Vlada našla  pred teško rješivim rebusom vlastitog populizma. Dovede li njena ekonomska politika do obuzdavanja inflacije, zaustavljanja ili pada cijena osnovnih životnih potrepština u maloprodaji, imaće zadovoljnije građane ali i  veći manjak novca u državnoj kasi. I obrnuto: svako poskupljenje donosi dodatni novac u trezor.

Otud se i borba protiv skupoće vodi administrativnim mjerama, na račun marži veletrgovaca i maloprodavaca. Tako će i limitiranje cijena za sedamdesetak proizvoda (800 – 900 artikala, prema vladinoj računici, mada iskustvo prethodnih akcija ukazuje da je popis bitno kraći) biti izvedeno na račun prihoda prodavaca.

To bi, kažu, trebalo dovesti do pojeftinjenja odabranih artikala za nekih 15 do 20 odsto. Nije malo ako ste svakodnevni kupac mlijeka i mlječnih proizvoda, potrepština za bebe ili redovan konzument baš onih vrsta svježeg i prerađenog mesa koje su se našle na vladinom popisu. Nije ni mnogo kada vam iz trgovine treba, recimo, pasta za brijanje ili brijači za jednokratnu upotrebu.

„Izbor proizvoda izvršen je na osnovu podataka o njihovom udjelu u potrošačkoj korpi prosječnog domaćinstva, učestalosti upotrebe i značaju za svakodnevni život i zdravlje stanovništva, s posebnim fokusom na domaće proizvode“, saopštili su iz Vlade. Na prvi pogled, insistiranje na domaćim proizvodima moglo bi biti od koristi proizvođačima. Tamo gdje ih ima. Ograničene marže mogle bi donijeti nižu maloprodajnu cijenu a to bi, sljedstveno, trebalo privući potrošače. Pod uslovom da se prevaziđe problem koji baš i nije tako mali.

Pitanje je, naime, kako privoljeti prodavce da ne favorizuju artikle koji im ne donose očekivanu (oni bi rekli – neophodnu) zaradu. Ukoliko se još desi da, podstaknuti nižim cijenama, potrošači počnu više koristiti domaće proizvode na račun uvezene ponude, trgovci će trpjeti još veće gubitke. Neće mnogo trebati da se dosjete i nađu način da domaće proizvode sa ograničenom maržom skrajnu na najmanje vidljive police  ili ih „ubijede“ kako je neophodno da podijele teret limitiranih marži, tako što će sniziti svoje cijene prema trgovcima. U konačnom, moguće je i da iz ponude eliminišu proizvode koji im ne donose željeni profit.  U tim iskustvima treba tražiti razloge zbog kojih su domaći proizvođači voća i povrća tražili da ih zaobiđe vladina akcija.

Iz te perspektive, akcija limitirane cijene može konfrontirati trgovce i domaće  proizvođače. Ne bi bilo prvi put da Vlada za rezultat svojih poteza povučenih u dobroj namjeri dobije još veći problem.

Olakšavajuća okolnost, iz perspektive vlasti, ogleda se u tome što nemamo većih trgovačkih lanaca iz inostranstva. U pitanju je još jedan vladin rebus: dok ih priziva na dolazak (slučaj Lidl) nadajući se da će donijeti niže maloprodajne cijene, u Vladi (ne)znaju da bi ti lanci bili najglasniji kritičari administrativnog ograničenja trgovačkih marži. I da bi njihove primjedbe imao ko da čuje i uvaži.

Upravo se tako nešto dešava na relaciji Srbija – strani trgovački lanci – Evropska komisija.

Njemački dnevnik Handelsblat, pozivajući se na izvore iz holandskog koncerna Delez, piše da ta kompanija planira da do kraja godine zatvori 25 prodavnica svoje srpske flijale Maxi, koja svake nedelje u centralu šalje izveštaje o milionskim gubicima.

“Nisu u pitanju greške menadžmenta niti oštra konkurencija, već je to politička volja srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. On je krajem avgusta izdao uredbu koja neselektivno određuje trgovinske marže trgovaca. Time je pogođen i njemački trgovinski lanac Lidl“, piše njemački dnevnik a prenosi N1. Centralna mjera srpske uredbe je, slično ovoj u Crnoj Gori, ograničenje marži za dio asortimana.  „Pošto trgovci od toga moraju da podmire i sve troškove, poput zakupa, energije, marketinga i osoblja, sa takvim ograničenjem teško da mogu da posluju profitabilno“, navodi se u tekstu uz zaključak „da bi, srednjoročno, strani lanci u potpunosti mogli da napuste Srbiju“.

Strani maloprodajni lanci su o nevoljama u Srbiji obavijestili zvaničnike svojih zemalja i EU. Da je problem izbiljno shvaćen svjedoči nedavni Izvještaj EK o napretku.

U dijelu posvećenom Srbiji stoji: „Vlada je značajno intervenisala na tržištu uvođenjem, u veoma kratkom roku, ograničenja trgovačke marže od 20 odsto za širok spektar proizvoda, počev od 1. septembra 2025. godine, na period od šest mjeseci. Ova mjera dodatno je povećala neizvjesnost u poslovnom okruženju i mogla bi negativno uticati na investicione odluke i konkurentnost tržišta.“

Sličnih primjedbi nema u Izvještaju koji se tiče Crne Gore, mada je naše iskustvo sa limitiranjem marži duže od onoga u Srbiji. S tim što je kod nas u pitanju navodni dogovor sa trgovcima, a kod sjevernog susjeda odluka jednog čovjeka. Da li je ta razlika u Izvještajima motivisana odsustvom interesa ( u Crnoj Gori nema maloprodajnih lanaca sa sjedištem u EU) ili nekim političkim razlozima, druga je priča. Koja će se možda pričati kada pregovaračka poglavlja 4 i 8 (Pravo osnivanja preduzeća i sloboda pružanja usluga, odnosno, Konkurencija) dođu na dnevni red pregovora Podgorice i Brisela.

Teorija i praksa poznaju niz neželjenih efekata politike ograničavanja marži. Od „izvitoperenosti tržišta“, preko slabljenja konkurentnosti, smanjenja investicija, mogućih nestašica i suženog izbora artikala, sve do sukobljenosti sa važećom politikom i principima EU. Zainteresovani će lako naći detalje svake od navedenih teza. I još nekoliko koje nijesmo naveli.

Zato se preporučuje, a prema propisu na kome se temelji vladina Odluka o limitiranju cijena i propisuje, da se takva odluka donosi samo u posebnim situacijama i sa ograničenim rokom trajanja (Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi). U stvarnosti, to postaje tradicija od koje „privremeno“ odustajemo samo tokom ljetnje tursitičke sezone. Da strancima uzmemo koji euro više.

Dodatno, taj Zakon eksplicitno zapovijeda da se odluke o ograničavanju cijena „moraju preispitivati periodično, a najmanje jednom u tri mjeseca“ (član 4). Vladina Odluka oročena je na četiri mjeseca i dvije nedjelje preko. Tek da ne bude izuzetak u kontinuiranom kršenju pravila i propisa tokom mandata  premijera Spajića.

Druga strane medalje limitiranih cijena morala bi biti korist koju potrošači dobijaju na račun dijela profita trgovačkih lanaca. Đeljošaj od zimus ubjeđuje javnost da je (tadašnja) akcija “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”.

Podaci iz Sindikalne potrošake korpe koju, kvartalno, objavljuje Centar za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja pri SSCG, nudi drugačiju perspektivu. Po njima, trošak za prehrambene proizvode prosječne porodice u Crnoj Gori u trećem kvartalu ove godine (jul – avgist – septembar) iznosi 645 eura. To je 65 eura više od procijenjenih troškova za iste artikle u prethodnom tromjesječju. U odnosu na septembar prošle godine kada je Spajićeva vlada pokrenula prvu turu limitirane cijene rast je 75 eura.

Mjereno od oka, to je povećanje od nekih 12 odsto. Ispada kako cijene osnovnih životnih namirnica baš i nijesu limitirane. Ali Vlada jeste. Uz mnoštvo drugih ograničenja, i načinom na koji doživljava vlastitu ulogu. Inače premijer ne bi u parlamentu, na premijerskom satu, od poslanika tražio: „Vi nastavite dijalog, ali pustite mene da radim, da bi ovi građani imali da jedu“. Limitirano.

Zoran RADULOVIĆ

Najnoviji optimizam Brisela kada je u pitanju Crna Gora oivičen je javno iskazanim brigama briselske administracije. Ako Crna Gora ne želi probni rok kad konačno uđe u EU,  mora da  pokaže kako se reformiše u evropsko društvo

Ohrabrujuće poruke Brisela propratile  su najnoviji Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori, koji se i kod kuće  i u EU  vidi kao “najpozitivniji izvještaj do sada”.  Iako fokusirana na sve ono što Crna Gora još mora da uradi na evropskom putu, a čega je poprilično, naglašeno optimistične i pozitivne tonove briselske administracije konstatovala je i ovdašnja opozicija, primjećujući da je ambijent za proširenje nikad bolji.

„Crna Gora je od svih država-kandidata najspremnija za članstvo u EU“, kazala je  nakon predstavljanja Izvještaja u Briselu, u utorak 4. novembra,  šefica evropske diplomatije i potpredsednica Evropske komisije Kaja Kalas. Istakla je da je proširenje Unije u narednih nekoliko godina realna opcija, dok je komesarka Marta Kos saopštila da se bliži trenutak kada će Brisel započeti pripreme ugovora o pristupanju sa Crnom Gorom.  Ambasador Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler  ocijenio je da je ovo do sada najbolji izvještaj,  uz napomenu da će naredna godina biti presudna. “Posebno u vladavini prava i jačanju borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala“, saopštio je.

U uvodnom dijelu Izvještaja navodi se da je “ Crna Gora ostvarila značajan napredak na putu ka članstvu ka EU“.  Oni koji kontinuirano prate  eurointegracijski proces Crne Gore ukazuju da je Izvještaj “gledajući na prvu”, a posebno kada se prevede u brojke – najpozitivniji do sada, iako su istovremeno zahtjevi Brisela kada su u pitanju nedovršeni zadaci Crne Gore ostali – isti.

“Ovaj izvještaj jeste pozitivan budući da je Crna Gora ostvarila prosječnu ocjenu napretka u odnosu na prethodni izvještaj 3.63, dok ocjena 3.45 pokazuje i najveći stepen spremnosti kada je u pitanju sveukupno stanje u pregovorim“, kaže za Monitor Dragana Jaćimović iz Instituta alternativa.  Ona , međutim, ukazuje da su ocjene bolje, ali da su zahtjevi Brisela prema Crnoj Gori nepromijenjeni.  “Kad pogledamo izvještaj malo detaljnije, iako su ocjene bolje u odnosu na prethodne godine,izvještaj prepoznaje iste probleme u pojedinim oblastima, ponovljene su brojne ocjene i preporuke iz ranijeg perioda. Imajući u vidu rokove koje je zacrtala Crna Gora, za njihovo je ispunjenje sve manje vremena”, ocjenjuje.

Iz Brisela je naglašeno da  bi Crna Gora do kraja 2026. godine mogla završiti pregovore ako zadrži sadašnji tempo reformi. Crnogorski zvaničnici tvrde da su odlučni da ispune taj zadatak, kako bi Crna Gora 2028. godine konačno i ušla u EU.  Na predstavljanju godišnjeg Paketa o proširenju, Kaja Kalas je ocijenila da “ je ulazak novih članica do 2030. godine realan cilj”, napominjući da  Crna Gora, ali i Albanija prednjače u procesu pristupanja.

Vladavina prava i borba protiv organizovanog kriminala i korupcije ostaju najveća boljka Crne Gore na tom putu. Izvještaj opet podsjeća da nedostaju presude za visoku korupciju i kriminal, problematizuje se imenovanje sudija i prazne pozicije u sudstvu, kapaciteti institucija…Tri najgore ocijenjena poglavlja su poglavlje 27 koje se odnosi na zaštitu životne sredine, poglavlje 2 koje se tiče slobode kretanja radnika i poglavlje 33, o finansijskim i budžetskim odredbama. Sagovornici Monitora ukazuju da su u Briselu, iako optimistični kada je u pitanju proširenje, svjesni boljki Crne Gore. O tome svjedoči i to što su preporuke konkretnije nego u prošlogodišnjem izvještaju.

„Tako je na primjer u dijelu unapređenja i efikasnog funkcionisanja pravosuđa, EK ovog puta kao preporuku izdvojila smanjenje zaostalih predmeta u cijelom pravosuđu i sprovođenje ciljnih mjera, ali i posebno  smanjenje predmeta u Višem sudu u Podgorici, Upravnom sudu  i Specijalnom državnom tužilaštvu, što znači da su to rezultati koje će posebno pratiti do narednog izvještaja. Preporuke su konkretnije i za oblast borbe protiv korupcije, reforme javne uprave“, navodi Dragana Jaćimović.

Da su u Briselu svjesni unutrašnjih boljki Crne Gore, ali i situacije u regionu, govori i izjava Marte Kos za Fanejnšl tajms  da bi nove članice EU mogle biti stavljene “na probni rok” kako bi se spriječilo da se po ulasku u EU “ponašaju kao trojanski konj Rusije”.

Ona je kazala da postoji bojazan da bi nove članice mogle da oponašaju Mađarsku. Otkrila je da zbog toga u evropskim krugovima postoje predlozi  da one nakon  “probnog roka” od nekoliko godina mogu biti  isključene iz Unije u slučaju nazadovanja u oblasti demokratije. Kos je saopštila da taj zaštitni mehanizam nije još definisan, ali da  EK  razrađuje tu ideju.

„Ne želim da ostanem upamćena kao komesarka koja je u Uniju uvela trojanske konje koji će postati aktivni za pet, deset ili petnaest godina”,  ocijenila je Kos. Fajnenšel tajms navodi da veliki dio evropskog opreza proističe iz iskustva Unije s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom koji je više puta ublažavao sankcije Rusiji, protivio se bilo kakvoj vojnoj pomoći Ukrajini i postao sve autoritarniji kod kuće, uprkos pokušajima Brisela da izvrši pritisak uskraćivanjem sredstava iz fondova EU.

Čega se Evropa plaši kad je Zapadni Balkan u pitanju? Evropska komisija objavila je izvještaje o proširenju za sve države kandidate. Dok je Crna Gora dobila najpozitivniju ocjenu i očigledan vjetar u leđa,veoma loš izvještaj isporučen je Srbiji.  Beogradski mediji koji nijesu pod kontrolom Vučića pišu da se radi o najnepovoljnijem izvještaju od početka pregovora Srbije o članstvu. Najveće zamjerke odnose se  na nazadovanje u oblasti demokratije, osnovnih prava i slobode medija.  Srbiji se zamjera i narativ protiv EU na najvećem političkom nivou i traži veći angažman u komuniciranju svog strateškog, deklarisanog opredjeljenja za integraciju u EU.

“Izvještaj dolazi u krucijalnom trenutku u kontekstu geopolitičke situacije koja se brzo mijenja i da proširenje zaista jeste geopolitički imperativ i treba da učini Uniju jačom”, saopštio je novi šef delegacije u Srbiji Fon Bekerat.

Njemački Eurointelligens objavio je ove sedmice tekst pod nazivom Vučić, naš omiljeni diktator. U tekstu se navodi da je zajedničko otvaranje željezničke stanice u Novom sadu 2022. od strane Vučića i Orbana, trebao biti simbol napretka i regionalnog povezivanja. “No, na jednogodišnjicu urušavanja stanice, u nesreći u kojoj je poginulo šesnaest ljudi, taj simbol je postao odraz napetosti između strateških interesa Evropske unije i režima obilježenog korupcijom i autoritarizmom”, navodi ovaj medij. I konstatuje: “Vučićevo savezništvo sa Orbánom dodatno izaziva zabrinutost da bi pristupanje Srbije moglo ojačati proruski blok koji predvode Mađarska i Slovačka”.

Da je  Crna Gora ranjiva u tom smislu, te da je dio ovdašnjih vlasti ne samo pod direktnim uticajem Vučića, nego i izvođač njegovih radova u naumu da Crnu Goru i dio regiona zaustavi na putu ka EU, vide jasno u Briselu. I pored domaćeg deklarativnog zaklinjanja u Evropu. “ Naš cilj nije samo članstvo u Uniji, već da postanemo država srećnih, slobodnih, uspješnih i ponosnih ljudi koji žive evropske vrijednosti u svakodnevnom životu”, prokomentarisao je predsjednik Skupštine Andrija Mandić najnoviji izvještaj EK, nakon što mu ga je u Skupštini uručio Johan Satler. Jednovremeno, mediji koje kontroliše Mandićeva politička grupacija pojačavaju antievropski narativ, a ideološki bliska partija Gorana Danilovića traži i organizovanje referendum za ulazak u EU.  Predsjednik parlamenta već duže prednjači u javnom slavljenju Evrope, i ćutanju kad treba, dok  njegov bivši DF ispunjava Vučićeve želje.

Najnovije pozitivne poruke briselske administracije i nikad bolji izvještaj vide se i kao znak namjere  Brisela da Crnu Goru istrgne iz Vučićevog zagrljaja.  Taj zagrljaj donio je Rezoluciju o Jasenovcu, blokadu Hrvatske kada je u pitanju poglavlje 31 i zategnute odnose Crne Gore sa susjedima, a Vučićev i pečat SPC pronalazi se i u pojačanom istorijskom revizionizmu u Crnoj Gori, slavljenju četničke ideologije i zločinaca, te podizanju posmenika Pavlu Đurišiću u Beranama.  Neki analitičari ga pronalaze i u najnovijem talasu ksenofobije, nasilja i mržnje prema turskim državljanima.  Često se previđa: potencijal za mržnju i destrukciju je domaći, imamo ga i za izvoz

Dobar dio ovdašnjih analitičara, posebno onih koji gravitiraju bivšem crnogorskom režimu,  odbija da primijeti snažnu hemiju između Mila Đukanovića i Vučića.  Pravosuđe koje je pod posebnom lupom Brisela,  koje ne može da se izbori sa predmetima visoke korupcije i kriminala, ni sa predmetima ratnih zločina,  čedo  je Đukanovićevog režima.  Dobar dio nove vlasti niti želi niti namjerava da ga reformiše, već da ga samo stavi pod svoju kontrolu. Vrhovni državni tužilac Milorad Marković nedavno je saopštio da najsnažniji pokušaji da se državno tužilaštvo drži  pod političkom šapom dolaze upravo  od opozicione Demokratske partije socijalista i bivšeg Demokratskog fronta.

Poruku Marte Kos o probnom roku novih člasnica i strahu da u Evropu ne pusti trojanskog konja, prokomentarisao je ministar vanjskih poslova Filip Ivanović. On je kazao da je Crna Gora već 13 godina na probnom roku i da je takva ideja „teško prihvatljiva“.

Najnoviji optimizam Brisela kada je u pitanju Crna Gora oivičen je javno iskazanim brigama briselske administracije. Ako Crna Gora ne želi probni rok kad konačno uđe u EU,  mora jasno i da  pokaže da se reformiše u istinsko evropsko društvo, a ne potencijalnog trojanskog konja Evrope, od kog zebe Brisel. Ideja koncentracione vlade, koja bi okupila sve snage u cilju ostvarivanja tog cilja i dalje se ozbiljno ne razmatra.

Milena PEROVIĆ