Povežite se sa nama

HORIZONTI

NOVE FAZE UKRAJINSKOG RATA: Sve jači govor oružja, sankcije ne daju rezultate

Objavljeno prije

na

Specijalizovani energetski portal Newsbase je objavio izvještaj po kojem je izvoz ruske nafte u Evropu skočio za 40 odsto u prvih 100 dana rata. Procjenjuje se da će do kraja septembra Rusija izvozom nafte nadoknaditi skoro svih 300 milijardi dolara koji su zarobljeni Centralnoj banci Rusije u inostranstvu.  Primjena naftnog embarga EU će početi tek od 1. januara 2023. godine a do tada se može puno poslova obaviti

 

Dok se vode teške borbe za industrijski grad Sjeverodonjetsk u Donbasu, i dok ruske rakete padaju po čitavoj zemlji u srijedu je upriličena prva državnička posjeta Kijevu sa Zapadnog Balkana. Premijeri Crne Gore Dritan Abazović i Albanije Edi Rama su avionom albanske Vlade sletjeli u Poljsku i odatle vozom stigli u Kijev. Premijer Abazović je ispod crnog sakoa nosio sivomaslinastu majicu kakvu nosi i domaćin, predsjednik Volodimir Zelenski od kada je njegova zemlja brutalno napadnuta od Ruske Federacije 24. februara ove godine. Gosti su obišli gradove Irpin i Borodianku u blizini glavnog grada gdje su mogli iz prve ruke „svjedočiti o paklu ratnog razaranja“ kako je premijer Abazović napisao na Twitteru. Ti gradovi su prvih dana rata doživjeli velika uništenja od strane ruske armije u njenom pokušaju brzog opkoljavanja i zauzimanja Kijeva kako bi tamo instalirali „narodnu vlast“ po uzoru na sovjetska vremena. Abazović je napomenuo da „Ukrajina danas, uz borbu za očuvanje teritorijalnog integriteta, brani i evropske demokratske principe“ te da su gosti poručili premijeru Denisu Šmihalu da „ostanu snažni i dostojanstveni u borbi za slobodu svojih građana“. Na sastanku sa predsjednikom Zelenskim je istaknuto da će Crna Gora i Albanija podržati članstvo Ukrajine u EU i da će ove dvije zemlje kao članice NATO-a, uprkos svojim malim resursima, sve učiniti u okviru Alijanse da se pomogne Ukrajini.

Stvari sa pridruživanjem EU ne idu lako ni za goste. Isti dan kada se desila posjeta Ukrajini, briselski Politiko je objavio intervju sa premijerom Ramom gdje je predsjednik albanske vlade izjavio da ne očekuje da će se na sljedećem samitu otvoriti put za početak pristupnih pregovora sa Evropskom komisijom (EK) zbog protivljenja Bugarske u sporu sa Sjevernom Makedonijom u kojem je njegova zemlja kolateralna šteta jer su tretirani u paketu sa Makedoncima. Edi Rama je, na iznenađenje neupućenih, upozorio da Zapad ne treba previše pritiskati Srbiju da uvede sankcije Rusiji i da se „mora shvatiti da je Srbija u veoma različitoj poziciji od drugih zbog svoje istorije, zbog svojih posebnih veza sa Rusijom“. Rama je dodao da tražiti od Srbije da to uradi odmah, i to u punom obimu je praktično nemoguće jer bi to značilo samoubistvo za srbijansku ekonomiju. On je izrazio očekivanje da se Srbija vremenom pridruži sankcijama ali da semoramo ponekad nositi s drugima i razumjeti šta se događa, inače ne možemo zadržati ovu zajednicu na okupu za više i bolje ciljeve“. Zvučalo je  kao da prenosi Vučićevu poruku. Radi šire slike, valja napomenuti da albanski parlament, zahvaljujući Raminim poslanicima, nije usvojio rezoluciju o osudi genoocida u Srebrenici.

Samo dan prije puta dvojice prmijera za Kijev,  Spoljnopolitički odbor Evropskog parlamenta usvojio je nacrt Izveštaja o Srbiji (sa 50 od ukupno 58 glasova) kojim se od Srbije traži hitno uvođenje sankcija Rusiji. Izražena je zabrinutost zbog toga što je Srbija među malobrojnim zemljama Evrope koja se nije uskladila sa pozicijom EU. Štaviše, u jednom od amandmana koji je ušao u konačan tekst, radi nastavka evropskog puta traži se normalizacija odnosa sa Kosovom i potpisivanje pravno obavezujećeg sporazuma zasnovanog na međusobnom priznanju. Takođe se u briselskim krugovima razmatra mogućnost da EK obustavi otvaranje novih klastera poglavlja sa Srbijom zbog njenog odnosa sa Rusijom.

Sankcije koje se očekuju od Srbije su više simboličkog karaktera. Međutim, Srbija bi na evropsku argumentaciju mogla odgovoriti kontraargumentima i reći da je Evropa neopravdana pritiska jer i u svojoj kući ima različite kriterije oko sankcija. Česka, Slovačka i Mađarska su dobile izuzeće za određeni period kada je u pitanju embargo na rusku naftu.

Specijalizovani energetski portal Newsbase je objavio izvještaj po kojem je izvoz ruske nafte u Evropu naglo skočio za 40 odsto u prvih 100 dana rata. Do sada je Kremlj zaradio 93 milijarde eura ove godine i na putu je da ubrzo bude u platnom plusu od 200 milijardi. Štaviše, procjenjuje se da će do kraja septembra Rusija izvozom nafte nadoknaditi skoro svih 300 milijardi dolara koji su zarobljeni Centralnoj banci Rusije u inostranstvu.  Primjena naftnog embarga EU će ionako početi tek od 1. januara 2023. godine a do tada se može puno poslova obaviti.

Drugi specijalizovani portal za strateška istraživanja BNE Intellinews navodi da iako Rusija najviše izvozi ka EU, raste i ruski izvoz ka Kini i Indiji koje zajedno već kupuju skoro polovinu ruske nafte. Osim količine izvoza veliku igru ima i cijena koja je na berzama porasla gotovo za trećinu od početka rata. BNE Intellinews procjenjuje da gubitak koji će Rusija osjetiti smanjenjem izvoza u EU se dobrim dijelom već sad nadoknađuje većim cijenama energenata. Štaviše, u žurbi da se završe poslovi prije stupanja sankcija na snaga Rusija sada zarađuje puno više novca od prodaje nafte nego prije početka rata. Portal dalje navodi da bi bila logičnije da se EU i Sjedinjene Države sa Velikom Britanijom odmah fokusirali na obaranje cijena nafte nego na pokušaje ograničavanja ruskog izvoza koji će teško ići zbog velike granice i nemogućnosti kontrole izvoza preko centralnoazijskih zemalja jer Rusija može svoju naftu plasirati kao kazahstansku ili turkmensku. Ukoliko bi se osiguralo redovno snabdijevanje naftom od strane glavnih svjetskih proizvođača koje bi povećale proizvodnju onda bi se cijena barela spustila na podnošljiviji nivo. Cijena od 70 dolara po barelu ili niža je prag boli za ruski budžet. Da bi se došlo do toga, neophodno je pridobiti prije svega Saudijsku Arabiju od koje su se zapadne zemlje udaljile nakon ubistva, čerečenja i iznošenja u kesama saudijskog novinara Džamala Kašogija iz saudijskog konzulata u Istanbulu. Kašogi je bio kritičar kraljevske porodice i apsolutističkog režima u Rijadu. Mnoge zapadne zemlje su direktno optužile prijestolonasljednika princa Mohameda bin Salmana kao naredbodavca i organizatora ubistva, uključujući i tada kandidata za predsjednika Sjedinjenih Država Džozefa Bajdena. Princ Salman je odlučno negirao da ima veze sa ubistvom. Kada je Rusija otpočela invaziju na Ukrajinu zapadne zemlje su tražile od OPEC-a (Organizacija zemalja izvoznica nafte sa sjedištem u Beču) da poveća proizvodnju što su one predvođene Saudijskom Arabijim i Ujedinjenim Arapskim Emiratima odbili. To se odmah očitovalo na berzi skokom cijena. Američki predjednik Bajden planira posjetiti Saudijsku Arabiju sredinom jula i sastati se sa princom prijestolonasljednikom Bin Salmanom u nadi da će se igladiti problemi sa energentima. Saudijci sa druge strane navodno očekuju da će Bajden povući svoje kritike za ubistvo Kašogija i druga teška kršenja ljudskih prava.

Dok se ne riješi pitanje energenata i sankcija koje će stvarno zaboljeti Rusiju i njenu mogućnost da finansira krvoproliće i destrukciju u Ukrajini dotle će generali na terenu imati primat. Kako je nastupilo ljeto i zemlja se stvrdnula ruske oklopne jedinice i artiljerija imaju mnogo veću mobilnost. Uprkos svemu ulične borbe za Sieverodonjetsk traju više od mjesec dana i ruska armija napreduje mnogo sporije nego se očekivalo. Ukrajinske snage i dalje drže industrijsku zonu grada, koji je efektivno sravnjen sa zemljom, ali je ruska artiljerija porušila sva tri mosta preko rijeke Siverskij Donjets koja razdvaja industrijsku zonu od susjednog grada Lisičansk tako da su branitelji i civili koji se kriju u hemijskoj fabrici Azot efektivno odsječeni. Rusija je najavila da će otvoriti humanitarni koridor za izvlačenje civila. Vode se i teške borbe sjeveroistočno od Harkova gdje su ukrajinske jedinice ranije oslobodile značajni pojas teritorije i ugrozile napredovanje sjevernog ruskog klina iz Iziuma. Ukrajinska armija tvrdi da su na jugu njene jedinice napredovale i stigle na 18 kilometara od okupiranog grada Hersona. Takođe se javlja da ukrajinski gerilci na okupiranim područjima Hersona i Melitopolja izvode akcije protiv ruskih jedinica i domaćih kolaboracionista.

Ruske vlasti ubrzavaju planove za aneksiju okupiranih oblasti i prave nove administrativne podjele na teritorijama koje kontrolišu. Ruski vojni dopisnik Saša Kots je objavio sliku mape izložene na Ekonomskom forumu u Sankt Petersburgu koja pokazuje šemu administrativno-teritorijalne podjele Ukrajine nakon rata koja bi bila tranzicione prirode za period od 3-5 godina poslije rata. Predložena šema dijeli ukrajinske oblasti u ruske teritorijalne okruge i sugerira način na koji se ruske vlasti planiraju uvesti ukrajinski teritorij u sastav Rusije. Na dijelu okupiranih oblasti se već uvodi rublja kao valuta a ruske vlasti nude ruske pasoše stanovnicima. Nedavno se opet oglasio i Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika Savjeta bezbijednosti Ruske Federacije koji je na Telegram kanalu napisao da „pitanje je samo, ko kaže da će Ukrajina postojati za dvije godine“. Ranije je izjavio da su Ukrajinci „degenerici i gadovi“, da ih mrzi i da će sve učiniti da nestanu, što se vidi na terenu. Rusija je, po riječima portparola ukrajinskih vazdušnih snaga, intezivirala upotrebu sovjetskih raketa X-59 i X-22 od kojih zadnja nosi moćnu bojevu glavu od 900kg i izaziva velika razaranja. Glavni problem X-22 je njena nepreciznost pa često slučajno ili namjerno završi na mjestima punim civila.

Predsjednik Zelenski tvrdi da Ukrajina neće dati ni pedlja svoje teritorije u zamjenu za navodni mir i da će se ukrajinska zastava kad tad vijoriti i na Krimu koji je pod okupacijom još od 2014. Ukrajinske vlasti nastavljaju za zahjevima da se ubrza isporuka oružja koje su zapadne zemlje obećale. Amerika je nedavno najavila još milijardu dolara vojne pomoći. Američka vojska je izjavila da će 4 višecjevna dalekometna raketna sistema HIMARS biti u Ukrajini do kraja mjeseca i tri malo starija MLRS britanska sistema nakon što se posada obuči za njihovu upotrebu i nakon što se ukrajinska strana obaveže da neće njima gađati teritorij Rusije. Zamjenica ukrajinskog ministra odbrane Hana Maliar je nedavno izjavila da je od potrebnog i obećanog naoružanja iz zapadnih zemalja isporučeno svega 10 odsto i da postoje razne birokratske prepreke kojima se odlaže isporuka, prevashodno iz evropskih zemalja. Na kraju dana, Ukrajinci se, kako vrijeme pokazuje, najviše uzdaju u svoje vlastite oružane sisteme i njihove improvizacije.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

SARAJEVSKI SAFARI U SUDNICI ITALIJE: Lovci bez duše

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Italiji je protekle nedjelje otvorena istraga protiv takozvanih vikend snajperista koji su sa raznih strana svijeta dolazili u BiH i plaćali srpskim vojnicima da pucaju na stanovnike opkoljenog Sarajeva. Prema italijanskoj agenciji Ansa, ovi  turisti napuštali su Italiju, dolazili na srpske položaje oko Sarajeva i iz zabave pucali po ulicama opkoljenog grada. Najskuplji trofeji bila su djeca Sarajeva, dok su, po navodima svjedoka, najstarije građane mogli ubijati bez naknade. Cifre su išle i preko sto hiljada njemačkih maraka

 

 

Široka i duga ulica Zmaja od Bosne koja vodi  ka srcu Sarajeva poznatija je kao snajperska aleja. U godinama nakon opsade ovog grada stravične priče sa ovog koridora smrti ušle su u ratne izvještaje, udžbenike, izložbene prostore i popularnu kulturu. Četvorogodišnja opsada olimpijskog grada pod Trebevićem ispisala je najstravičnije stranice moderne istorije Evrope. Posljednjih dana opet se otvaraju sarajevske rane.

Broj stradalih tokom opsade Sarajeva kreće se najčešće oko cifre od 11.000, ali, ima i drugačijih tumačenja. „Rezultati istraživanja demografskog tima ICTY-a koji je na raspolaganju imao izvore dostupne tribunalu u Haagu pokazali su da je u djelovima šest sarajevskih općina pod opsadom u periodu od aprila 1992. do decembra 1995. godine broj poginulih i umrlih bio 18.888“, stoji u udžbenicima po kojima uče učenici završnih razreda u BiH.

Detaljnije brojke su još tužnije. Prema zvaničnim podacima, tokom opsade je ubijeno 1.601 dijete. Sa Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu naveli su da su samo snajperisti ubili 225 ljudi, među kojima 60 djece. Nijedan snajperista nije odgovarao za svoje zločine. Ni pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima.

Kao da ovo nije dovoljno strašno, krvavi tragovi vode i dalje, u najmračnije hodnike ljudskih duša. Priča o Sarajevskom safariju i njegovi zli i perverzni kreatori opet su dospjeli u fokus svjetske javnosti.

U Italiji je protekle nedjelje otvorena istraga protiv takozvanih vikend snajperista koji su sa raznih strana svijeta dolazili u BiH i plaćali srpskim vojnicima da pucaju na stanovnike opkoljenog Sarajeva. Prema italijanskoj agenciji Ansa, ovi nesvakidašnji turisti napuštali su Italiju, dolazili na srpske položaje oko Sarajeva i iz zabave pucali po ulicama opkoljenog grada. Odavno se priča o tome da su postojali i cjenovnici u kojima su najskuplji trofeji bili najmlađi stanovnici Sarajeva, dok su po navodima svjedoka, najstarije građane mogli ubijati bez naknade. Cifre su išle i preko sto hiljada njemačkih maraka.

U Milanu je u toku istraga čiji je cilj otkrivanje učesnika u ovim safari turama. Istragu je otvorio tužilac Alesandro Gobis, a po optužbi za namjerno ubistvo otežano okrutnošću i iz podlih motiva. Trenutno su optužbe usmjerene protiv nepoznatih osoba i proizilaze iz tužbe koju je podnio novinar i pisac Ezio Gavazeni, uz pomoć dva advokata i bivšeg sudije Guida Salvinija.

Gavazeni je u svojim namjerama pomognut i od načelnice opštine Novo Sarajevo Benjamine Karić. Ona je nakon što je ovu priču ponovo na svjetlo dana iznio dokumentarni film Sarajevo safari slovenačkog reditelja Mirana Zupaniča odlučila da reaguje. U septembru 2022. godine je tužilaštvu BiH podnijela krivičnu prijavu protiv NN lica koja su sijala smrt po Sarajevu. U avgustu ove godine je putem ambasade Italije krivičnu prijavu proslijedila tužilaštvu u Milanu koje je evo  pokrenulo istragu.

Priča o užasnim zločinima do medija je ponovo stigla trideset godina nakon prvog objavljianja. Dnevni list Oslobođenje je među prvima pisao o ovim užasima.

Prvog aprila davne 1995. godine ovaj medij je na naslovnici objavio priču Snajperski safari u Sarajevu. „Riječ je o ratnom turizmu najnovijeg i, zasad, najizopačenijeg tipa. Ne ide se više samo ‘mirisati barut’, izložiti se perverznom zadovoljstvu opasnosti, nego se ide u autentični ‘snajperski safari’ – na položaje iznad Sarajeva, odakle se za devize, dobija pravo na odstrel djece, staraca i žena, ukratko civila koji nezaštićeni hodaju na puškomet ‘brdske čeke”. Tu tvrdnju, nevjerojatnu u svoj svojoj jezivosti, iznesenu pred Sudom naroda u Tridentu, prenijele su u četvrtak na naslovnim stranicama praktički sve viđenije talijanske novine pod više-manje istovjetnim naslovima: Ratni vikend u Sarajevu“, pisalo je Oslobođenje.

Snajperisti su se navodno okupljali petkom u Trstu, da bi potom bili prebačeni avionom kompanije Aviogenex do Budimpešte ili Beograda, pa kopnenim putem ili helikopterima do Pala, a zatim i brda oko Sarajeva. Tu su plaćali kako bi pucali na građane. Srbija negira umiješanost, ali istražitelji vjeruju da su srpske obavještajne službe znale za turističke pohode.

Torinska Stampa je prenijela devedesetih svjedočanstvo svog novinara. Đuzepe Zakaria piše da ga je na Palama, „gospodin u odori srpske vojske” doveo do barake u kojoj je na podu bio gumeni madrac, na zidu prozorčić sa uglavljenom snajperskom puškom. Ponuđen mu je odstrijel civila po ulicama izranjavljenog grada.

U Zupaničevom filmu iz 2022. anonimni sagovornik koji je početkom devedesetih prošlog vijeka često provodio po položajima u BiH radeći za jednu američku agenciju priča kako je prvi put saznao za Sarajevo safari u januaru 1993. godine u Beogradu, pa potom na Palama. „Za određene svote novca, dolaze nepoznati ljudi i pucaju na stanovnike Sarajeva“, govorio je u filmu čovjek zaštićen anonimnošću. On će u filmu tvrditi da to nijesu radili obični ljudi, već ljudi na pozicijama koji su njima bili zaštićeni. Gavazeni tvrdi da poznaje neka imena vikend-snajperista. Jedan od njih navodno je vlasnik privatne klinike za etetsku hirurgiju. Većina, kako dodaje, gaji desničarske i ekstremno desničarske stavove. Zupanič u intervjuu za RTVSLO otkriva i drugi nivo priče o lovcima-monstrumima: „Siguran sam da su to morali biti ljudi koji su uživali povjerenje određenih osoba. Morao si biti u unutrašnjem krugu da bi ti bilo dopušteno da saznaš za to. Niko nikada nije otkrio mrežu, a o tome se govori i 25 godina kasnije, uz vrlo malo informacija“. Na kraju krajeva, samo bogati, ekstremno imućni ljudi mogli su sebi priuštiti ovako perverzno osmišljenu adrenalinsku avanturu.

Navodno je u njegovom filmu iz 2022. trebala da se nađe i izjava pilota koji je prevozio lovce iz Beograda u BiH. Zupanič je pričao da iako je njegov tim uspio da nađe sagovornike sa srpske strane nije bio iznenađen kada su zbog bojazni za sopstvenu sigurnost tik pred snimanje odustali.

I Florens Artman glasnogovornica Glavnog tužilaštva ICTY‑a (Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju) dala je izjavu povodom ovih stravičnih dešavanja za Slobodnu Evropu: „Znali smo za to, ne znam kako da to uopšte nazovem. Nismo znali kako je to organizovano. Izuzetno je važno da je pokrenuta pravosudna istraga i da se mora istražiti ko su bili organizatori”.

Italijanska Republika piše ovih dana i da su italijanske tajne službe znale za snajperiste, sunarodnike, koji su plaćali da bi mogli pucati na civile u Sarajevu. Bilo je to dosta vremena ranije od napisa u sarajevskom Oslobođenju. „Bosanske službe su krajem 1993. saznale za Safari. Sve se to dešavalo tokom zime ’93–’94. Obavijestili smo Sismi (italijanski vojni obavještajni servis) početkom 1994. Njihov odgovor stigao je nakon dva mjeseca i bio je značajan: „Otkili smo da Safari polazi iz Trsta. Prekinuli smo ga i Safari se više neće održavati“, prenijela je Republika riječi bosanskog obavještajca. Nakon te razmjene dopisa o slučaju se više nije govorilo, bar ne između dvije obavještajne službe, piše ovo glasilo.

U medije su više puta stizale riječi Edina Subašića bivšeg agenta bosanske obavještajne službe, koji je sada na vrhu liste svjedoka koje tužilaštvo u Milanu namjerava da pozove. Dio dokumenata koje je Gavazeni predao su i njegovi spisi i izvještaji. U njima o smrtonosnom safariju piše: „Do ovog fenomena sam došao krajem 1993.,  kroz dokumente vojne sigurnosne službe o ispitivanju zarobljenog srpskog dobrovoljca“. Po Subašićevim riječima koje prenose domaći i svjetski mediji, zarobljeni Srbin je svjedočio da je putovao i razgovarao sa jednim od Italijana-turista. On mu je otkrio da su on i njegova grupa lovci koji su plaćali da pucaju na ljude po gradu. „I njemu je to bilo iznenađenje, zbog čega je odmah to spomenuo! Bio je to prvi put da sam čuo za tako nešto“, svjedočio je Subašić.

Osim ovih dokumenata, milansko tužilaštvo pokušava da pribavi akte Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju. Cilj je da se ukrste informacije koje su ranije utvrđene sa novim elementima.

Od 2007. godine poznata je javnosti izjava državljanina SAD-a Džon Džordana koji je služio u vatrogasnoj brigadi UNPROFOR-a u Sarajevu devedesetih godina prošlog vijeka. Njegova svjedočanstva su već prihvaćena kao dokazi na suđenjima srpskim generalima Svetozaru Galiću i Dragomiru Miloševiću pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Rekao je Tribunalu za bivšu Jugoslaviju da je znao za turiste-snajperiste koji su dolazili u Sarajevo da iz hira pucaju na civile. Napomenuo je da se jedan čovjek pojavio sa puškom koja je više odgovarala lovu na divlje veprove nego borbama u urbanom području.

Šta će se sve doznati o ovoj priči, ostaje da se vidi. Mnogi sumnjaju pozitivan rasplet. Trideset godina tišine daje za pravo sumnji.  Problem koji italijanska strana pokušava da razriješi ovih dana je golem. Njegov dobar dio je u njihovom dvorištu. Ako je tačno da je italijanska obavještajna kancelarija znala za ovo još devedesetih, dosije o svemu mora da postoji. To što se tri decenije taj dokument nije pojavio je ozbiljan problem države na Apeninima.

Sarajevska priča čiji nastavak pratimo ovih dana u milanskim sudnicama donosi nove strepnje. Ratni užasi koji su svijet zadesili posljednjih godina opominju da je zlo u međuvremenu samo raslo.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SMJENE U VOJSCI I POLICIJI U SRBIJI – BIA I KARTELI UZDANICA: Vučić u vihoru teorija zavjera i paranoja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vučić strahuje da bi neko u vojsci i policiji mogao da ospori njegovu uzurpaciju vlasti.  Policijski general Bogoljub Živković je umirovljen u januaru. Početkom septembra je smijenjen i umirovljen komandant SAJ Spasoje Vulević  U aprilu je umirovljen komandant 63. padobranske brigade general Nenad Zonić.  I komandant Ratnog vazduhoplovstva Duško Žarković  je „na sopstveni zahtev“, penzionisan u aprilu. U junu je prijevremeno penzionisan  komandant Kopnene vojske general Milorad Simović. Navodno se očekuje i uklanjanje Miroslava Talijana, komandanta vojne 72. brigade za specijalne operacije

 

 

U ponedjeljak je ruska Vanjska obavještajna služba (SVR) javno optužila Evropsku Uniju (EU) da stoji iza nemira u Srbiji uz tvrdnju da je „završnica Majdana“ planirana za 1. novembar. Tada se navršava godinu dana od pada nadstrešnice na prethodno renoviranoj željezničkoj stanici u Novom Sadu. Poginulo je 16 osoba i teško povrijeđena jedna žena. Nesreća je bila okidač za, do sada, najveće i najduže proteste u Srbiji protiv režima Aleksandra Vučića koga optužuju za korupciju, organizovani kriminal i autokratiju.

SVR navodi, u boljševičkom vokabularu, da demonstracije „u velikoj mjeri predstavljaju proizvod subverzivne djelatnosti EU i država članica tog saveza“. Nezavisni mediji „ispiraju mozgove omladini“. Listom je pobrojano 12 portala i jedna nevladina organizacija koje navodno finansira Brisel. Međutim, Rusi zadovoljno tvrde da isprobani scenario „obojene revolucije“ ne daje očekivane rezultate jer su glavna brana tome tzv. „patriotska osjećanja, uticaj Srpske pravoslavne crkve (SPC), kao i sjećanje na NATO bombardovanje“. Cilj je da se na vlast u Srbiji dovede poslušno rukovodstvo lojalno Briselu. Na kraju ruski špijuni zaključuju da „ponosnom i ujedinjenom srpskom narodu nije potrebna Evropska Unija“. EK je odbacila ruske tvrdnje.”Optužbe da EU ili države članice podstiču proteste jednostavno nisu tačne”, istakli su.

Vučić se  godinama ponaša kao da mu EU nije potrebna – osim kao glavni trgovinski partner i izvor bespovratne finansijske pomoći. Vučićevi tabloidi u kontinuitetu vode kampanju protiv članstva Srbije u EU i optužuju države članice za svako zlo u Srbiji, od ekonomskih problema do namjere da ubiju predsjednika. U zavjere ubistva vladara se sada ubacuju i studenti koji su proglašeni za „srpske ustaše“ i „neprijatelje države“. Jedini novitet je da su i crnogorski mediji pod kontrolom braće Vučić počeli ozbiljnu kampanju protiv članstva Crne Gore u EU. Oni tvrde da je zapravo EU ta koja je  korumpirana i da vrši marginalizaciju malih naroda. Pri tome ne misle na Crnogorce koje i ne priznaju kao narod. Kao alternativa se nudi srpski svet pod okriljem braće Vučić i njihovih kartela sa srpskim predznakom.

Puno mladih ljudi u Srbiji koji demonstriraju mjesecima je takođe razočarano u EU. Tačnije, razočarani su sa ćutanjem čelnika Evropske komisije (EK) i Savjeta Evrope (SE) na nasilje policije i kriminalnih grupa povezanih sa režimom. Ćutanje se najvećim dijelom pripisuje Vučićevom izvozu kritične artiljerijske municije za odbranu Ukrajine preko trećih zemalja koju finansira Zapad i koje je ista SVR dva puta kritikovala u javnim saopštenjima u maju i june ove godine. Takođe se smatra da i obećanja režima o eksploataciji litijuma u Srbiji od strane Zapada doprinose evropskom žmurenju. Izuzetak čine pojedini poslanici Evropskog parlamenta (EP) i komesarka za proširenje Marta Kos. Ona je prije 10-tak dana poručila da EK „očekuje od policije da postupa prikladno i poštuje osnovna prava“. Kos je poručila Vučiću i formalnoj predsjednici Skupštine Ani Brnabić da javno vrijeđanje evroparlamentaraca koji su prisustvovali protestu u Novom Sadu 5. septembra, neće poboljšati mišljenje EU o Srbiji. „Ako poslanike Evropskog parlamenta nazivate ološem, to pokazuje upitno shvatanje demokratije” zaključila je Kos.

Vučić je nakon protesta u Novom Sadu 5. septembra rekao da je njegovim oponentima „pomagao ološ iz Evropske zelene partije, najgori ološ evropski koji je došao u Novi Sad… da podrži ovo nasilje” uz prijetnje da će biti procesuirani po zakonima Srbije. Tada je veliki broj policajaca u punoj opremi i uz upotrebu pendreka, oklopnih vozila, suzavca i topovskih udara rasturio protest. Povod je bio napad manje grupa maskiranih demonstranata  na policajce u kordonu pred zgradom Filozofskog fakulteta. Studenti i opozicija su optužili režim da su oni poslali svoje kriminalce na policiju kako bi imali opravdanje za razbijanje skupa. Vučićevska žuta štampa se posebno okomila na hrvatske evroparlamentarce koje su nazvali „ustaškim ološem i ljudskim otpadom“.

Malo prije toga, krajem avgusta Vučić je dobio podršku i pohvale od pravog ustaše – bivšeg generala i načelnika štaba paramilitarnih Hrvatskih odbrambenih snaga (HOS) Anta Prkačina. HOS je zasnovan na čistim ustaškim principima uz zvanični pozdrav „Za Dom spremni“. Prkačin, bivši saborski zastupnik, je poznat po veličanju Anta Pavelića i Crne Legije upamćenih po brojnim zločinima nad srpskim stanovništvom. U podkastu Kliker, koji je prenio hrvatski Index i druga štampa u regionu Prkačin je za Vučića rekao: „Tvrdim da Srbi i Srbija imaju dobrog čovjeka  na  čelu…Ono što mu se dešava je dobro pripremljeno odnekud. Nisam siguran da li je došlo iz Moskve ili Brisela“. Rekao je da je pogibija 16 ljudi pri padu nadstrešnice „tragedija ali nije to dovoljan razlog (za proteste), to je bilo nešto drugo“. Pohvalio je Vučića što kod njega dolaze svi svjetski lideri a kod Hrvata niko. Za njega Vučić „uopšte ne djeluje kao lopov, ne djeluje mi kao biznismen, ne djeluje mi kao čovjek koje je neki novac složio ovamo ili onamo“. Režimskim medijima u Srbiji ustaško veličanje njihovog gospodara nije ni najmanje smetalo. Nisu se glasnuli ni Vučićevi vazali u Crnoj Gori kojima smeta i himna Crne Gore jer ju je navodno sastavio navodni prijatelj ustaša.

U prvim reakcijama na objavu SVR-a Vučić je ruske obaveštajce nazvao „partnerima“ i najavio da će njegove službe „dodatno kontaktirati“ Ruse.  Predsjednik je od početka protesta usvojio rusku terminologiju “obojena revolucija” kako Kremlj označava sve koji se bune protiv totalitarizma i korupcije.

Narativu se još ranije pridružio i patrijarh Porfirije Perić koji je upotrijebio isti termin tokom ovogodišnjeg poklonjenja Vladimiru Putinu i njegovom kolegi iz KGB-a patrijarhu Kirilu Gunđajevu. Većina episkopata Srpske crkve (SPC), uključujući i Sinod, podržava režim i pokušava, sa sve manje uspjeha, da skrene javnost sa situacije u Srbiji na kliše priče o tzv. stradalnom Kosovu i tobožnjoj ugroženosti Srba u regionu.

Ni u SPC-u ne žele svi ćutati. Vladan Perišić, paroh u Dubrovniku (čiji zahumsko-hercegovački episkop je odbio poslušnost braći Vučić) je nedavno napao vrh SPC-a u intervjuu za Radar rekavši da su „u braku ili bolje rečeno u protivprirodnome bludu upravo sa tom, do srži korumpiranom državom, koja djelić tog profita nastalog korupcijom preusmjerava prema SPC-u”. Perišić navodi da se „SPC spremno stavila u službu toga polusvijeta (na vlasti)”. „Svaki mediokritet se može udobno smjestiti u nekoj patrijaršijskoj ili eparhijskoj kancelariji…ne mora da radi ništa, dovoljno je da bespogovorno izvršava naredbe i da se što dublje klanja” završio je Perišić. Patrijaršija je burno reagovala preko svog portala Sunčanik u uličarskom maniru vučićevske žute štampe. Perišić se „ovako nije oglašavao ni o Krajinama, ‘Bljesku’, ‘Oluji’, Republici Srpskoj, Kosovu i Metohiji, Crnoj Gori i drugim važnim pitanjima“. Glavni grijeh Perišića je što se „zna da je kršten u ozbiljnim godinama u manastiru Hilandaru i da se na krštenju izjasnio kao nacionalni Crnogorac, čitaj Montenegrin, o čemu postoji dokaz u knjizi krštenih“.

Problemi koje braća Vučić imaju sa disidentima u SPC-u su puno manji od paranoje da se može naći neko u vojsci i policiji da ospori njihovu protivustavnu uzurpaciju vlasti u Srbiji. Po Ustavu Srbije, predsjednik ima samo ceremonijalna ovlašćenja dok unutrašnju i spoljnu politiku vodi Vlada koja de fakto ne postoji. Njegov brat Andrej, od koga drhti policija, vojska i kriminalci, nema nijednu zvaničnu državnu funkciju.

Policijski general Bogoljub Živković je umirovljen u januaru ove godine nakon što su ga predsjednik i njegovi tabloidi prozvali jer mu sin učestvuje na protestima. Živković je tada izjavio da su mu rekli da je sklonjen „na zahtev predsednika“ iako Vučić i njegov brat po zakonu ne mogu kadrirati u policiji. Radar navodi da je ubrzo nakon Živkovića u penziju poslato još oko 60 iskusnih policajaca. Početkom septembra je smijenjen i umirovljen komandant Specijalne antiterorističke jedinice Spasoje Vulević. Vulević je izjavio da su mu šef MUP-a Ivica Dačić i direktor policije Dragan Vasiljević rekli da „predsednik ne želi da ima oružanu formaciju koja nije pod njegovom apsolutnom kontrolom, i da zbog toga ja više ne mogu da budem komandant“.

U aprilu je umirovljen i komandant 63. padobranske brigade general Nenad Zonić. Zonić je javno ukazao da jedinica ne može biti zloupotrijebljena. Mnogi veterani te jedinice su učestvovali na protestima što je izazvalo nervozu režima. Istovremeno je Vojnobezbedonosna agencija (VBA) dobila novog direktora – Đura Jovanića  a za načelnika Vojnoobaveštajne agencije (VOA) je doveden Vladimir Planić iz državne bezbjednosti (BIA). Komandant Ratnog vazduhoplovstva Duško Žarković  je, navodno „na sopstveni zahtev“, penzionisan u aprilu. U junu je prijevremeno penzionisan i komandant Kopnene vojske general potpukovnik Milorad Simović. Navodno se očekuje i uklanjanje Miroslava Talijana, komandanta vojne 72. brigade za specijalne operacije.

Do sada su se kao najpouzdaniji pokazali BIA i kriminalni karteli čiji vojnici često intervenišu protiv studenata i obezbjeđuju zgradu Predsjedništva.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SUĐENJE ZA TRAFIKING VITALIJU GREČINU U KOŠMARU PRAVOSUĐA: Dokazi pravno nevaljani, valjani, nevaljani…

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Grečinovoj grupi za trafiking se neće nastaviti dok se ne dobije pravosnažno razjašnjenje situacije o (ne)valjanosti dokaza. Do tada će četvorka već navršiti dvije godine u pritvoru. Koji može skupo koštati državu ako optužnica padne

Sudsko vijeće kojim predsjedava sudija Jovan Jovanović je u slučaju grupe Vitalija Grečina, optuženih za trafiking ljudi, na ročištu 15. maja ove godine, nakon dugog tajnog vijećanja, jednoglasno usvojilo zahtjev odbrane i izuzelo iz dokaza zapisnike sa pretresa prostorija i elektronskih uređaja – kao pravno nevaljane dokaze. Naloženo je da se izdvojeni dokazi zatvore u posebni omot i predaju sudiji za istragu na čuvanje i da se„ne mogu se razgledati ni koristiti u postupku“.

Razlog ovakve odluke je to  to što su ti dokazi pribavljeni „suprotno normama Zakona o krivičnom postupku (ZKP)  koje regulišu pretresanje“. Odbrana se žalila da su pretresi obavljeni bez tumača,  tako da okrivljenima „nije obrazloženo, odnosno jasno predočeno šta to policija radi, koja su procesna prava i njihova prava“, tj. da imaju pravo na tumače kako bi pratili pomenute radnje. Nije im saopšteno ni da imaju pravo na advokata da prisustvuje pretresu.  „Što jasno ukazuje na improvizaciju policije“, naglasio je advokat Nebojša Golubović.

Sud je, uvaživši ove primjedbe, zaključio da je po ZKP-u bilo „nužno da se od momenta prvog kontakta s ovlašćenim policijskim službenicima obezbijedi prevodilac“, kako bi se osumnjičeni upozorili o pravima. Sud je naveo da se ako je pretresanje izvršeno suprotno zakonu,  zapisnici sa pretresa ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.

U zapisnicima nije evidentirano prisustvo prevodioca, što ni tužiteljka nije sporila. Međutim,Više državno tužilaštvo se ipak žalilo na odluku suda jer je tim sudskim rješenjem de fakto ostalo bez ionako tankih dokaza. Navedeno je da su zapisnici ipak sastavljeni i da su bili prisutni svjedoci. Kao osnov žalbe je navedeno pogrešno utvrđeno činjenično stanje i bitne povrede krivičnog postupka u kome se navodi tačka 9 st.1 čl.386  – da „presuda nema uopšte razloga ili u njoj nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni…“.

Optužnicom od 25.04.2024., koju zastupa Ana Kalezić, obuhvaćeni su američki državljanin ukrajinskog porijekla Vitalij Grečin, dva državljanina Ukrajine – Oleksandar Liščinski i Oleksij Blahoslavov, i jedan Rusije – Bogdan Petrov. Terete se za trafiking ljudi iz člana 444 Krivičnog zakonika Crne Gore (KZCG). Rus Petrov se, osim trafikinga, tereti i za omogućavanje uživanja opojnih droga jer je jednoj od djevojaka, na njen zahtjev, napravio džoint. Po nalazu forenzike, cigara je imala cijelih 0.06 grama konoplje. Na drobilici je nađeno još 0.2 grama konoplje.

Grečinu i još trojici su službenici Odjeljenja bezbjednosti (OB) Tivat stavili lisice na ruke u jutro 31. oktobra 2023. godine. Policija i Više državno tužilaštvo su se javno pohvalili da su spasili 18 djevojaka koje su bile žrtve trafikinga ova četvorice. Sobe Hotela Regent (Ridžent) u Porto Montenegru u kojima su optuženi i njihove navodne žrtve boravili su pretreseni kao i elektronski uređaji  koji su oduzeti. Nijedna od „spašenih“ djevojaka se u izjavama pred tužilaštvom i kasnije pred sudskim vijećem sudije Jovanovića nije osjetila „spašenom“. Tvrde da su dobrovoljno došle u Crnu Goru na foto sesije radi objavljivanja istih na društvenim platformama i eventualno erotskim magazinima. Interesantno je da je svaka od djevojaka prilikom racije imala pasoš kod sebe, a neke su posjedovale i znatne količine novca, što je utvrđeno zapisnicima prilikom oduzimanja istog navodnim žrtvama trafikinga. Čak 12 od 18 djevojaka je kasnije predalo tužbu protiv države zbog maltretiranja  koje su doživjele od strane policije i drugih institucija. Tvrde da im je prijećeno fizičkom silom, da su držane bez hrane i vode, i da su ucjenjivane da moraju potpisati unaprijed pripremljene izjave bez prevodioca. Oduzet im je novac, elektronski uređaji i dragocjenosti pa su mnoge djevojke morale se dovijati kako da se vrate u Ukrajinu i Poljsku.

Grečin i profesionalni fotograf Liščinski su dugogodišnji saradnici erotskog magazina Playboy u kome su više puta objavljivali fotografije sa sličnih foto sesija. Grečin tvrdi da mu je hapšenje namješteno nakon što je odbio ponude za saradnju u poslu sa prostitucijom od lokalnih ljudi povezanih sa ranijim režimom Mila Đukanovića.

Apelacioni sud je rješenjem od 10. jula ove godine uvažio žalbu tužilaštva na izuzimanje dokaza u formi zapisnika i naveo da se „razlozi prvostepenog suda ne mogu prihvatiti jer dati razlozi nisu dovoljni i valjani“. Po Apelacionom sudu prvostepeni sud „ne cijeni da lica koja su prisustvovala pretresu nisu imala prigovore“. Kako su lica koja ne razumiju naš jezik i bez prisustva tumača mogla staviti prigovore u zapisnik,  Apelacioni sud nije objasnio. Dalje se obrazlaže da su „pretresu prisustvovali svjedoci, koji su zapisnike potpisali“ a svjedoci su, po tumačenju Apelacionog suda, „između ostalog kontrolori zakonitosti preduzimanja ove procesne radnje“. Kako mogu dva nasumično pokupljena punoljetnja građanina, što policija redovno radi prilikom pretresa, biti kontrolori zakonitosti procesne radnje (osim ako nijesu advokati ili pravnici) Apelacioni sud, takođe  nije objasnio. Sitnice kao što su Ustavom Crne Gore zajamčeno pravo (član 37) na odbranu, a „posebno…na jeziku koji (okrivljeni) razumije“ nijesu bile od značaja za Apelacioni sud. Na kraju taj sud „ukazuje da pitanje pravičnosti postupka valja sagledavati u kontekstu ocjene pravičnosti postupka u cjelini a ne po njegovim fazama“. Slučaj je  ponovo vraćen sudiji Jovanoviću na odlučivanje .

Koliko Apelacioni sud (ni)je vodio brigu o detaljima  vidi se na početku ukidajućeg rješenja gdje se navodi da se „usvaja žalba Specijalnog državnog tužilaštva (SDT)“ iako je žalbu podnijelo Više državno tužilaštvo. Moguće je da se radi i o inerciji. Sudija izvjestilac Apelacionog vijeća je sutkinja  Vesna Pean, koja je ranije sudila u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici za organizovani kriminal i korupciju po optužbama SDT-a. Pean se nije proslavila u borbi protiv kriminala i korupcije. Upamćena je u javnosti kao vojnik miloističkog režima za progon neprijatelja Prve familije. I zaštitu njihovih. Pean je, zajedno sa kolegicama Dragicom Vuković i Suzanom Mugošom bila član sudskog vijeća u televizijski prenošenoj noveli poznatoj kao Državni udar. Sudila je i opozicionom političaru Nebojši Medojeviću za navodno pranje novca, dok je bivšeg gradonačelnika Miomira Mugošu dva puta oslobodila optužbe za štetu od skoro sedam miliona eura nanesenu glavnom gradu. Prije godinu dana objavljeni su transkripti iz telefona bivše vrhovnice pravosuđa Vesne Medenice u kojim je Medenica obavijestila Mugošinu sestru da prati slučaj. Pean je kasnije napredovala i krajem januara 2023. prešla u Apelacioni sud.

Uvidom u spise predmeta kojima je Monitor imao pristup otkrivaju se još neki interesantni detalji oko spornih pretresa i pregleda elektronske opreme.Zapisnikom o pretresu računara, telefona i drugih uređaja od 9. januara 2024. su navedena dva različita mjesta gdje je vršen pretres istih uređaja u istom vremenu. Prvo piše da se pretres vrši u prostorijama OB Tivat, Markuševina bb, Tivat. Kasnije se u istom zapisniku navodi da se pretres vrši u Upravi policije, na adresi Sv. Petar Cetinjski 22 u Podgorici. Pretres je rađen bez prevodioca. Grečin ga je  tražio ali je odbijen. Sami službenici policije su naveli u Zapisniku da se pretres radi bez tumača. Pretres  elektronskih uređaja je trajao 9 sati i 5 minuta (od 9.55 do 19h) tako da izgleda kao da je policija ciljano kršila zakon nepozivanjem tumača. Štelovanje dokaza je bila uobičajena praksa u vrijeme dok su SDT i policiju vodili stari znanci sutkinje Pean – Milivoje Katnić i Veselin Veljović.

Zadnja potvrđena informacija je da je sudsko vijeće sudije Jovanovića opet donijelo istu odluku – da su dokazi pravno nevaljani. I opet je na potezu Apelacioni sud.

Suđenje Grečinovoj grupi se neće nastaviti dok se ne dobije pravosnažno razjašnjenje situacije o (ne)valjanosti dokaza. Do tada će četvorka već navršiti dvije godine u pritvoru – Koji može skupo koštati državu ako optužnica padne.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo