Povežite se sa nama

MONITORING

Novo zavaravanje tragova

Objavljeno prije

na

Državno tužilaštvo Crne Gore na sebi primjeran način obilježava dvadesetu godišnjicu ratnog zločina deportacije BH izbjeglica. Tužiteljka za ratne zločine Lidija Vukčević boravila je ovih dana na partijsko-radnom zadatku u Sarajevu. Tamo je, kako javljaju domaći režimski mediji, saslušavala sagovornike iz filmskog zapisa Heroj našeg doba, čiji je tvorac Šemsudin Radončić svu krivicu za taj državni zločin svalio na tadašnjeg policijskog inspektora iz Herceg Novog Slobodana Pejovića. Pejović je prvi hrabro progovorio o tom zločinu i njegovim nalogodavcima, i sve do danas istrajno trpi fizičko, sudsko i medijsko nasilje kako bi se eventualno predomislio, a odgovornosti za deportacije bio spašen formacijski najodgovorniji čovjek za ovaj državni zločin – tadašnji premijer Milo Đukanović.

Podsjetimo. Radončić je u knjizi Kobna sloboda i u prvom filmskom zapisu Pejovića prikazao kao heroja, ali se, u međuvremenu, predomislio i u novom, pokajničkom filmu proglasio ga za ratnog zločinca.

Ni poslije dvije decenije crnogorsko tužilaštvo ne stiže da ispita čelnike tadašnjeg državnog vrha – Mila Đukanovića i Momira Bulatovića. Zbog toga se put Lidije Vukčević u Sarajevo može tumačiti kao novo zavaravanje tragova koji vode do nalogodavaca ovog zločina. Tako se šalje i poruka svim potencijalnim svjedocima koliko se opasno povesti za hrabrim gestom Slobodana Pejovića

Momir Bulatović je na svjedočenju u podgoričkom Višem sudu prije dvije godine kazao da policijski funkcioneri optuženi za deportaciju izbjeglica nisu ništa radili samostalno, već su sve aktivnosti provedene u konsultacijama sa državnim tužilaštvom.

,,Ako je napravljena greška, onda je bila državna, a ne pojedinačna, a to potvrđuje i dokumentacija koju sam predao sudu”, kazao je Bulatović.

Pejović je godinama javno govorio i na sudu potvrdio da je kod tadašnjeg pomoćnika načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi Damjana Turkovića vidio naređenje iz Vlade Crne Gore, potpisano od strane ministra policije, da se obavi deportacija bosanskih izbjeglica.

Od svog prvog javnog svjedočenja 2000. godine na Radiju Fri Montenegro Pejović ponavlja da je po naređenju Turkovića učestvovao u toj akciji, da je priveo trojicu ljudi i da ih je, kada je vidio kakva ih sudbina čeka, na svoj rizik iste noći pustio. Danas je nesporno da su sva trojica tih ljudi preživjeli, dvojica su i danas živi (Nermin i Nedžib Sijarčić), a jedan je (Edo Fejzić) umro poslije više godina prirodnom smrću u Sarajevu. Braća Sijarčić sada tvrde da ih nije oslobodio Pejović nego policajac Milan Jokić. Oni su dali izjavu tužiteljici Vukčević. U novom filmu i u izjavama nakon promocije filma Radončić je tvrdio da je, ustvari, nalogodavac tog plemenitog djela Damjan Turković, pomoćnik načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi. Turković i Jokić su preminuli, ali su za života mnogo puta slušali javna svjedočenja Slobodana Pejovića i nikada ga nijesu demantovali, a o tome ništa nijesu povjerili ni svojim porodicama. Tajnu o svom plemenitom gestu su odnijeli u grob. Turković je, inače, zajedno sa ostalim policijskim funkcionerima bio obuhvaćen istragom za ovaj zločin.

U provođenju bosankih izbjeglica, po naređenju državnog i policijskog vrha, učestvovalo je destine policijskih inspektora i dosad nijedan nije bio pod istragom. Osim, evo, Slobodana Pejovića. Istina, nijedan od njih osim Pejovića nije javno progovorio o tome kako im je naređeno učešće u ovoj akciji.

U međuvremenu kao svjedok se pojavila i Elvira Rikalo tvrdnjom da je njenu braću uhapsio Slobodan Pejović. Pejović to i u ovoj izjavi za Monitor kategorički demantuje.

,,Postoji li dokaz da mi je iko naredio da uhapsim braću Rikalo? Ja sam bio samo inspektor i nijesam mogao ići u bilo kakvu akciju bez naređenja starješina. Sa kojim sam to policajcima išao da ih hapsim, jer u akciju da privedem trojicu ljudi nijesam mogo ići sam? Gdje je službena zabilješka o njihovom privođenju sa mojim svojeručnim potpisom? Gdje je dnevna informacija o tom hapšenju, koja bi se morala naći, a koja je svako jutro do sedam sati išla na ruke ministru unutrašnjih poslova? Ničega od toga nema, niti može biti, jer ja u svom životu nisam vidio braću Rikalo, niti ikakve veze imam sa njihovim hapšenjem”, kaže Pejović

On podsjeća: ,,Prilikom svjedočenja u Višem sudu u Podgorici jedan od advokata odbrane pitao me je da li sam ostavio ikakav pisani trag u vezi privođenja Sijarčića i Eda Fejzića. Rekao sam mu da nisam lud da ostavim pisani trag, a iste noći sam pustio te ljude. U tom trenutku sam se okrenuo prema sutkinji Milenki Žižić i upitao je ima li ikakav pisani trag o mom učešću u deportacijama. Odrečno je odmahnula šakom lijevom ruke i rekla – nema. U njenoj blizini je bila i Lidija Vukčević, koja sada u Sarajevu ispituje svjedoke”.

Pejović kaže da je potpuno miran što se tiče istrage protiv njega. ,,Ovo su konstrukcije Službe državne bezbjednosti. Podsjećam na javne tvrdnje Ratka Kneževića i Slavka Perovića da je Šemsudin Radončić saradnik SDB-a. Samo se pitam kakva je uloga u svemu tome državnog tužilaštva i da li će ono pristati na konstrukcije SDB-a. Ovo je psihološki rat protiv mene s jasnim ciljem da se zaštite najodgovorniji za ovaj ratni zločin – Milo Đukanović i Momir Bulatović”.

Apelacioni sud Crne Gore je početkom marta ukinuo presudu kojom je devet bivših crnogorskih policijskih funkcionera oslobođeno optužbe za deportaciju i vratio na ponovno suđenje.

Oni su optuženi da su deportovali snagama Radovana Karadžića, preko 150 izbjeglica, Bošnjaka i Srba, od kojih su 83 Bošnjaka ubijena. Oslobođeni uz obrazloženje da to nije bio ratni zločin. Bio je to još jedan pokušaj da se odgovornosti oslobode nalogodavci.

,,Mogu reći da čak potajno želim da se nađem na optuženičkoj klupi, jer više ne bi bilo manipulisanja, konačno bi se saznalo ko je odgovoran za ovaj ratni zločin. Zato sve ovo lakše podnosim”, kaže Pejović za naš list.

Sudija specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici Milenka Žižić zakazala je za 14. maj početak suđenja u ponovljenom postupku. Do tada će se, pored ostalog, znati i kakve je dokaze tužiteljka Lidija Vukčević prikupila u Sarajevu. Protiv Đukanovića ih neće ni tražiti.

Koča PAVLOVIĆ, poslanik PZP-a
Kriminalna solidarnost

– Kada već uporno i bez lijeka odbija da radi svoj posao, Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal, korupciju i ratne zločine bi makar moglo da sjedi kući, da se ne smuca po komšiluku i da nas ne bruka po Bosni. Jer nas je, u nesrećnoj Bosni, Đurđinin, Rankin i Lidijin šef Milo Đukanović već dovoljno obrukao tokom minule dvije decenije. Đukanović je, skupa sa Momirom Bulatovićem i Novakom Kilibardom, doturao oružje, municiju, gorivo, hranu i dobrovoljce Karadžiću i Mladiću. Poslije Dejtona je sa Plavšićkom radio cigarete i benzin, a potom je, sa Keljmendijem i Radončićem, Kalićem i Šarićem nastavio švercovanje, proširio ga na narkotike, rasprostro po regionu i usmjerio ka Evropi.

Kad je Karadžić Bosnu pretvorio u konc- logor, Momirova i Milova policija je stražarila na jednoj njegovoj žici – ona je pomagala u čišćenju Bukovice, ona je pazila da ko ne pobjegne i bosanske je bjegunce vraćala pod četnički nož. Još se sjećam onog TV Dnevnika kada je RTCG trijumfalno objavila da je Momova i Milova nafta uvela Mladićeve tenkove u Srebrenicu.

Tužilački progon Slobodana Pejovića jeste naša nacionalna bruka, zato bi bilo dobro da je tužiteljka Vukčević tu bruku zadržala unutar naše kuće. Lidija Vukčević će se vrlo brzo stidjeti toga što sada radi. Stidjeće se što je saučestvovala u blaćenju jednoga od posljednjih primjera crnogorskog viteštva, o čijoj hrabrosti će potomci g-đe Vukčević učiti u školi. Zato je i za samu tužiteljku Vukčević bilo bolje da je ovo njeno lično, a i naše, nacionalno brukanje ostalo unutar naših nacionalnih granica, jer bi tako i Lidijina buduća sramota bila manja.

Tužiteljka Vukčević se, doduše, može djelimično iskupiti – ako tokom boravka u Sarajevu sasluša i ispita Fahrudina Radončića. Šemsudinov rođeni brat Fahro je Milov i Keljmendijev saradnik, on je značajna karika u lancu pranja narko-novca na relaciji Peć – Sarajevo – Podgorica – Zapadna Evropa, i on može dosta pomoći u istrazi koju tužilaštvo već vodi o poslovanju Keljmendija, Hajdinage i Roćenove ekipe iz Granda. Takvo postupanje tužiteljke Vukčević doprinijelo bi borbi protiv regionalne mreže organizovanog kriminala, kroz koju su Sarajevo, Podgorica, Beograd i Priština snažno povezani.

Regionalni organizovani kriminal u Crnoj Gori, Bosni, u Srbiji i na Kosovu je ratnog porijekla, a sve njegove čelne figure su okrvavile ruke u zločinima, bilo da se radilo o osvajačkim ili o onim odbrambenim akcijama. Zato se kriminalne strukture bore protiv rasvjetljavanja zločina. Za razliku od boraca za rasvjetljavanje zločina, koji dolaze iz različitih i nekada zaraćenih strana i koji zbog toga često nijesu spremni na međusobnu saradnju – kriminalne strukture su solidarne u naporu da se rasvjetljavanje spriječi, bez obzira na to što su neke od njih, tokom rata takođe, bile međusobno suprotstavljene. Primjer pomoći koju Radončići pružaju Đukanoviću, sjajna je ilustracija te kriminalne solidarnosti. Baš čojski I sojski, što bi rekao Šemsudin.

Perači ratne prošlosti

,,Nije Vukčevićevoj zamjeriti – Crnu Goru je odavno mrak poklopio, tako gusti mrak da nije moguće u cijeloj priči o deprotaciji BiH izbjeglica vidjeti ulogu bivšeg premijera Mila Đukanovića i nekadašnjeg predsjednika Momira Bulatovića.”

,,Čuvari mraka’ vjerni i odani su svi režimski mediji pod upravom Šukovića, Vojvodića, Kusovca, Đuranovića. Podsjetimo da je zahvaljujući Vladi Crne Gore porodici Đuranović oprošteno 880.000 eura duga (…)”.

,,Perači ratne prošlosti Mila Đukanovića, sada samo vraćaju dugove, poput urednika portala Analitika. Postoje osnovane sumnje da je bivši premijer Milo Đukanović odgovoran za teško kršenje međunarodnog prava koje povlači individualnu krivičnu odgovornost. Zbog toga i udarnički trud svih medijskih agenata – Kusovca, Radončića, Đuranovića, Šukovića, da sakriju dokaze, ubiju sjećanje, da zaplaše, da se nalogodavci zločina zaborave.”

(Portal Slobodna Crna Gora)

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

TRAGEDIJE NA CETINJU: Huk tišine i političke zloupotrebe 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto zvaničnih odgovora i utvrđivanja odgovornosti u vezi sa dva masovna zločina na Cetinju, vlast zastrašuje one koji traže odgovore 

 

 

Građani Cetinja, koji već mjesecima protestuju na Kruševom ždrijelu, i ove srijede su se okupili u znak nezadovoljstva zbog neadekvatne reakcije nadležnih iz bezbjednosnog sektora povodom dvije tragedije koje su zadesile Prijestonicu u prethodne dvije i po godine. 

U srijedu se navršilo 1.000 dana od zločina u Medovini kada je Vuk Borilović ubio 10 ljudi, među kojima i dvoje djece – Marka i Mašana. Navršilo se i pet mjeseci i šest dana od zločina u kojem je Aco Martinović  ubio 13 svojih sugrađana, među kojima i dva djeteta – Jovana i Vukana. 

Nakon ova dva strašna zločina nema odgovora institucija na brojna pitanja koja muče porodice žrtava, Cetinjane i crnogorsku javnost.  

Neke od pitanja uputili su ove sedmice građani Cetinja, koji svakodnevno protestuju na Kruševom ždrijelu, u otvorenom pismu ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću.

Zašto je policija kasnila na mjesto događaja nakon poziva građana 12. avgusta 2022. godine u Medovini na Cetinju? Otkud ubici legalno oružje, uprkos krivičnoj prijavi i prvostepenoj presudi?  Zašto policija nije adekvatno reagovala u skladu sa situacijom? Zašto je policija došla nenaoružana, odnosno s oružjem bez municije?  Zašto policija ispred Cetinjskog manastira nije pružila prvu pomoć ranjenima? Zašto nije uzela učešće u sprječavanju zločina koji se odvijao svega stotinjak metara dalje, gdje su ljudi nemilice ubijani?  Gdje su nestali uređaji za snimanje iz Cetinjskog manastira, čijim nestankom su možda uništeni krunski dokazi? Kako i zašto je rukovodilac operacije Goran Jokić protiv kojeg se vodi krivični postupak dobio unapređenje u vašoj administraciji? Zašto policijska forenzika nije izvršila uviđaj temeljno i do kraja i prikupila sve dokaze iz kuće samog Borilovića, već su to naknadno radili članovi porodice Martinović?  Kako su neki od stradalih građana prošli policijsku blokadu u toku samog događaja, a potom bili ubijeni? 

,,Odgovore koje tražimo ne tražimo samo radi rasvjetljavanja đogađajai privođenja odgovornih pravdi, već i radi sprječavanja budućih sličnih tragedija u cijeloj Crnoj Gori pa i na Cetinju.  Ministre Šaranoviću, kada ste se prihvatili funkcije ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, obećali ste detaljnu istragu zločina u Medovini, a danas je zaključujete bez ijedne osobe privedene pravdi”, navodi se u pismu građana. 

Nema napretka u istrazi, niti valjane komunikacije sa porodicama žrtava i građanima, ni nakon zločina koji se desio 1. januara ove godine. 

,,Nakon jučerašnjeg teatralnog nastupa dotičnog (ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović) ostali smo svi duboko potrešeni. Nema granica u gaženju porodica koje su izgubile najmilije 12. avgusta 2022. i 1. januara 2025“, poručila je sestra ubijenog na Medovini, Maja Ljiljanić-Popović u izjavi za TV E. Dan ranije, u utorak, tokom Skupštinskog zasjedanja došlo je do sukoba poslanika DPS-a Oskara Hutera i ministra Šaranovića, a skupštinsko obezbjeđenje je spriječilo fizički kontakt njih dvojice. Verbalni sukob koji je završio sa ,,sram te bilo” sa obje strane, iniciran je tumačenjima policijskog djelovanja tokom i nakon dva zločina na Cetinju. 

Umjesto zvaničnih odgovora, pet mjeseci nakon posljednje tragedije, političari i ovaj zločin koriste za svoje ciljeve. Tako su blokade za 1. maj pojedinci iz vlasti oštro kritikovali. 

,,Današnje produženje saobraćajne blokade na Cetinju do 21h tokom praznika pokazuje da nije riječ o brizi za efikasnost bezbjednosnog sektora, već o namjernoj opstrukciji turističke sezone. Paradoksalno, među učesnicima su rođaci funkcionera DPS i potraživanih BIL lica”, napisao je u prazničnoj poruci izvršni direktor Pokreta Evropa sad Vlade Bojović. Ovu objavu podijelio je i premijer Milojko Spajić

Partijski kolega i predsjednik skupštinskog Odbora za bejzbjednost i odbranu Miodrag Laković, pozvao je Ministarstvo unutrašnjih poslova i Upravu policije da, u skladu sa svojim nadležnostima, omoguće prohodnost putne infrastrukture na cijeloj teritoriji države, naročito u toku trajanja turističke sezone.Laković je kazao da ne dovodeći u pitanje demokratsko pravo na protest, smatra da nije prihvatljivo da se javni skupovi, bez prethodne dozvole, održavaju na magistralnim putevima.

Uz prijetnje političara, okupljene građane policija je upozorila da će biti snimljeni i da mogu biti sankcionisani. Dodatno, mediji bliski vlasti problematizuju i sa političkim stankama povezuju proteste, a propaganda ide i dotle da tvrdi da protestanti onima koji su se uputili u bolnicu, pa čak i djeci, zabranjuje prolaz. Ta informacija nije tačna, ali to valjda nije zgodna istina za partijske medije. 

Uslijedio je odgovor da će se protesti radikalizovati i da će trajati po tri sata. Prema izjavama onih koji se već mjesecima okupljaju i protestuju dodatno ih iritira uporno ignorisanje nadležnih njihovih zahtjeva, kao i nemanje pijeteta prema žrtvama i njihovim porodicama.

,,Umjesto zastrašivanja protestanata, pozivamo nadležne da im se obrate i odgovore na njihova legitimna pitanja – da li su porodice stradalih u masakru na Medovini dobile podršku države, odnosno lokalne samouprave kao i žrtve poslednjeg masakra? Kada će biti usvojen Zakon o oružju (Markov i Mašanov zakon)? Da li je, kada i kako povećana bezbjednost na Cetinju?“, poručili su iz Akcije za ljudska prava i Centra za ženska prava. Dodali su da je ,,grubo i krajnje neempatično smatrati turističku sezonu važnijom od potreba duboko povrijeđene zajednice, kojoj vlast duguje odgovore”.

Zahtjevi građana koji protestuju na Kruševom ždrijelu su jasni još od januara – traže da neko konačno odgovara, da se istraže svi propusti, da se oružje, legalno i nelegalno, stavi pod kontrolu, da se donese „Markov i Mašanov zakon“. 

Premijer Spajić je dan nakon masakra ne Cetinju najvio da će se prilježnije posvetiti ovom zakonu. Inicijativa je, pokrenuta 2023. godinu nakon prvog masovnog ubistava na Cetinju, nazvana je po dječacima, braći, koja su tada ubijena.Ona predviđa rigoroznije kazne za nasilnike, detaljne psihološke procjene i automatsko oduzimanje oružja od lica sklonih nasilju.

Inicijativu, koju je podržalo preko 4.000 građana, je pokrenula Maja Ljiljanić-Popović, sestra jedne od žrtava Borilovićevog masakra 2022.Na to se odlučila nakon što je saznala da su nadležni ignorisali zakonsku obavezu oduzimanja oružja Boriloviću zbog nasilništva.

Inicijativa je i nakon dvije godine još na čekanju. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su svi predlozi iz inicijative Markov i Mašanovi zakon uvršteni u Nacrt zakona o oružju i municiji. 

Građani Cetinja ističu da blokade nijesu vid pritiska ili opstrukcije već način da se njihov glas konačno čuje. Ističu da ne traže ništa više osim pravde i odgovornosti za nedužne koje su izgubili.  Više puta su ponovili da je nedopustiv huk tišine iz institucija. Da ta tišina vrijeđa žrtve. 

Skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu razmatraće 16. maja informacije o aktivnostima koje je policija preduzela povodom dvije tragedije na Cetinju.

Hoće li  javnost  tada dobiti odgovore koje traži, ili će to biti još jedna simulacija odgovornog ponašanja nadležnih, vidjećemo uskoro.  

 

Kamo śutra ugašena pod pritiskom vlasti


Početkom aprila studentska grupa „Kamo śutra?“ objavila je da prestaje s radom zbog spoljnih pritisaka. ,,Reklo bi se da je vlast uspjela da ih ‘razbije’ zajedničkim snagama svih onih koji su ih od početka i bez dokaza optuživali da su ispostava političkih partija, mafije uglavnom, da su sve samo ne svoji”, ocijenile su, u zajedničkom saopštenju, direktorice Centra za ženska prava Maja Raičević i Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević.

Ova studenska grupa je nastala nakon otkrivanja seksualnog skandala u školama, po ugledu na studentski pokret u Srbiji. Nakon tragedije na Cetinju pridružila se zahtjevima za ostavke nadležnog ministra unutrašnjih poslova Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića

Kamo śutra je podržalo preko 100 profesora i saradnika u nastavi, preko 200 umjetnika i radnika u kulturi, preko 160 građanskih aktivista, više od 190 sportista i drugih radnika u sportu, preko 190 ljekara i medicinskih radnika, preko 330 inženjera. Podršku su im pružili Fakultet dramskih umjetnosti, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Fakultet likovnih umjetnosti, Pravni fakultet Univerziteta Crne Gore… Ispostavilo se uzalud. 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EU O SPORAZUMU SA UAE: Čitaj kako (ni)je napisano

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema najava da će neko u parlamentu promijeniti stranu nakon što je EK dala sud o  Sporazumu o turizmu i razvoju nekretnina između Crne Gore i UAE. Svi, makar verbalno, ostaju privrženi proklamovanom putu EU integracija. Čitajući i citirajući djelove briselskih dokumenata koje su saglasne sa njihovim trenutnim interesima i stavovima. Šta im ne ide u prilog – previde 

 

 

„Na prvi pogled (prima facie) Sporazum o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina između Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) nije u suprotnosti sa pravom EU“, navodi se na početku pisma komesarke za proširenje EU Marte Kos kojim je odgovoreno na nedavnu molbu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića.  Istovremeno se naglašava da Sporazum “ne sadrži dovoljno detaljne odredbe koje bi same po sebi bile u suprotnosti sa pravom EU” 

To je bilo sasvim dovoljno premijeru Milojku Spajiću da postane prezadovoljan. I poruči kako odgovor EK potvrđuje da je njegova Vlada “bila u potpunosti u pravu kada je rekla da je Sporazum u skladu sa evropskim zakonodavstvom”. Dodatno nas je Spajić darivao novom turom svoje prepoznatljivo šarmantne duhovitosti: “Budući da je Marta Kos navela da se Sporazum ne čini u suprotnosti za evropskim zakonodavstvom na prvi pogled,  čekaćemo i drugi i treći i 105. pogled…”. 

Možda je, umjesto rijetko demonstriranog strpljenja, premijer prispjelo pismo mogao pročitati malo pažljivije.  Onda bi moguće  i njemu postalo jasno da prime facie s početka komesarkinog pisma ne znači da su u EK problematizovani Sporazum pogledali samo jednom.  Naprotiv. To je samo diplomatski način da se naglasi suština mišljenja EK:  analizirani Sporazum “sam po sebi” nije suprotan pravnim EU standardima ne zato što je sa njima usklađen, već zbog toga što “ne sadrži dovoljno detaljne odredbe”.  

Sporazum u stvari ne daje  dovoljno dokaza da se potvrde osnovane sumnje koje nijesu promakle ni ekspertima EK. Usklađenost Sporazuma sa zakonodavstvom EU “će zavisiti od tumačenja i sprovođenja ‘Projekata’ opisanih u članu 1”, navodi se u pismu komesarke za proširenje EU. Uz upozorenje da će  “određene odredbe  morati pažljivo da se implementiraju kako bi se izbjeglo moguće kršenje principa javnih nabavki sadržanih u pravnoj tekovini EU. Stoga će biti važno pratiti njihovu primjenu…”.

Da ne bi ostali nedorečeni, iz EK su konkretno ukazali na potencijalne probleme. Jedna od primjedbi: “Sporazum navodi da su svi ugovori, programi i dalji sporazumi sa investitorima iz UAE izuzeti iz zakonodavstva obje zemlje o javnim nabavkama, javnim tenderima i procedurama konkurentskog nadmetanja (član 2.4). Stoga se može zaključiti da bi budući ugovori mogli imati korist od direktne dodjele, što bi moglo predstavljati kršenje pravila EU o javnim nabavkama.”

To što bi neko, mimo zakonima propisanih procedura, mogao postati partner (investitor) u poslovima koji su unaprijed proglašeni za strateške projekte od javnog interesa, ima vrlo konkretne posljedice. Odnosno, prema mišljenju stručnjaka EK, koje se podudara sa primjedbama koje smo prethodno čuli sa raznih adresa u Crnoj Gori,  Sporazum bi “mogao potencijalno da oslabi poziciju privrednih subjekata iz EU (kao i crnogorskih kompanija) u korist preferencijalnog tretmana kompanija iz UAE”.

Nijesu slučajno  privredni subjekti iz EU navedeni prije crnogorskih kompanija. To pokazuje kako ozbiljni politički akteri uvijek i na svakom mjesti vode računa o interesu onih koji su im povjerili mandate. Naša je stvar da li će Crna Gora bilateralnim sporazumima sa trećim zemljama slabiti ili jačati svoju poziciju u pregovorima o pristupanju EU. Na njima je da to konstatuju i postupe u skladu sa uočenim. Potpuno je, međutim, drugačija priča kada u Briselu prepoznaju mogućnost/opasnost da poslovni interesi njihovih kompanija mogu biti ugroženi na način da se, izbjegavanjem tržišne utakmice (tenderi, javne nabavke…) favorizuju neki drugi ekonomski akteri.    

Otud kristalno jasno upozorenje: “S obzirom na težnju Crne Gore da postane država članica EU, bilo bi od suštinske važnosti da se obezbijedi usklađenost ovog Sporazuma, prilikom njegove implementacije, sa pravnom tekovinom EU u oblasti javnih nabavki, zasnovanom na principima nediskriminacije, jednakog tretmana kompanija i transparentnosti procedura javnih nabavki”.

Izgleda da ovo ne može razumjeti samo onaj ko neće. Ipak, premijer Spajić pismo Marte Kos iščitava kao “pokazatelj da smo bili apsolutno u pravu što se tiče ovog Sporazuma”. 

Od ranije je jasno da premijer, i prije prispijeća pisma iz Brisela, prepoznaje potencijalne probleme sporazuma koje nam je donio iz Abu Dabia. 

Još početkom marta, nakon prvih najava zainteresovanosti Mohameda Alabara za veliki građevinski projekat na Velikoj plaži, Spajić nas pokušava ubijediti da je raspisivanje tendera za takav posao gubljenje vremena  “pošto nema puno investitora koji mogu da iznesu ulaganje od 35 milijardi, a uz to tender bi značio da gubimo garancije države (UAE – prim. Monitora)”. 

Prvo se pokazalo da konkretne garancije UEA ne postoje. “To je dobro”, uzvratio je premijer. Bolje je ići na arbitražu protiv neke kompanije, nego protiv moćne države kakva su Emirati. Potom se ispostavilo da Alabar planira posao koji je barem petnaestak puta manji (do 2,5  milijardi) od onoga što je najavljivao crnogorski premijer. Spajić je i tu “nepreciznost” pokušao zabašuriti. Tako smo čuli da obećanih 20-30-35 milijardi eura nijesu planirane investicije, već multiplikativni efekti  najavljenog posla. Neki dan kasnije, premijer još jednom prepakuje izrečena obećanja. Pa kaže kako se prethodno izrečene brojke odnose na ukupne (moguće) investicije investitora iz UAE… 

Spajić, kao da se ništa nije dogodilo, sada poziva parlament da ponovo usvoji Sporazum o turizmu i razvoju nekretnina sa UAE. “Mislim da ovoga puta 81 poslanik ima puno pravo da sa velikim zadovoljstvom glasa za fenomenalan Sporazum koji će da digne ekonomiju Crne Gore”. 

Iz opozicije su pismo Marte Kos čitali drugačije nego Spajić . Pa u fokus stavljaju iskazanu bojazan da bi Sporazum sa UAE mogao biti zloupotrijebljen sa ciljem da se, ignorisanjem procedura, favorizuju privilegovani investitori. DPS ostaje pri stavu da jedan ovakav sporazum ne treba Crnoj Gori, saopštio je poslanik najveće opozicione partije Nikola Rakočević.Na istom fonu je i predsjednik SDP i jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović. “Usvajanjem Sporazuma sa UAE, kontra stava EU, vlast i formalno postaje antievropska”. 

Nema najava da će neko u parlamentu promijeniti stranu nakon što je predsjednik Milatović vratio na ponovno odlučivanje Zakon, a EK dala svoj sud o  Sporazumu o turizmu i razvoju nekretnina između Crne Gore i UAE. Ali svi, makar verbalno, ostaju privrženi proklamovanom putu EU integracija. Čitajući i citirajući one djelove briselskih dokumenata koje su saglasne sa njihovim trenutnim interesima i stavovima. A šta im ne ide u prilog to ni ne postoji.   

Ta vještina interpretacije nije promakla ni partnerima u EU. S obzirom na težnju Crne Gore da se pridruži EU, ekonomski rast će morati da se postigne na način koji je u skladu sa standardima EU, a sporazumi će morati da se sprovode transparentno i u skladu sa pravnom tekovinom EU u različitim oblastima, dodatno je upozorio Gijom Mersije, portparol Evropske komisije (EK), nakon prvih komentara pisma EU komesarke za proširenje. “Evropska komisija će ovo pažljivo pratiti i spremna je da pomogne Crnoj Gori u tom pogledu ako je potrebno”, zaključio je Mersije. 

I na prvi pogled – jasno. Ako ima ko da čuje. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta premijera Americi završena je bez  razgovora s američkim državnim i vojnim zvaničnicima Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i Ministarstvo vanjskih poslova za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora  Monitoru je  rečeno  da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ministarstvo. Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora

 

 

Premijer Milojko Spajić je 21. aprila otputovao za Sjedinjene Američke Države (SAD) sa oamočlanom delegacijom uključujući i ministra finansija Novicu Vukovića. Šef kabineta Branko Krvavac i premijerova savjetnica za vanjske poslove Milica Perišić su ostali u zemlji. Nezavisno od ove delegacije u Vašington je otputovala i guvernerka Centralne banke Crne Gore (CBCG) Irena Radović na poziv direktora za Evropu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Alfreda Kamera.

I premijer, kao  i guvernerka i ministar finansija su objavili da su otputovali zbog redovnih “godišnjih sastanaka MMF-a i Grupacije Svjetske banke (GSB).

U prijedlogu platforme Vlade je objašnjeno da je to događaj koji “tradicionalno okuplja svjetske lidere iz oblasti finansija, guvernere centralnih banaka, ministre finansija… radi diskusija o globalnim ekonomskim i finansijskim pitanjima”. Od bilateralnih susreta su zakazani sastanci sa zamjenikom generalnog direktora MMF-a, Bo Lijem, šefom Misije MMF-a za Crnu Goru i gorepomenutim Kamerom. Crnogorska delegacija se sastala i sa čelnicima Svjetske banke, ali na nivou njenog potpredsjednika za Evropu i Centralnu Aziju kao i sa izvršnim direktorom SB za zemlje regiona.

U Platformi koju je Vlada usvojila 17. aprila navodi se i da su “SAD snažan saveznik i prijatelj Crne Gore”, a posjeta premijera “ dokaz kontinuiteta odličnih odnosa dvije države”. Navedeno je i da će posjeta dati novi podsticaj saradnji, i da će se „na sastancima s američkim kolegama izraziti zahvalnost za podršku SAD-a u ostvarivanju cmogorskih vanjskopolitičkih prioriteta i učvršćivanje odličnog partnerstva dvije države“.

Međutim, već 22. aprila su Vijesti objavile da izgleda neće biti nikakvih susreta “s američkim kolegama”. U Platformi, oni nisu ni imenovani, za razliku od detaljnog navođenja zvaničnika i funkcija međunarodnih finansijskih institucija. Iako je Vladina Služba za odnose s javnošću navela da će se “razmijeniti mišljenja o saradnji unutar NATO-a”, i “ukazati na našu namjeru da izdvajamo veća sredstva za odbranu” Vijestima nije odgovoreno s kim će Spajić razgovarati.

Na kraju nije bilo razgovora ni s američkim državnim ni vojnim zvaničnicima. Dio medija, čak i onih naklonjenih Vladi, je kritički komentarisao učinke posjete. “Nonšalantan i stihijski pristup državnom protokolu”, “seljenje diplomatske komunikacije u privatne kanale”. Cjelosedmični boravak prvog čovjeka Vlade je nazivan “katastrofom” nekoliko puta.

Uvijek kritički nastrojen prema Spajiću, lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević je takođe 22. aprila, dan po dolasku delegacije u SAD, dao objavu. Premijer je “tražio sastanke sa Donaldom Trampom, potredsjednikom JD Vensom, šefom Stejt Dipartmenta Markom Rubiom, šefom CIA i direktorom FBI!!! Niko od njih nije htio da se sretne” s njim zaključio je Medojević.

M-portal i Etv su javili da su Spajićevi saradnici pokušali kontaktirati dvojicu američkih zvaničnika radi sastanka sa premijerom, ali i da preko njih dođu do zvaničnika viših u hijerarhiji. Jedan je navodno bio uticajni republikanski senator Ted Kruz, osoba bliska Trampu, za koga ovi mediji na osnovu svojih izvora tvrde da nije odgovorio na više mejlova poslatih od strane kabineta. Druga osoba je Luis L. Bono, viši savjetnik u Kancelariji za evropske i evroazijske poslove, koji takođe nije odgovarao na upite.

Crnogorski premijer je ranije, navodno, odbio susret sa Bonom, pravdajući odbijanje time da „viši savjetnik nije nivo sa susret sa premijerom“. Ovakav rezon je u diplomatskoj praksi opravdan kada su u pitanju zvanične posjete. Kada je u pitanju telefonska komunikacija, ovakav razgovor je prihvatljiv. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno telefonon razgovarao s Bonom.

Međutim, treba uzeti i druge činjenice u obzir prije nego se donese sud o učincima premijera, ili bolje govoreći o (ne)učincima Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Ervina Ibrahimovića i crnogorskog poslanstva u Vašingtonu kojim rukovodi Jovan Mirković.

U petak 25. aprila Bono je napustio funkciju i na njegovo mjesto je došao Brendon Hanrahan. Dan nakon Uskrsa, 21. aprila je umro Papa Francisko. Njegova sahrana je promijenila planove mnogih svjetskih lidera koji su otišli na njegovu sahranu, uključujuči i predsjednika Trampa. Potpredsjednik JD Vens je već ranije bio odsutan, prvo kod Pape na Veliki Petak a onda u službeni posjet Indiji. Državni sekretar Rubio je takođe bio u Evropi. Jedini koje je Spajić mogao vidjeti, a da odgovara protokolarnom nivou, su bili sekretar za odbranu Met Hegset i možda predsjednički savjetnik za nacionalnu bezbjednost Majkl Volc. Pentagon i Hegset se trenutno nalaze u velikoj buri zbog kadrovskih promjena-neslaganja unutar najužeg kruga Hegseta i curenja povjerljivih podataka. Stoga je i ta opcija bila daleka za Spajića.

Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i MVP za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora sa Monitorom rečeno je da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ibrahimovićevo ministarstvo. Crnogorski predstavnici se ne pojavljuju ni u jednoj značajnoj instituciji, niti održavaju kontakte koje su dotadašnji predstavnici Crne Gore stvorili sa državnim službama i uticajnim think-tankovima i lobističkim krugovima. Antena M je prenijela jednog neimenovanog crnogorskog diplomatu koji je rekao da Crna Gora nema više kokus u Kongresu, o čemu je Monitor već pisao ranije. Dodao je da “ne zna da li je crnogorska diplomatija bila angažovana u pripremi Spajićeve posjete”. Ako nije, ovaj diplomata (ime poznato našoj redakciji) ističe da je to “veliki propust”.

Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora. Džemal Lanica, predsjednik Albansko-američkog udruženja Ulcinj je poslao otvoreno pismo ministru Ibrahimoviću u kojem izražava nezadovoljstvo radom crnogorske ambasade i “posebno ambasadora Mirkovića” zbog “nefunkcionisanja ambasade i nepoznavanja dijaspore”. Dokaz da ambasada ne poznaje dijasporu je zakazivanje sastanka albanskih asocijacija u Americi sa premijerom u zgradi ambasade. U razgovoru za Monitor Lanica je rekao da je imao zakazan susret s premijerom preko savjetnice Milice Perišić sedam dana prije njegovog dolaska u SAD i da je komunicirao oko toga s ambasadorom Mirkovićem. “Teme razgovara su precizirane i nisu uključivale Veliku plažu i razgovore oko ulaganja iz Emirata već teme koje se tiču dijaspore i kako se može Crnoj Gori najbolje pomoći” kaže Lanica. “Ja sam htio sa sobom dovesti i Crnogorce i Bošnjake da nas bude iz svih djelova Crne Gore” nastavlja Lanica. Međutim, umjesto predstavnika raznorodne dijaspore, na sastanak je pozvan Naser Nika sa nekoliko Albanaca od kojih većina nema nikakve veze sa Crnom Gorom.

Nika je, na osnovu njegovih objava na Facebook-u veliki protivnik sadašnje Vlade i pozivao je na proteste protiv premijera. Naser Nika je poznat kao predsjednik udruženja Albanaca Stejtn Ajlenda – koji je dio Njujorka. Facebook stranica ovog udruženja obiluje nacionalističkom agendom. Nepunih dvije sedmice prije Spajićevog puta ovo udruženje je objavilo mapu regiona na facebook-u koju je predložilo kao način “za postizanje mira u Evropi”. Na toj mapi Crna Gora ne postoji već je njena teritorija rasparčana između Albanije i Hrvatske. Sa mape je izbrisana i Srbija koju su rasparčale Rumunija i Albanija. Ova skandalozna mapa je i dalje na Facebook stranici udruženja koje vodi Naser Nika.

Pored Nasera Nike, sa premijerom su se slikali i Paško Camaj iz Udruženja Vatra, predsjednik udruge Skenderbeg Imer Lacaj i Arb Šabani, navodni aktivista albanske zajednice u tom dijelu SAD-a. Udruzenje Vatra se bavi interesima Kosova i Albanije i po riječima Lanice, “nema nikakve veze sa crnogorskim temama i dijasporom”. Imer Lacaj je Albanac iz okoline Drača u Republici Albaniji i njegovo udruženje takođe nema nikakvih dodirnih tačaka s Crnom Gorom. Šabani, iako porijeklom iz Crne Gore, nije član nijednog udruženja iz Crne Gore niti ima funkciju.

Ambasador Mirković je na kraju izdejstvovao da se zakazani sastanak sa Albansko-američkim udruženjem Ulcinj izbjegne iako je bio zakazan. Tako je ispalo da se premijer Spajić nije mogao sastati ni sa legitimnim predstavnicima crnogorske dijaspore iako je samo Udruženje Ulcinj do sada kroz humanitarne projekte poslalo preko 1,1 milion eura u Crnu Goru.

Premijer je na kraju uspio i skoknuti do Kalifornije u privatnu posjetu bratu.

Šta je radila trostruka delegacija Crne Gore po Americi i na sastancima s istim ljudima iz finansijskih institucija je posebno pitanje na koje sada nema odgovora. Nema ni odgovora do kada će se urušavati diplomatska mreža crnogorske države na radost okolnih političara koji ne skrivaju da imaju pretenzije prema njoj kao i mapa Nasera Nike.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo