Povežite se sa nama

MONITORING

Novo zavaravanje tragova

Objavljeno prije

na

Državno tužilaštvo Crne Gore na sebi primjeran način obilježava dvadesetu godišnjicu ratnog zločina deportacije BH izbjeglica. Tužiteljka za ratne zločine Lidija Vukčević boravila je ovih dana na partijsko-radnom zadatku u Sarajevu. Tamo je, kako javljaju domaći režimski mediji, saslušavala sagovornike iz filmskog zapisa Heroj našeg doba, čiji je tvorac Šemsudin Radončić svu krivicu za taj državni zločin svalio na tadašnjeg policijskog inspektora iz Herceg Novog Slobodana Pejovića. Pejović je prvi hrabro progovorio o tom zločinu i njegovim nalogodavcima, i sve do danas istrajno trpi fizičko, sudsko i medijsko nasilje kako bi se eventualno predomislio, a odgovornosti za deportacije bio spašen formacijski najodgovorniji čovjek za ovaj državni zločin – tadašnji premijer Milo Đukanović.

Podsjetimo. Radončić je u knjizi Kobna sloboda i u prvom filmskom zapisu Pejovića prikazao kao heroja, ali se, u međuvremenu, predomislio i u novom, pokajničkom filmu proglasio ga za ratnog zločinca.

Ni poslije dvije decenije crnogorsko tužilaštvo ne stiže da ispita čelnike tadašnjeg državnog vrha – Mila Đukanovića i Momira Bulatovića. Zbog toga se put Lidije Vukčević u Sarajevo može tumačiti kao novo zavaravanje tragova koji vode do nalogodavaca ovog zločina. Tako se šalje i poruka svim potencijalnim svjedocima koliko se opasno povesti za hrabrim gestom Slobodana Pejovića

Momir Bulatović je na svjedočenju u podgoričkom Višem sudu prije dvije godine kazao da policijski funkcioneri optuženi za deportaciju izbjeglica nisu ništa radili samostalno, već su sve aktivnosti provedene u konsultacijama sa državnim tužilaštvom.

,,Ako je napravljena greška, onda je bila državna, a ne pojedinačna, a to potvrđuje i dokumentacija koju sam predao sudu”, kazao je Bulatović.

Pejović je godinama javno govorio i na sudu potvrdio da je kod tadašnjeg pomoćnika načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi Damjana Turkovića vidio naređenje iz Vlade Crne Gore, potpisano od strane ministra policije, da se obavi deportacija bosanskih izbjeglica.

Od svog prvog javnog svjedočenja 2000. godine na Radiju Fri Montenegro Pejović ponavlja da je po naređenju Turkovića učestvovao u toj akciji, da je priveo trojicu ljudi i da ih je, kada je vidio kakva ih sudbina čeka, na svoj rizik iste noći pustio. Danas je nesporno da su sva trojica tih ljudi preživjeli, dvojica su i danas živi (Nermin i Nedžib Sijarčić), a jedan je (Edo Fejzić) umro poslije više godina prirodnom smrću u Sarajevu. Braća Sijarčić sada tvrde da ih nije oslobodio Pejović nego policajac Milan Jokić. Oni su dali izjavu tužiteljici Vukčević. U novom filmu i u izjavama nakon promocije filma Radončić je tvrdio da je, ustvari, nalogodavac tog plemenitog djela Damjan Turković, pomoćnik načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi. Turković i Jokić su preminuli, ali su za života mnogo puta slušali javna svjedočenja Slobodana Pejovića i nikada ga nijesu demantovali, a o tome ništa nijesu povjerili ni svojim porodicama. Tajnu o svom plemenitom gestu su odnijeli u grob. Turković je, inače, zajedno sa ostalim policijskim funkcionerima bio obuhvaćen istragom za ovaj zločin.

U provođenju bosankih izbjeglica, po naređenju državnog i policijskog vrha, učestvovalo je destine policijskih inspektora i dosad nijedan nije bio pod istragom. Osim, evo, Slobodana Pejovića. Istina, nijedan od njih osim Pejovića nije javno progovorio o tome kako im je naređeno učešće u ovoj akciji.

U međuvremenu kao svjedok se pojavila i Elvira Rikalo tvrdnjom da je njenu braću uhapsio Slobodan Pejović. Pejović to i u ovoj izjavi za Monitor kategorički demantuje.

,,Postoji li dokaz da mi je iko naredio da uhapsim braću Rikalo? Ja sam bio samo inspektor i nijesam mogao ići u bilo kakvu akciju bez naređenja starješina. Sa kojim sam to policajcima išao da ih hapsim, jer u akciju da privedem trojicu ljudi nijesam mogo ići sam? Gdje je službena zabilješka o njihovom privođenju sa mojim svojeručnim potpisom? Gdje je dnevna informacija o tom hapšenju, koja bi se morala naći, a koja je svako jutro do sedam sati išla na ruke ministru unutrašnjih poslova? Ničega od toga nema, niti može biti, jer ja u svom životu nisam vidio braću Rikalo, niti ikakve veze imam sa njihovim hapšenjem”, kaže Pejović

On podsjeća: ,,Prilikom svjedočenja u Višem sudu u Podgorici jedan od advokata odbrane pitao me je da li sam ostavio ikakav pisani trag u vezi privođenja Sijarčića i Eda Fejzića. Rekao sam mu da nisam lud da ostavim pisani trag, a iste noći sam pustio te ljude. U tom trenutku sam se okrenuo prema sutkinji Milenki Žižić i upitao je ima li ikakav pisani trag o mom učešću u deportacijama. Odrečno je odmahnula šakom lijevom ruke i rekla – nema. U njenoj blizini je bila i Lidija Vukčević, koja sada u Sarajevu ispituje svjedoke”.

Pejović kaže da je potpuno miran što se tiče istrage protiv njega. ,,Ovo su konstrukcije Službe državne bezbjednosti. Podsjećam na javne tvrdnje Ratka Kneževića i Slavka Perovića da je Šemsudin Radončić saradnik SDB-a. Samo se pitam kakva je uloga u svemu tome državnog tužilaštva i da li će ono pristati na konstrukcije SDB-a. Ovo je psihološki rat protiv mene s jasnim ciljem da se zaštite najodgovorniji za ovaj ratni zločin – Milo Đukanović i Momir Bulatović”.

Apelacioni sud Crne Gore je početkom marta ukinuo presudu kojom je devet bivših crnogorskih policijskih funkcionera oslobođeno optužbe za deportaciju i vratio na ponovno suđenje.

Oni su optuženi da su deportovali snagama Radovana Karadžića, preko 150 izbjeglica, Bošnjaka i Srba, od kojih su 83 Bošnjaka ubijena. Oslobođeni uz obrazloženje da to nije bio ratni zločin. Bio je to još jedan pokušaj da se odgovornosti oslobode nalogodavci.

,,Mogu reći da čak potajno želim da se nađem na optuženičkoj klupi, jer više ne bi bilo manipulisanja, konačno bi se saznalo ko je odgovoran za ovaj ratni zločin. Zato sve ovo lakše podnosim”, kaže Pejović za naš list.

Sudija specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici Milenka Žižić zakazala je za 14. maj početak suđenja u ponovljenom postupku. Do tada će se, pored ostalog, znati i kakve je dokaze tužiteljka Lidija Vukčević prikupila u Sarajevu. Protiv Đukanovića ih neće ni tražiti.

Koča PAVLOVIĆ, poslanik PZP-a
Kriminalna solidarnost

– Kada već uporno i bez lijeka odbija da radi svoj posao, Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal, korupciju i ratne zločine bi makar moglo da sjedi kući, da se ne smuca po komšiluku i da nas ne bruka po Bosni. Jer nas je, u nesrećnoj Bosni, Đurđinin, Rankin i Lidijin šef Milo Đukanović već dovoljno obrukao tokom minule dvije decenije. Đukanović je, skupa sa Momirom Bulatovićem i Novakom Kilibardom, doturao oružje, municiju, gorivo, hranu i dobrovoljce Karadžiću i Mladiću. Poslije Dejtona je sa Plavšićkom radio cigarete i benzin, a potom je, sa Keljmendijem i Radončićem, Kalićem i Šarićem nastavio švercovanje, proširio ga na narkotike, rasprostro po regionu i usmjerio ka Evropi.

Kad je Karadžić Bosnu pretvorio u konc- logor, Momirova i Milova policija je stražarila na jednoj njegovoj žici – ona je pomagala u čišćenju Bukovice, ona je pazila da ko ne pobjegne i bosanske je bjegunce vraćala pod četnički nož. Još se sjećam onog TV Dnevnika kada je RTCG trijumfalno objavila da je Momova i Milova nafta uvela Mladićeve tenkove u Srebrenicu.

Tužilački progon Slobodana Pejovića jeste naša nacionalna bruka, zato bi bilo dobro da je tužiteljka Vukčević tu bruku zadržala unutar naše kuće. Lidija Vukčević će se vrlo brzo stidjeti toga što sada radi. Stidjeće se što je saučestvovala u blaćenju jednoga od posljednjih primjera crnogorskog viteštva, o čijoj hrabrosti će potomci g-đe Vukčević učiti u školi. Zato je i za samu tužiteljku Vukčević bilo bolje da je ovo njeno lično, a i naše, nacionalno brukanje ostalo unutar naših nacionalnih granica, jer bi tako i Lidijina buduća sramota bila manja.

Tužiteljka Vukčević se, doduše, može djelimično iskupiti – ako tokom boravka u Sarajevu sasluša i ispita Fahrudina Radončića. Šemsudinov rođeni brat Fahro je Milov i Keljmendijev saradnik, on je značajna karika u lancu pranja narko-novca na relaciji Peć – Sarajevo – Podgorica – Zapadna Evropa, i on može dosta pomoći u istrazi koju tužilaštvo već vodi o poslovanju Keljmendija, Hajdinage i Roćenove ekipe iz Granda. Takvo postupanje tužiteljke Vukčević doprinijelo bi borbi protiv regionalne mreže organizovanog kriminala, kroz koju su Sarajevo, Podgorica, Beograd i Priština snažno povezani.

Regionalni organizovani kriminal u Crnoj Gori, Bosni, u Srbiji i na Kosovu je ratnog porijekla, a sve njegove čelne figure su okrvavile ruke u zločinima, bilo da se radilo o osvajačkim ili o onim odbrambenim akcijama. Zato se kriminalne strukture bore protiv rasvjetljavanja zločina. Za razliku od boraca za rasvjetljavanje zločina, koji dolaze iz različitih i nekada zaraćenih strana i koji zbog toga često nijesu spremni na međusobnu saradnju – kriminalne strukture su solidarne u naporu da se rasvjetljavanje spriječi, bez obzira na to što su neke od njih, tokom rata takođe, bile međusobno suprotstavljene. Primjer pomoći koju Radončići pružaju Đukanoviću, sjajna je ilustracija te kriminalne solidarnosti. Baš čojski I sojski, što bi rekao Šemsudin.

Perači ratne prošlosti

,,Nije Vukčevićevoj zamjeriti – Crnu Goru je odavno mrak poklopio, tako gusti mrak da nije moguće u cijeloj priči o deprotaciji BiH izbjeglica vidjeti ulogu bivšeg premijera Mila Đukanovića i nekadašnjeg predsjednika Momira Bulatovića.”

,,Čuvari mraka’ vjerni i odani su svi režimski mediji pod upravom Šukovića, Vojvodića, Kusovca, Đuranovića. Podsjetimo da je zahvaljujući Vladi Crne Gore porodici Đuranović oprošteno 880.000 eura duga (…)”.

,,Perači ratne prošlosti Mila Đukanovića, sada samo vraćaju dugove, poput urednika portala Analitika. Postoje osnovane sumnje da je bivši premijer Milo Đukanović odgovoran za teško kršenje međunarodnog prava koje povlači individualnu krivičnu odgovornost. Zbog toga i udarnički trud svih medijskih agenata – Kusovca, Radončića, Đuranovića, Šukovića, da sakriju dokaze, ubiju sjećanje, da zaplaše, da se nalogodavci zločina zaborave.”

(Portal Slobodna Crna Gora)

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo