Povežite se sa nama

MONITORING

Omča o vratu Crne Gore

Objavljeno prije

na

djuzepe-selzi

Kada je 27. marta 2008. u sudu u Bariju okončano šestočasovno ispitivanje Mila Đukanovića o njegovoj eventualnoj povezanosti sa švercom cigareta u Italiju, advokat crnogorskog premijera je poručio novinarima: „Sada je sve raščišćeno.” Međutim, čini se da je slučaj tek počeo da se odmotava. Sud u Bariju je 3. juna ove godine odgodio za novembar odluku o optužnici koja je podignuta protiv više crnogorskih građana, bliskih premijeru, jer su advokati tražili da se sudski materijal prevede na crnogorski jezik. Prema najnovijim člancima, stvari ne stoje u potpunosti kako je prije više od godinu dana ocijenio advokat Enriko Tučilo. O tome će odlučiti sudije u Italiji i Švajcarskoj ove godine. CIGARETE; LJUBAV I MAFIJA: Ugledni italijanski časopis Espreso, američki Centar za javni integritet i njegov Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ), upravo su objavili obimne članke o navodnoj vezi Đukanovića i više drugih crnogorskih i srpskih državljana, te sedam Italijana sa organizovanim kriminalom, o čemu je Monitor intenzivno pisao proteklih godina i objavio i serijal prošlog poljeća.

Sada su iznijeti i nepoznati podaci o veličini i obimu finansijske moći porodice crnogorskog premijera, stvorene tokom poslednjih 18 godina. Preko 70 šlajfni u dva teksta pod naslovima Ljubav, cigarete i mafija i Đukanovićeva Crna Gora kao porodični biznis, objavljeno je u u trenutku kada je sudija Rosa Kalia Di Pinto 3. juna odgodio za novembar odluku o sudbini procesa u Bariju na kojem će biti odlučeno da li će biti potvrđena optužnica koju su pripremili tužioci Đuzepe Šelzi i Eugenija Pontasulja, a u kojoj se zbog šverca cigareta terete pored ostalih i crnogorski državljani Veselin Barović, Branko Vujošević, Branimir Mićuinović, Dušanka Pešić Jeknić, Miroslav Ivanišević, te srpski državljani Andrija Drašković i Stanko Subotić Cane. Na istoj optužnici bio je i crnogorski premijer Milo Đukanović, čiji je slučaj arhiviran.

Hrvatski časopis Nacional je objavio da se ,,arhiviranje” slučaja odnosi na dio koji se tiče samog Đukanovića, ali da to nipošto ne znači da se crnogorski premijer trajno riješio pravnih problema u Italiji. ,,On te probleme neće imati sve dok bude obavljao političke funkcije koje mu donose diplomatski imunitet.”

Prema drugom tumačenju termin ,,arhiviranje” u italijanskoj sudskoj praksi (archiviazione) znači odustajanje od slučaja.

ODLUKA SUDA: Dok je u Bariju odgođen slučaj, drugi proces teče. U švajcarskom gradu Belinzoni počeo je u aprilu proces sedmorici optuženih da su bili dio kriminalnog poduhvata u kome je u švercu cigareta između Crne Gore i Italije od ranih 1990-tih pa sve do 2001, mafija oprala preko milijardu američkih dolara stečenih krijumčarenjem cigareta.

Pred sutkinjom u Bariju su optužnica i prateći izvještaj na 409 strana koji je podnijela italijanska Služba za borbu protiv mafije (DIA). Prema Espresu, ti materijali koji do sada nisu bili dostupni javnosti, otkrivaju do u tančina mehanizam jedne od najvećih krijumčarskih operacija u Evropi posljednjih godina. Radi se i o svojevrsnom ,,mafijaškom ratu” koji je obuhvatao deset zemalja – pored Italije i Crne Gore, takođe i Srbiju, Hrvatsku, Grčku, Njemačku, Švajcarsku, Kipar, Holandiju, Lihtenštajn, Arubu i Sjedinjene Američke Države.

Prema navodima italijanske optužnice, od 1994. do 2002, u vrijeme Đukanovićeve vladavine, Crna Gora je bila raj za šverc cigareta u kojem su učestvovala dva italijanska kartela: Napuljska mafija, poznata kao Kamora i klan Sakra Korona Unita, koji je smješten u regiji Pulja.

KARTELI MAFIJE: Oba kartela su proširile posao na Crnu Goru. U sudskoj dokumentaciji se navodi da je tokom tih osam godina iz Crne Gore krijumčareno nevjerovatnih milijardu cigareta svakog mjeseca, 100.000 kartona, uglavnom marke Marlboro i Marlboro Light. Te neoporezovane cigarete mafija u Italiji prodavala je na crnom tržištu.

Navodno su Šelzijevi isljednici iz DIA pretresli stan Dušanke Jeknić u Milanu u julu 2003, pošto je ona napustila Italiju plašeći se najgoreg. No, iza sebe je, po Espresu, ostavila zlatni rudnik: rokovnike, bilješke i telefonske imenike sa brojevima telefona Mila Đukanovića, njegovog brata Aca i ,,Caneta” – nadimak osumnjičenog ,,mozga operacije” Subotića. Među bilješkama su se nalazili i kodovi dva aviona koji su korišteni da novac zarađen na crno bude prebačen na Kipar.

Na spisku osumnjičenih nalazi se i sedam osoba koje nisu porijeklom s područja bivše Jugoslavije. Svi su oni, između ostalog, optuženi za povezivanje sa mafijom sa ciljem krijumčarenja duhana.

ŠVAJCARSKI PROCES: Suđenje u Švajcarskoj italijanski mediji nazivaju Montekristo po klasičnom djelu svjetske književnosti Grof Montekristo. Zasnovano je na podacima koje su švajcarski istražni organi prikupili prateći rezultate tužilaštva u Bariju.

Švajcarske vlasti smatraju da je tokom jedne decenije mafija svoj prljavi novac iz Crne Gore prala uz pomoć posrednika u mjenjačnicama novca u Luganu u Švajcarskoj. Očekuje se da bi suđenje devetorici optuženih, među kojima se nalaze i švajcarski, italijanski, francuski i španski državljani, moglo biti završeno do kraja juna. Među optuženima je i Franko Dela Tore (66), koga smatraju vođom bande i osoba kojoj su, navodno, vlasti u Podgorici početkom 1990-tih dale licencu da u Crnu Goru uvozi cigarete, koje su kasnije krijumčarskim kanalima unošene u Italiju.

Procjena je Espresa da će oba sudska postupka privući pažnju briselskih funkcionera u čijoj je nadležnosti proširenje Evropske unije i razmatranje kandidature koju je Crna Gora podnijela krajem 2008. ,,Đukanovićev diplomatski imunitet ne može spriječiti da ovi postupci iznesu na vidjelo sve što se dešavalo u ovoj zemlji koja je godinama djelovala van zakona”, komentarisao je italijanski novinar.

Visoki policijski funkcioneri u Uniji vjeruju da je ova krijumčarska ruta danas ugašena. „No, mnoga neugodna pitanja o ulozi kriminala i korupcije u Crnoj Gori, tokom godina u kojima je Đukanović navodno rukovodio sivim tržištem, ostala su neodgovorena, a upravo je to ono što interesuje zvaničnike EU,” primjetio je autor Sisti. Prema Espresu, neke države članice EU, prije svih Belgija i Njemačka, i dalje su skeptične koliko je Crna Gora spremna da se priključi Uniji.

NOVAC FAMILIJE: List dalje podsjeća kako je Đukanović svojevremeno izjavio da se krijumčarenju pribjeglo kako bi bile zarađene devize tokom međunarodnih sankcija prema SRJ, odnosno Srbiji i Crnoj Gori 1990-tih. Takođe je rekao i da prihodima od ove trgovine nije punio svoje džepove.

Međutim, to je tema drugog članka, ICIJ je došao do podataka da Milo Đukanović posjeduje ili kontroliše imovinu i dionice u vrijednosti najmanje 14,7 miliona američkih dolara, njegov brat Aco 167 miliona, a sestra Ana oko 3,5 miliona dolara.

Otkrića novinara ICIJ su u suprotnosti sa Đukanovićevom državničkom platom koja nikada nije prešla mjesečni iznos od 1.700 američkih dolara. „Đukanović je odbio dati komentar za ovu priču,” naveli su autori članka. Đukanović u svojim imovinskim kartonima, počevši od 2005, ne navodi druga primanja. Prema podacima sa posljednjeg imovinskog kartona, njegova supruga Lidija ima nešto veću platu od premijerove. Prema podacima koje su prikupili novinari ICIJ, premijerov sin, Blažo, inače student, zarađuje oko 15.000 američkih dolara mjesečno od izdavanja poslovnog prostora koji je dobio na poklon od strica Aca.

Kako je porodica stekla ovo bogatstvo novinarima ICIJ nije baš najjasnije. Oni navode kritičare koji tvrde da je Đukanović sklopio mnoge unosne poslove, te da se kao premijer našao nekoliko puta u sukobu interesa. Po njima je odličan primer toga privatizacija Nikšićke banke, sada Prve banke.

Espreso prenosi ocjene upućenih da država Crna Gora više ne sponzoriše krijumčarenje, ali da kontroverzna prošlost ne da premijeru Đukanoviću i njegovoj zemlji mira već čitavih 15 godina. „Koliko li će biti uspješan u ubjeđivanju EU da su on i njegova vlada zaista očistili Crnu Goru od kriminala, moglo bi zavisiti od ishoda suđenja u Italiji i Švajcarskoj tokom ovog ljeta,” poručuje uticajni milanski magazin.

KO SU I ŠTA RADE

MILO ĐUKANOVIĆ, koga je Tužilaštvo u Bariju sumnjičilo kao vođu organizovone mafijaške grupe, čiji je slučaj arhiviran, i dalje je na čelu DPS-a, u martu je proslavio apsolutnu pobjedu svoje koalicije, koja mu je donijela šesti premijerski mandat. Paralelno sa širenjem moći, proširila se lična imovina i imovina familije, najdugovječnijeg balkanskog lidera, nakon pada komunizma.

BRANIMIR MIĆUNOVIĆ, prema listu Vijesti, drugi na ljestvici moći u Crnoj Gori, odmah iza Mila Đukanovića. Ovaj kontroverzni Nikšićanin, čije se ime izgovara sa strahom u poslovima je igara na sreću, ima razgranate biznise u Budvi. Jedan od partnera u budvanskoj Marini porodici Mićunović je sin Svetozara Marovića, Marko. Mićunovića je nedavno pominjao beogradski Insajder u seriji o fudbalskoj mafiji. Poslije svjedočenja u Insajderu novinar iz Bara, Mladen Stojović, brutalno je napadnut u svom stanu, lice mu je izbodeno oštrim predmetima. Mićunović je blizak prijatelj premijera Đukanovića.

DUŠANKA PEŠIĆ JEKNIĆ, nekadašnja predstavnica crnogorske vlade u Milanu, sada je broj dva u Ambasadi Crne Gore u Sloveniji. U Ljubljani je, među diplomatama, poznata po životu na visokoj nozi, skupom automobilu koji vozi, i odjeći čuvenih svjetskih kreatora. Jedno vrijeme, nakon bijega iz Milana, bila je neraspoređena i nije napuštala zemlju. Bliska je prijateljica premijera Đukanovića.

MIROSLAV IVANIŠEVIĆ, dugogodišnji potpredsjednik vlade i ministar finansija u više Đukanovićevih vlada, sada je na čelu Državne revizorske institucije, čiji je predsjednik Savjeta. Ovaj institut trebalo bi da doprinese transparentnosti poslovanja crnogorskih državnih organa i javnih preduzeća. Izvještaji ove institucije već su ustalasali javnost, zbog podataka o ogromnim otpremninama za funkcionere nekih javnih institucija.

VESELIN BAROVIĆ, funkcioner košarkaškog saveza bivše SRJ i KK Budućnost jedan je od najpoznatijih crnogorskih biznismena. Posjeduje više preduzeća koja su nekada pripadala države, a do kojih je došao u procesu privatizacije – od ulcinjske Solane, preko bjelopoljske Rade, do kotorskog HTP Fjorda. Barović je i jedan od glavnih akcionara Eurofonda i bio je jedan od glavnih učesnika velikih berzanskih igara, u kojima je preuzimao akcije poznatih preduzeća, kao što su KAP, Rudnici uglja u Pljevljima i tako dalje. Prošle sedmice njegov fond je za dionice Elektroprivrede uzeo 45 miliona eura. Blizak je prijatelj premijera Đukanovića.

BRANKO VUJOŠEVIĆ, nekadašnji direktor Duvanskog kombinata i firme MTT, u kojoj je bio skupa sa Barovićem, a koja se prema italijanskim istražiteljima bavila sumnjivim duvanskim poslovima. Vujošević je takođe bio košarkaški djelatnik, bio je predsjednik KK Budućnost. Danas ima razgranate različite poslove, uglavnom vezane za trgovinu.

Stanko Subotić Cane, srpski biznismen, protiv koga se vodi više procesa. Doskorašnji vlasnik zemljišta na ostrvu Sveti Nikola i distributivne kuće Futura. I u turizmu na Svetom Nikoli, i u poslovima distribucije u Crnoj Gori imao je velike planove, koji su se izjalovili, nakon što je Srbija raspisala Interpolovu potjernicu protiv njega, radi navodnog krijumčarenja cigareta. Cane na Svetom Stefanu ima luksuznu vilu i više parcela na kojima je namjeravao da gradi turistički kompleks. Blizak je prijatelj premijera Đukanovića.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

Neki od stručnjaka smatraju da je propust države u slučaju Kalić višestruk. Odgovornost nije, po njima samo na pravosuđu koje je nije dokazalo  odgovornost Kalića za pranje 7.773.127,06 eura, već je prema nekim ocjenama sporna i sama procjena njihove imovine.

„Državni organi su pokazali nedopustive propuste u ovom slučaju od pokretanja postupka, pa sve do njegovog okončanja. Najveća je  odgovornost državnog tužilaštva koje nije uspjelo da dokaže krivicu osobama  koje su osuđene u drugim državama i koje se godinama satraju kao glavni akteri organizovanog kriminala na ovim prostorima”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović

Osim odgovornosti pravosuđa, pred sudovima se, nakon pokretanja tužbi od strane porodice Kalić, otvorilo i pitanje odgovornosti Uprave  za nekretnine, kako  zbog načina na koji je gazdovala imovinom Kalića,  tako i zbog načina na koji je ta imovina uopšte procijenjena.

Uprava je koristeći Kalićevu imovinu tokom pet godina procesa zaradila svega 16 hiljada eura, dok Kalići zbog amortizacije i štete nad svojim nepokretnostima, što stambenim što poslovnim prostorima i kompanijama, dobijaju stotine i stotine hiljada eura.

Država je u ljeto 2011. privremeno oduzela imovinu Kalićima, čija je vrijednost tada procijenjena na više od 28.667.161 eura.

Procjenu je na zahtjev Uprave za nekretnine radila podgorička kompanija Geotech.   Upravo takva, visoka procjena vrijednosti imovin Kalića, prema nalazima CIN-CG, glavni je adut Kalićima u dobijanju milionske sume. Polazeći od nje, vještaci u velikom broju sudskih postupaka utvrđuju odštetu, kao posljedicu petogodišnjeg državnog upravljanja njihovom imovinom. Istovemeno, ta imovina navodno vrijedi mnogo manje.

Tako je recimo prema procjeni “Geotecha”,  Kalićevo zemljište u centru Rožaja, u septembru 2011. godine, vrijedjelo je 500 eura po kvadratu. Tri mjesecaranije, u junu 2011. godine, rožajska opština je donijela Odluku o građevinskom zemljištu, prema kojoj isto zemljište ivrijedi 120 eura.

Uprava za imovinu je, kako je pisao CIN-CG, prilično traljavo uradila i posao privremenog oduzimanja imovine, pa za pojedine objekte nedostaju zapisnici o primopredaji, nema preciznih podataka o inventaru i slično.

“Očigledno je da vrijednost imovine koja je oduzeta nije procijenjena na valjan način, kao što je i nesporno da država nije adekvatno upravljala oduzetom imovinom”, kaže Radulović.

Zasada, niko u državi ne snosi odgovornost za papreni račun koji će platiti građani.  Ni u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornije za cijeli slučaj.

“Nedostatak bilo kakve odgovornosti za ovako nestručno i neprofesionalno ponašanje tužilaštva ujedno pokazuje i nedostatak elementarne volje za borbu protiv organizovanog kriminala. Podsjetiću da je VDT Ivica Stanković neposredno po imenovanu na funkciju najavio utvrđivanje odgvornosti tužilaca za očigledne propuste kakvi su propusti u ovom i u slučaju Šarića. Međutim, mandat Stankovića je skoro prošao, ali nema ni nagovještaja da bi bilo koji tužilac mogao biti pozvan bar na disciplinsku odgovornost”, podsjeća Radulović.

Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati optužnicu, koju potpisuje tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović, a prema kojoj su Kalići od 2006. do 2011. nizom finansijskih transakcija legalizovali „veliku količinu novca sumnjivog porijekla za koju su znali da potiče od prodaje droge”. Novac je, prema tvrdnjama  tužilaštva, svojim narko-poslovima obezbijedio Mersudin Kalić koji je u Njemačkoj, 1996. godine, zbog trgovine narkoticima pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora.

I samSafetKalić je u Njemačkoj osuđen na četiri godine zatvora zbog saučesništva u proizvodnji i stavljanju u promet narkotika. Kalić je u tamošnjem pritvoru proveo preko tri godine, nakon čega mu je odobren uslovni otpust. Po isteku kazne u Njemačkoj, vratio se u Crnu Goru. Gdje je uzorni građanin, koji čeka isplatu naših miliona.

Nezvanično, Kalićeva imperija građena je, kako je Monitor već pisao,  novcem sticanim trgovinom narkoticima – prije svega heroinom koji je iz Avganistana, preko Turske, distribuiran po Balkanu i Evropi. Prema podacima koje je MUP Srbije saopštio 2003, tokom operacije Sablja, Kalić je bio jedan od glavnih narkobosova u regionu. Njegova kriminalna organizacija je, prema tim podacima, samo Zemuncima isporučivao 100 kilograma heroina – mjesečno.

“Naši državni organi za koje kažemo da su nezavisni su ujedno i nesposobni. Nesposobnost je da nekome ne dokažete krivicu i dovedete građane u opasnost da plaćaju milione a da ih u ta dva slučaja u drugim državama osuđuju. Samo su u Crnoj Gori oslobađajuće“, kazao je nedavno poslanik SDP Raško Konjević u parlamentu, kada se u prisustvu ministra pravde Zorana Pažina, raspravljalo o ovom slučaju.

Iako je epilog i slučaja Šarić isti, Duško Šarić i Jovica Lončar su od države dobili odštetu zbog neosnovanog pritvaranja, za sada ne tražeći odštetu zbog imovine. Dodijeljeno im je po 103 hiljade eura.

Država je i Šariće i Kaliće častila još nešto na naš račun.

“Sva lica koja se u ovakvim postupcima oslobode krivice nikada više ne mogu biti gonjena i osuđena za ista krivična djela”, kaže advokat Radulović. Zato radom državnog tužilaštva u Crnoj Gori danas najviše mogu biti zadovoljni Kalići, Šarići i njihovi poslovni partneri iz vlasti.

 

Kalići su državu tužili i zbog štete na automobilu hamer, koji je Uprava za nekretnine dala na korišćenje Specijalnoj antiterorističkoj jedinici.

Taman kada se slučajpribližiokraju, sutkinjaDijanaRovčaninodlučila je nedavnoda opetotvoriraspravu u tom sporu, iako je krajem prošlog mjeseca završila suđenje i očekivalo se da uskoro donese i presudu.

Iz podgoričkog Osnovnog suda je “Vijestima” rečeno da je sutkinja 20.

MersudinKalić je tužiodržavuiUpravuzaimovinutražećiodštetuzbog “hamera” koji mu je, kakotvrdi u tužbi, vraćen uništen nakon što su on, njegov brat Safet i snaha Amina pravosnažno oslobođeni optužbi za pranje novca.

Vještak je ranijeprocijenio da je Kalićizgubiopreko 20.000 eura, zavrijemedok je državagazdovalanjegovim “hamerom”.

SAJ je ovovozilo, izmeđuostalog, koristioi u “lovunagrađane” nakonrazbijanjaprotesta u oktobru 2015. godine.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRITISCI NA AKTIVISTE POKRETA ODUPRI SE: Ni mirnijih protesta, ni više prijava

Objavljeno prije

na

Objavio:

O prekršajnim prijavama kao vidu pritiska nad aktivistima pokreta Odupri se za Monitor govore Omer Šarkić, Mirsad Kurgaš, Dragan Sošić i Demir Hodžić

 

Protesti koje organizuje pokret Odupri se primjer su nenasilnog otpora. Policija kao da nije bila spremna na proteste u kojima nemaju povoda da tuku i privode građane, opozicione aktiviste, novinare, a i pravosuđe se našlo u čudu što nema prekršajnih i ostalih prijava. No, vlast se brzo dosjetila.

Zbog Karavana, obilaska gradova po Crnoj Gori, koju je tokom aprila organizovao pokret Odupri se, službenici centra bezbjednosti Budva, Herceg Novi, Bijelo Polje i Pljevlja i odjeljenja bezbjednosti Žabljak, Kotor, Tivat, Mojkovac, Kolašin i Šavnik, podnijeli su 11 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv sedam lica.  Zbog blokade prostorija CEDIS-a (Crnogorski elektrodistributivni sistem) u Podgorici policija je podnijela prekršajne prijave protiv osam osoba. Aktivisti su,  tvrde u policiji, blokirali zaposlene i  građane i ometali radnike obezbjeđenja u obavljanju posla.

,,Kada smo bili u Briselu na jednom od sastanaka rekao sam da protesti u Crnoj Gori mogu da posluže za primjer po tome kako su mirni i bez poruka mržnje. Za četiri mjeseca i preko 10 protesta nije bilo slomljenog cvijeta, a kamoli li stakla, ljudi su izlazili ispred radnji da nas pozdrave. A nama pljušte prijave”, kaže za Monitor član pokreta Odupri se Omer Šarkić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA PENZIJA ZA RANKA KRIVOKAPIĆA: I služio i zaslužio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kaže se da pravi šampioni odlaze u trenutku kad su najbolji. Krivokapić je trenutno bolji nego ikad,  ali ne odlazi kao šampion. Njegove zasluge nijesu uspjele da nadiđu njegovo služenje. Šteta

 

Blizu je i ta istorija: na Kongresu Socijaldemokratske partije 29. juna Ranko Krivokapić, predsjednik te stranke otići će u političku penziju. Postaće, kako je najavljeno, počasni predsjednik. Predsjednik SDP-a bio je 18 godina – od 2001. Jedni će ga pamtiti po zaslugama za crnogorsku nezavisnost, drugi po služenju režimu Mila Đukanovića.

Najavljujući da se neće ponovo kandidovati za mjesto predsjednika Krivokapić je krajem aprila kazao da odustajanjem od kandidature želi da otvori prostor za novu generaciju lidera SDP-a. U međuvremenu je obnarodovano da će jedina kandidatkinja za predsjednicu biti Draginja Vuksanović Stanković. Neko vrijeme se spekulisalo da bi se u toj ulozi mogao pojaviti i Raško Konjević, ali prema Monitorovim izvorima iz SDP-a, on za tu funkciju nije zainteresovan. Iako bi, kako kažu, u partiji imao veću podršku od već proglašene kandidatkinje

Za političku biografiju Ranka Krivokapića, ali i mnogih drugih funkcionera Socijaldemokratke partije, važno je osnivanje te stranke. Partije od kojih je konstituisana SDP CG bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom “Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”.

SDP je nastala tako što su se 1993. godine ujedinile Socijaldemokratska partija reformista i Socijalistička partija. Obje su nastale ujedinjavanjem više malih partija nastalih na početku višepartizma. Pažljiviji posmatrači u narednim decenijama mogli su da uoče ko je u SDP-u stigao iz Socijalističke partije, a ko iz SDPR-a. Socijalisti su uvijek bili “svileni”: Ljubiša Stanković, Srđan Darmanović, Ivan Brajović, Ranko Krivokapić, Radoš Šućur… Sve sama imena ljudi koji su, u različitim trenucima, na ovaj ili onaj način, “vukli” ka Demokratskoj partiji socijalista.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo