Povežite se sa nama

MONITORING

Omča o vratu Crne Gore

Objavljeno prije

na

Kada je 27. marta 2008. u sudu u Bariju okončano šestočasovno ispitivanje Mila Đukanovića o njegovoj eventualnoj povezanosti sa švercom cigareta u Italiju, advokat crnogorskog premijera je poručio novinarima: „Sada je sve raščišćeno.” Međutim, čini se da je slučaj tek počeo da se odmotava. Sud u Bariju je 3. juna ove godine odgodio za novembar odluku o optužnici koja je podignuta protiv više crnogorskih građana, bliskih premijeru, jer su advokati tražili da se sudski materijal prevede na crnogorski jezik. Prema najnovijim člancima, stvari ne stoje u potpunosti kako je prije više od godinu dana ocijenio advokat Enriko Tučilo. O tome će odlučiti sudije u Italiji i Švajcarskoj ove godine. CIGARETE; LJUBAV I MAFIJA: Ugledni italijanski časopis Espreso, američki Centar za javni integritet i njegov Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ), upravo su objavili obimne članke o navodnoj vezi Đukanovića i više drugih crnogorskih i srpskih državljana, te sedam Italijana sa organizovanim kriminalom, o čemu je Monitor intenzivno pisao proteklih godina i objavio i serijal prošlog poljeća.

Sada su iznijeti i nepoznati podaci o veličini i obimu finansijske moći porodice crnogorskog premijera, stvorene tokom poslednjih 18 godina. Preko 70 šlajfni u dva teksta pod naslovima Ljubav, cigarete i mafija i Đukanovićeva Crna Gora kao porodični biznis, objavljeno je u u trenutku kada je sudija Rosa Kalia Di Pinto 3. juna odgodio za novembar odluku o sudbini procesa u Bariju na kojem će biti odlučeno da li će biti potvrđena optužnica koju su pripremili tužioci Đuzepe Šelzi i Eugenija Pontasulja, a u kojoj se zbog šverca cigareta terete pored ostalih i crnogorski državljani Veselin Barović, Branko Vujošević, Branimir Mićuinović, Dušanka Pešić Jeknić, Miroslav Ivanišević, te srpski državljani Andrija Drašković i Stanko Subotić Cane. Na istoj optužnici bio je i crnogorski premijer Milo Đukanović, čiji je slučaj arhiviran.

Hrvatski časopis Nacional je objavio da se ,,arhiviranje” slučaja odnosi na dio koji se tiče samog Đukanovića, ali da to nipošto ne znači da se crnogorski premijer trajno riješio pravnih problema u Italiji. ,,On te probleme neće imati sve dok bude obavljao političke funkcije koje mu donose diplomatski imunitet.”

Prema drugom tumačenju termin ,,arhiviranje” u italijanskoj sudskoj praksi (archiviazione) znači odustajanje od slučaja.

ODLUKA SUDA: Dok je u Bariju odgođen slučaj, drugi proces teče. U švajcarskom gradu Belinzoni počeo je u aprilu proces sedmorici optuženih da su bili dio kriminalnog poduhvata u kome je u švercu cigareta između Crne Gore i Italije od ranih 1990-tih pa sve do 2001, mafija oprala preko milijardu američkih dolara stečenih krijumčarenjem cigareta.

Pred sutkinjom u Bariju su optužnica i prateći izvještaj na 409 strana koji je podnijela italijanska Služba za borbu protiv mafije (DIA). Prema Espresu, ti materijali koji do sada nisu bili dostupni javnosti, otkrivaju do u tančina mehanizam jedne od najvećih krijumčarskih operacija u Evropi posljednjih godina. Radi se i o svojevrsnom ,,mafijaškom ratu” koji je obuhvatao deset zemalja – pored Italije i Crne Gore, takođe i Srbiju, Hrvatsku, Grčku, Njemačku, Švajcarsku, Kipar, Holandiju, Lihtenštajn, Arubu i Sjedinjene Američke Države.

Prema navodima italijanske optužnice, od 1994. do 2002, u vrijeme Đukanovićeve vladavine, Crna Gora je bila raj za šverc cigareta u kojem su učestvovala dva italijanska kartela: Napuljska mafija, poznata kao Kamora i klan Sakra Korona Unita, koji je smješten u regiji Pulja.

KARTELI MAFIJE: Oba kartela su proširile posao na Crnu Goru. U sudskoj dokumentaciji se navodi da je tokom tih osam godina iz Crne Gore krijumčareno nevjerovatnih milijardu cigareta svakog mjeseca, 100.000 kartona, uglavnom marke Marlboro i Marlboro Light. Te neoporezovane cigarete mafija u Italiji prodavala je na crnom tržištu.

Navodno su Šelzijevi isljednici iz DIA pretresli stan Dušanke Jeknić u Milanu u julu 2003, pošto je ona napustila Italiju plašeći se najgoreg. No, iza sebe je, po Espresu, ostavila zlatni rudnik: rokovnike, bilješke i telefonske imenike sa brojevima telefona Mila Đukanovića, njegovog brata Aca i ,,Caneta” – nadimak osumnjičenog ,,mozga operacije” Subotića. Među bilješkama su se nalazili i kodovi dva aviona koji su korišteni da novac zarađen na crno bude prebačen na Kipar.

Na spisku osumnjičenih nalazi se i sedam osoba koje nisu porijeklom s područja bivše Jugoslavije. Svi su oni, između ostalog, optuženi za povezivanje sa mafijom sa ciljem krijumčarenja duhana.

ŠVAJCARSKI PROCES: Suđenje u Švajcarskoj italijanski mediji nazivaju Montekristo po klasičnom djelu svjetske književnosti Grof Montekristo. Zasnovano je na podacima koje su švajcarski istražni organi prikupili prateći rezultate tužilaštva u Bariju.

Švajcarske vlasti smatraju da je tokom jedne decenije mafija svoj prljavi novac iz Crne Gore prala uz pomoć posrednika u mjenjačnicama novca u Luganu u Švajcarskoj. Očekuje se da bi suđenje devetorici optuženih, među kojima se nalaze i švajcarski, italijanski, francuski i španski državljani, moglo biti završeno do kraja juna. Među optuženima je i Franko Dela Tore (66), koga smatraju vođom bande i osoba kojoj su, navodno, vlasti u Podgorici početkom 1990-tih dale licencu da u Crnu Goru uvozi cigarete, koje su kasnije krijumčarskim kanalima unošene u Italiju.

Procjena je Espresa da će oba sudska postupka privući pažnju briselskih funkcionera u čijoj je nadležnosti proširenje Evropske unije i razmatranje kandidature koju je Crna Gora podnijela krajem 2008. ,,Đukanovićev diplomatski imunitet ne može spriječiti da ovi postupci iznesu na vidjelo sve što se dešavalo u ovoj zemlji koja je godinama djelovala van zakona”, komentarisao je italijanski novinar.

Visoki policijski funkcioneri u Uniji vjeruju da je ova krijumčarska ruta danas ugašena. „No, mnoga neugodna pitanja o ulozi kriminala i korupcije u Crnoj Gori, tokom godina u kojima je Đukanović navodno rukovodio sivim tržištem, ostala su neodgovorena, a upravo je to ono što interesuje zvaničnike EU,” primjetio je autor Sisti. Prema Espresu, neke države članice EU, prije svih Belgija i Njemačka, i dalje su skeptične koliko je Crna Gora spremna da se priključi Uniji.

NOVAC FAMILIJE: List dalje podsjeća kako je Đukanović svojevremeno izjavio da se krijumčarenju pribjeglo kako bi bile zarađene devize tokom međunarodnih sankcija prema SRJ, odnosno Srbiji i Crnoj Gori 1990-tih. Takođe je rekao i da prihodima od ove trgovine nije punio svoje džepove.

Međutim, to je tema drugog članka, ICIJ je došao do podataka da Milo Đukanović posjeduje ili kontroliše imovinu i dionice u vrijednosti najmanje 14,7 miliona američkih dolara, njegov brat Aco 167 miliona, a sestra Ana oko 3,5 miliona dolara.

Otkrića novinara ICIJ su u suprotnosti sa Đukanovićevom državničkom platom koja nikada nije prešla mjesečni iznos od 1.700 američkih dolara. „Đukanović je odbio dati komentar za ovu priču,” naveli su autori članka. Đukanović u svojim imovinskim kartonima, počevši od 2005, ne navodi druga primanja. Prema podacima sa posljednjeg imovinskog kartona, njegova supruga Lidija ima nešto veću platu od premijerove. Prema podacima koje su prikupili novinari ICIJ, premijerov sin, Blažo, inače student, zarađuje oko 15.000 američkih dolara mjesečno od izdavanja poslovnog prostora koji je dobio na poklon od strica Aca.

Kako je porodica stekla ovo bogatstvo novinarima ICIJ nije baš najjasnije. Oni navode kritičare koji tvrde da je Đukanović sklopio mnoge unosne poslove, te da se kao premijer našao nekoliko puta u sukobu interesa. Po njima je odličan primer toga privatizacija Nikšićke banke, sada Prve banke.

Espreso prenosi ocjene upućenih da država Crna Gora više ne sponzoriše krijumčarenje, ali da kontroverzna prošlost ne da premijeru Đukanoviću i njegovoj zemlji mira već čitavih 15 godina. „Koliko li će biti uspješan u ubjeđivanju EU da su on i njegova vlada zaista očistili Crnu Goru od kriminala, moglo bi zavisiti od ishoda suđenja u Italiji i Švajcarskoj tokom ovog ljeta,” poručuje uticajni milanski magazin.

KO SU I ŠTA RADE

MILO ĐUKANOVIĆ, koga je Tužilaštvo u Bariju sumnjičilo kao vođu organizovone mafijaške grupe, čiji je slučaj arhiviran, i dalje je na čelu DPS-a, u martu je proslavio apsolutnu pobjedu svoje koalicije, koja mu je donijela šesti premijerski mandat. Paralelno sa širenjem moći, proširila se lična imovina i imovina familije, najdugovječnijeg balkanskog lidera, nakon pada komunizma.

BRANIMIR MIĆUNOVIĆ, prema listu Vijesti, drugi na ljestvici moći u Crnoj Gori, odmah iza Mila Đukanovića. Ovaj kontroverzni Nikšićanin, čije se ime izgovara sa strahom u poslovima je igara na sreću, ima razgranate biznise u Budvi. Jedan od partnera u budvanskoj Marini porodici Mićunović je sin Svetozara Marovića, Marko. Mićunovića je nedavno pominjao beogradski Insajder u seriji o fudbalskoj mafiji. Poslije svjedočenja u Insajderu novinar iz Bara, Mladen Stojović, brutalno je napadnut u svom stanu, lice mu je izbodeno oštrim predmetima. Mićunović je blizak prijatelj premijera Đukanovića.

DUŠANKA PEŠIĆ JEKNIĆ, nekadašnja predstavnica crnogorske vlade u Milanu, sada je broj dva u Ambasadi Crne Gore u Sloveniji. U Ljubljani je, među diplomatama, poznata po životu na visokoj nozi, skupom automobilu koji vozi, i odjeći čuvenih svjetskih kreatora. Jedno vrijeme, nakon bijega iz Milana, bila je neraspoređena i nije napuštala zemlju. Bliska je prijateljica premijera Đukanovića.

MIROSLAV IVANIŠEVIĆ, dugogodišnji potpredsjednik vlade i ministar finansija u više Đukanovićevih vlada, sada je na čelu Državne revizorske institucije, čiji je predsjednik Savjeta. Ovaj institut trebalo bi da doprinese transparentnosti poslovanja crnogorskih državnih organa i javnih preduzeća. Izvještaji ove institucije već su ustalasali javnost, zbog podataka o ogromnim otpremninama za funkcionere nekih javnih institucija.

VESELIN BAROVIĆ, funkcioner košarkaškog saveza bivše SRJ i KK Budućnost jedan je od najpoznatijih crnogorskih biznismena. Posjeduje više preduzeća koja su nekada pripadala države, a do kojih je došao u procesu privatizacije – od ulcinjske Solane, preko bjelopoljske Rade, do kotorskog HTP Fjorda. Barović je i jedan od glavnih akcionara Eurofonda i bio je jedan od glavnih učesnika velikih berzanskih igara, u kojima je preuzimao akcije poznatih preduzeća, kao što su KAP, Rudnici uglja u Pljevljima i tako dalje. Prošle sedmice njegov fond je za dionice Elektroprivrede uzeo 45 miliona eura. Blizak je prijatelj premijera Đukanovića.

BRANKO VUJOŠEVIĆ, nekadašnji direktor Duvanskog kombinata i firme MTT, u kojoj je bio skupa sa Barovićem, a koja se prema italijanskim istražiteljima bavila sumnjivim duvanskim poslovima. Vujošević je takođe bio košarkaški djelatnik, bio je predsjednik KK Budućnost. Danas ima razgranate različite poslove, uglavnom vezane za trgovinu.

Stanko Subotić Cane, srpski biznismen, protiv koga se vodi više procesa. Doskorašnji vlasnik zemljišta na ostrvu Sveti Nikola i distributivne kuće Futura. I u turizmu na Svetom Nikoli, i u poslovima distribucije u Crnoj Gori imao je velike planove, koji su se izjalovili, nakon što je Srbija raspisala Interpolovu potjernicu protiv njega, radi navodnog krijumčarenja cigareta. Cane na Svetom Stefanu ima luksuznu vilu i više parcela na kojima je namjeravao da gradi turistički kompleks. Blizak je prijatelj premijera Đukanovića.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON  SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu

 

 

Dan prije nego je na vrata  pokucala  2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.

U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.

Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine ,  prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto,  odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.  Podataka o neto zaradama  sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.

Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Mreža mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama,  pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje

 

 

Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah.  Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.

Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.

Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).

Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.

Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija,  prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.

Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su  sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.

,,To je trebao neko  pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo